Republika Hrvatska
Općinski sud u Zadru
Ulica plemića Borelli 9, Zadar
Poslovni broj: P-800/2024-15
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Zadru, po sutkinji Ivi Abfal, u pravnoj stvari tužiteljica 1. LT iz [adresa], 3. LTC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. CT iz [adresa], 2. Square Du Canigou, 92 160 Antony, OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćnici Josipi Bakočević, odvjetnici u Zadru, protiv tuženika EOS MATRIX d.o.o., Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107, zastupanog po punomoćnici JT temeljem generalne punomoći broj Su-544/2019, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i dr., nakon usmene, glavne i javne rasprave zaključene dana 7. ožujka 2025., u nazočnosti punomoćnice tužiteljica ad. 1. i ad. 2., te odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 10. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužiteljica ad. 1. i 2. koji glasi: „I. Proglašava se u cijelosti nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Zadru poslovni broj: Ovr-362/2021-4 od 17. studenog 2021. godine udaljenjem osoba i uklanjanjem svih njihovih stvari iz nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], površine 230 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća katnica, te predajom nekretnine slobodne od osoba i stvari u posjed ovrhovoditelja.
II. Ukidaju se sve radnje provedene u ovršnom postupku koji se pred Općinskim sudom u Zadru vodi pod poslovnim brojem Ovr-362/2021.“
i
r i j e š i o j e
I. Odbacuje se tužba tužiteljica ad. 1. i ad. 2. u dijelu koji glasi:
„1. Utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka u odnosu na tužiteljice ad.1. i 2., točka 5. Ugovora o prijenosu prava vlasništva radi osiguranja novčane tražbine, solemniziranog po javnom bilježniku Alkici Kolega-Zubčić dana 28. srpnja 1999. godine pod poslovnim brojem OU-244/1-99, s potvrdom ovršnosti od dana 28. lipnja 2005. godine, koja glasi: ''Sudionik i Dužnik su suglasni da Vjerovnik može neposredno temeljem ovog Ugovora zatražiti protiv Sudionika prisilnu ovrhu radi predaje nekretnine u njegov posjed nakon neizvršenja preuzetih obveza osigurane novčane tražbine iz točke 1. ovog Ugovora.''
2. Utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka u odnosu na tužiteljice ad.1. i 2.), točka 6. Ugovora o prijenosu prava vlasništva radi osiguranja novčane tražbine, solemniziranog po javnom bilježniku Alkici Kolega-Zubčić dana 28. srpnja 1999. godine pod posl. brojem OU-244/1-99, s potvrdom ovršnosti od dana 28. lipnja 2005. godine, koja glasi: ''Stranke sporazumno utvrđuju vrijednost nekretnine iz točke 3. ovog Ugovora u iznosu od 300.000,00 kuna (tristotisuća kuna) na dan potpisa ovog Ugovora, koja će u slučaju prodaje predstavljati početnu cijenu i neće se ponovno utvrđivati.''
3. Nalaže se brisanje zemljišnoknjižnog upisa dopuštenog rješenjem ZK odjela Općinskog suda u Zadru poslovni broj: Z-29313/2019, zaprimljeno 09. prosinca 2019. godine, te poslovni broj: Z-2431/99, zaprimljeno 29. srpnja 1999. godine kojim je tuženik i prednik tuženika upisan vlasnikom nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], površine 230 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], radi osiguranja novčane tražbine, u roku od 15 dana.
4. Dopušta se uknjižba prava vlasništva nekretnine u zemljišnoj knjizi označene kao čest. zem. [katastarska čestica], površine 230 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na ime i u korist tužiteljice ad. 1.) LT iz [adresa], 3. Rue Alexander Dumas, 92 160 Antony, OIB [osobni identifikacijski broj] za 9/10 suvlasničkog dijela i tužiteljice ad. 2.) CT iz [adresa], 2. Square Du Canigou, 92 160 Antony, OIB [osobni identifikacijski broj] za 1/10 suvlasničkog dijela, u roku od 15 dana.
5. Nalaže se ZK odjelu ovog suda provedba upisa iz točke V. i VI. izreke presude.“
II. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužiteljica - predlagateljica osiguranja za određivanjem privremene mjere koja glasi:
„I. Radi osiguranja nenovčane tražbine predlagateljica osiguranja ad. 1. i 2. na povrat vlasništva nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] površine 230 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], određuje se
privremena mjera
- zabranom protivniku osiguranja otuđenja ili opterećenja nekretnine označene kao: čest. zem. [katastarska čestica] površine 230 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća na adresi u [adresa],
- uz zabilježbu te zabrane u zemljišnu knjigu.
II. Rješenje se dostavlja Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru radi provedbe odgovarajućeg upisa – zabilježbe zabrane otuđenja ili opterećenja nekretnine u zemljišnoj knjizi.
III. Zabilježba zabrane otuđenja ili opterećenja nekretnine ima učinak da se ovrha na nekretnini iz točke I. ovog rješenja može provesti i prema trećoj osobi koja je tu nekretninu kasnije stekla.
IV. Zabilježba zabrane otuđenja ili opterećenja nekretnine ima učinak da osobe kojima je zabrana izrečena odgovaraju predlagatelju osiguranja za štetu koju su mu nanijeli time što su, nakon dostave zabrane, postupili protivno zabrani.
V. Privremena mjera traje do pravomoćnog okončanja postupka ili do drugačije odluke suda.“
III. Odbija se zahtjev tužiteljica ad. 1. i 2. za naknadnom parničnog troška kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužiteljice ad. 1. i 2. u tužbi navode da su kao ovršenice u postupku radi ovrhe ispražnjenjem i predajom nekretnine, koji se pred Općinskim sudom u Zadru vodi pod poslovnim brojem Ovr-362/2021, Zaključkom od dana 2. travnja 2024., upućene na pokretanje parnice radi proglašenja nedopuštenom ovrhe, temeljem čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. Ovršnog zakona, a u svezi čl. 52. Ovršnog zakona. Po prijedlogu za ovrhu temeljem kojeg je doneseno Rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zadru broj: Ovr- 362/2021-4 od 17. studenog 2021., da je određena ovrha udaljenjem osoba i uklanjanjem svih njihovih stvari iz nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], površine 230 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća katnica, te predajom nekretnine slobodne od osoba i stvari u posjed ovrhovoditelja. Tražbina tuženika na predaju nekretnine u posjed da je utemeljena na Ugovoru o prijenosu vlasništva radi osiguranja novčane tražbine od 26. srpnja 1999., solemniziran dana 28. srpnja 1999. po javnom bilježniku Alkici Kolega Zubčić iz [adresa] pod OU-244/1-99, zaključen između CROATIA BANKA d.d. i DT, te pok. RT, koji Ugovor ne sadrži potvrdu ovršnosti. Tražbina da je utvrđena jednim, a osigurana drugim ugovorom. Ugovorom o dugoročnom namjenskom kreditu od 05. srpnja 1999., zaključen između CROATIA BANKA d.d. i DT, utvrđena je novčana tražbina. Ugovorom o prijenosu sklopljenog između Croatia banka d.d. Zagreb, OIB: 32247795989, i tuženika pod Eos Matrix d.o.o. Zagreb, OIB: 76674680107, od 19. studenog 2019., solemniziran po javnom bilježniku Jozi Rotimu iz Zagreba pod brojem ovjere OV-9499/19 od 19. studenog 2019., tuženik da je stupio u pravnu poziciju vjerovnika osigurane tražbine, koji Ugovor ne sadrži potvrdu ovršnosti. Uvjet za dopuštenost ovrhe ispražnjenjem i predajom nekretnine u posjed vjerovnika određen je čl. 5. Ugovora od 28. srpnja 1999. na način da se vjerovnika ovlašćuje na pokretanje ovršnog postupka ''nakon neizvršenja preuzetih obveza osigurane novčane tražbine iz točke 1. ugovora'', a koje obveze su određene točkom 2. ugovora. Tuženik kao ovrhovoditelj da nije pružio ikakav dokaz o pokušaju namirenja a da bi se mogao pozivati da mu pripada pravo da se koristi odredbom točke 5. Ugovora od 28. srpnja 1999. godine, niti da je njegov dužnik bio u zakašnjenju, niti da ga je pozvao putem javnog bilježnika da se nekretnina proda preko javnog bilježnika, kako je to definirano točkom 10. Ugovora od 28. srpnja 1999., niti je pozvao prednika tužiteljice za njegova života. Točka 2. Ugovora da definira datum dospijeća osigurane novčane tražbine, točnije ukoliko u roku od pet godina s uključenim počekom od 12 mjeseci od sklapanja Ugovora od 28. srpnja 1999. nije došlo do namirenja, tada je tražbina dospjela, znači s datumom 28. srpnja 2004. Naime, pok. RT da je preminuo **.**.2001., a Rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem O- 862/01 od 17. kolovoza 2004., pravomoćno je dana 07. ožujka 2005. Tako, da prema čl. 139. st. 3. Zakona o nasljeđivanju, tužiteljice ad.1. i 2. kao nasljednice odgovaraju za ostaviteljeve dugove, ali samo do visine vrijednosti naslijeđene imovine. U postupku koji se pred ovim Sudom vodio pod poslovnim brojem P Ob-67/18, donesena je pravomoćna presuda kojom je utvrđeno da predmetna nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica], površine 230 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća katnica, predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice ad. 1. LT, i pok. RT, na način da istoj pripada 1/2 suvlasničkog dijela nekretnine. Tako, tužiteljici da pripada izlučno pravo na predmetu ovrhe. U parnici u kojoj je pravomoćno utvrđeno njezino pravo vlasništva, kao stranke su sudjelovali i tuženik, sada ovrhovoditelj i prednik tuženika, te su vezani utvrđenjima iz izreke presude. Tuženik da se na sporni ugovor poziva kao na ovršnu ispravu koja obvezuje ovršenice, dakle i tužiteljicu, što nije točno. Tuženik kao ovrhovoditelj da nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ove tužiteljice, sve temeljem čl. 50. st. 1. t. 7. Ovršnog zakona. Tužiteljica nakon smrti pok. RT za njegove obveze i dugove odgovara samo u visini vrijednosti naslijeđene imovine, a za preostalu vrijednost ostaviteljevih dugova ne odgovara. Stoga da tužiteljica ima izlučno pravo na predmetu ovrhe i to kao vlastitu imovinu i kao naslijeđenu imovinu. Osiguranje koje je tuženik stekao temeljem Ugovora od 28. srpnja 1999. uvjetno je pravo vlasništva. Tuženik vlasništvo stječe kada se ispuni uvjet pod kojim je osiguranje dano, što isti nije dokazao niti se navodi u prijedlogu za ovrhu. Iz zk. izvatka za predmetnu nekretninu jasno slijedi da je i dalje aktivna zabilježba: na temelju čl. 274 st. 4. i 5. Ovršnog zakona zabilježuje se da je prijenos vlasništva izvršen radi osiguranja novčane tražbine. Iz Rješenja Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj: Gž Ovr-131/2022-4 od 19. siječnja 2024. povodom žalbe tužiteljice na Rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zadru broj: Ovr-362/2021-4 od 17. studenog 2021., slijedi kako potraživanje tuženika nije novčano nego nenovčano. Fiducijar može postati punopravni vlasnik nekretnine samo ako fiducijant u potpunosti i u roku ne ispuni tražbinu osiguranu sudskim ili javnobilježničkim prijenosom vlasništva na fiducijantovoj nekretnini i ako se provede postupak propisan Ovršnim zakonom. Obje pretpostavke moraju se (kumulativno) ispuniti. Stoga da je u odnosu na tužiteljice ad. 1. i 2. protekao rok u kojemu se po zakonu može tražiti ovrha (članak 50. st. 1. t. 5. Ovršnog zakona). Ovlaštenje tuženika iz članka 5. Ugovora od 28. srpnja 1999. osim što je uvjetno, i kao nenovčana tražbina podliježe pravilima o zastari potraživanja. Potraživanje tuženika (nenovčano) je u zastari jer je od dospjelosti osigurane novčane tražbine prema točki 2. Ugovora od 28. srpnja 1999., do pokretanja ovršnog postupka 15. lipnja 2021., proteklo 17 godina. Prema članku 379. primjenjivog Zakona o obveznim odnosima (Sl.l 29/78, 39/85, 57/89, NN 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99, u nastavku teksta: ZOO – stari), sva potraživanja koja su utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog organa, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim organom, zastarijevaju za deset godina, pa i ona za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare. Međutim, sva povremena potraživanja koja proistječu iz takvih odluka ili nagodbe i dospijevaju ubuduće zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih potraživanja. Kamata nije bila glavna već sporedna (povremena) tražbina, pa se na istu ne može primjenjivati rok zastare od 10 godina prema odredbi članka 379. ZOO – stari, već prema odredbi članka 372. stavak 1. ZOO – stari, ista zastarijeva za 3 godine. Slijedom iznesenih razloga, ističu da je Ugovor od 28. srpnja 1999. privatna isprava solemnizirana po javnom bilježniku i ima snagu javnobilježničkog akta, a na tražbine utvrđene tim aktom primjenjuje se zastarni rok od deset godina slijedom čega bi, imajući u vidu dospijeće novčane tražbine sa danom 28. srpnja 2004., zastara nastupila 28. srpnja 2014., što znači da je prošao zakonski rok u kojem se može tražiti naplata te tražbine prisilnim putem i to je nastupilo i prije ustupanja tražbine tuženiku 2019. Prema članku 368. ZOO – stari, kad protekne vrijeme zastare, vjerovnik čije je potraživanje osigurano zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u rukama ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi. Međutim, zastarjela potraživanja kamata i drugih povremenih davanja ne mogu se namiriti ni iz opterećene stvari. Tuženik međutim ovrhom namiruje nenovčanu tražbinu. U odnosu na tužiteljicu nastupila je zastara nenovčane tražbine koja je predmet ovršne isprave (članak 50. st. 1. t. 5. Ovršnog zakona), a obzirom na izostanak, u samom prijedlogu za ovrhu, bilo kakve oznake novčane tražbine koja se ostvaruje, te u kojem opsegu se i kada ista ostvarila ili pokušala ostvariti od glavnog dužnika DT, tuženiku ne pripada pravo na namirenje (članak 50. st. 1. t. 11. Ovršnog zakona). Tuženik nije ishodio uknjižbu ''punog'' prava vlasništva nekretnine, a ograničen je i točkom I. izreke pravomoćne presude OSZD pod poslovnim brojem: 73 P Ob-67/18 od 27. kolovoza 2020. godine u odnosu na tužiteljicu ad. 1. Naime, tužiteljica ad. 1. vlasništvo nekretnine da je stekla u trenutku pravomoćnosti presude ovog Suda pod poslovnim brojem P Ob-67/18 od 27. kolovoza 2020., a također obje tužiteljice i nasljeđivanjem pok. RT. Tako, obje tužiteljice da su ovlaštene ishoditi upis svojeg prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu prvenstveno ističe kako tužbu u odnosu na izlučni zahtjev treba odbaciti. Naime, ova parnica da je incidentalni postupak u kojem se treba utvrditi dopuštenost ovrhe te je sud Zaključkom od dana 2. travnja 2024. uputio ovršenike u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom izričito temeljem čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. Ovršnog zakona, što znači da su tužiteljice proširenjem tužbenog zahtjeva na izlučnu tužbu prekoračile uputu Naslovnog suda. Osim navedenog, tužba je u cijelosti neutemeljena te je tuženik predlaže kao takvu odbiti u cijelosti. Naime, da je nesporno je da je sud Zaključkom uputio tužiteljice u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. Ovršnog zakona. Također, da je nesporno i da je Naslovni sud donio rješenje o ovrsi radi ispražnjenja i predaje nekretnine u posjed ovrhovoditelju, ovdje tuženiku. Ovrha da je pokrenuta na temelju ovršne isprave i to Ugovora o prijenosu prava vlasništva radi osiguranja novčane tražbine, solemniziran u uredu javnog bilježnika Alkice Kolega-Zubčić dana 28.07.1999. pod posl. brojem OU-244/1-99, a koji Ugovor je postao ovršan dana 28.06.2005. Navedena ovršna isprava da ima klauzulu ovršnosti, slijedom čega nije točan navod tužiteljica kako navedeni ugovor ne sadrži potvrdu ovršnosti. Ostali ugovori koje navode tužiteljice da nisu ovršne isprave na temelju kojih se pokreće ovršni postupak te kao takvi niti ne moraju imati klauzule ovršnosti. Nadalje, tužiteljice navode kako ovrhovoditelj „…nije pružio dokaz o pokušaju namirenja…“, pa navodi kako je tražbina dospjela, nakon čega je javni bilježnik stavio klauzulu ovršnosti te je ovrhovoditelj na temelju toga pokrenuo ovršni postupak. Čak i da ovo predstavlja prigovor da je tražbina namirena, tužiteljice ničim ne dokazuju navedeno, samo paušalno navode kako tuženik nije imao određena prava. Da je netočan i navod tužiteljica da nasljednici odgovaraju za dugove ostavitelja samo do visine naslijeđene vrijednosti s obzirom na to da bi se tada diralo u već stečena prava ovrhovoditelja/tuženika, a to je stvarno pravo uknjiženo u zemljišnim knjigama. Nesporno da je i da je donesena pravomoćna presuda u predmetu P Ob-67/2018 kojom se utvrđuje da nekretnina predstavlja bračnu stečevinu te da tužiteljici ad. 1. pripada suvlasnički dio, ali isto tako su pravomoćno odbijeni zahtjevi tužiteljice: "što je tuženik ad/1 Croatia banka d.d. Zagreb, OIB: 32247795989, dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva njezinog suvlasničkog dijela predmetne nekretnine u zemljišno knjizi, sve u roku od 15 dana., kao i zahtjevi: „II. Utvrđuje se ništetan Ugovor o prijenosu vlasništva radi osiguranja od 26. srpnja 1999. godine, solemniziran po Javnom bilježniku Alkici Kolega Zubčić pod brojem ovjere OU.244/1-99 od 28. srpnja 1999. godine. III. Utvrđuje se da su tužiteljice stekle pravo vlasništva ½ suvlasničkog dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 230 m², u naravi kuća katnica, i to tužiteljica ad/1 LT, OIB: [osobni identifikacijski broj] za 4/5 dijela, a tužiteljica ad/2 CT, OIB: [osobni identifikacijski broj] za 1/5 dijela što je tuženik ad/1 Croatia banka d.d. Zagreb, OIB: 32247795989, dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva suvlasničkog dijela predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi na ime i u korist tužiteljica ad/1 i ad/2, sve u roku od 15 dana.“ Tuženik ovdje ističe i prigovor pravomoćno presuđene stvari s obzirom na to da je o uknjižbi njihovo prava vlasništva već pravomoćno presuđeno. Ponovno ističe kako je ovrhu pokrenuo temeljem ovršne isprave, a da je pravomoćnom presudom već odbijen tužbeni zahtjev da se Ugovor utvrdi ništetnim. Nadalje, ističe da prigovor zastare također nije osnovan, pozivajući se na odredbe čl. 54. i 59. Zakona o javnom bilježništvu i odredbu čl. 222. st.1. Zakona o obveznim odnosima. S obzirom na to da je potraživanje ovrhovoditelja osigurano prijenosom prava vlasništva na nekretninama ovršenika, a koje pravo je upisano u zemljišnim knjigama, vjerovnik ima pravo namirenja iz takve nekretnine. Slijedom svega navedenog, predlaže sudu odbaciti tužbu u odnosu na izlučni zahtjev, a preostali dio tužbe i tužbenog zahtjeva odbiti u cijelosti i obvezati tužiteljice na naknadu troška parničnog postupka tuženiku.
3. U tijeku postupka tužiteljice podneskom od 29. svibnja 2024. ističu da dodaju tužbeni zahtjev radi utvrđenja, na način da traže da se utvrdi ništetnom i bez pravnog učinka u odnosu na tužiteljice ad.1. i 2., točka 5. Ugovora o prijenosu prava vlasništva radi osiguranja novčane tražbine, solemniziranog po javnom bilježniku Alkici Kolega-Zubčić dana 28. srpnja 1999. pod posl. brojem OU-244/1-99, s potvrdom ovršnosti od dana 28. lipnja 2005., koja glasi: ''Sudionik i Dužnik su suglasni da Vjerovnik može neposredno temeljem ovog Ugovora zatražiti protiv Sudionika prisilnu ovrhu radi predaje nekretnine u njegov posjed nakon neizvršenja preuzetih obveza osigurane novčane tražbine iz točke 1. ovog Ugovora.'' Naime, ističu da im u odnosu na tuženika pripada stvarnopravni zahtjev da im se nekretnina vrati u vlasništvo (i posjed ukoliko se ovrha ne odgodi do pravomoćnosti odluke u predmetnoj parnici), a taj svoj vlasničkopravni zahtjev dokazuju rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem O-862/01 od 17. kolovoza 2004. i presudom ovog Suda pod poslovnim brojem: 73 P Ob-67/18 od 27. kolovoza 2020.
3.1. Podneskom od 5. srpnja 2024. tužiteljice ad.1. i 2. dodaju još jedan tužbeni zahtjev radi utvrđenja, kojim traže da se utvrdi ništetnom i bez pravnog učinka u odnosu na njih, točka 6. Ugovora o prijenosu prava vlasništva radi osiguranja novčane tražbine, solemniziranog po javnom bilježniku Alkici Kolega-Zubčić dana 28. srpnja 1999. pod posl. brojem OU-244/1- 99, s potvrdom ovršnosti od dana 28. lipnja 2005., koja glasi: ''Stranke sporazumno utvrđuju vrijednost nekretnine iz točke 3. ovog Ugovora u iznosu od 300.000,00 kuna (tristotisuća kuna) na dan potpisa ovog Ugovora, koja će u slučaju prodaje predstavljati početnu cijenu i neće se ponovno utvrđivati.'', te ujedno, temeljem čl. 341., te čl. 346. – 347. Ovršnog zakona, predlažu donošenje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine predlagateljica osiguranja ad. 1. i 2. na povrat vlasništva nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] površine 230 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zabranom protivniku osiguranja otuđenja ili opterećenja navedene nekretnine, uz zabilježbu te zabrane u zemljišnoj knjizi.
3.2. Zaključno, podneskom od 9. listopada 2024., ističu da su novim zaključkom ovog Suda kao ovršnog suda među istim strankama u predmetu poslovni broj: Ovr- 362/2021, od dana 20. rujna 2024., iznova upućene u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, u roku od 15 (petnaest) dana od dostave toga zaključka, temeljem čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona (NN br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17), a u svezi članka 52. Ovršnog zakona.
4. U tijeku postupka tuženik ostaje kod svih navoda danih u odgovoru na tužbu, te ponovno ističe kako je predmetna parnica proizašla iz ovrhe sa jasnim uputama tužiteljicama radi kojih razloga mogu istu pokrenuti, pa se izričito protivi i proširenju tužbenog zahtjeva i privremenoj mjeri jer tužiteljice očito zlouporabe procesne ovlasti s namjerom da opstruiraju ovršni postupka, a u kojem im je već treći put odbijen zahtjev za odgodu ovršnog postupka kao neosnovan. Također, ponovno ističe kako postoji pravomoćna sudska odluka kojom su tužiteljice već tražile utvrđenje ništetnosti predmetne ovršne isprave, a u kojoj parnici nisu uspjele sa svojim zahtjevom (res iudicata); kako vrijednost nekretnine nije predmet ovršnog postupka, nego ostvarenje prava vjerovnika na preuzimanje posjeda, a kako je ugovoreno ovršnom ispravom; kako preuzimanjem nasljedstva, nasljednici preuzimaju i dugove pa tako vjerovnikova uknjižena stvarna prava na predmetnoj nekretnini; kako su tužiteljice višestruko prekoračile tužbeni zahtjev u parnici radi proglašenja ovrhe nedopuštenom jer su u tu parnicu upućeno iz jasno navedenih razloga; te kako prava koja su uknjižena u javne knjige, a zemljišne knjige to jesu, ne zastarijevaju.
5. Sud je izveo dokaz uvidom u isprave priložene spisu i to u Zaključak ovog Suda pod poslovnim brojem Ovr-362/2021 od 2.4.2024. (l.s. 7-8), Rješenje Županijskog suda u Vukovaru pod poslovnim brojem Gž Ovr-131/2022 od 19.1.2024. (l.s. 9-13), povijesni prikaz izvatka iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s. 19-20), Ugovor o prijenosu vlasništva radi osiguranja novčane tražbine, solemniziran po Javnom bilježniku Alkici Kolega Zubčić iz [adresa] pod poslovnim brojem OU-244/1-99 dana 28.7.1999. (l.s. 21- 26 i 93-97), obrtnicu broj [broj obrtnice] (l.s. 27), izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s. 28-29), Ugovor o prodaji ovjeren po Javnom bilježniku Alkici Kolega Zubčić iz [adresa] pod poslovnim brojem OV-7069/96 od 29.8.1996. (l.s. 30-33), Ugovor o prijenosu potvrđen po Javnom bilježniku mr.sc. Jozi Rotimu iz Zagreba pod poslovnim brojem OV-9499/2019 od 19.11.2019. (l.s. 36-38), izvadak iz poslovnih knjiga Croatia banke d.d. na dan 16.9.2019. (l.s. 39-41), pravomoćno Rješenje o nasljeđivanju ovog Suda pod poslovnim brojem O-862/2001 od 17.8.2004. (l.s. 50-54), Presudu ovog Suda pod poslovnim brojem P Ob-67/2018 od 17.8.2020. (l.s. 55-63), Presudu Županijskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Gž Ob-733/2020 od 15.10.2020. (l.s. 64-70), Zaključak ovog Suda pod poslovnim brojem Ovr-362/2021 od 20.9.2024. (l.s. 147), izvadak iz sudskog registra (l.s. 149-153), te u spis ovog Suda pod poslovnim brojem Ovr-362/2021.
6. Tužbeni zahtjev tužiteljica ad. 1. i 2. neosnovan je u dijelu u kojem traže da se proglasi u cijelosti nedopuštenom ovrha određena Rješenjem o ovrsi ovog Suda pod poslovnim brojem Ovr-362/2021-4 od 17. studenog 2021. udaljenjem osoba i uklanjanjem svih njihovih stvari iz nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], površine 230 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća katnica, te predajom nekretnine slobodne od osoba i stvari u posjed ovrhovoditelja, uz ukidanje svih radnji provedenih u ovršnom postupku koji se pred ovim Sudom vodi pod poslovnim brojem Ovr-362/2021, dok je nedopušten u dijelu u kojem traže da se utvrde ništetnom i bez pravnog učinka u odnosu njih točke 5. i 6. Ugovora o prijenosu prava vlasništva radi osiguranja novčane tražbine solemniziranog po Javnom bilježniku Alkici Kolega-Zubčić dana 28. srpnja 1999. pod poslovnim brojem OU-244/1-99, s potvrdom ovršnosti od dana 28. lipnja 2005., naloži brisanje zemljišnoknjižnog upisa dopuštenog rješenjem zk. odjela ovog Suda poslovni broj: Z-29313/2019 zaprimljeno 9. prosinca 2019., te poslovni broj: Z-2431/99 zaprimljeno 29. srpnja 1999. kojim je tuženik i prednik tuženika upisan vlasnikom nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], površine 230 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dopusti uknjižba prava vlasništva nekretnine u zemljišnoj knjizi označene kao čest. zem. [katastarska čestica], površine 230 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na ime i u korist tužiteljice ad. 1. za 9/10 suvlasničkog dijela i tužiteljice ad. 2. za 1/10 suvlasničkog dijela, te naloži zk odjelu ovog Suda provedba navedenog upisa. Također, nije osnovan niti prijedlog tužiteljica
- predlagateljica osiguranja za određivanjem privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine.
7. Tako, predmet ovog spora zahtjev je tužiteljica ad. 1. i 2.:
da se proglasi u cijelosti nedopuštenom ovrha određena Rješenjem o ovrsi ovog Suda pod poslovnim brojem Ovr-362/2021 od 17. studenog 2021. uz ukidanje svih radnji provedenih u tom ovršnom postupku, i to iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 11. Ovršnog zakona (Nar. Nov. 112/12, 25/13, 93/14, 73/17 - dalje OZ),
dva zahtjeva radi utvrđenja djelomične ništetnosti i to utvrđenja ništetnost toč. 5. Ugovora od 28. srpnja 1999., koja ovlašćuje ovrhovoditelja da može neposredno temeljem istog Ugovora zatražiti protiv tužiteljica, kao nasljednica sudionika pravnog posla, prisilnu ovrhu radi predaje nekretnine u njegov posjed, te utvrđenja ništetnost toč. 6. Ugovora o izjednačavanju tržišne vrijednosti predmeta ovrhe, nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], s iznosom danog kredita, za koje utvrđenje drže da su prethodno pitanje za odluku u ovom sporu,
brisanje zemljišnoknjižnog upisa dopuštenog rješenjem zk. odjela ovog Suda poslovni broj: Z-29313/2019 zaprimljeno 9. prosinca 2019., te poslovni broj: Z-2431/99 zaprimljeno 29. srpnja 1999. kojim je tuženik i prednik tuženika upisan vlasnikom nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], površine 230 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],
dopuštanje uknjižbe prava vlasništva nekretnine u zemljišnoj knjizi označene kao čest. zem. [katastarska čestica], površine 230 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na ime i u korist tužiteljice ad. 1. za 9/10 suvlasničkog dijela i tužiteljice ad. 2. za 1/10 suvlasničkog dijela, te nalaganje zk odjelu ovog Suda provedba navedenog upisa, te prijedlog tužiteljica - predlagateljica osiguranja za određivanjem privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine.
8. Naime, uvidom u pribavljeni spis ovog Suda pod poslovnim brojem Ovr-362/2021, a i što nije sporno među strankama, utvrđeno je da je navedeni ovršni postupak pokrenut dana 15. lipnja 2021. prijedlogom za ovrhu na temelju ovršne isprave ovrhovoditelja, ovdje tuženika, protiv ovršenica, ovdje tužitelja, i to Ugovora o prijenosu vlasništva radi osiguranja novčane tražbine, solemniziranog po Javnom bilježniku Alkici Kolega Zubčić iz [adresa] pod poslovnim brojem OU-244/1-99 dana 28.7.1999., koji Ugovor je postao ovršan dana 28. lipnja 2005., a radi ispražnjenja i predaje nekretnine u posjed udaljenjem osoba i uklanjanjem svih njihovih stvari iz nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica], opisana kao stambena katnica koja se sastoji od podruma i 2 trosobna stana sa zemljištem i prodajom navedene nekretnine slobodne od osoba i stvari u posjedu ovrhovoditelja, a temeljem kojeg prijedloga je ovaj Sud donio dana 17. studenog 2021. Rješenje o ovrsi i odredio predloženu ovrhu, koje Rješenje o ovrsi je potvrđeno Rješenjem Županijskog suda u Vukovaru pod poslovnim brojem Gž Ovr-131/2022 od 19. siječnja 2024.
8.1. Također, kao nesporno utvrđeno je i da su u predmetnom spisu pod poslovnim brojem Ovr-362/2021 ovršenice, ovdje tužiteljice, Zaključkom od 2. travnja 2024. upućene u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom temeljem čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. Ovršnog zakona, a u svezi čl. 52. Ovršnog zakona, te Zaključkom od 20. rujna 2024. upućene u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom temeljem čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona, a u svezi čl. 52. Ovršnog zakona.
8.2. Nesporno među strankama ovaj Sud nalazi, a u koje isprave vrši uvid također kako unutar predmetnog spisa, tako i unutar spisa pod poslovnim brojem Ovr-362/2021, kako je u pravnoj stvari tužiteljica LT i CT, protiv tuženika Croatia banke d.d. i DT, te umješača na strani tuženika EOS MATRIX d.o.o., radi utvrđenja bračne stečevine i ništetnosti Presudom ovog Suda pod poslovnim brojem P Ob-67/2018 od 27. kolovoza 2020., pravomoćnom dana 15. listopada 2020., donošenjem Presude Županijskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Gž Ob- 733/2020 od 15. listopada 2020., utvrđeno da nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice LT i pok. RT, na način da tužiteljici pripada suvlasnički dio 1/2 nekretnine, dok je odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva koji glasi: što je tuženik ad. 1. Croatia banka d.d. dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva njezinog suvlasničkog dijela predmetne nekretnine u zemljišno knjizi, sve u roku od 15 dana., kao i zahtjevi kojima tužiteljice traže da se utvrdi da je ništetan Ugovor o prijenosu vlasništva radi osiguranja od 26. srpnja 1999., solemniziran po Javnom bilježniku Alkici Kolega Zubčić pod brojem ovjere OU.244/1-99 od 28. srpnja 1999., te da se utvrdi da su iste stekle pravo vlasništva 1/2 suvlasničkog dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to tužiteljica ad. 1. LT, za 4/5 dijela, a tužiteljica ad. 2. CT, za 1/5 dijela što je tuženik ad. 1. Croatia banka d.d., dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva suvlasničkog dijela predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi na ime i u korist tužiteljica ad. 1. i ad. 2., sve u roku od 15 dana.
9. Naime, obzirom da su tužiteljice kao ovršenice temeljem navedenih ovosudnih Zaključaka pod poslovnim brojem Ovr-362/2021 od 2. travnja 2024. i od 20. rujna 2024. upućene na pokretanje parničnog postupka radi proglašenja nedopuštenom ovrhe zbog žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 11. OZ, ističe se da je istom propisano da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu: ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika; ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave; ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.
9.1. Tako, sukladno odredbi čl. 55. st. 3. OZ propisano je da tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen, ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu i na činjenicama i predloženim dokazima koje je naveo u žalbi. Naime, tužba radi proglašenja ovrhe nedopuštenom prema odredbi čl. 55. OZ propisana je kao način pravne zaštite isključivo u kontekstu podnesenog pravnog lijeka – žalbe protiv rješenja o ovrsi, i to samo u situaciji kada sud u ovršnom postupku odluči da ovršenika upućuje u parnicu radi odluke o osnovanosti žalbenih navoda kada nisu ispunjene zakonske pretpostavke da o tome odluči ovršni sud.
9.2. Kraj takvog stanja stvari, tužiteljice su u ovoj parnici svoj zahtjev mogle postaviti samo u skladu s razlozima nedopuštenosti ovrhe zbog kojih je došlo do upućivanja u parnicu, konkretno zbog isticanja da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, da je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, te da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.
9.3. Slijedom navedenog, ovaj Sud odlučujući o tužbenom zahtjevu tužiteljica može odlučivati samo u okviru navedenih razloga i s tim u vezi iznesenom činjeničnom osnovom, dok u odnosu na razloge zbog kojih tužitelj nije rješenjem ili zaključkom ovršnog suda upućen u parnicu, ne postoje procesne pretpostavke iz čl. 52. OZ za podnošenje predmetne tužbe.
10. Upravo zbog iznesenog, ovaj Sud nalazi nedopuštenim tužbeni zahtjev tužiteljica u dijelu u kojem traže da se utvrde ništetnom i bez pravnog učinka u odnosu na njih točke 5. i 6. Ugovora o prijenosu prava vlasništva radi osiguranja novčane tražbine solemniziranog po Javnom bilježniku Alkici Kolega-Zubčić dana 28. srpnja 1999. pod poslovnim brojem OU-244/1-99, s potvrdom ovršnosti od dana 28. lipnja 2005., naloži brisanje zemljišnoknjižnog upisa dopuštenog rješenjem zk. odjela ovog Suda poslovni broj: Z-29313/2019 zaprimljeno 9. prosinca 2019., te poslovni broj: Z-2431/99 zaprimljeno 29. srpnja 1999. kojim je tuženik i prednik tuženika upisan vlasnikom nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], površine 230 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dopusti uknjižba prava vlasništva nekretnine u zemljišnoj knjizi označene kao čest. zem. [katastarska čestica], površine 230 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na ime i u korist tužiteljice ad. 1. za 9/10 suvlasničkog dijela i tužiteljice ad. 2. za 1/10 suvlasničkog dijela, te naloži zk odjelu ovog Suda provedba navedenog upisa, uz što se ističe da je o navedenim traženjima već pravomoćno riješeno, kako u parničnom postupku koji se pred ovim Sudom vodio pod poslovnim brojem P Ob- 67/2018, tako i u postupku koji se pred ovim Sudom vodio pod poslovnim brojem P- 129/2020. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom I. Rješenja.
11. Nadalje, u odnosu na činjeničnu i pravnu osnovu zahtjeva tužiteljica ad. 1. i 2. da se predmetna ovrha određena Rješenjem o ovrsi ovog Suda pod poslovnim brojem Ovr-362/2021 od 17. studenog 2021. udaljenjem osoba i uklanjanjem svih njihovih stvari iz nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], površine 230 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća katnica, te predajom nekretnine slobodne od osoba i stvari u posjed ovrhovoditelja, proglasi nedopuštenom, ovaj Sud niti jedan od istaknutih razloga, temeljenih na odredbi čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 11. OZ, ne nalazi osnovanim.
11.1. Tako, ovršna isprava temeljem koje je tuženik kao ovrhovoditelj pokrenuo navedeni ovršni postupak je Ugovor o prijenosu vlasništva radi osiguranja novčane tražbine solemniziran po Javnom bilježniku Alkici Kolega Zubčić iz [adresa] pod poslovnim brojem OU-244/1-99 dana 28. srpnja 1999., koji Ugovor je postao ovršan dana 28. lipnja 2005., koje potraživanje je kao takvo osigurano prijenosom prava vlasništva na nekretnini ovršenika radi osiguranja novčane tražbine te upisano u zemljišnim knjigama, kako i proizlazi iz povijesnog prikaza izvatka iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Dakle, predmetna ovršna ispava je javnobilježnički akt na temelju kojega je u zemljišnim knjigama upisana hipoteka na određenoj nekretnini, pa ovrhovoditelj može neposredno tražiti ovrhu na toj nekretnini radi naplate osiguranog potraživanja, nakon njegove dospjelosti, ako je dužnik na to u tom aktu izričito pristao, sve sukladno odredbi čl. 54. st. 3. Zakona o javnom bilježništvu (Nar. Nov. 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09, 120/16).
11.2. Nadalje, odredbom čl. 221. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Nar. Nov. broj 35/05 i dr., - dalje ZOO) propisano je da kad protekne vrijeme zastare, vjerovnik čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u rukama ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi. Tako, obzirom je potraživanje tuženika kao ovrhovoditelja osigurano prijenosom prava vlasništva na nekretninama ovršenika i kao takvo upisno u zemljišnim knjigama, ovaj Sud drži da tuženik kao ovrhovoditelj ima pravo namirenja iz takve nekretnine provođenjem ovrhe udaljenjem osoba i uklanjanjem svih njihovih stvari iz nekretnine, te predajom nekretnine slobodne od osoba i stvari u posjed ovrhovoditelja, te da njegovo pravo nije zastarijelo.
11.3. Također, u tijeku dokaznog postupka tužiteljice ne dokazuju da bi predmetna tražbina prestala, a zbog čega su, između ostalog i upućene u parnicu po ovršnom sudu, pa kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje oslanjajući se na slobodnu ocjenu dokaza, dolaze u obzir pravila o teretu dokazivanja, sukladno odredbama čl. 219. i 221.a ZPP, koja pravila u svojoj osnovi obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.
12. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužiteljica u dijelu u kojem traže da se proglasi u cijelosti nedopuštenom ovrha određena Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Zadru poslovni broj: Ovr-362/2021-4 od 17. studenog 2021. kao neosnovan te odlučiti kao u izreci presude.
13. Zaključno, prijedlog za određivanje privremene mjere nije osnovan. Naime, odredbom čl. 346. st. 1. Ovršnog zakona (Nar. Nov. broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 - dalje OZ) propisano je da se radi osiguranja nenovčane tražbine može odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine, zatim: ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. Obzirom tužiteljice kao predlagateljice osiguranja ad. 1. i 2. predlažu odrediti privremenu mjeru radi osiguranja nenovčane tražbine na povrat vlasništva nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] površine 230 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zabranom protivniku osiguranja otuđenja ili opterećenja nekretnine označene kao: čest. zem. [katastarska čestica] površine 230 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća na adresi u [adresa], uz zabilježbu te zabrane u zemljišnu knjigu, a tijekom postupka nisu dokazale vjerojatnost postojanja svoje tražbine, a koja pretpostavka mora biti ispunjena kumulativno s pretpostavkama propisanima odredbom članka 346. stavka 1. točka 1. ili točka 2. OZ, nisu ispunjene pretpostavke za donošenje privremene mjere, pa je takav prijedlog također valjalo odbiti kao neosnovan, pa je odlučeno kao pod točkom II. Rješenja.
14. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, slijedom čega je zahtjev tužiteljica za naknadom parničnog troška odbijen kao neosnovan, te je odlučeno kao pod točkom III. Rješenja.
Zadar, 10. travnja 2025.
S u t k i nj a
Iva Abfal
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest (15) dana. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u 3 (tri) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje sud drugog stupnja.
DNA:
1. Tužiteljicama ad. 1. i ad. 2. po pun.,
2. Tuženiku.
