Republika Hrvatska
Općinski sud u Zadru
Stalna služba u Biogradu na Moru
Kralja Tomislava 2 A, Biograd na Moru
Poslovni broj: P-2452/2019-53
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sucu Ivici Marinoviću, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika LR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženice ad. 1. - protutužiteljice VR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Martini Marušić Majica, odvjetnici u Zadru i tuženika 2. RR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja postojanja prava služnosti i dr., nakon usmene, glavne i javne rasprave zaključene dana 19. veljače 2025., u nazočnosti tužitelja-protutuženika, tužene ad. 1. - protutužiteljice i punomoćnice tužene ad. 1. - protutužiteljice, te nakon objave presude dana 10. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbijaju se kao neosnovani tužbeni zahtjevi tužitelja koji glase:
"I. Utvrđuje se postojanje prava služnosti kolnika na nekretnini zk oznake kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], broj D.L. 21-2, naziva " [adresa]; površine 226 m2, sve upisano u zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao poslužnog dobra, u korist nekretnine zk oznake kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], broj D.L. 21-2, naziva " ĐR, DVORIŠTE, STAMBENA ZGRADA [adresa], POMOĆNA ZGRADA"; ukupne površine 583 m2, sve upisano u zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao povlasnog dobra.
II. Nalaže se uknjižba prava stvarne služnosti kolnika u zemljišnim knjigama na poslužnoj nekretnini kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], broj D.L. 21-2, naziva " [adresa] PUT"; površine 226 m2, sve upisano u zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u korist nekretnine zk oznake kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], broj D.L. 21-2, naziva " ĐR, DVORIŠTE, STAMBENA ZGRADA [adresa], POMOĆNA ZGRADA"; ukupne površine 583 m2, sve upisano u zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
III. Nalaže se VR (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] i TR (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], solidarno naknaditi tužitelju LR (OIB: [osobni identifikacijski broj] ) iz [adresa], troškove parničkog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate."
II. Usvaja se osnovni protutužbeni zahtjev tužene ad. 1. – protutužiteljice koji glasi:
Nalaže se tužitelju-protutuženiku da prestane uznemiravati tuženicu- protutužiteljicu u ostvarivanju suvlasničkih prava glede nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] , tako da istim prolazi pješice i provozi automobil i druga motorna vozila te da na bilo koji drugi način svojata ta prava, koji nekretnina je skici sudskog očevida održanog 3.veljače 2023. u ovoj pravnoj stvari prikazana točkama A-B-C-D-E-A i obojana žutom bojom, koju je izradio stalni sudski vještak geodetske struke Ivan Marinović, a koja skica je sastavni dio ove presude, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tužitelju-protutuženiku naknaditi tuženoj ad. 1. – protutužiteljici parnični trošak od 2.265,44 EUR, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužene ad. 1. – protutužiteljice za naknadom parničnog troška odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1.1. Dana 8. kolovoza 2019. kod ovog suda zaprimljena je tužba tužitelja LR protiv tužene VR i u kojoj tužitelj traži od suda donošenje presude kojom će se utvrditi postojanje prava služnosti kolnika na teret čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojoj je tuženica upisana suvlasnicom za 3/5 dijela, a u korist tužiteljeve čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tužitelj tvrdi da on već tridesetak godina kao pošteni posjednik izvršava pravo stvarne služnosti prolaza i provoza (pravo kolnika) do sjevernog dijela njegove parcele čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] preko nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to temeljem izričitog dopuštenja sada pokojnih SR i KR, prednika tužene i RR koji je sa tuženom uknjižen kao suvlasnik predmetne poslužne nekretnine.
1.2. Tužitelj u spis dana 21. siječnja 2021. dostavlja podnesak u kojem navodi da ispravlja svoju tužbu obuhvaćajući kao tuženika ad. 2. RR koji je idealni suvlasnik preostalih 2/5 dijela poslužne čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji omaškom nije naveden u tužbi. Tužitelj nadalje osporava navode iz odgovora na tužbu o postojanju prekluzije njegovog prava služnosti koja postoji već preko trideset godina i kojom se tužitelj stalno koristi. Tužitelj također osporava tvrdnju da se on ne koristi služnošću, naprotiv tvrdi da se stalno koristio služnosti do dana dok mu sada tužena ad. 1. to nije fizički onemogućila prepriječivši osobno preko parcele, odnosno sve do postavljanja osobnog vozila kao prepreke tužitelj da je na "gornjem" (sjevernom) dijelu svoje parcele – povlasne držao razne pokretnine većeg gabarita (nekoliko brodova dok se bavio najmom brodica), a kasnije i jedan vlastiti brod i jedan brod koji je kod tužitelja bio na zimskom čuvanju i održavanju, s tim da je tužitelj na tom svom sjevernom dijelu te parcele postavio i garažu koja i danas tamo stoji, ali trenutačno u njoj tužitelj ne može držati niti brod, niti automobil jer mu je prolaz po poslužnoj parceli zapriječen, a dolazak automobilom ili prikolicom za brod nije niti moguć na bilo koji drugi način obzirom je tužiteljeva povlasna parcela u čitavoj svojoj širini (od istočne do zapadne međe) izgrađena. U odnosu na tvrdnje sada tužene ad. 1. kako iz Ugovora o uređenju susjedskih odnosa zaključenog između danas pok. KR i SR proizlazi da tužitelj nema pravo na služnost koja je predmet ovog parničnog postupka, tužitelj ističe kako to nije točno jer se tim ugovorom rješavao samo odnos između njih dvojice, koji su u vrijeme zaključenja ugovora bili vlasnici svake svoje parcele, dok se odredba o "sprečavanju korištenja puta od strane trećih" nije odnosila na tužitelja koji je za obojicu suvlasnika samu cestu i napravio, naprotiv tom se odredbom, po tužitelju, željelo naglasiti kako se ne radi o javnom putu nego o privatnoj cesti.
1.3. Tužitelj je u podnesku koji je predao u spis na ročištu 22. ožujka 2021. u bitnome isticao kako tužena u svome podnesku pogrešno navodi kako on traži utvrđenje nove služnosti temeljem dosjelosti jer to nije istina, naime on traži utvrđenje postojeće služnosti koja je nastala prije tridesetak godina kada su prednici obaju tuženika, SR i KR ugovorili sa tužiteljem navedenu služnost, a njima je tužitelj zauzvrat na dijelu njihove parcele na kojoj je služnost zasnovana uredio kao put i osposobio za normalno korištenje, temeljem čega je tužitelj uz punu suglasnost obaju prednika tuženika tu služnost koristio na dnevnoj bazi. Tužitelj se u spomenutom podnesku usprotivio postavljenim protutužbenim zahtjevima.
2.1. U odgovoru na tužbu tužene VR koji je zaprimljen 19. rujna 2019. tužena ističe da se protivi navodima iz tužbe i tužbenom zahtjevu u cijelosti, s tim da prije daljnjeg upuštanja u raspravljanje o postavljenom tužbenom zahtjevu tuženica ističe prigovor prekluzije za pokretanje ovoga spora jer da se u katastarskoj općini [katastarska općina] unazad nekoliko godina provodio postupak obnove zemljišne knjige i u sklopu toga postupka 14. studenog 2018. otvorena je zemljišna knjiga formirana u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] te je svim zainteresiranim osobama omogućen uvid u istu. Tužena nadalje navodi da u roku za prigovore od tri mjeseca od dana objave oglasa na e-Oglasnoj ploči (rok iza ispravak), kao niti tijekom postupka obnove zemljišne knjige, tužitelj niti jednom radnjom nije dao do znanja kako smatra da mu pripada neko pravo na nekretnini u suvlasništvu tuženice niti je kroz postupak obnove zemljišne knjige tražio da se takvo pravo utvrdi i upiše, što bi argumentum a contrario obzirom se prije isteka roka od 3 mjeseca od objave citiranog oglasa ne smatra da su upisi u zemljišnu knjigu za k. o. [katastarska općina] istiniti i potpuni, značilo da se protekom roka od tri mjeseca svi upisi u zemljišnu knjigu smatraju istinitima i potpunima, pa obzirom je tužitelj u predmetni spis dostavio izvadak iz BZP-a o predmetnoj nekretnini, uvidom u isti lako se može utvrditi kako isti nije opterećen nikakvim prigovorom, kao niti teretom. U prilog iznesenim tvrdnjama tužena ukazuje na pravno shvaćanje Županijskog suda u Zadru br. 1 Su: 86/2013-2 zauzeto na sjednici Gradanskog odjela od 14.veljače 2013., prema kojemu rješenje doneseno u završenom postupku obnove zemljišne knjige veže sve stranke koje su sudjelovale u tom postupku, a nisu protiv rješenja izjavile žalbu, odnosno podnijele tužbu za ispravak u smislu čl.197. Zakona o zemljišnim knjigama. Tužena nadalje ističe prigovor neurednosti tužbe, jer prema pravnome shvaćanju zauzetom u brojnim sudskim odlukama, tužbama kojima se traži utvrđenje i uknjižba nekoga prava, konkretno služnosti u zemljišnoj knjizi, svi upisani zemljišnoknjižni suvlasnici predstavljaju nužne suparničare, pa kako je tuženica tek suvlasnica nekretnine oznake 1369 k. o. [katastarska općina], to se ukazuje kako tužbom nisu obuhvaćene sve osobe koje bi trebale biti, slijedom čega se predlaže predmetnu tužbu odbaciti. Tužena nadalje ističe da su navodi iz povjesnice tužbe neosnovani, odnosno nije točan tužiteljev navod kako "već tridesetak godina kao pošteni posjednik izvršava pravo stvarne služnosti prolaza i provoza (pravo kolnika) do sjevernog dijela njegove parcele". Tužena pojašnjava da je predmetna nekretnina formirana tek 2007., dok je faktički osnovana tek u postupku obnove zemljišne knjige, a to se sve ističe s ciljem dokazivanja tužiteljevih prilično paušalnih i ničim dokazanih tvrdnji o izvršavanju služnosti prolaza kroz vremensko razdoblje od trideset godina. Tužitelj, po tuženoj, nikada nije kao pošteni posjednik koristio nekretninu tuženice u vremenskom razdoblju od trideset godina niti mu je takvo što bilo potrebno, radi se o navodima smišljenima za potrebe konkretnog postupka, s tim da tužitelj ne precizira niti kako niti za koje potrebe je koristio predmet spora pa da bi se radilo o služnosti puta, a tužitelju je u više navrata rečeno kako se spornim putem ne smije koristiti, a što je on i poštovao, jer se ne radi o javnome putu, već o privatnome vlasništvu. Naime, po tuženoj, pok. SR je tužitelju u više navrata branio prolazak preko predmeta spora i to otprilike prije petnaest godina, a također, isto je ponovio i njegov sin Marko Majica 2014. nakon smrti pok. SR. Dakle, ukoliko se tužitelj koristio spornim putem, to je moglo biti samo kriomice i bez znanja tuženice odnosno njezinog pravnog prednika. Nadalje, niti pok. SR niti pok. KR nikada nisu dopustili tužitelju da koristi sporni put, a da je tako proizlazi iz Ugovora o uređenju susjedskih odnosa sklopljenog 21. lipnja 2007. između njih dvojice, a u kojem ugovoru stoji, u čl. 4. kako su ugovorne strane "ovlaštene spriječiti korištenje puta od strane trećih kao i korištenje površine puta od strane bilo koje ugovorne strane protivno dogovorenoj namjeni puta", a dok je u istom ugovoru u čl. 3. navedeno kako se put "formira isključivo za zajedničke potrebe strana potpisnika ovog ugovora.", što bi značilo kako na istome nitko treći nema nikakvih prava. Dakle, po tuženoj, neistiniti su tužiteljevi navodi o tome da bi isti put njemu dali na korištenje kako pok. SR tako i pok. KR, a u skladu s navedenim, neistinit je i sadržaj izjave priložene uz tužbu, a koju je sastavio RR, o tome kako su navodno obojica tužitelju dali pravo prolaza vozilom obzirom je isti put uredio i osposobio za normalno korištenje. Tuženica pretpostavlja kako je RR takvu izjavu dao jer je sa tužiteljevom obitelji u bliskim odnosima cijeli život, dok su predmetni put uredili i dan danas održavaju upravo članovi obitelji RR, a nikako i tužitelj. Naposljetku, po tuženoj, u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], upravo je RR koji je i dao "neopozivu izjavu" izjavio kako predmetna čestica nije opterećena nikakvim teretima, tako niti služnostima, kako i stoji u zapisniku broj:
Z-2055/2014/3715 sastavljenome 19. siječnja 2018., s tim da o navedenome najbolje "svjedoči" upravo ugovor iz 2007. Nadalje, tužena ukazuje da svaka služnost mora imati razumnu svrhu, a tužitelj niti ne navodi koja bi to bila razumna svrha konkretne služnosti niti čemu bi ista služila jer tužitelju konkretni put doista nije niti nužan niti potreban, a što se najbolje vidi iz položaja njegove nekretnine, odnosno uvidom u trenutno važeći katastarski plan jasno se dolazi do saznanja kako je tužitelj svoju kuću izgradio na način da je sam sebi spriječio prolazak automobilom do drugoga sjeveroistočnog ruba nekretnine, a istovremeno, tužitelj na istu nekretninu može pristupiti bez ikakvih problema pješice i to sa svoje vlastite nekretnine. Kraj takvih okolnosti, po tuženoj, jasno je da tužiteljeva tvrdnja i tužiteljevo traženje nemaju baš nikakvu razumnu svrhu, pa u tome slučaju nema govora o stjecanju služnosti dosjelošću. U svakom slučaju, tužena opreza radi ističe kako se svaka služnost proteže određenim koridorom na kojega tužitelj u svojoj tužbi ne upire iako je današnja čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nastala od ranijih čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a sud o istome ne može prosuđivati bez izlaska na lice mjesta. Naime, po tuženoj, svaka služnost mora se izvršavati tako da se što manje opterećuje poslužna nekretnina, dok tužitelj svoj zahtjev postavlja u odnosu na cijelu nekretninu, kao da je istu u cijelosti i koristio, što ne odgovara svrsi i smislu služnosti.
2.2. Tužena ZR je u podnesku zaprimljenom 12. ožujka 2021., uz navode već istaknute u odgovoru na tužbu, u bitnome isticala da ne osporava da je tuženik jedno kratko vrijeme, u trajanju od nekoliko godina, doista na svojoj nekretnini držao brodice, ali tuženici nije poznato kojim je putem tužitelj dovezao iste na predio iza svoje kuće, a kako se tužitelj i bavio iznajmljivanjem brodica tada je jasno da je prijevoz brodica do nekretnine tužitelja stvar poslovanja tužiteljeva obrta " [obrt]" (s početkom obavljanja obrta 1. srpnja 2002., a s prestankom obrta na dan 31. kolovoza 2007.), a ne stvar korisnijega gospodarskog iskorištavanja povlasne nekretnine, a i nema govora o tome da bi tužitelj prelazio preko nekretnine tužene, tj. prevozio brodove toliko dugo da bi bili ispunjeni uvjeti za stjecanje prava služnosti. Nadalje, ne može se dosjelošću osnovati stvarna služnost ako se njezin sadržaj izvršavao zlouporabom povjerenje vlasnika ili posjednika poslužne nekretnine, silom, potajno ili na zamolbu do opoziva. Tužena također ukazuje da nije jasno zašto bi tužitelj trebao imati mogućnost prolaska automobilom ili brodom do stražnjega dijela svoje nekretnine, odnosno po čemu se takvo djelovanje ima smatrati razumnom svrhom, odnosno nigdje nije propisano da vlasnik nekretnine mora moći do svakog dijela svoje nekretnine doći automobilom, pa prohtjevi tužitelja u tom smjeru nemaju razumnu svrhu, naime, tužitelj je svoju kuću izgradio kako je htio i tada je mogao i morao predvidjeti sve mogućnosti koje mu pruža konfiguracija terena. Tuženica smatra bitnim navesti kako je tužitelj na stražnjemu dijelu nekretnine izgradio nadstrešnicu tek nakon smrti supruga tužene SR koji je preminuo krajem 2014., no tada je tuženica uvidjela da verbalne zabrane tužitelju da koristi pravo prolaza spornim putem ništa ne znače, tužena je na sporni put stavila fizičku prepreku 2016. nakon čega nije moguć prolazak automobilom preko predmeta spora, s tim da tužitelj tada nije ustao tužbom zbog smetanja posjeda što, po tuženoj, dovoljno govori o njegovom pravnom položaju. Tužena je u spomenutom podnesku postavila i protutužbeni zahtjev usmjeren na nalaganje tužitelju da je prestane uznemiravati u ostvarivanju njenih suvlasničkih prava glede čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a ukoliko bi sud utvrdio da tužitelju pripada pravo služnosti tužena podnosi i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev pozivajući se na čl. 242. st. 1. ZVDSP i u kojem traži da se ukine pravo služnosti kolnika preko njene nekretnine. Tužena u spomenutom podnesku zaključno ističe kako tužitelj nije niti mogao steći služnost iz nekoliko razloga, odnosno jer ne postoji razumna svrha navodne služnosti, prijevoz brodica preko nekretnine tužene nema za svrhu bolje i korisnije gospodarenje nekretninom tužitelja, zbog protivljenja tužene i njenog prednika tužitelj nikako nije mogao biti pošteni posjednik prava služnosti (eventualni sadržaj služnosti mogao vršiti zlouporabom povjerenja), nije ispunjena zakonska pretpostavka o trajanju posjeda služnosti u vremenskom razdoblju od dvadeset godina, a tužitelj do stražnjega dijela svoje nekretnine može pristupiti sa svoje nekretnine pješice i automobilom uz neznatna ulaganja.
3. U ovoj pravnoj stvari je održano pripremno ročište 22. ožujka 2021. na koje je uz tužitelja i dotadašnju tuženicu ZR pozvan i novooznačeni tuženik ad. 2. iz podneska tužitelja zaprimljenom 21. siječnja 2021., a misli se na RR, a nakon što je isti od strane suca sukladno odredbi čl. 196. st. 2. ZPP upozoren da tužba na njega može biti proširena kao na novog tuženika isključivo s njegovim pristankom obzirom je parnica već počela teći u odnosu na prvotno označenu tuženicu ZR, na što je RR na sudski zapisnik naveo da ne daje svoju suglasnost tužitelju da parnicu proširi na njega kao drugotuženika. Sud potom na sudski zapisnik donosi rješenje pod poslovnim brojem P-2452/2019 datirano sa 22. ožujka 2021. kojim se ne dopušta proširenje tužbe na RR kao novog tuženika ad. 2. po podnesku tužitelja koji je zaprimljen u spis 21. ožujka 2021., a na koje rješenje je tužitelj izjavio žalbu koja je uvažena rješenjem Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž- 617/2021 od 25. kolovoza 2021.
4. Tužitelj LR je u daljnjem tijeku postupka konkretno na ročištu na kojem je 15. studenog 2022. zaključen prethodni postupak isticao kako ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva te kod osporavanja protutužbenog zahtjeva. Tužitelj je u podnesku koji je zaprimljen u spis 2. listopada 2023. u bitnome isticao kako nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka geodeta Ivana Marinovića, pritom još osporavajući navode tužene ad. 1. iz njenog podneska od 11. rujna 2023. ističući u tome pravcu da je nebitna površina tužiteljeve parcele jer je predmet prijepora postojanje služnosti kolnika po parceli u suvlasništvu tuženika koja je vještačkim nalazom definirana zemljišnoknjižnim oznakama, veličinom (površinom) i oblikom (utvrđene točke A,B,C,E). Tužitelj u podnesku nadalje ukazuje da u konkretnom slučaju svrhovitost služnosti nije uopće bitna iz razloga jer je on služnost stekao ugovornim odnosom prije najmanje trideset godina kada su mu prednici tuženika (sada pok. SR i KR) tu služnost kolnika osnovali, pa se dakle, po tužitelju, u ovom sudskom sporu radi o ugovorom zasnovanoj služnosti i utoliko su svi napori tužene ad. 1. na dokazivanju "svrhovitosti" te služnosti nepotrebni i promašeni.
5. Tužena ad. 1. ZR je u daljnjem tijeku postupka, a nakon provedenog uviđaja na licu mjesta, u spis dana 11. rujna 2023. dostavlja podnesak u kojem je, a nakon predlaganja dopune zaprimljene skice, uredila protutužbeni zahtjev, kao i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev.
6. RR je kao novooznačeni tuženik ad. 2. u spis dana 8. srpnja 2022. dostavio podnesak u kojem navodi da izričito prihvaća proširenje postojeće tužbe broj P-2452/2019 na njega osobno, a u kojem podnesku ujedno i priznaje tužbeni zahtjev jer da je istina ono što je LR kao tužitelj u svojoj tužbi naveo, a što je novooznačeni tuženik ad. 2. i spreman posvjedočiti pred sudom ako ga sud pozove na davanje iskaza. Tuženik ad. 2. je na ročištu održanom 3. srpnja 2024. isticao da on priznanje tužbeni zahtjev tužitelju LR, a to iz razloga jer je tužitelj vezano za tu služnost, odnosno pravo prolaska imao usmeni dogovor sa njegovim danas pok. ocem KR.
7. U dokaznom postupku sud je pročitao neslužbenu kopiju izvatka iz BZP za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (ls 3-4), Neopozivu izjavu RR Majice ovjerenu kod Vršiteljice dužnosti javnog bilježnika Zorane Brčić iz Biograda na Moru pod poslovnim brojem OV-5042/19 dana 29. srpnja 2019. (ls 5), Ispravak javnog oglasa od 20. studenog 2018. poslovni broj 13 Su-2015/11 (ls 13-14), Ugovor o uređenju susjedskih odnosa ovjeren od strane Javnog bilježnika Dušana Kvartuča iz Biograda na Moru pod poslovnim brojem OV-7073/07 dana 21. lipnja 2007. (ls 15-17), Zapisnik Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižnog odjela Biograd na Moru poslovni broj Z- 2055/2014/3715 od 19. siječnja 2018. (ls 18-22), izvršio je uvid u kopiju katastarskog plana od 23. svibnja 1989. (ls 23), pročitao je izvadak iz sudskog registra od 10. ožujka 2021. (ls 40), izvršen je uvid u neslužbene verzije izvoda iz katastarskog plana od 11. ožujka 2021. i 15. siječnja 2019. (ls 41-42), u kopiju katastarskog plana datiranu sa 14. studenog 1994. (ls 43), u preslik katastarskog plana od 18. rujna 2019. (ls 44), u kopiju katastarskog plana od 30. ožujka 1987. (ls 45), u fotografije (ls 46,48-50), u pregled čestica (ls 55-56), pročitan je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za geodeziju Ivana Marinovića od 15. lipnja 2023. te je izvršen uvid u skicu sudskog očevida i fotografije sudskog očevida (ls 94-101), izvršen je uvid u dopunu skice sudskog očevida sudskog vještaka za geodeziju Ivana Marinovića od 15. travnja 2024. s prilogom u vidu fotografija sudskog očevida (ls 121-125), saslušani su svjedoci OR (ls 127-128), LRĆ (ls 129-130), KR (ls 133-134), IR (ls 142-143), BR (ls 143-144), te su saslušani tužitelj- protutuženik LR (ls 150-151) i tužena ad. 1.-protutužiteljica ZR (ls 151-152).
8.1. Ne ukazuju se spornim u ovoj pravnoj stvari, barem je takvo stajalište ovog suda, sljedeće činjenice:
8.2. Da je nekretnina za koju tužitelj u ovoj pravnoj stvari tvrdi da predstavlja povlasnu nekretninu, a radi se o čest. zem. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to u A Posjedovnici kao ĐR [adresa] dvorište površine 437 m2, stambena zgrada, [adresa] površine 115 m2, pomoćna zgrada površine 31 m2, ukupno površine 583 m2, a u kojem zemljišnoknjižnom ulošku je kao vlasnik u B Vlastovnici upisan tužitelj LR za cijelo,
8.3. Da je nekretnina za koju tužitelj u ovoj pravnoj stvari tvrdi da predstavlja poslužnu nekretninu, a radi se o čest. zem. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to u A Posjedovnici kao ĐR [adresa] put površine 226 m2, a u kojem zemljišnoknjižnom ulošku su u B Vlastovnici upisani ovdje tužena ad. 1. ZR za 3/5 dijela, a tuženik ad. 2. RR za 2/5 dijela,
8.4. Da je u odnosu na katastarsku općinu [katastarska općina] kod Općinskog suda u Zadru proveden postupak preoblikovanja te zemljišne knjige, a koji postupak je vođen kroz zemljišnoknjižni predmet poslovnog broja Z-2055/2014 i u kojem predmetu je 19. siječnja 2018. sastavljen zapisnik broj Z-2055/2014/3715 koji se odnosi na novoformiranu čest. zem. [katastarska čestica], ĐR, putevi površine 226 m2, i u kojem zapisniku je navedeno da novoformirana čestica odgovara dijelu stare čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], a na koje ročište pred sudom su pristupili RR i ZR koji su suglasno naveli da predmetna nekretnina u naravi predstavlja put koji vodi do nekretnina u njihovom vlasništvu oznake čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zemj. 1830, vlasništvo koje nekretnine da su stekli nasljeđivanjem svojih predaka te su u spis predali i preslik Ugovora o uređenju susjedskih odnosa ovjerenog od strane Javnog bilježnika Dušana Kvartuča iz Biograda na Moru broj OV-7073/07 od 21. lipnja 2007., a sukladno kojem Ugovoru isti predlažu sudu izvršiti uknjižbu prava vlasništva predmetne novoformirane čestice u korist VR za udio od 3/5 dijela i RR za udio od 2/5 dijela, a kojem prijedlog je sud i udovoljio na sudski zapisnik, 8.5. Da u predmetnom spisu na ls 15-16 u preslici prileži Ugovor o uređenju susjedskih odnosa koji je zaključen između KR pok. RR i SR i u kojem ugovoru se navodi da je KR posjednik i vlasnik nekretnine opisane kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i Jakov, a SR čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i Jakov, a predmet kojeg ugovora da je izdvajanje dijela tih nekretnina radi formiranja puta za zajedničke potrebe, pa će tako KR izdvojiti dio svoje nekretnine u širini od 2 metra po cijeloj dužini, a SR u širini od 3 metra, i koji izdvojeni dijelovi predstavljaju jedinstvenu površinu s namjenom puta ukupne širine od pet metara u pravcu sjever – jug koji se formira isključivo za zajedničke potrebe strana potpisnika ovog ugovora, s tim da su potpisi stranaka ugovora potvrđeni od Javnog bilježnika Dušana Kvartuča iz Biograda na Moru pod brojem OV-7073/07 dana 21. lipnja 2007.
9. Sukladno odredbi čl. 219 st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje ZPP) proizlazi da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok iz čl. 221 a ZPP-a proizlazi da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može utvrditi neku činjenicu da će o postojanju te činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja. Prethodno citirane zakonske odredbe ukazuju da je upravo tužitelj-protutuženik (u daljnjem tekstu tužitelj) onaj koji je ovome sudu na nedvojben način morao dokazati osnovanost navoda koji se tiču njegovog tužbenog zahtjeva, dok je nasuprot tome tužena ad. 1. – protutužiteljica (u daljnjem tekstu: tužena ad. 1.) na nedvojben način morala dokazati osnovanost navoda koji se tiču njene protutužbe, kako za osnovni protutužbeni zahtjev, a podredno u odnosu na eventualno kumulirani protutužbeni zahtjev, s tim da će se sud u daljnjem tijeku obrazloženja ove presude osvrnuti na zakonske odredbe koje se tiču uvjeta stjecanja stvarne služnosti prolaza i provoza, odnosno uvjeta za prestanak iste.
10. Odredbom čl. 186. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08, 38/08 i 153/09, 143/12 i 152/14, dalje ZV) propisano je da je stvarna služnost stvarno pravo svagdašnjega vlasnika određene nekretnine (povlasna nekretnina) da se za potrebe te nekretnine na određeni način služi nečijom nekretninom (poslužna nekretnina) čiji svagdašnji vlasnik to mora trpjeti ili mora propuštati određene radnje glede svoje nekretnine koje bi inače imao pravo činiti, dok iz st. 2. te odredbe proizlazi da se stvarna služnost osnovana u korist neke nekretnine kao povlasne ne može razdvojiti od vlasništva te nekretnine, te njezin pripadak, prenosiv samo zajedno s tom nekretninom.
11. Odredbom čl. 190. st. 1. ZV propisano je da je vlasnik povlasne nekretnine koja ima pravo staze ovlašten time hodati tom stazom te tako tuda k sebi puštati druge ljude; ima li pravo progoniti stoku, ovlašten je time i služiti se kolcima; a ima li pravo kolnika, ovlašten je voziti se po poslužnoj nekretnini jednom ili više zaprega, motornim vozilom i biciklom.
12. Prema odredbi čl. 218. st. 1. ZV proizlazi se da se na temelju pravnoga posla vlasnika poslužne nekretnine, odluke suda ili druge vlasti, ili samoga zakona, osniva pravo stvarne služnosti kao pripadak povlasne stvari za njezina svagdašnjega vlasnika, a na teret određene stvari kao poslužne.
13. Prema odredbi čl. 229. st. 1. ZV proizlazi da se stvarna služnost osniva na temelju zakona dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz dvadeset godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio.
14. Prema odredbi čl. 233. st. 1. ZV proizlazi da ovlaštenik prava služnosti ima pravo zahtijevati od vlasnika poslužne nekretnine da prizna i trpi njegovo pravo služnosti kao teret na poslužnoj stvari, te da trpi izvršavanje ovlaštenikova prava na njoj, odnosno da propušta činiti na njoj ono što je zbog ovlaštenikova prava dužan propuštati; isto ima pravo zahtijevati i od svake druge osobe koja svojim činima niječe njegovo pravo služnosti ili ga samovlasno onemogućuje ili uznemirava u izvršenju toga prava.
15. Prema odredbi čl. 234. ZV proizlazi da bi ovlaštenik prava služnosti mogao u postupku pred sudom, odnosno drugim nadležnim tijelom, ostvariti svoje pravo iz čl. 233. ovoga Zakona, mora dokazati svoje pravo služnosti i tuženikov čin onemogućavanja ili uznemiravanja izvršavanja toga prava.
16. Prema odredbi čl. 235. st. 1. ZV proizlazi da pravo na zaštitu svojega predmnjevanoga prava služnosti ima, poput onoga koji je dokazao svoje pravo služnosti, i onaj koji u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istiniti način svoga stjecanja posjeda te služnosti (predmnjevani ovlaštenik služnosti).
17. Prema odredbi čl. 241. st. 1. ZV proizlazi da pravo služnosti prestaje zastarom ako se nije izvršavalo kroz dvadeset godina, dok iz stavka 3. te odredbe proizlazi da pravo služnosti prestaje ako se vlasnik poslužne stvari protivio njegovu izvršenju, a ovlaštenik ga zbog toga nije izvršavao neprekidno tri godine.
18. Prema odredbi čl. 242. st. 1. ZV proizlazi da izgubi li pravo služnosti razumnu svrhu, vlasnik poslužne stvari može zahtijevati da se ono ukine; ako nije što posebno određeno, odluku o ukinuću donijeti će sud na zahtjev vlasnika poslužne stvari, bez obzira na pravni temelj na kojim je ta služnost bila osnovana.
19. Prije samog osvrta na meritume kako tužbenog, tako i protutužbenog zahtjeva tužene ad. 1., ovaj sud želi ukazati na razloge temeljem kojih on smatra da ne bi bio osnovan prigovor prekluzije za pokretanje ovog spora od strane tužitelja, a koji prigovor je isticala ZR u njenom odgovoru na tužbu. Naime, ovome sudu nije sporno da je u odnosu na katastarsku općinu [katastarska općina] proveden postupak preoblikovanja zemljišne knjige, odnosno da je donesena odluka o otvaranju nove zemljišne knjige te da je rok za ispravak od tri mjeseca protekao prije nego je tužitelj LR dana 8. kolovoza 2019. predao svoju tužbu sudu. Međutim, ovaj sud smatra da čak i ako bi u odnosu na neke specifične situacije bio osnovan prigovor prekluzije za pokretanje spora od strane tužitelja, da bi se taj prigovor eventualno odnosio na podizanje tužbe za ispravak, no u ovoj pravnoj stvari tužitelj nije ustao tužbom za ispravak, već klasičnom tužbom na utvrđenje, i to u konkretnom slučaju utvrđenje prava postojanja služnosti. Nadalje, a što se tiče u ovome dijelu pozivanja tužene ad. 1. na pravno shvaćanje broj 1. Su: 86/2013-2 zauzeto na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Zadru od 14. veljače 2013. po kojem rješenje doneseno u završenom postupku obnove zemljišne knjige veže sve stranke koje su sudjelovale u tom postupku, a nisu protiv rješenja izjavile žalbu, odnosno podnijele tužbu za ispravak u smislu čl. 197. Zakona o zemljišnim knjigama, za ukazati je da je sukus tog pravnog shvaćanja taj da bi se on odnosio na stranke koje su sudjelovale u postupku obnove nekog konkretnog zemljišnoknjižnog uloška, a razvidno je iz sadržaja zapisnika sastavljenog u ovosudnom predmetu broj Z-2055/2014/3715 (vidjeti točku 8.4. obrazloženja) da ovdje tužitelj LR nije sudjelovao u postupku koji se odnosio na zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u kojem je upisana novoformirana čest. zem. [katastarska čestica] i koja bi u ovome parničnom postupku po tvrdnjama tužitelja bila u statusu poslužne nekretnine.
20. Predmet spora tužbenog zahtjeva tužitelja jeste njegovo traženje da sud presudom utvrdi postojanje prava služnosti kolnika u korist njegove nekretnine koja bi bila povlasna i to čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a na teret poslužne nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je u suvlasništvu tuženika ad. 1. i 2., a koja služnost je po tvrdnjama tužitelja osnovana temeljem usmenog pravnog posla iz 1987. kojeg da je tužitelj zaključio sa pravnim prednicima tuženika ad. 1. i 2., odnosno sa danas pokojnima SR (suprug tužene ad. 1.) i KR (otac tuženika ad. 2.).
21. Imajući u vidu rezultate provedenog dokaznog postupka ovaj sud zaključuje da tužitelj na kojemu je bio teret dokazivanja, nije uspio dokazati sve one odlučne činjenice bitne za njegov uspjeh u ovoj pravnoj stvari, odnosno da je doista i zaključen onaj usmeni pravni posao iz 1987. temeljem kojeg da je formirana služnost kolnika čije utvrđenje tužitelj traži u ovom postupku. Naime, kraj činjenice da sam tužitelj navodi da je taj pravni posao bio usmene naravi, razvidno je da sud zaključke o postojanju ili nepostojanju istoga može izvoditi jedino iz provedenih personalnih dokaza, odnosno iskaza samih stranaka i saslušanih svjedoka. Za ukazati je ovdje da tako nešto izričito osporava u svome stranačkom iskazu tužena ad. 1. ZR dok se tuženik ad. 2. RR, unatoč tome što je u pismenim podnescima tijekom postupka iskazivao namjeru da je glede postojanja predmetne služnosti u korist nekretnine tužitelja "… spreman to i pred sudom posvjedočiti ako me sud pozove na davanje iskaza", a kako je to tuženik ad. 2. isticao u svome podnesku zaprimljenom u spis 8. srpnja 2022. (ls 76), no, razvidno je da isti unatoč urednoj iskazanoj dostavi poziva nije pristupio na ročište od 19. veljače 2025. na kojem je bilo određeno provođenje dokaza saslušanjem stranaka, pa je propuštena mogućnost da se kontradiktornim saslušanjem ovoga tuženika provjeri vjerodostojnost i uvjerljivost njegovog priznanja tužbenog zahtjeva tužitelju LR. Nadalje, o samom korištenju spornog puta iskazivali su tužitelj LR kao i svjedokinje predložene od strane istoga, a radi se supruzi tužitelja OR i njegovoj kćeri LRĆ, no upravo imajući u vidu taj blizak stupanj srodstva tih svjedokinja ovaj sud nije bio sklon zaključke o postojanju odlučih činjenica vezanih za tužbeni zahtjev tužitelja temeljiti isključivo na njihovom iskazu, a to jer je razumno i životno za pretpostaviti da su te svjedokinje kao supruga i kćerka tužitelja objektivno gledajući zainteresirane za njegov uspjeh u ovoj parnici. Uostalom, čak i kada bi sud uzeo dokazanim njihove tvrdnje po kojima je tužitelj u godinama prije podnošenja predmetne tužbe sudu 2019., a do trenutka zabrane iskazane od strane tužene ad. 1. i njenog sina KR, znao koristiti taj sporni put na način da bi povremeno dovozio drva ili auto na gornji – sjeverni dio čestice u vlasništvu tužitelja, da to samo po sebi ne dokazuje postojanje onog usmenog pravnog posla navodno sklopljenog 1987. godine o zasnivanju služnosti prolaza preko sporne nekretnine sada u suvlasništvu tuženika ad. 1. i 2.
22. Doduše, a kao što je prethodno već ukazano od strane ovog suda, tuženik ad. 2. RR, kao suvlasnik za 2/5 dijela na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (koja bi trebala biti u statusu poslužne nekretnine) je tužitelju tijekom ovog postupka priznao tužbeni zahtjev, pa je tako u ispravi naslovljenoj kao "Neopoziva izjava" i na kojoj je potpis RR potvrđen od vršitelja dužnosti javnog bilježnika Zorane Brčić iz Biograda na Moru pod brojem OV-5042/2019 od 29. srpnja 2019. (ls 5) naveo da na molbu LR potvrđuje da su njegov sada pok. otac KR i njegov sada pok. susjed SR dozvolili LR da vozilom prelazi preko njihovih parcela, odnosno preko parcele koji su dvojica potonjih formirali kao privatni put širine pet metara, pa je tako pok. KR za taj put dao dva metra širine od svoje parcele, a pok. SR je dao tri metra širine svoje parcele. Međutim, ovaj sud smatra da bi priznanje tužbenog zahtjeva tuženika ad. 2. RR bilo uvjerljivije i sa znatno većom težinom da je njegov danas pok. otac KR, kao jedan od supotpisnika sa danas također pok. SR, onog Ugovora o uređenju susjedskih odnosa iz 2007. (vidjeti točku 8.5. obrazloženja) u tome Ugovoru naveo da LR ima pravo služnosti u smislu prolaska pješke i vozilom preko onog maloprije spomenutog puta širine pet metara, odnosno da nasuprot tome u tome Ugovoru od 2007. nije izričito navedeno da se taj put "… formira isključivo za zajedničke potrebe strana potpisnika ovog ugovora". Tuženik ad. 2. bi nadalje ovome sudu bio znatno uvjerljiviji glede osnovanosti njegovog priznanja tužbenog zahtjeva tužitelju LR da je npr. na sudski zapisnik sastavljen 19. siječnja 2018. prilikom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] u odnosu na spornu čest. zem. [katastarska čestica] (vidjeti točku 8.4. obrazloženja) u iti jednom trenutku na tome ročištu na kojem je bio osobno prisutan, zajedno sa ZR, spomenuo da bi na teret te njihove novoformirane čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bilo formirano pravo služnosti u korist nekretnine LR kao povlasne, no razvidno je iz sadržaja toga zapisnika da tako nešto tada RR nije izjavio, čak štoviše isti se tada suglasno sa ZR pozvao na onaj Ugovor o uređenju susjedskih odnosa iz 2007. iz kojeg, ponavlja se, proizlazi da se taj sada sporni put u širini od pet metara formira isključivo za zajedničke potrebe stranaka potpisnika toga ugovora. Posljedica potonjeg zaključivanja suda je takva da obzirom su na narav predmetne tužbe ovdje tuženici ad. 1. i 2. u statusu jedinstvenih suparničara iz čl. 201. ZPP (iz kojeg proizlazi da se u takvim situacijama spor može riješiti samo na jednak način prema svim suparničarima, odnosno da se suparničari tada smatraju kao jedna parnična stranka), da priznanje dano od strane samo tuženika ad. 2. ne može imati utjecaja na konačnu odluku u ovoj pravnoj stvari ako sud zaključi da su osnovani razlozi za odbijanje tužbenog zahtjeva koje je isticao drugi suparničar, ovdje tužena ad. 1., s tim da je podredno ovdje za ukazati i na odredbu čl. 41. st. 1. ZV iz koje proizlazi da je za osnivanje stvarnih služnosti potrebna suglasnost svih suvlasnika. Drugim riječima, temeljem priznanja tuženika ad. 2. RR sud u odnosu samo na njega nije mogao donijeti presudu na temelju priznanja i to ne iz razloga jer sud smatra da je tuženik ad. 2. tužitelju priznao tužbeni zahtjev isključivo iz razloga jer je on blizak sa obitelji tužitelja (sam tužitelj u svom stranačkom iskazu navodi da je tuženik ad. 2. u odnosu kumstva sa sinom tužitelja JR), već to priznanje tuženika ad. 2. sud ne prihvaća jer iz prije elaboriranih razloga isto sudu nije uvjerljivo niti je potkrijepljeno bilo kakvim materijalnim dokazima.
23. Stoga je slijedom svega iznijetog glede razloga koji se tiču tužbenih zahtjeva tužitelja ovaj sud, a smatrajući da isti nisu potkrijepljeni adekvatnim dokazima, odlučio najprije odbiti kao neosnovan onaj označen kao tužbeni zahtjev I. usmjeren na postojanja prava služnosti kolnika na teret poslužene čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a u korist povlasne čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], posljedično čemu je valjalo odbiti kao neosnovan i tužiteljev tužbeni zahtjev II. u kojem je isti tražio nalaganje uknjižbe prava služnosti kolnika u zemljišnim knjigama, radi čega je u ovome dijelu odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.
24. Slijedeća je zadaća suda bila odrediti se glede protutužbenog zahtjeva tužene ad. 1., a upravo je na njoj bio teret dokazivanja osnovanosti navoda koje je u ovome dijelu ista isticala, s tim da sud obzirom na to kako je sadržajno postavljena protutužba smatra da bi se ovdje radilo o vrsti tužbe actio negatoria, pa će se sud u daljnjem tijeku obrazloženja najprije osvrnuti na zakonsku odredbu koja se odnosi na tu vrstu tužbe.
25. Odredbom čl. 167. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08, 38/08 i 153/09, 143/12 i 152/14, dalje ZV) propisano je da ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane, dok iz st. 2. te odredbe proizlazi da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz stavka 1. ovoga članka, on mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže.
26. Dakle, obzirom na narav protutužbe te povezujući istu sa ranije citiranim odredbama ZV razvidno je da tužena ad. 1. kao protutužiteljica mora dokazati svoje vlasništvo na stvari u odnosu na koju je usmjereno uznemiravanje treće osobe, ali isto tako mora dokazati i neosnovanost uznemiravanja, odnosno čin smetanja, pačanje, svojatanje nekog prava, odnosno ograničavanje vlasnikova prava i sl. Nadalje je ovdje za istaknuti da pravna znanost, ali i sudska praksa su stajališta da vlasnik može tužbom sudu "zahtijevati da to uznemiravanje prestane", dok se tuženikom smatra svaki onaj koji je izvršio čin smetanja, kao i onaj po čijem je nalogu smetanje izvršeno, a on tu korist naknadno odobri.
27. Imajući u vidu rezultate provedenog dokaznog postupka, uključujući i činjenice navedene pod točkom 8. obrazloženja za koje se drži da ne bi trebale biti sporne među strankama, ovaj sud izvodi zaključak da je tužena ad. 1., na kojoj je bio teret dokazivanja te odlučne činjenice, uspjela dokazati prvu od činjenica nužnih za uspjeh njene protutužbe u ovoj parnici, odnosno da je ista uspjela dokazati njeno vlasništvo, odnosno suvlasništvo na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], s tim da potonji zaključak sud izvodi prvenstveno iz sadržaja izvatka iz zemljišne knjige reproduciranog pod točkom 8.3. obrazloženja. Nastavno je u ovome dijelu od strane suda za ukazati na odredbu čl. 37. st. 6. ZV po kojoj svaki suvlasnik ima prava glede svoga idealnog dijela stavljati svakome, pa i svojim suvlasnicima, sve zahtjeve koji proizlaze iz njegova prava vlasništva, pa i one zahtjeve koji se tiču zaštite glede cijele stvari, a kako to proizlazi iz odredbe čl. 46. st. 2. ZV.
28. Daljnja je zadaća ovog suda odrediti se glede toga da li je tužena ad. 1. uspjela dokazati također odlučnu činjenicu vezano za njenu actionegatornu protutužbu, odnosno da ju je na nekretnini koja je u njenom suvlasništvu oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i koja je obojana žutom bojom na dopuni skice sudskog očevida sa ls 121, ovdje tužitelj, sada protutuženik, uznemiravao u izvršenju njenih vlasničkih prava, a koje uznemiravanje da se sastoji u tome što je LR unatoč njenom protivljenju prolazio preko čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a sve kako bi pristupio na gornji-sjeverni dio njegove nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], s tim da ovaj sud i glede te činjenice smatra da ju je tužena ad. 1. uspjela dokazati i to iz slijedećih razloga:
- iz stranačkog iskaza same tužene ad. 1. VR, u bitnome proizlazi da je njen suprug SR do njegove smrti u prosincu 2014. zabranjivao LR da on može bez njegove dozvole koristiti taj sporni put, potom da je ona nakon smrti supruga u siječnju 2015. postavila pregradu na sporni put s ciljem slanja poruke LR da više ne prolazi preko njenog vlasništva, no tu pregradu da je LR bacio ispred vrata tužene ad. 1., a sin tužene ad. 1. KR da je u siječnju 2015. potom na sporni put postavio kamen, šipku kao i auto te je tada kazao LR da nema pravo koristiti taj put,
- iz iskaza svjedokinje OR, supruge tužitelja LR, u bitnome proizlazi da je LR koristio taj sporni put do prije par godina (napomena suda: ista je saslušana na ročištu 3. srpnja 2024.) kada je susjeda ZR njima zabranila prolaz, postavila je barikade, a njen sin KR je stavio na taj put jedno staro auto, dok ista na upit čemu bi danas trebao taj sporni put služiti njemu i obitelji, odnosno njenom suprugu, ista odgovara da bi trebao služiti da se preko njega prevezu drva do sjevernog dijela njegove parcele, pa i da parkira svoje auto ispod nadstrešnice vidljive na fotografiji sa ls 124,
- iz iskaza svjedokinje VRĆ, kćerke tužitelja LR, u bitnome proizlazi da danas njena obitelj ne koristi taj sporni put jer je to njima zabranjeno od sina danas pok. SR koji se zove KR i od njegove majke VR, a upitana koja bi bila svrha danas za njenu obitelj u smislu korištenja toga spornog puta da nema zabrane VR i njenog sina, svjedokinja odgovara da bi se tim putem mogla dovesti drva, brod na gornji – sjeverni dio parcele njenog oca LR,
- iz iskaza samog tužitelja LR, u ovome dijelu protutuženika, u bitnome proizlazi da je on sporni put do 2019. koristio na način da bi preko te čestice po potrebi prolazio svojim autom, rijetko bi pješke išao preko te čestice, potom bi znao preko te čestice prevoziti brodove do samog sjevernog dijela njegove čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a upitan zašto bi njemu danas trebala služnost za koju traži da mu se prizna isti odgovara da mu je to potrebno da bi dovezao neke stvari, drva do iza njegove kuće, odnosno do najsjevernijeg dijela njegove parcela gdje mu je drvarnica.
29. Imajući stoga u vidu utvrđenja suda iz nekoliko prethodnih odlomaka obrazloženja ove presude, izvodi se zaključak da je tužena ad. 1. kao protutužiteljica uspjela dokazati sve one bitne činjenice nužne za uspjeh actionegatorne protutužbe iz čl. 167. st. 1. i 2. ZV, odnosno da je ista s jedne strane dokazala da je (su)vlasnica čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je na dopuni skice vještaka geodeta sa ls 121 obojana žutom bojom i omeđena točkama A-B-C-D-E-A te da je s druge strane dokazala da ju je tužitelj, u ovome djelu protutuženik glede te čestice uznemiravao u izvršavanju njenih (su)vlasničkih ovlasti na način da je unatoč njenom izraženom protivljenju prolazio vozilom i pješke preko cijele te parcele te da je jedne prigode prepreku koju je na taj put postavila ZR isti pomaknuo bez njene suglasnosti, pa obzirom na tužiteljevo takvo dosadašnje postupanje kao i stav izražen u stranačkom iskazu po kojem isti i dalje namjerava koristiti taj sporni put – parcelu bilo pješice bilo korištenjem vozila u smislu da bi preko njega dolazio do gornjeg – sjevernog dijela njegove čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], prvenstveno da bi dovozio drva do svoje drvarnice koja se tu nalazi, slijedom čega ovaj sud smatra da se tuženoj ad. 1. kao protutužiteljici može pružiti actionegatorna zaštita prema tužitelju kao protutuženiku u vidu nalaganja istome da ubuduće prestane uznemiravati tuženu ad.
1. radnjama opisanim na prije navedeni način, a kojim radnjama dolazi do uznemiravanja tužene ad. 1. u vršenju njenih (su)vlasničkih prava na predmetu spora, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.
30. Obzirom je usvojio osnovni protutužbeni zahtjev tužene ad. 1. u sadržaju kako je isti uređen u njenom podnesku koji je zaprimljen u spis 11. rujna 2023. (ls 106- 107), samim time nije bilo potrebe da se sud u daljnjem tijeku obrazloženja ove presude uopće osvrće na eventualno kumulirani protutužbeni zahtjev tužene ad. 1. kojeg ista u spomenutom podnesku naslovljuje kao podredni tužbeni zahtjev, a sve to obzirom na odredbu čl. 188. st. 2. ZPP.
31. Odluka o parničnom trošku popisanom od strane tužene ad. 1. prema tužitelju temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP-a koja određuje da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove, a upravo se ima smatrati da je tužena ad. 1. uspjela u ovoj parnici kako u odnosu na tužbeni zahtjev, tako i u odnosu na njen protutužbeni zahtjev. Stoga je sud tuženoj ad. 1. prema njenom popisu troška sa ls 154, uz napomenu da je vrijednost predmeta spora u samoj tužbi označena u iznosu od 20.000,00 kn, odnosno sada u protuvrijednosti iznosa od 2.654,46 EUR, zbog činjenice da je u ovoj pravnoj stvari bila zastupana po punomoćnici iz reda odvjetnika, najprije priznao 100 bodova za sastav odgovora na tužbu i to sukladno Tbr. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023, dalje Tarifa) te je po istoj Tarifnoj stavci tuženoj ad. 1. priznato daljnjih 100 bodova za sastav svakog od dva obrazložena podneska od 12. ožujka 2021. i 11. rujna 2023. Glede popisane stavke od 100 bodova za sastav odgovora na žalbu od 28. travnja 2021. sud je smatrao da se tu ne radi o trošku koji je bio potreban radi vođenja ove parnice, a to obzirom je po toj žalbi drugostupanjskom odlukom uspjeh postigao tužitelj, a ne tužena ad. 1. Sud je potom tuženoj ad. 1. sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife priznao 100 bodova za svako od sedam ročišta održana 22. ožujka 2021., 11. studenog 2022., 3. veljače 2023. (uviđaj na licu mjesta), 3. srpnja 2024., 2. listopada 2024., 20. prosinca 2024. i 19. veljače 2025., a na kojima je ista bila zastupana po punomoćnici iz reda odvjetnika. Što se tiče zatraženih daljnjih 25 bodova za svako od ročišta od 3. srpnja 2024. i 20. prosinca 2024. na ime trajanja tih ročišta, za napomenuti je da unatoč tome što iz uvida u sudske zapisnike sastavljene povodom tih ročišta proizlazi da su ista trajala dulje od jednog sata, da ovaj sud ne smatra da se tu eventualno radi o situacijama predviđenima u Tbr. 38. ili 39. Tarife, pa da bi tuženoj ad. 1. kao parnični trošak trebalo priznati i te dvije stavke. Zbrajajući sve stavke priznate tuženoj ad. 1. dođe se do ukupno 1000 bodova, pa obzirom vrijednost jednog boda sukladno Tbr. 54. Tarife iznosi 2,00 EUR dođe se do iznosa od 2.000,00 EUR. Potonji iznos od 2.000,00 EUR valjalo je uvećati za daljnji iznos od 265,44 EUR (protuvrijednost iznosu od 2.000,00 kn) na ime predujma kojeg je tužena ad. 1. platila za trošak provođenja uviđaja na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke, a za koji trošak ovaj sud smatra da je bio potreban za vođenje ove parnice, nakon čega se dođe do iznosa od 2.265,44 EUR kojeg sud priznaje tuženoj ad. 1. kao parnični trošak. Za napomenuti je da sud tuženoj ad. 1. kao parnični trošak nije priznao "trošak sudskih pristojbi prema odluci suda" obzirom iz uvida u predmetni spis ne proizlazi da je tužena ad. 1. do sada platila bilo kakvu sudsku pristojbu. Stoga je u odnosu na parnični trošak popisan od tužene ad. 1. odlučeno kao pod točkom III. izreke ove odluke.
Biograd na Moru, 10. travnja 2025.
S u d a c
Ivica Marinović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste, putem ovog suda na Županijski sud kojemu će se dodijeliti u rad elektroničkom nasumičnom dodjelom s primjenom odgovarajućeg algoritma, sukladno odredbama Sudskog poslovnika.
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.
DNA:
1. Tužitelju-protutuženiku osobno,
2. Tuženoj ad. 1. - protutužiteljici po punomoćnici Martini Marušić Majica, odvjetnici u Zadru,
3. Tuženiku ad. 2. osobno.
