Pristupanje sadržaju
1
Poslovni broj Gž-1460/2021-10
Poslovni broj Gž-1460/2021-10
|
Republika Hrvatska Županijski sud u Rijeci Žrtava fašizma 7 51000 Rijeka |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Alena Perhata člana vijeća i suca izvjestitelja i Tajane Polić, članice vijeća, u parničnom postupku tužitelja A. M. iz V. G., OIB: ...., zastupanog po punomoćnici P. Đ., odvjetnici iz Z., protiv tuženika A. B.d. d. iz Z., OIB: ...., zastupane po odvjetnicima iz OD K. i P. d. o. o. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić Gradu poslovni broj P-299/2017-45 od 11. svibnja 2021. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 08. studenoga 2023. godine,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić Gradu poslovni broj P-299/2017-45 od 11. svibnja 2021. godine u dijelu točke I izreke u kojem je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnom i bez pravnog učinka odredbe članka 6. sadržane u Ugovoru o kreditu broj: 156-69/2007, sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 06. studenoga 2007. godine, potvrđenom u formi javnobilježničkog akta od javnog bilježnika I. M. iz V. G. pod brojem OV-23298/07 dana 07. studenoga 2007. godine, sklopljenog između tužitelja A. M., V. G., OIB:...... kao korisnika kredita i pravnog prednika tuženika H. A.-A. B. d. d., Z., OIB: .... kao davatelja kredita, te B. M., V.G., OIB: ... kao sudužnika i T. d. o. o., V. G., OIB: .... kao založnog dužnika.
II Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić Gradu poslovni broj P-299/2017-45 od 11. svibnja 2021. godine u dijelu točke II izreke u kojem je naloženo tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od ukupno 27.737,24 kuna, sa zateznim kamatama koje teku od dana svake pojedine isplate tuženiku do isplate ukupnog iznosa po stopi propisanoj sukladno članku 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, počev od 01. siječnja 2008. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koje teku kako slijedi:
- na iznos od 330,25 kuna od dana 01. travnja 2008. godine do isplate,
- na iznos od 322,17 kuna od dana 01. svibnja 2008. godine do isplate,
- na iznos od 319,00 kuna od dana 01. lipnja 2008. godine do isplate,
- na iznos od 323,00 kuna od dana 01. srpnja 2008. godine do isplate,
- na iznos od 317,23 kuna od dana 01. kolovoza 2008. godine do isplate,
- na iznos od 315,34 kuna od dana 01. rujna 2008. godine do isplate,
- na iznos od 317,65 kuna od dana 01. listopada 2008. godine do isplate,
- na iznos od 348,07 kuna od dana 01. studenoga 2008. godine do isplate,
- na iznos od 580,50 kuna od dana 01. prosinca 2008. godine do isplate,
- na iznos od 586,20 kuna od dana 01. siječnja 2009. godine do isplate,
- na iznos od 588,79 kuna od dana 01. veljače 2009. godine do isplate,
- na iznos od 588,79 kuna od dana 01. ožujka 2009. godine do isplate,
- na iznos od 581,81 kuna od dana 01. travnja 2009. godine do isplate,
- na iznos od 583,21 kuna od dana 01. svibnja 2009. godine do isplate,
- na iznos od 572,51 kuna od dana 01. lipnja 2009. godine do isplate,
- na iznos od 564,64 kuna od dana 01. srpnja 2009. godine do isplate,
- na iznos od 567,91 kuna od dana 01. kolovoza 2009. godine do isplate,
- na iznos od 571,01 kuna od dana 01. rujna 2009. godine do isplate,
- na iznos od 570,65 kuna od dana 01. listopada 2009. godine do isplate,
- na iznos od 574,39 kn od dana 01. studenoga 2009. godine do isplate,
- na iznos od 580,75 kuna od dana 01. prosinca 2009. godine do isplate,
- na iznos od 589,77 kuna od dana 01. siječnja 2010. godine do isplate,
- na iznos od 590,39 kuna od dana 01. veljače 2010. godine do isplate,
- na iznos od 602,76 kuna od dana 01. ožujka 2010. godine do isplate,
- na iznos od 600,42 kuna od dana 01. travnja 2010. godine do isplate,
- na iznos od 604,97 kuna od dana 01. svibnja 2010. godine do isplate,
- na iznos od 644,43 kuna od dana 01. lipnja 2010. godine do isplate,
- na iznos od 633,42 kuna od dana 01. srpnja 2010. godine do isplate,
- na iznos od 658,09 kuna od dana 01. kolovoza 2010. godine do isplate,
- na iznos od 649,57 kuna od dana 01. rujna 2010. godine do isplate,
- na iznos od 649,57 kuna od dana 01. listopada 2010. godine do isplate,
- na iznos od 635,8 kuna od dana 01. studenoga 2010. godine do isplate,
- na iznos od 664,73 kuna od dana 01. prosinca 2010. godine do isplate,
- na iznos od 588,19 kuna od dana 01. siječnja 2011. godine do isplate,
- na iznos od 566,29 kuna od dana 01. veljače 2011. godine do isplate,
- na iznos od 574,69 kuna od dana 01. ožujka 2011. godine do isplate,
- na iznos od 564,82 kuna od dana 01. travnja 2011. godine do isplate,
- na iznos od 566,60 kuna od dana 01. svibnja 2011. godine do isplate,
- na iznos od 607,75 kuna od dana 01. lipnja 2011. godine do isplate,
- na iznos od 596,46 kuna od dana 01. srpnja 2011. godine do isplate,
- na iznos od 646,18 kuna od dana 01. kolovoza 2011. godine do isplate,
- na iznos od 617,17 kuna od dana 01. rujna 2011. godine do isplate,
- na iznos od 610,96 kuna od dana 01. listopada 2011. godine do isplate,
- na iznos od 514,20 kuna od dana 01. studenoga 2011. godine do isplate,
- na iznos od 512,88 kuna od dana 01. prosinca 2011. godine do isplate,
- na iznos od 519,29 kuna od dana 01. siječnja 2012. godine do isplate,
- na iznos od 527,61 kuna od dana 01. veljače 2012. godine do isplate,
- na iznos od 521,76 kuna od dana 01. ožujka 2012. godine do isplate,
- na iznos od 522,39 kuna od dana 01. travnja 2012. godine do isplate,
- na iznos od 523,81 kuna od dana 01. svibnja 2012. godine do isplate, te
- na iznos od 528,41 kuna od dana 01. lipnja 2012. godine do isplate.
r i j e š i o j e
I Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika ukida se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić Gradu poslovni broj P-299/2017-45 od 11. svibnja 2021. godine u preostalom dijelu točke I izreke, zatim u dijelu točke II izreke u kojem je naloženo tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 16.988,31 kuna, sa zateznim kamatama na taj iznos koje teku od 01. lipnja 2012. godine pa do isplate, kao i u točkama III i IV izreke, te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II O zahtjevima tužitelja i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odlučiti će sud prvog stupnja u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I izreke) usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Utvrđuje se ništetnim i bez pravnog učinka odredba članka 6. i dio odredbe članka 8. koja glasi: Korisnik kredita se obvezuje izvršiti uplatu prema obračunu Banke. U slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita, Banka je ovlaštena zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama za usluge H. A.-A.-B. d. d.“, koje odredbe su sadržane u Ugovoru o kreditu broj: 156-69/2007, sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 06. studenoga 2007. godine, potvrđenom u formi javnobilježničkog akta od javnog bilježnika I. M. iz V. G. pod brojem OV-23298/07 dana 07. studenoga 2007. godine, sklopljenog između tužitelja A. M., V. G., OIB:.... kao korisnika kredita i pravnog prednika tuženika H. A.-A. B. d. d., Z., OIB: ...... kao davatelja kredita, te B. M., V. G., OIB: ...... kao sudužnika i T. d. o. o.,V.G., OIB:....... kao založnog dužnika.
2. U točki II izreke naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od ukupno 44.725,55 kuna, sa zateznim kamatama koje teku od dana svake pojedine isplate tuženiku do isplate ukupnog iznosa po stopi propisanoj sukladno članku 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, počev od 01. siječnja 2008. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNBkoja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koje teku kako slijedi:
- na iznos od 330,25 kuna od dana 01. travnja 2008. godine do isplate,
- na iznos od 322,17 kuna od dana 01. svibnja 2008. godine do isplate,
- na iznos od 319,00 kuna od dana 01. lipnja 2008. godine do isplate,
- na iznos od 323,00 kuna od dana 01. srpnja 2008. godine do isplate,
- na iznos od 317,23 kuna od dana 01. kolovoza 2008. godine do isplate,
- na iznos od 315,34 kuna od dana 01. rujna 2008. godine do isplate,
- na iznos od 317,65 kuna od dana 01. listopada 2008. godine do isplate,
- na iznos od 348,07 kuna od dana 01. studenoga 2008. godine do isplate,
- na iznos od 580,50 kuna od dana 01. prosinca 2008. godine do isplate,
- na iznos od 586,20 kuna od dana 01. siječnja 2009. godine do isplate,
- na iznos od 588,79 kuna od dana 01. veljače 2009. godine do isplate,
- na iznos od 588,79 kuna od dana 01. ožujka 2009. godine do isplate,
- na iznos od 581,81 kuna od dana 01. travnja 2009. godine do isplate,
- na iznos od 583,21 kuna od dana 01. svibnja 2009. godine do isplate,
- na iznos od 572,51 kuna od dana 01. lipnja 2009. godine do isplate,
- na iznos od 564,64 kuna od dana 01. srpnja 2009. godine do isplate,
- na iznos od 567,91 kuna od dana 01. kolovoza 2009. godine do isplate,
- na iznos od 571,01 kuna od dana 01. rujna 2009. godine do isplate,
- na iznos od 570,65 kuna od dana 01. listopada 2009. godine do isplate,
- na iznos od 574,39 kn od dana 01. studenoga 2009. godine do isplate,
- na iznos od 580,75 kuna od dana 01. prosinca 2009. godine do isplate,
- na iznos od 589,77 kuna od dana 01. siječnja 2010. godine do isplate,
- na iznos od 590,39 kuna od dana 01. veljače 2010. godine do isplate,
- na iznos od 602,76 kuna od dana 01. ožujka 2010. godine do isplate,
- na iznos od 600,42 kuna od dana 01. travnja 2010. godine do isplate,
- na iznos od 604,97 kuna od dana 01. svibnja 2010. godine do isplate,
- na iznos od 644,43 kuna od dana 01. lipnja 2010. godine do isplate,
- na iznos od 633,42 kuna od dana 01. srpnja 2010. godine do isplate,
- na iznos od 658,09 kuna od dana 01. kolovoza 2010. godine do isplate,
- na iznos od 649,57 kuna od dana 01. rujna 2010. godine do isplate,
- na iznos od 649,57 kuna od dana 01. listopada 2010. godine do isplate,
- na iznos od 635,8 kuna od dana 01. studenoga 2010. godine do isplate,
- na iznos od 664,73 kuna od dana 01. prosinca 2010. godine do isplate,
- na iznos od 588,19 kuna od dana 01. siječnja 2011. godine do isplate,
- na iznos od 566,29 kuna od dana 01. veljače 2011. godine do isplate,
- na iznos od 574,69 kuna od dana 01. ožujka 2011. godine do isplate,
- na iznos od 564,82 kuna od dana 01. travnja 2011. godine do isplate,
- na iznos od 566,60 kuna od dana 01. svibnja 2011. godine do isplate,
- na iznos od 607,75 kuna od dana 01. lipnja 2011. godine do isplate,
- na iznos od 596,46 kuna od dana 01. srpnja 2011. godine do isplate,
- na iznos od 646,18 kuna od dana 01. kolovoza 2011. godine do isplate,
- na iznos od 617,17 kuna od dana 01. rujna 2011. godine do isplate,
- na iznos od 610,96 kuna od dana 01. listopada 2011. godine do isplate,
- na iznos od 514,20 kuna od dana 01. studenoga 2011. godine do isplate,
- na iznos od 512,88 kuna od dana 01. prosinca 2011. godine do isplate,
- na iznos od 519,29 kuna od dana 01. siječnja 2012. godine do isplate,
- na iznos od 527,61 kuna od dana 01. veljače 2012. godine do isplate,
- na iznos od 521,76 kuna od dana 01. ožujka 2012. godine do isplate,
- na iznos od 522,39 kuna od dana 01. travnja 2012. godine do isplate,
- na iznos od 523,81 kuna od dana 01. svibnja 2012. godine do isplate,
- na iznos od 528,41 kuna od dana 01. lipnja 2012. godine do isplate, te
- na iznos od 16.988,31 kuna od dana 01. lipnja 2012. godine do isplate.
3. U točki III izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 12.147,25 kuna, u roku od 15 dana.
4. U točki IV izreke odbijen je tuženik sa zahtjevom za naknadu svojih troškova parničnog postupka u iznosu od 13.490,68 kuna.
5. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnosi tuženik, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22 i 114/22, u nastavku teksta: ZPP), a uz žalbu prilaže isprave na koje se poziva u tom pravnom lijeku, te predlaže da se pobijana presuda preinači, ili da se ta odluka ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, te podnosi i zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.
6. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode kao neosnovane i predlaže da se žalba odbije, te također potražuje naknadu troškova postupka po žalbi.
7. Žalba tuženika je djelomično osnovana.
8. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije, iskaza tužitelja i svjedokinje D. K., te nalaza i mišljenja vještaka za knjigovodstvo D. M. i njezinog iskaza, u bitnome utvrđuje da je predmet ovog spora zahtjev tužitelja kao korisnika kredita u švicarskim francima (CHF) za isplatu novčanog iznosa koji se odnosi na više plaćene kamate od ugovorenih u visini od 5,25% godišnje, kao i zahtjev tužitelja za povrat iznosa koji je plaćen kao naknada za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 2.691,28 CHF u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja, sve to s pripadajućim kamatama.
9. U vezi toga utvrđuje da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik (njegov pravni prednik H. A.-A. B. d. d.) kao davatelj kredita zaključili dana 06. studenoga 2007. godine Ugovor o kreditu broj: 156-69/2007, sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine, potvrđen u formi javnobilježničkog akta od javnog bilježnika I.M. iz V.G. pod brojem OV-23298/07 dana 07. studenoga 2007. godine (u nastavku teksta: Ugovor), kojim je u članku 3. ugovorena kamata od 5,25% godišnje, pri čemu je u članku 6. Ugovora navedeno da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci banke (tuženika), dok je u odredbi članka 8. Ugovora naznačeno da je banka ovlaštena zaračunati naknadu za prijevremenu konačnu otplatu kredita, sukladno Odluci banke.
10. Nadalje utvrđuje da je tužitelj u cijelosti otplatio predmetni kredit, sa uvećanim kamatnim stopama, kao i da je u dogovoru sa tuženikom prijevremeno otplatio isti, pri čemu je tuženiku dana 31. svibnja 2012. godine platio naknadu za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 16.988,31 kuna.
11. Prvostupanjski sud utvrđuje neosnovanim istaknuti prigovor zastare utužene tražbine, jer utvrđuje kako je podnošenjem tužbe u kolektivnom postupku Saveza udruge za zaštitu potrošača "Potrošač" u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012, u kojem je donesena presuda koja je postala pravomoćna dana 13. lipnja 2014. godine, prekinuta zastara, jer da je tom presudom utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kredita u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine na način da je koristio ništetne i nepoštetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi temeljem jednostrane odluke banke, tj. tuženika.
12. Nastavno utvrđuje da tužitelj kao korisnik kredita nije mogao utjecati na unaprijed formulirani obrazac Ugovora kojeg je sačinio tuženik, kao niti na spornu Ugovornu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi, već da je ista isključivo ovisila o volji tuženika, kojem je Ugovorom dopušteno jednostrano tumačenje i mijenjanje kamata, iako u Ugovoru nije bio naveden valjani i predviđeni razlog promjene kamata, slijedom čega utvrđuje nepoštenom i ništetnom odredbu članka 6. predmetnog Ugovora kojom je propisano da je godišnja kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci banke.
13. Sud prvog stupnja utvrđuje da je u smislu odredbe članka 322. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, u nastavku teksta: ZOO) ništetna i da ne proizvodi pravne učinke i odredba članka 8. Ugovora kojom je propisano da je banka ovlaštena zaračunati naknadu kod prijevremene konačne otplate kredita, u vezi čega utvrđuje da je tužitelj kao korisnik predmetnog kredita imao pravni interes da prijevremeno otplati taj kredit, jer je kao potrošač bio izložen jednostranim promjenama kamatnih stopa koje su konstantno rasle, a da tuženik nije u smislu odredbe članka 1024. ZOO-a dokazao da je na bilo koji način pretrpio štetu time što je tužitelj prijevremeno otplatio kredit, te da su njegove tvrdnje da novčani iznos kojeg je tužitelj uplatio po potonjoj osnovi predstavlja štetu u vidu administrativnih troškova obrade dokumentacije, troškova osoblja i slično u cijelosti neargumentirane i neosnovane. Pri tome utvrđuje da se o spomenutom dijelu odredbe članka 8. Ugovora nije pregovaralo, pa da se radi o neosnovanoj jednostranoj odluci tuženika, a da u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora nije bio na snazi Zakon o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 105/15 i 52/16), pa da se u konkretnom slučaju ne može primijeniti odredba članka 16. tog Zakona.
14. Stoga utvrđuje da tužitelju u skladu s odredbama članaka 323. i 1111. stavak 3. ZOO-a pripada pravo na povrat onih novčanih iznosa koje je isplatio tuženiku temeljem naznačenih ništetnih Ugovornih odredaba, i to u ukupnom iznosu od 44.725,55 kuna, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama na svaki neosnovani primljeni novčani iznos, pa pozivom i na odredbe članaka 8. i 221.a ZPP-a, odredbe članaka 96., 97. i 102. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, u nastavku teksta: ZZP), kao i na odgovarajuće odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14, 110/15 i 14/19), odlučuje kao u točkama I i II izreke pobijane presude.
15. Odluku o parničnim troškovima temelji na odredbama članaka 154. stavak 2. i 155. ZPP-a.
16. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da u provedenom postupku i prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena neka od tih povreda, pa tako niti ona propisana odredbom članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer navedena odluka nema postupovnih nedostataka na koje ukazuje tuženik, te se u svemu može ispitati.
17. Nisu osnovane niti tvrdnje tuženika da bi u odnosu na dio pobijane odluke kojom je u točki I njezine izreke utvrđena ništetnom i bez pravnog učinka odredba članka 6. Ugovora (o promjenjivoj kamatnoj stopi), te kojom je u točki II izreke iste presude naloženo tuženiku da isplati tužitelju ukupni iznos od 27.737,24 kuna kao posljedicu ništetnosti potonje Ugovorne odredbe, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama na taj iznos, bila počinjena bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 8. tog Zakona, kao niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a, u vezi čega valja navesti kako tuženik tijekom postupka nije niti predlagao da se provede dokaz dopunskim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem primjenom početne referentne kamatne stope, a koji dokaz bi, sve i da je predložen, bio suvišan.
18. Naime, pravilno je prvostupanjski sud u skladu s odredbom članka 502.c ZPP-a svoja utvrđenja u pravcu nevaljanosti (ništetnosti) odredbe članka 6. Ugovora utemeljio na sadržaju pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. godine, koja je djelomično potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14-2 od 09. travnja 2015. godine, a povodom tužbe tužitelja Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između ostalih i prednika ovdje tuženika, kojom je pravomoćno utvrđeno kako su banke u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača-korisnika kredita tako što su u potrošačkim ugovorima o kreditima koristili ništetne i nepoštene ugovorne odredbe gdje je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima banke, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, sve na štetu potrošača. Stoga imajući u vidu takav sadržaj navedene presude nije trebalo provoditi dokaz dopunskim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem primjenom početne referentne kamatne stope, već jedino dokaz na okolnost visine pretplaćenih kamata temeljem ništetne odredbe članka 6. predmetnog Ugovora, koji dokaz je i proveden, te je vještak Dražena Mucha, protivno suprotnim navodima tuženika, u svojem iskazu sa ročišta od 14. travnja 2021. godine otklonila primjedbe tuženika na njezin nalaz i mišljenje, za što je navela jasne i argumentirane razloge, koje je očigledno kao takve prihvatio i sud prvog stupnja.
19. Pri tome na navode tuženika koji se poziva na sadržaj priložene "Metodologije promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s fizičkim osobama H. A.-A.-B. d. d." (list 138 i 139 spisa), valja odgovoriti da ista nije od značaja za ishod ovog spora, jer je u toj ispravi navedeno da se primjenjuje od 01. siječnja 2011. godine, dakle ista nije niti bila na snazi u trenutku zaključenja predmetnog Ugovora, pa ne može imati povrati (retroaktivni) učinak na taj pravni posao.
20. Neosnovano tuženik ukazuje i na činjenicu solemnizacije predmetnog Ugovora od strane javnog bilježnika, jer ta okolnost ne znači da je isti tom prilikom objasnio tužitelju pravne posljedice koje bi za njega mogle proizaći iz ništetne odredbe Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi, niti bi isti o tome mogao imati relevantna saznanja.
21. Nisu osnovane niti tvrdnje tuženika o ostvarenoj bitnoj postupovnoj povredi iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 190. tog Zakona, jer je sud prvog stupnja dopuštajući takvu preinaku očito pravilno smatrao da je ista svrsishodna za konačno rješenje odnosa između stranaka, pa je imajući u vidu činjenicu da tužitelj zbog potrebe provođenja financijskog vještačenja na okolnosti visine tužbenog zahtjeva nije mogao u tom dijelu precizirati tužbeni zahtjev prije provođenja tog dokaza, a koji dokaz je izveden nakon zaključenja prethodnog postupka, pravilnom primjenom odredbe članka 190. stavak 2. i 3. ZPP-a dopuštena preinaka tužbe.
22. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio neosnovanim istaknuti prigovor zastare utuženih tražbina, a to iz slijedećih razloga.
22.1. Naime, u vezi toga valja navesti kako zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO-a, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, u vezi čega je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. godine zauzeto objedinjeno pravno shvaćanje koje prihvaća i ovaj sud, a prema kojem ako je ništetnost ustanovljena već u postupku zaštite potrošača, kao što je slučaj u ovoj pravnoj stvari (u odnosu na ugovornu odredbu o promjenjivoj kamati), tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku zaštite potrošača neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF, odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Podnošenjem kolektivne tužbe u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 prekinuta je zastara predmetne tražbine u dijelu koji se odnosi na isplatu novčanog iznosa od 27.737,24 kuna po osnovi ništetne Ugovorne odredbe o promjenjivoj kamati, pa rokovi zastare ponovno počinju teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u tom predmetu (u pogledu ništavosti odredbe o promjenjivoj kamati od 13. lipnja 2014. godine), a budući je predmetna tužba podnesena dana 26. svibnja 2017. godine, to je prvostupanjski sud pravilno odbio tuženikov prigovor zastare u odnosu na potonji dio utužene tražbine, jer iz navedenog proizlazi da je tužba podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka koji je propisan odredbom članka 225. ZOO-a, u vezi čega neosnovano tuženik ukazuje na odredbu članka 226. ZOO-a, jer se ovdje radi o potraživanju s naslova stjecanja bez osnove (članak 1111. stavak 3. ZOO-a), pa se na zastaru utuženih tražbina primjenjuje opći (petogodišnji) zastarni rok. Što se pak tiče tražbine koja se odnosi na isplatu iznosa od 16.988,31 kuna, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, a koji iznos tužitelj potražuje od tuženika temeljem eventualno ništetnog dijela odredbe članka 8. Ugovora (koja se odnosi na naknadu za prijevremenu otplatu kredita), tu zastara u skladu s potonjim pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije niti mogla početi teći, jer je njezin početak ovisan o pravnoj sudbini onog dijela tužbenog zahtjeva kojim se traži utvrđenje ništetnosti te Ugovorne odredbe.
23. Stoga je sud prvog stupnja pravilnom primjenom materijalnog prava usvojio onaj dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na ništetnost odredbe članka 6. Ugovora, kao i na isplatu novčanog iznosa od 27.737,24 kuna na ime preplaćene kamate, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama počev od dana kada je tuženik primio pojedine uplate po osnovi ništetne odredbe članka 6. Ugovora pa do isplate, u smislu odredbe članka 1115. ZOO-a, jer je tuženik s obzirom na takvu nepoštenu odredbu Ugovora bio nepošten stjecatelj takvih uplata.
24. S obzirom na navedeno, za odluku o potonjem dijelu tužbenog zahtjeva nisu od značaja preostali žalbeni navodi tuženika.
25. Međutim, u pravu je tuženik kada u odnosu na onaj dio pobijane presude kojom je u točki I njezine izreke odlučeno o ništetnosti naznačenog dijela odredbe članka 8. Ugovora, te kojom je u točki II izreke usvojen zahtjev tužitelja za isplatu novčanog iznosa od 16.988,31 kuna, s pripadajućim zateznim kamatama, ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a, kao i na bitnu postupovnu odredbu iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 8. tog Zakona.
26. Naime, odredbom članka 96. stavak 1. ZZP-a, koji propis je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora, bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Dakle, da bi sporni dio odredbe članka 8. Ugovora bio utvrđen nepoštenim, a u smislu odredbe članka 102. stavak 1. ZZP-a i ništetnim, o čemu posljedično ovisi i odluka o (ne)osnovanosti zahtjeva tužitelja za isplatu iznosa od 16.988,31 kuna, s pripadajućim zateznim kamatama, trebalo je između ostalog utvrditi da li je navedeni dio odredbe članka 8. Ugovora, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovao znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, koje utvrđenje između ostalog ovisi i o utvrđenju da li je tuženik imao štetu (troškove) koji bi bili prouzročeni prijevremenom otplatom predmetnog kredita, sve u smislu odredbe članka 1024. stavak 3. ZOO-a.
27. Međutim, iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da sud prvog stupnja nije utvrđivao postojanje svih pretpostavaka o kojima u smislu odredbe članka 96. stavak 1. ZZP ovisi ocjena o nepoštenosti naznačenog dijela odredbe članka 8. Ugovora, u vezi čega je tuženik u svojem podnesku od 05. siječnja 2018. godine naveo detaljne razloge zbog kojih osporava da bi navedeni dio odredbe članka 8. Ugovora bio nepošten, a time i ništetan, tvrdeći da prijevremenom otplatom kredita trpi štetu ne samo u vidu administrativnih troškova obrade dokumentacije, troškova osoblja i slično, već ukazujući i na druge okolnosti za koje tvrdi da mu uzrokuju štetu u slučaju prijevremene otplate kredita, za koje tvrdnje je tijekom postupka priložio u spis odgovarajuću dokumentaciju koju je sud prvog stupnja propustio cijeniti, a na ročištu od 16. siječnja 2018. godine (prije zaključenja prethodnog postupka) predložio i saslušanje svjedoka M. B., izvršnog direktora riznice tuženika, te T. J., voditeljice administracije kredita tuženika, kao i provođenje dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, koje (potonje) dokaze je sud prvog stupnja iz gore navedenih razloga neosnovano odbio provesti, čime je tuženiku na nezakoniti način onemogućio raspravljanje o navedenim pravno odlučnim činjenicama, pa se ne može za sada prihvatiti kao pravilno utvrđenje suda kako tuženik nije dokazao da bi pretrpio štetu zbog prijevremene otplate predmetnog kredita od strane tužitelja, jer mu to zbog opisanog nepravilnog postupanja suda nije niti omogućeno dokazivati.
28. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu odluku u dijelu opisanom u točkama I i II izreke ove presude, u skladu s odredbom članka 368. stavak. 1. ZPP-a, dok je djelomičnim uvaženjem njegove žalbe i primjenom odredaba članaka 369. stavak 1. i 370. ZPP-a odlučeno kao u točki I izreke rješenja.
29. Pozivom na odredbu članka 166. stavak 4. ZPP-a donesena je odluka sadržana u točki II izreke rješenja.
30. U nastavku postupka sud prvog stupnja će ponovno raspraviti i utvrditi sve činjenice koje su od značaja za odluku o onom dijelu tužbenog zahtjeva u pogledu kojeg je ovim drugostupanjskim rješenjem ukinuta pobijana presuda, i to na način kako je propisano odredbom članka 8. ZPP-a, u vezi čega će ponovno odlučiti o dokaznim prijedlozima tuženika kojima osporava tvrdnje tužitelja o ništetnosti spornog dijela odredbe članka 8. predmetnog Ugovora, a samim time i osnovanost onog dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu novčanog iznosa od 16.988,31 kuna, s pripadajućim zateznim kamatama, nakon čega će ponovno odlučiti o navedenom dijelu tužbenog zahtjeva, kao i o zahtjevima tužitelja i tuženika za naknadu parničnih troškova.
U Rijeci, 08. studenoga 2023. godine.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Brankica Malnar v.r.