Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-1037/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FS, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Viktoru Zovku, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Hećimović i Partneri d.o.o. u Slavonskom Brodu, protiv tuženice OTP banke d.d., OIB: 52508873833, Split, Domovinskog rata 61, zastupane po punomoćniku Belizaru Tomaiću, odvjetniku u Osijeku, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-643/2022-29 od 17. lipnja 2024., na sjednici vijeća dana 10. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženice odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-643/2022-29 od 17. lipnja 2024. pod točkama II. i III. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

III. U nepobijanoj točki I. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke utvrđene su ništetnim odredbe ugovora o kreditu broj: 99181/05 od 20. prosinca 2005. sklopljenog između prednice tuženice (HVB SPLITSKA BANKA d.d.) kao kreditora i prednika tužiteljice (pok. JS) kao korisnika kredita (dalje: ugovor o kreditu), u dijelu u kojem je iznos kredita iskazan kao kunska protuvrijednost CHF 27.500,00 po kupovnom tečaju tuženika na dan korištenja, a način otplate kredita mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF po prodajnom tečaju za valutu Ugovora prema tečajnoj listi tuženika na dan dospijeća (u članku 1. i članku 10. Ugovora o kreditu). Pod točkom II. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici na ime stečenog bez osnove po osnovi razlike u tečaju CHF iznos od 3.246,52 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, detaljno opisanih u toj točki izreke. Pod točkom III. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.409,94 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama od 17. lipnja 2024. do isplate.

2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tuženica u točkama II. i III. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužiteljica nije odgovorila na žalbu.

4. Žalba tuženice nije osnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnim dijelova ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, te zahtjev za isplatu razlike preplaćenih iznosa zbog ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF.

6. Prvostupanjski sud, polazeći nespornih i dokaznim postupkom (saslušanjem tužiteljice, uvidom u dokumentaciju priloženu u spisu i provedenim financijskim vještačenjem po vještaku Andriji Ilakovcu) utvrđenih činjenica:

- da su nesporno prednik tužiteljice i pravna prednica tuženice HVB Splitska banka d.d. sklopili ugovor o kreditu broj 99181/05, kojim je prednica tuženice stavila na raspolaganje predniku tužiteljice kredit u iznosu 27.500,00 CHF-a koji se imao isplatiti u kunskoj protuvrijednosti prema kupovnom tečaju tuženice na dan korištenja (čl. 1. ugovora), te da je u čl. 10. ugovora o kreditu ugovorena otplata kredita u 84 anuiteta (83 anuiteta u iznosu 417,31 CHF i jedan preostali anuitet u iznosu 420,66 CHF) u kunskoj protuvrijednosti CHF po prodajnom tečaju Kreditora,

- da je kredit otplaćen u cijelosti,

- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da nema nikakvih saznanja o uvjetima kredita jer je u postupku zaključenja predmetnog ugovora o kreditu sudjelovao njezin suprug, koji je u međuvremenu umro,

- da se tužiteljica pravilno pozvala na utvrđenja iz presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. te Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., a kojima je utvrđeno da su ništetne odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, jer banke kao trgovci nisu u cijelosti informirale potrošače o rizicima koje nosi CHF iako su znale za te rizike, a što je imalo za posljedicu znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a za koja je utvrđenja prvostupanjski sud vezan sukladno odredbi čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014 i 70/2019

– dalje: ZPP),

- da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka proizlazi da razlika s osnova valutne klauzule između anuiteta naplaćenih po prodajnom tečaju CHF tuženice na dan plaćanja anuiteta i anuiteta obračunatih prema tečaju važećem na dan isplate kredita iznosi 3.246,52 EUR-a, dok razlika po osnovu kada je tečaj bio manji od tečaja na dan isplate kredita (tzv. negativna razlika) iznosi 2.961,02 EUR-a,

- da je neosnovan prigovor zastare tuženice jer je tužba podnesena 5. prosinca 2022., a rok zastare se računa od 14. lipnja 2018. kada je donesena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17-10, kojom je pravomoćno utvrđena ništetnom ugovorna odredba o valutnoj klauzuli,

- da tzv. ''negativna razlika'' nije uzeta u obzir jer tuženica nije postavila niti protutužbeni zahtjev niti je istaknula prigovor radi prebijanja, a sud nije ovlašten niti dužan umanjivati potraživanje tužiteljice s negativnim tečajnim razlikama u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita,

utvrdio je ništetnim dijelove ugovornih odredbi kojima je ugovorena valutna klauzula i način ispunjenja obveze iz kredita (čl. 1. i 10. ugovora o kreditu opisanih pod točkom I. izreke). Prihvaćajući nalaz i mišljenje financijskog vještaka, prvostupanjski sud je primjenom odredbe čl. 1111. u vezi čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 - dalje: ZOO/05, iako je pravilno kod odlučivanja o ništetnosti trebalo primijeniti odredbe čl. 210. i čl. 104. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, ''Narodne novine'' broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO/91, obzirom je ugovor o kreditu sklopljen 20. prosinca 2005., koje su sadržajno istovjetne čl. 1111. i čl. 323. st. 1. ZOO/05), obvezao tuženicu isplatiti tužiteljici sve što je primila s osnova ništetnih ugovornih odredbi u razdoblju otplate kredita odnosno iznos od 3.246,52 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose temeljem čl. 1115. ZOO/05 od dana stjecanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.

7. Tuženica u žalbi ističe da je prvostupanjska presuda protivna zakonu prvenstveno zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te navodi da je i u žalbenoj fazi postupka sporno pitanje upute za vještačenje i metodologije izračuna, kao i pitanje tzv. negativne razlike, jer je prvostupanjski sud, zbog pogrešnog pravnog pristupa rješavanju ove pravne stvari (da je vezano za tzv. negativnu razliku morala postaviti protutužbeni zahtjev), pogrešno ocijenio neosnovanim njezin prigovor da je vještačenje matematički netočno ukoliko se u izračun ne priznaju i manje plaćeni anuiteti, te se u prilog svojoj tezi o priznavanju tzv. negativne razlike prilikom izračuna ukupnog iznosa preplaćenih anuiteta poziva na sudsku praksu citiranu u žalbi. Navodi da u ovom postupku ne traži nikakvu isplatu, već isključivo tvrdi da nije dužna vratiti veći iznos od onog za koji se neosnovano obogatila, pa je ignoriranje njezine argumentacije u prvostupanjskom postupku vezano za tzv. negativnu razliku imalo za posljedicu de facto onemogućavanja pristupa sudu, radi čega joj je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno pravo iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6.1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

8. Protivno žalbenim navodima tuženice, prvostupanjski sud je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo na koje se poziva u obrazloženju presude kada je obvezao tuženicu isplatiti tužiteljici iznos od 3.246,52 EUR-a, koji predstavlja razliku između anuiteta naplaćenih po prodajnom tečaju CHF tuženice na dan plaćanja anuiteta i anuiteta obračunatih prema tečaju važećem na dan isplate kredita, odnosno tzv. pozitivnu razliku.

8.1. Naime, pogrešno je pravno shvaćanje tuženice da je prvostupanjski sud, a imajući u vidu da se posljedice ništetnih ugovornih odredbi odražavaju na obje ugovorne strane, i bez njezinog postavljenog protutužbenog zahtjeva bio dužan ukupno zatraženi iznos na ime preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli CHF umanjiti s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita. To iz razloga što je razmatranjem spisa utvrđeno da tuženica u ovom konkretnom slučaju vezano za tzv. negativnu razliku nije na određen način istaknula procesnopravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. ZPP-a ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. ZOO, odnosno nije podnijela niti protutužbu (što tuženica ne spori u žalbenom postupku), već je samo općenito stavila materijalnopravni prigovor kojim zapravo (samo) osporava visinu potraživanja tužiteljice temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na CHF valutnu klauzulu, pa sud nije ovlašten niti dužan umanjivati potraživanje tužiteljice s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate, a kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud, pozivajući se na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci poslovni broj Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023., a koje prihvaća i ovaj sud.

9. Obzirom je prvostupanjski sud sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a pravilno ocijenio neosnovanim prigovor tuženice vezano za umanjivanje ukupnog preplaćenog iznosa s osnova ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli za iznos tzv. negativne razlike i svoju ocjenu obrazložio jasnim i određenim razlozima, postupanjem po ovlasti iz čl. 8. ZPP-a i time što provedene dokaze nije ocijenio sukladno shvaćanju tuženice, prvostupanjski sud nije onemogućio tuženici pristup sudu, niti je povrijedio njezina temeljna prava iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6.1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

9.1. Kako tuženica u žalbi ne obrazlaže druge bitne povrede, ovaj sud je ispitao pobijanu presudu po službenoj dužnosti primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a te utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 ZPP-a, a na koje u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

10. Odluku o trošku, prvostupanjski sud je donio primjenom odredbi čl. 154. st. 1. ZPP- a, dosudivši tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.409,94 EUR-a, a koji trošak se odnosi na trošak zastupanja za radnje pobrojane u točki 16. obrazloženja (iz obrazloženja proizlazi da je visina troška utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ''Narodne novine'' broj: 138/2023 – napomena ovog suda), trošak vještačenja u iznosu od 450,00 EUR-a te trošak sudske pristojbe na tužbu, te je naložio tuženici naknaditi ga tužiteljici u cijelosti.

11. Tuženica osporava odluku o trošku vezano za osporavanje osnovanosti glavnog tužbenog zahtjeva, te napominje da je predujmila trošak provođenja financijskog vještačenja u iznosu od 210,00 EUR-a pa je prvostupanjski sud neosnovano priznao tužiteljici trošak vještačenja u cijelosti.

12. Protivno žalbenim navodima tuženice, prvostupanjski sud je pravilno priznao tužiteljici trošak vještačenja u iznosu od 450,00 EUR-a, jer iz spisa proizlazi da je financijski vještak za provođenje financijskog vještačenja iz tužbenog zahtjeva tražio iznos od 450,00 EUR-a (koji je prema stanju spisa uplatila tužiteljica), a za provođenje vještačenja na okolnosti predložene po punomoćniku tuženice na pripremnom ročištu 7. rujna 2023. (izračun tzv. negativne razlike) iznos od 210,00 EUR-a (koji je platila tuženica), te je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj P-643/2022-20 od 25. siječnja 2024. vještaku za obavljeno vještačenje isplaćena nagrada u iznosu od 660,00 EUR-a.

13. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i primjenom odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 2. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkama II. i III. izreke.

14. U nepobijanoj točki I. izreke, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

15. Obzirom da tuženica nije uspjela sa svojom žalbom, to joj sukladno čl. 154. st. 1.

ZPP-a nije dosuđen trošak žalbenog postupka.

U Varaždinu 10. travnja 2025

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun