Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-795/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠS, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] zastupanog po punomoćniku Mariu Mlakaru, odvjetniku u [adresa] protiv tuženice Zagrebačke banke d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10 zastupane po punomoćniku Kruni Kneževiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-6395/2021-24 od 9. travnja 2024., na sjednici vijeća 10. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženice djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća kao osnovana te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-6395/2021-24 od 9. travnja 2024.:

- potvrđuje pod točkom III. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju zateznu kamatu na dosuđene pojedinačne iznose kako je to opisano u toj točki,

- preinačuje pod točkom IV. izreke tako da se tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 500,18 EUR-a sa zateznom kamatom na određene pojedinačne iznose odbija kao neosnovan.

II. U nepobijanim točkama I. i II. izreke, te nepobijanoj dosuđenoj glavnici u iznosu od 4.179,83 EUR-a pod točkom III. izreke, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-6395/2021-24 od 9. travnja 2024. pod točkom V. izreke (odluci o troškovima).

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak žalbenog postupka u iznosu od 189,43 EUR-a u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke utvrđeni su ništetnim dijelovi odredaba ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3209396I95/07, kreditna partija 7103676935, sklopljenog 06. listopada 2008. između tužitelja i tuženice (dalje: ugovor o kreditu) u članku 1. stavku 3. u dijelu koji glasi: „(…) izraženog u valuti CHF (…)“, članku 1. stavak 4. u dijelu koji glasi: „ugovorne su strane upoznate s činjenicom da zbog moguće promjene u tečaju za valutu CHF nastale u razdoblju od dana odobrenja kredita do dana isplate kredita, može doći do razlike između iznosa odobrenog kredita i iznosa isplaćenog kredita izraženog u valuti CHF, te su suglasne s tako mogućom nastalom razlikom.“, u članku 2. stavku 1. u dijelu koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope, a koji glasi: „(…).koja je tijekom postojanja obveze po ovom ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim stopama tuženice (...)sve u kunskoj protuvrijednosti, obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.“ , te u članku 6. stavku 1. u dijelu koji glasi: „(…) u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja u iznosu anuiteta o koje će kreditor obavijestiti korisnika kredita što se smatra sastavnim dijelom ovog ugovora.“, u članku 6. stavku 2. u dijelu koji glasi: „za slučaj izmjene redovne kamatne stope u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora, korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. o izmijenjenom iznosu anuiteta kreditor će obavijestiti korisnika kredita u skladu s općim uvjetima poslovanja kreditora.“ i u članku 18. točke p) u cijelosti. Pod točkom II. izreke utvrđen je ništetnim članak 2. stavak 4. ugovora o kreditu u dijelu koji glasi: „korisnik kredita se obvezuje platiti sve naknade i troškove u skladu sa odlukom o tarifi naknada za usluge kreditora.“. Pod točkom III. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 4.179,83 EUR/31.492,93 kn zajedno s pripadajućom zateznom kamatom na pojedinačne mjesečne iznose detaljno opisanim u toj točki izreke. Pod točkom IV. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 500,18 EUR/3.768,60 kn zajedno s pripadajućom zateznom kamatom na pojedinačne mjesečne iznose detaljno opisanim u toj točki izreke. Točkom V. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.379,52 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom.

2. Pravovremeno podnesenom žalbom navedenu presudu u točkama IV. i V. izreke, te sadržajno i u točki III. izreke vezano za početak tijeka zateznih kamata na nepobijanu dosuđenu glavnicu, pobija tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog drugostupanjskom sudu da preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev tužitelja te istome naloži naknaditi troškove postupka tuženici, a podredno da ukine istu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženice je djelomično neosnovana, a djelomično je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim dijelova odredbi Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa te plaćanje naknada i troškova sukladno jednostranoj odluci banke kao i ugovorene valutne klauzule u CHF te restitucijski zahtjev za isplatu preplaćenih anuiteta kredita s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i preplaćene kamatne stope.

6. Svoje stajalište o osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud temelji na slijedećim utvrđenjima:

- da su stranke sklopile Ugovor o kreditu kojim je tuženica odobrila i stavila na raspolaganje tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti od 21.023,60 CHF po srednjem tečaju banke važeće na dan korištenja kredita, s ugovorenom kamatnom stopom od 6,55 % promjenjivom sukladno odluci banke o kreditiranju građana,

- da stranke nisu ugovorile elemente – parametre na temelju kojih banka ima pravo promijeniti kamatnu stopu,

- da je provedeno financijsko vještačenje po vještaku Petri Blašković prema kojem je zbog promjene kamatne stope tužitelj preplatio kredit u iznosu od 3.768,60 kn, a s osnove više plaćenog tečaja u CHF 31.492,93 kn,

iz čega zaključuje da su odredbe Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno odluci banke te valutna klauzula u CHF ništetne pozivajući se na odredbe čl. 270., 272. i 320. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 – dalje: ZOO) te je prihvaćen restitucijski zahtjev tužitelja i sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka naloženo tuženici da tužitelju isplati iznos od 4.179,83 EUR / 31.492,93 kn s osnove ništetne valutne klauzule u CHF i iznos od 500,18 EUR / 7.768,60 kn s osnove ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, sve zajedno sa zateznom kamatom od dana plaćanja svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa do isplate primjenom čl. 29. ZOO-a.

6.1. Prigovor zastare koji je tuženica istaknula tijekom postupka, prvostupanjski sud je ocijenio neosnovanim, te je pozivajući se na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, prema kojem rokovi u individualnim parnicama zbog ništetnosti ugovornih odredbi u kojima je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, počinju teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojima je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite, zaključio da primjenom općeg zastarnog roka od pet godina predmetni tužbeni zahtjev nije u zastari jer je tužba podnesena 27. srpnja 2021.

7. U žalbi tuženica ističe samo prigovor zastare, te osporava tijek zakonske zatezne kamate. Stajalište prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare smatra pogrešnim i neutemeljenim ističući da je trebalo primijeniti zastarni rok od tri godine (radi naknade štete) sukladno čl. 230. ZOO-a. Pozivajući se na odredbu čl. 241. ZOO- a, smatra da se u ovom konkretnom slučaju ne može smatrati da je prekinut rok zastare podnošenjem kolektivne tužbe jer tužitelj u toj parnici nije bio stranka spora pa nema njegove radnje koja bi prekinula zastaru. U slučaju da se prihvati stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske o prekidu zastare pokretanjem kolektivnog spora za zaštitu prava i interesa potrošača, tuženica navodi da bi zastara potraživanja s osnove ništetne kamatne stope nastupila 14. lipnja 2019. pa obzirom da je tužitelj podnio tužbu 27. srpnja 2021. to je potraživanje u zastari. Isto tako, ako se prihvati stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske o prekidu zastare, isti se treba prihvatiti i za početak tijeka zatezne kamate na novčani iznos koji jedna strana treba vratiti drugoj, pa smatra da je tužitelj ovlašten tražiti zatezne kamate od pravomoćnosti presude u kolektivnom sporu, a ne od plaćanja svakog anuiteta. Tuženica navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalnog prava iz čl. 1115. ZOO-a jer nije nepošteni stjecatelj. Ističe nezakonitim i dosudu zatezne kamate za razdoblje važenja Zakona o interventnim mjerama u ovršnom i stečajnom postupku (Narodne novine broj 53/20) tvrdeći da zatezne kamate u razdoblju od 1. svibnja 2020. do 18. listopada 2020. ne teku.

8. Osnovani su žalbeni navodi tuženice kojima tvrdi da je prvostupanjski sud, ocjenjujući prigovor zastare u odnosu na potraživanje s osnova ništetne ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope jednostranom odlukom banke pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da za to potraživanje nije nastupila zastara.

8.1. Naime, pravilno tuženica ističe da je uzimajući u obzir pravno stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u konkretnom slučaju u odnosu na restitucijski zahtjev s osnove promjenjive kamatne stope nastupila zastara. To stoga što prema sada već ustaljenoj sudskoj praksi u slučaju ništetnosti utvrđene u postupku kolektivne zaštite, zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi. Obzirom da je zastara u odnosu na utvrđenje ništetnosti odredbe o načinu promjene kamatne stope počela teći od 13. lipnja 2014. kada je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013- 4 u tom dijelu potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012, te je do podnošenja predmetne tužbe 27. srpnja 2021. protekao zastarni rok od 5 godina propisan odredbom čl. 225. ZOO-a, to je za potraživanje s osnova ništetne ugovorene odredbe o jednostranoj promjenjivosti kamatne stope nastupila zastara.

9. Protivno žalbenim navodima tuženice, pravilno je prvostupanjski sud obvezao tuženicu na plaćanje zateznih kamata od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate temeljem čl. 1115. ZOO-a, jer je i prema stavu ovog suda, tuženica nepošteni stjecatelj, obzirom je utužene iznose primila na temelju ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, koje je sama unijela u unaprijed pripremljeni standardni (tipski) ugovor o kreditu, pa je upravo nepošteno postupanje same tuženice prilikom zaključenja ugovora o kreditu uzrok ništetnosti, radi čega se ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenih iznosa.

10. Budući da se Zakon o interventnim mjerama u ovršnom i stečajnom postupku (Narodne novine broj 53/20) primjenjuje izričito samo na ovršne i stečajne postupke, ne odnosi se na ovaj konkretan (parnični) postupak.

11. Slijedom navedenoga, a imajući u vidu da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a, ali je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenjeno materijalno pravo, valjalo je primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP-a preinačiti pobijanu toč. IV. izreke i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 500,18 EUR-a kao neosnovan, dok je valjalo djelomično odbiti žalbu i potvrditi točku III. izreke u dijelu dosuđene zatezne kamate na pojedinačne iznose primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a.

12. Odluku o trošku, prvostupanjski sud je donio primjenom odredbi čl. 154. st. 1. ZPP- a, dosudivši tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.379,52 EUR-a, a koji se odnosi na trošak zastupanja za radnje pobrojane u točki 29. obrazloženja (iz obrazloženja proizlazi da je visina troška utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ''Narodne novine'' broj: 138/2023, dalje: Tarifa – napomena ovog suda), trošak vještačenja u iznosu od 331,81 EUR-a te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 47,71 EUR-a, te je naložio tuženici naknaditi ga tužitelju u cijelosti.

13. Tuženica, osporavajući odluku o trošku, navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer troškovi nisu dosuđeni razmjerno uspjehu u sporu te nije uzeto u obzir da je tužitelj djelomično povukao tužbu radi čega je primjenom odredbe čl. 158. st. 1. ZPP-a trebalo tuženici dosuditi odgovarajuće troškove postupka.

14. Kako je ovaj sud preinačio prvostupanjsku presudu u pobijanoj točki izreke, valjalo je primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučiti i o troškovima cjelokupnog postupka. Imajući u vidu da zbog preinačenja prvostupanjske odluke tužitelj nije uspio u postupku samo u razmjerno neznatnom dijelu zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi (tužitelj je u cijelosti uspio s deklaratornim zahtjevom, a u odnosu na kondemnatorni zahtjev u cijelosti je uspio sa zahtjevom za isplatu s osnova ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, dok nije uspio sa zahtjevom za isplatu s osnova ništetne ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope, koji čini 10% cjelokupnog kondemnatornog zahtjeva), to je o troškovima postupka valjalo odlučiti primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a, pri čemu valja istaknuti da je visina troškova postupka pravilno određena u prvostupanjskoj presudi.

15. Nije osnovan žalbeni navod tuženice da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir činjenicu da je tužitelj djelomično povukao tužbu (dio tužbenog zahtjeva za isplatu naknade za prijevremenu isplatu kredita) te da je stoga trebalo primijeniti čl. 158. st. 1. ZPP-a. Naime, točno je da je nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj postavio konačni tužbeni zahtjev u kojem nije istaknuo zahtjev za isplatu u iznosu od 1.897,50 kn (251,84 EUR) s osnove naknade za prijevremenu otplatu kredita kao u tužbi. Tuženica je istakla da se protivi preinaci tužbe, iako se ne radi o preinaci u smislu čl. 191. st. 1. ZPP-a, nego o djelomičnom povlačenju tužbe radi smanjenja tužbenog zahtjeva, međutim nije postavila određeni zahtjev za naknadu troškova zbog povlačenja, a kada bi takav trošak postavila, ne bi imala pravo na isti obzirom da uz taj zahtjev nisu nastali posebni troškovi te su i neznatni u odnosu na vrijednost predmeta spora. Tuženici bi takav trošak pripadao samo u slučaju ako bi troškovi izračunati prema vrijednosti predmeta spora ranijeg zahtjeva bili veći od troškova izračunatih prema vrijednosti smanjenog tužbenog zahtjeva, što konkretno nije slučaj (identičan pravni stav izražen je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-80/2022).

16. Slijedom navedenoga, valjalo je odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a potvrdi prvostupanjsku presudu pod točkom V. izreke (odluci o trošku).

17. Obzirom je tuženica uspjela sa svojom žalbom u cijelosti, ima pravo na zatražene troškove žalbenog postupka, pa joj je, imajući u vidu vrijednost predmeta žalbe od 500,18 EUR-a, priznat trošak za sastav žalbe u iznosu od 125,00 EUR-a (Tbr. 10. toč. 1. Tarife) uvećano za trošak PDV-a od 25% u iznosu od 31,25 EUR-a (Tbr. 46. Tarife) i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 33,18 EUR-a, a što ukupno iznosi 189,43 EUR-a, te naloženo tužitelju da joj taj trošak žalbenog postupka naknadi u cijelosti (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

18. U nepobijanim točkama I., II. i III. izreke opisane pod točkom II. ove odluke, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

U Varaždinu, 10. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun