REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

P-644/2024-19

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom, po sucu Bori Misiru, u građanskopravnoj stvari tužitelja IO (OIB: [osobni identifikacijski broj] ) iz [adresa], kojeg zastupa pun. Ivan Delipetar, odvjetnik iz Imotskog, protiv tuženika: 1. IOV, 2. DOV, 3. DO ž. I, 4. ŽO ž. ĆO, 5. ŠO ž. Ivana, 6. VO pok. PO, 7. OO ž. D, 8. ĆO pok. D, 9. HO pok. D, 10. IO pok. D, 11. PO pok. D, 12. UO pok. Ž rođ. Ć (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], 13. KO (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], 14. BO (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]. NO (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], 16. SO (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], 17. GO ud. HO, 18. RO (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]. JO pok. JO, svi oni ad/1 – ad/11, te ad/17 i ad/19, odsutni i nepoznatih boravišta, a zastupa ih privremeni zastupnik Boris Rebić, odvjetnik iz Imotskog, radi utvrđenja i dr., nakon što je dana 28. ožujka 2025. god., zaključio glavnu raspravu, dana 10. travnja 2025. god.

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se tužiteljev zahtjev, koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj IO (OIB: [osobni identifikacijski broj]) [adresa], vlasnik nekretnine u k. o [katastarska općina] koja se sastoji od d. č. zem. [katastarska čestica] pov. 93 m² upisane u z. u. [broj ZK uloška], d. č. zem. [katastarska čestica] pov. 61 m², i d. č. zem. [katastarska čestica] pov. 552 m², obadvije upisane u z. u. [broj ZK uloška], te d. č. zem. [katastarska čestica] pov. 540 m² upisane u z. u. [broj ZK uloška], dakle, nekretnine ukupne površine 1.246 m², baš nekretnine koju je vještak Davor Bubalo, skici sastavnici uratka – Geodetsko vještvo od 18.3.2025. god., koja čini sastavni dio ove odluke, narisao između točaka A-B-C-D-E-F-G-H-I-J, slijedom čega je tužitelj ovlašten, na temelju ove presude i uz ostvarenje ostalih pretpostavki koje zahtijeva zemljišnoknjižno pravo, izvršiti prava vlasništva te nekretnine na njegovo ime u ovosudnoj zemljišnoj knjizi, uz istodoban izbris prava tuženika upisanih nad tom nekretninom u istoj evidenciji, a što su tuženici dužni trpjeti."

Obrazloženje

1. Tužitelj je u postupku – u bitnome – naveo da je dio uparničene nekretnine stekao nasljeđivanjem prednika, a dio u pravnom poslu zamjene nekretnina sa sada pok. TO, a kako su ti njegovi neposredni prednici zajedno sa njihovim prednicima ukupnost uparničene nekretnine posjedovali kroz toliko dugo razdoblje da su ostvarili dosjedanje na nekretnini, on/tužitelj da je sada isključivi stvarni vlasnik promatrane nekretnine.

1.1.Zahtijevao je deklariranje njegovog prava presudom i udjelu njemu ovlasti za upis prava u zemljišnu knjigu.

2. Privremeni zastupnik tuženika ad/1 – ad/11 te ad17 i ad/19, osoba odsutnih i nepoznatih boravišta, je, bez naročitog obrazloženja takvog raspolaganja, osporio istinitost tužiteljevih tvrdnji i osnovanost postavljenog zahtjeva.

3. Ostali tuženici, iako su uredno pozivani pristupiti ročištima, ročištima nisu pristupali niti su podnijeli pisane odgovore na tužbu.

4. U dokaznom postupku pročitani su z.k. izvadci za uparničene kat. č. zem., obavljena je radnja uviđaja na lokalitetu položenosti uparničene nekretnine, pročitan je i pregledan uradak (nalaz i mišljenje, skica, fotosnimci i ortofoto snimak uparničene nekretnine), pročitano je vještakovo Izvješće o upisanim posjednicima na predmetnim kat. č. zem., pročitane su izjave LO i ČO, te je u statusu svjedoka saslušana ĐO. TO.

5. Pravno je osnovano zahtijevanje koje je tužitelj postavio u ovoj parnici.

6. Kroz pedesetogodišnje razdoblje nitko izuzev tužitelja nije posjedovao istočni dio uparničene nekretnine, a nitko izuzev sada pok. TO i njegovih prednika nije vršio bilo kakve akte vlasti na zapadnom dijelu ukupnosti nekretnine koja se promatra u ovom postupku.

7.Posvjedočila je prethodno izloženo svjedokinja ĐO ud. TO.

7.1.Dakle, prethodno izložene okolnosti izložila je baš svjedokinja čiji je suprug bio vlasnik i posjednik dijela uparničene nekretnine, dakle, to je posvjedočila osoba kojoj se ne može spočitati niti neupućenost u pogledu okolnosti o kojima je posvjedočila u ovoj parnici niti spočitati da bi svjedočenjem imala interes u ovoj parnici favorizirati tužitelja.

7.2.Iskazivanje promatrane svjedokinje jasno je potvrđeno kako rezultatima radnje uviđaja tako i izjavama LO i ČO, baš mještana zaseoka Rebići pa naprosto nema bilo kakvog razloga da se iskazivanju promatrane svjedokinje ne bi podarila vjera.

7.3.Pak, nakon ocjene iskazivanja svjedokinje ĐO ud. TO u promatranom smislu, naprosto je morao uslijediti zaključak da vlast tužitelja i njegovih prednika na uparničenoj nekretnini, u kontinuitetnom trajanju, postoji barem kroz pedesetogodišnje razdoblje.

7.4.Napokon, morao je uslijediti zaključak i o tome da su tužitelju pripali svi pravni učinci vršenja opisanih vlasti, vlasti stečenih na zakonitoj osnovi/vama i na istinit/e način/e.

8. St.3.čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima /NN-91/96-94/17; dalje ZV/, propisano je da samostalni pošteni posjednik kakve nekretnine na kojoj je upisano vlasništvo fizičke osobe stječe u vlasništvo predmet posjedovanja protekom dvadesetogodišnjeg razdoblja, dok je st. 2. čl. 160. istog Zakona propisano je da se dosjedatelju u posjed ima uračunati i razdoblje kroz koje su njegovi prednici samostalno posjedovali predmet njegovog dosjedanja.

8.1.Kazali smo da je u ovoj parnici utvrđeno da su tužiteljevi prednici, dakle oni čije efekte vlasti na predmetnoj nekretnini, u smislu netom reproducirane zakonske odredbe, valja uračunati tužitelju u korist i tužitelj osobno predmetnu nekretninu – do sada – samostalno posjedovali (posjeduju) kroz dulje nego je pedesetogodišnje razdoblje, a sada kažemo da rezultat niti jednog dokaza izvedenog u postupku ne upućuje na sumnju da njihova posjedovanja ne bi imala kvalitete poštenja. Utoliko je kod takvog dokaznog stanja stvari u ovoj parnici, dokaznog stanja stvari – naglašavamo – u kojem ama baš niti jedna okolnost izviđena u parnici ne upućuje da na predmetnoj nekretnini ne bi postojalo isključivo tužiteljevo pravo, naprosto preostalo zaključiti da na toj nekretnini, stečeno baš u smislu prethodno izloženih zakonskih određenja, postoji isključivo izvanknjižno stečeno vlasničko pravo ovopostupnog tužitelja.

8.2.Stoga je to pravo i valjalo deklarirati, dakle prihvatiti tužiteljev deklaratorni zahtjev postavljen u ovoj parnici kao pravno osnovano zahtijevanje.

9. Onome tko vlasništvo na nekretnini stekne na originarnoj osnovi, u skladu s određenjima čl. 130. ZV, pripada i pravo na upis stečenog prava u zemljišnu knjigu.

9.1.Tužitelj je, makar je posjed/e na predmetnoj nekretnini zasnova/o na derivativnoj osnovi/ama, tu je nekretninu prema tuženicima, u zemljišnu knjigu upisanim stvarnopravnim ovlaštenicima nad kat. č. zem. koje tvore nekretninu, dakle u vlasničkom smislu, stekao dosjedanjem, dakle, na originarnoj osnovi.

9.2.Stoga i njegov kondemnatorni zahtjev postavljen u ovoj parnici, u smislu određenja netom spomenute norme, ima kvalitetu pravno osnovanog zahtijevanja.

10. Dakle, tužiteljev i deklaratorni i kondemnatorni zahtjev postavljeni u ovoj parnici imaju kvalitete pravno osnovanih zahtijevanja.

10.1.Stoga je ta zahtijevanja valjalo prihvatiti i odlučiti kao u izreci. U [adresa] 10. travnja 2025. god.

S U D A C:

BORO MISIR

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana Županijskom sudu, a putem ovog suda.