REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI
PREKRŠAJNI ODJEL
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivana Hoti, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice: LB, zbog prekršaja iz čl.95.st.3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (NN br. 20/18, 115/18, 98/19, 57/22), pokrenutim optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja: Državni inspektorat, Područni ured Zagreb, Služba poljoprivredne inspekcije, broj: KLASA: 320-02/24-03/645 URBROJ: 443-02-05-05-24-6 od 2. srpnja 2024., nakon provedene glavne javne rasprave, održane kod ovog Suda 10. travnja 2025., bez nazočnosti okrivljenice, kada je i objavljena presuda, temeljem čl.94., čl.179., čl.183. i čl.38.st.2. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),
p r e s u d i o j e
Okrivljena LB rođena L, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći V i O, rođena **.**.1998. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, prekršajno osuđivana,
k r i v a j e
što je inspekcijskim nadzorom 24. svibnja 2024. utvrdila da je k. č. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] koja se nalazi u mjestu Velika Kosnica u blizini čvora Kosnica ograđena žičanom ogradom na betonskim temeljima te prednjim dijelom i zidanom ogradom, a navedena k.č.-a je bila potpuno ograđena sa pomičnom ogradom i na njoj je uočen kontejner, ukupna površina navedene k.č. je 2625 m2,
dakle, nadzorom je utvrđeno da se predmetno poljoprivredno zemljište ne održava pogodnim za poljoprivrednu proizvodnju te je učinjena promjena namjene istog,
čime je počinila prekršaj iz čl.18.st.1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, a kažnjiv po čl.95.st.3. istog Zakona,
pa joj se temeljem navedenih propisa, uz primjenu čl.37. Prekršajnog zakona
i z r i č e
NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 330,00 (tristo trideset) EURA.
Temeljem čl.33.st.10. Prekršajnog zakona okrivljenica je obvezna platiti novčanu kaznu u roku od 1 (jedan) mjesec po pravomoćnosti ove presude.
Temeljem čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona Sud upozorava okrivljenicu ako u roku koji joj je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.
Temeljem čl.34.st.1. Prekršajnog zakona ukoliko novčana kazna ne bude naplaćena u cijelosti ili djelomično u navedenom roku, naplatit će se prisilno.
Temeljem čl.139.st.3. u vezi čl.138.st.2.t.3. i st.3. Prekršajnog zakona okrivljenica je dužna platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (trideset) EURA, u roku od 1 (jedan) mjesec po pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom prisilne naplate.
Obrazloženje
I/
1.
Državni inspektorat, Područni ured Zagreb, Služba poljoprivredne inspekcije, kao ovlašteni tužitelj, pod navedenim brojem, dana 2. srpnja 2024., podnio je ovom Sudu optužni prijedlog protiv imenovane okrivljenice, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude
2.
Okrivljenica je u svojoj pisanoj obrani dostavljenoj Sudu iskazala da u trenutku kada je zatečeno stanje i napravljen zapisnik već je bio pokrenut postupak prenamjene zemljišta u gospodarsko dvorište, ali nije provedeno u zemljišnim knjigama i prostornom uređenju. Temeljem nadzora inspekcije, nije im rečeno da krše ikakav zakon iako je već pri kupnji na istom bila pomiješana zelja sa šljunkom. Dostavlja dokumente kojima se potvrđuje da je zemljište prenamijenjeno iz poljoprivrednog. Kaje se i žao joj je što je došlo do ovog postupka, ali nisu znali da krše ikakav zakon.
3.
Ispitana svjedokinja VB, viša poljoprivredna inspektorica, u svom iskazu iznijela je kako se sjeća da je dana 24.05.2024. obavila inspekcijski nadzor na području Velike Kosnice te utvrdila da je na katastarskoj čestici [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] izvršena prenamjena poljoprivrednog zemljišta odnosno isto se nije održavalo pogodnim za poljoprivrednu proizvodnju. Prilikom nadzora označena čestica bila je označena žičanom ogradom na betonskim temeljima, a prednjim dijelom i zidanom ogradom, a zamijetila je i jedan kontejner. Provjerom u zemljišnim knjigama utvrdila je da je označena katastarska čestica upisana pod nazivom ''Oranica Krivača'' i da u vlasništvu LB. Slijedom navedenih okolnosti podnesen je optužni prijedlog protiv vlasnice čestice, čija je namjena prenamijenjena. U cijelosti ostaje kod prijavljenog prekršaja. To je sve što ima za iskazati. Nakon što je upoznata s pisanom obranom okrivljenice ističe kako je istina da je nakon inspekcijskog nadzora izvršena promjena namjene označene katastarske čestice u gospodarsko dvorište, nadstrešnicu, skladište i gospodarsku zgradu. Smatra da je u trenutku inspekcijskog nadzora nesporno počinjen prekršaj i predlaže sudu da donese odluku sukladno Zakonu.
4.
U dokaznom postupku sudac je izveo dokaz uvidom i čitanjem: Zapisnik o inspekcijskom nadzoru Državnog inspektorata, Područni ured Zagreb, Služba poljoprivredne inspekcije KLASA: 320-02/24-03/645, URBROJ: 443-02-05-05-24-1 od 24. svibnja 2024., zapisnik o inspekcijskom nadzoru Državnog inspektorata, Područni ured Zagreb, Služba poljoprivredne inspekcije KLASA: 320-02/24-03/645, URBROJ: 443-02-05-05-24-2 od 6. lipnja 2024., obavijest LB izdana od Državnog inspektorata, Područni ured Zagreb, Služba poljoprivredne inspekcije KLASA: 320-02/24-03/645, URBROJ: 443-02-05-05-24-3 od 13. lipnja 2024. i potvrda Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije za Karmen Ljubić od 12. veljače 2025.
II/
1.
Nakon provedene glavne rasprave, povodom pisane obrane okrivljenice, a temeljem izvedenih dokaza, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da je okrivljenica predmetne zgode postupila suprotno odredbi iz čl.18.st.1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, postupajući na način opisan u izreci presude, pa da je tako počinila prekršaj kažnjiv po čl.95.st.3. istog Zakona.
2.
Sudac je cijenio pisano iznesenu obranu okrivljenice, pa je zaključio kako je okrivljenica, s jedne strane, izravno poricala krivnju za terećeni prekršaj, dok je s druge strane, neizravno, ali konkretno i uvjerljivo, priznala počinjenje istog prekršaja, na način da je u odlučnom dijelu potvrdila činjenični opis radnje prekršaja koji joj se stavlja na teret, navodeći bitne činjenice jasno i životno, iako je pritom isticala okolnosti koje bi po njezinom mišljenju trebale dovesti do njezinog oslobađanja od prekršajne odgovornosti, a sve s ciljem da bi osporila svoj protuzakoniti postupak.
Sudac je osobito cijenio pisanu obranu okrivljenice u dijelu gdje navodi kako je u trenutku kada je zatečeno stanje i napravljen zapisnik, već bio pokrenut postupak prenamjene zemljišta u gospodarsko dvorište, ali nije provedeno u zemljišnim knjigama i prostornom uređenju.
Suprotno obrambenim pokušajima okrivljenice, sudac je stekao čvrsto uvjerenje kako je temeljem izvedenih dokaza sa sigurnošću i nesporno utvrdio, a zatim i bez sumnje zaključio, da je okrivljenica počinila prekršaj koji joj se stavlja na teret.
Sudac smatra da je okrivljenica svoju obranu u odnosu na terećeni prekršaj, a kojeg ona izravno ne priznaje, oblikovala i iznijela na način da je relativizirala, minorizirala i opravdavala svoje nezakonito i protupravno postupanje, u cilju vlastite koristi, a s namjerom kako bi se zaštitila od prekršajne odgovornosti, oslobodila od krivnje i izbjegla kažnjavanje za počinjeni prekršaj.
3.
Sudac je cijenio iskaz svjedokinje VB, više poljoprivredne inspektorice, pa mu je u cijelosti poklonio vjeru, budući je svjedokinja činjenice vezane za počinjenje prijavljenog prekršaja od strane okrivljenice predmetne zgode utvrdila neposrednim opažanjem, kao i uvidom u pribavljenu dokaznu dokumentaciju, u okviru svojih službenih i stručnih ovlaštenja, te je utvrđene činjenice navela u sastavljenom Zapisniku o obavljenom inspekcijskom nadzoru.
Pritom, sudac smatra da je svjedokinja svoj iskaz iznijela jasno, detaljno, razumljivo, životno i neposredno uvjerljivo, da nije pristrano zainteresirana za ishod ovog postupka, te je zaključio da je svjedokinja predmetne činjenice i svoja opažanja iznosila na temelju osobnih saznanja, objektivno, vrlo razložno, okolnosno i vjerodostojno, da su činjenice koje je iznijela u svom iskazu sukladne sa činjenicama utvrđenim temeljem izvedenih materijalnih dokaza, a sudac u njezinom iskazu nije našao kontradiktornosti ili nelogičnosti, zbog čega nije bilo razloga da posumnja u istinitost njezinog iskaza.
Nakon što je imenovana svjedokinja komentirala obranu okrivljenice, sudac je potvrdio svoje zapažanje i učvrstio svoje stajalište o uvjerljivosti, objektivnosti i nepristranosti iskazivanja ove svjedokinje.
Sudac je mišljenja kako iskaz ispitane svjedokinje u potpunosti obesnažuje uvjerljivost iznesene obrane okrivljenice te da u cijelosti dovodi u sumnju istinitost njezinih obrambenih navoda, a osnažuje uvjerenje suca o odgovornosti i krivnji okrivljenice za terećeni prekršaj.
Sudac je čvrsto uvjeren kako upravo temeljem iskaza ispitane svjedokinje, u vezi sa izvedenim materijalnim dokazima, može nesporno utvrditi da je okrivljenica predmetne zgode stvarno počinila prekršaj koji joj je stavljen na teret, te da sa sigurnošću može donijeti odluku o njezinoj krivnji i kažnjavanju.
4.
Sudac je uvidom u sve izvedene materijalne dokaze koji su već nabrojani, a koji su dostavljeni u privitku Optužnog prijedloga, utvrdio da su u označenoj dokumentaciji opisane činjenice i navedene okolnosti na kojima ovlašteni tužitelj temelji činjenični opis radnje prekršaja naveden u optužnom aktu, a povodom kojih je ovlašteni tužitelj podnio Optužni prijedlog i pokrenuo prekršajni postupak protiv okrivljene počiniteljice prekršaja.
5.
Sudac je uvidom u Potvrdu izdanu od Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprava za kazneno pravo, Sektor za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Služba za evidencije i pomilovanja, Odjel za prekršajne evidencije, izdanu dana 12.02.2025.g., za osobu: LB, utvrdio da je okrivljenica do tada bila pravomoćno prekršajno osuđivana zbog počinjenog prekršaja u prometu.
6.
Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.
7.
Sudac nije izvodio druge eventualno postojeće i moguće dokaze jer je, uzimajući u obzir konkretne okolnosti, zaključio kako se izvođenjem novih dokaza činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi, odnosno ne bi se doprinijelo boljem pojašnjenju činjenica utvrđenih temeljem drugih već izvedenih dokaza, te sve skupa u međusobnoj povezanosti nikako ne bi moglo dovesti do drugačije odluke u odnosu na optužbu protiv okrivljenice, osim o njezinoj krivnji za počinjeni prekršaj.
Pored toga, sudac nije izveo dodatne dokaze osobito radi sprječavanja odugovlačenja prekršajnog postupka, izbjegavanja nepotrebnih radnji i smanjivanja troškova, a vodeći se pritom načelima svrhovitosti i ekonomičnosti postupka.
Konačno, sudac nije izveo nove dokaze jer uvjereno smatra kako je činjenično stanje zapravo u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem svih već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka i bez dopunskog izvođenja drugih dokaza.
8.
Nakon provedene glavne rasprave, cijeneći sve izvedene dokaze i povezujući iste s obranom okrivljenice, dovodeći izvedene dokaze u međusobnu vezu, kao i temeljem cjelokupnog dokaznog postupka, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da je okrivljenica predmetne zgode ostvarila sva bitna obilježja djela prekršaja koji joj je stavljen na teret, na način opisan u izreci presude.
9.
Zakon o poljoprivrednom zemljištu u čl.18. propisuje, uz ostalo, da se promjena namjene poljoprivrednog zemljišta u nepoljoprivredne svrhe provodi u skladu s dokumentima prostornog uređenja i drugim propisima.
Isti Zakon u čl.95. propisuje, uz ostalo, da će se novčanom kaznom od 5000,00 do 50.000,00 kuna kaznit za prekršaj fizička osoba koja obavi promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta protivno dokumentima prostornog uređenja.
10.
Tijekom prekršajnog postupka, povodom iznesene pisane obrane okrivljenice, a temeljem izvedenog osobnog dokaza, to jest iskaza ispitane svjedokinje, kao i temeljem izvedenih materijalnih dokaza, sudac je sa sigurnošću utvrdio da okrivljenica inkriminirane zgode, predmetno poljoprivredno zemljište nije održavala pogodnim za poljoprivrednu proizvodnju, odnosno da je učinila promjenu namjene istog.
Stoga je sudac zaključio da je okrivljenica postupila suprotno navedenim zakonskim odredbama i počinila terećeni prekršaj.
11.
Slijedom svega navedenog sudac je, nakon održane glavne rasprave, povodom iznesene obrane okrivljenice, a temeljem provedenog dokaznog postupka, donio odluku o počinjenom prekršaju kao u izreci presude, pa je okrivljenicu proglasio krivom, te ju kaznio novčanom kaznom u visini za koju smatra da je primjerena i opravdana, te da odgovara stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja okrivljenice.
12.
Prilikom izbora vrste i mjere kazne sudac je cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti propisane u čl.36.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona.
13.
Sudac nalazi kako ima mjesta primjeni čl.37. Prekršajnog zakona budući smatra da na strani okrivljenice postoje posebno izražene olakotne okolnosti kao što su neizravno priznanje počinjenja prekršaja, dosadašnja neosuđivanost za slične prekršaje, te okolnost da počinjenim prekršajem nisu nastupile neposredne štetne posljedice, dok naročito otegotnih okolnosti nije našao na strani okrivljenice.
14.
Stoga je sudac zbog počinjenog prekršaja, umjesto novčane kazne unutar zakonom propisanog raspona iznosa, okrivljenici izrekao kaznu u visini za koju smatra da je primjerena i opravdana, te da odgovara stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja okrivljenice, odnosno kaznu u visini ispod propisanog posebnog minimuma kazne, jer smatra da se svrha kažnjavanja može postići i blažom kaznom od najmanje zakonom propisane.
15.
Vrednujući razmjere i objektivnu težinu počinjenog prekršajnog djela u smislu cjelovite koncepcije svrhe kažnjavanja, a uzimajući u obzir sve okolnosti počinjenja prekršaja u njihovoj ukupnosti i kvaliteti, sudac nalazi da je u predmetnom slučaju kazna izrečena u umanjenom iznosu primjerena svim okolnostima počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenice, odnosno da nije preniska niti previsoka, već da je dostatna svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te smatra da će se upravo ovako izrečenom visinom novčane kazne ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja navedena u čl.6. i čl.32. Prekršajnog zakona.
16.
Temeljem odredbe čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona upozorava se okrivljenice da ako u roku koji joj je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.
17.
Odluka o troškovima prekršajnog postupka temelji se na propisima navedenim u izreci presude, a visina je odmjerena u paušalnom iznosu, razmjerno duljini trajanja i složenosti postupka.
Velika Gorica, 10. travnja 2025.
Zapisničarka
Sudac
Ivana Hoti, v.r.
Damir Tepeš, v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo podnijeti žalbu Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske, u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi pisanim putem u dva primjerka Općinskom sudu u Velikoj Gorici, na adresi [adresa].
