1

                                                                                                  Poslovni broj: 4 Gž R-139/2023-3

 

 

 

                                                

 

 

             REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

         Tome Skalice 2, Slavonski Brod             

                                                                

                                                                           Poslovni broj: 4 Gž R-139/2023-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A  

 

             

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. J. iz K., OIB: …, zastupanog po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda B. Š. & N. T.& L. Š., P. protiv tuženika L. Š. d.o.o. P., L. c. bb, OIB: …, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva K.& B., Z., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Metkoviću, od 27. rujna 2023., poslovni broj: Pr-2/2023-8 , u sjednici vijeća održanoj 8. studenog 2023.,

 

 

p r e s u d i o j e  

 

 

I Žalba tužitelja F. J. iz K. odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Metkoviću, od 27. rujna 2023., poslovni broj: Pr-2/2023-8.

 

II Tužitelj se odbija sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

             

1. Presudom suda prvog stupnja od 27. rujna 2023., poslovni broj: Pr-2/2023-8 presuđeno je:

 

"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

 

" 1. Utvrđuje se da je tužitelj, počevši od 7. kolovoza 2020. godine, u radnom odnosu kod tuženika, zasnovanom na neodređeno vrijeme, pa se nalaže tuženiku sklopiti sa tužiteljem ugovor o radu na neodređeno vrijeme, a koji ugovor će u suprotnom zamijeniti ova presuda, sve to u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

2. Dužan je tuženik nadoknaditi tužitelju parnične troškove, sa zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05,NN 78/15), koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena,a koje kamate teku od presuđenja do isplate, to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

 

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove ovog postupka u iznosu od 497,71 EUR-a / 3.750,00 kuna, sve u roku od 15 dana."

 

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je podnio pravodobnu žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14; dalje ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, a podredno da se prvostupanjska presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti te da se tužitelju dosude troškovi parničnog postupka. Poziva se na apsolutno bitnu povredu odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a jer da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, da je izreka presude nerazumljiva i proturječi njezinim razlozima, da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenica, a navedeni razlozi su dijelom nejasni i proturječni. Poziva se i na relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a, u svezi sa člankom 8. ZPP-a jer prvostupanjski sud nije savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno pa presudu nije utemeljio na rezultatima cjelokupnog postupka, a to je bilo od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude. 

 

2.1. U žalbi navodi da je prvostupanjski sud propustio dati ocjenu svakog izvedenog dokaza, a poglavito kad su u pitanju iskazi svjedoka i parničnih stranaka, da se prvostupanjski sud nije jasno opredijelio u poklanjanju vjere tim iskazima te je selektivno cijenio samo pojedine dijelove iskaza i to suprotno ostalim izvedenim dokazima, zatim da je iz iskaza saslušanih svjedoka razvidno da je tužitelj cijelo vrijeme rada kod tuženika obavljao istu vrstu posla na radnom mjestu referent, a prema posljednjem ugovoru referent II pa već ova činjenica oko izmjene naziva radnog mjesta i opisa poslova govori da je riječ o fiktivnom ugovoru jer je tužitelj obavljao iste poslove koji nisu privremenog karaktera, već su trajni i predviđeni općim aktom tuženika. 

 

2.2. Navodi da kod tuženika za vrijeme pandemije korona virusa nije bilo nikakvih problema u poslovanju niti bilo kakvih duljih izostanaka radnika, osim što su radnici bili podijeljeni u grupe, što proizlazi iz iskaza svjedoka pa je nejasan navod  da su ugovori o radu sklapani radi situacije koja je nastala zbog pandemije korona virusa.

 

2.3. Smatra da ostaje nejasno koje su to operativne potrebe posla  i porast posla zbog kojih su sklapani ugovori o radu na određeno vrijeme te opadanje posla odmah nakon posljednjeg ugovora tužitelja jer za ovakve navode nisu dostavljeni materijalni dokazi u vidu odgovarajućih isprava te da prvostupanjski sud nije cijenio činjenicu da je prema rasporedu rada koji je sastavljen za razdoblje od 29. prosinca 2021. do 20. srpnja 2022., predviđen rad tužitelja, iako je tužitelj imao ugovor o radu na određeno vrijeme do 7. veljače 2022., nakon čega je sklopljen novi ugovor do 7. svibnja 2022. pa tuženik dakle već unaprijed zna da će s tužiteljem sklopiti ugovor o radu za obavljanje istih poslova.

 

2.4. Smatra da od samog početka nisu postojali objektivni razlozi, koji bi uvjetovali i opravdavali potrebu za sklapanjem niza ugovora o radu na određeno vrijeme slijedom čega je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Ispitujući pobijanu odluku utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19;  dalje ZPP), u svezi članka 365. stavka 2. ZPP-a,  na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.  Prvostupanjski sud je za svoj pravni stav dao jasno obrazloženje, koje nije u suprotnosti s provedenim dokazima, tako da presuda nema nedostataka zbog koji se ne bi mogla preispitati, presuda nije nerazumljiva, nema proturječja između izreke i razloga presude i presuda sadrži razloge o svim relevantnim činjenicama u sporu pa prilikom donošenja prvostupanjske presude nije počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a  na koju se ukazuje žalbom, a nije počinjena niti relativno bitna povreda iz članka 354. stavka 1. ZPP-a u svezi članka 8. ZPP-a jer je prvostupanjski sud pravilno prihvatio potpuno suglasne iskaze svih saslušanih svjedoka i zastupnice tuženika te na temelju tih suglasnih iskaza izveo zaključak o neosnovanosti tužbenog zahtjeva.

 

6. Sud prvoga stupnja raspravio je sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju ukupnosti izvedenih dokaza koji potvrđuju zaključke prvostupanjskog suda, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te pravilno primijenio materijalno pravo.

 

7. Nesporno je da su parnične stranke u razdoblju od 7. kolovoza 2020. do 1. travnja 2022. sklopile ukupno osam ugovora o radu na određeno vrijeme i da je posljednji ugovor koji je sklopljen 1. travnja 2022. istekao 31. prosinca 2022., zatim je nesporno da su ugovori o radu sklopljeni za poslove referenta, koji su opisani u Pravilniku o unutrašnjem ustrojstvu i opisu radnih mjesta te da je u ugovorima sklopljenim u razdoblju od 8. studenog 2020. do 1. travnja 2022. naznačeno da se ugovor o radu sklapa na određeno vrijeme zbog trenutnih operativnih potreba i zbog situacije nastale zbog pandemije korona virusa te da je posljednji ugovor od 1. travnja 2022. sklopljen za poslove referenta II, a sklopljen je na određeno vrijeme zbog trenutnih operativnih potreba posla.

 

7.1. Sporno je jesu li ugovori o radu na određeno vrijeme fiktivni i protivni odredbi članka 12. Zakona o radu.

 

8. Prvostupanjski sud  je na temelju provedenih dokaza utvrdio da je tužitelj kod tuženika na radu proveo manje od tri godine, da nakon prestanka rada tužitelja, tuženik nije zaposlio niti jednog novog radnika, da su kod tuženika postojali objektivni razlozi i to trenutne operativne potrebe posla i situacija izazvana pandemijom korona virusa za sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme i da su ugovori sklopljeni slobodnom voljom ugovornih strana pa takvo sklapanje ugovora o radu nema za posljedicu ništetnost ugovora, niti su ugovori fiktivni.

 

9. Prije svega, pravilno je prvostupanjski sud u ovom radnom sporu primijenio članak 12. Zakon o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17 i 98/19 – dalje ZR) jer je odredbom članka  63. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu („Narodne novine“ broj 151/22) propisano da će se postupci ostvarivanja i zaštite prava radnika započeti prije stupanja na snagu tog Zakona dovršiti prema odredbama Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17 i 98/19).

 

9.1. Odredbama članka 12. ZR-a, između ostalog, propisano je da se ugovor o radu iznimno može sklopiti na određeno vrijeme, za zasnivanje radnog odnosa čiji je prestanak unaprijed utvrđen rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja, da poslodavac s istim radnikom smije sklopiti uzastopni ugovor o radu na određeno vrijeme samo ako za to postoji objektivni razlog, koji se ugovoru mora navesti, da ukupno trajanje svih uzastopnih ugovora o radu sklopljenih na određeno vrijeme, uključujući i prvi ugovor o radu, ne smije biti neprekinuto duže od tri godine te da ako je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno navedenim odredbama ili ako ranik nastavi raditi kod poslodavca nakon isteka vremena za koje je ugovor sklopljen, smatra se da je ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme.

 

9.1. U ugovorima o radu na određeno vrijeme od 8. studenog 2020, 8. veljače 2021., 8. svibnja 2021., 8. kolovoza 2021., 8. studenog 2021. i 8. veljače 2022., kao objektivni razlog sklapanja ugovora na određeno vrijeme naznačene su operativne potrebe posla i situacija nastala zbog pandemije korona virusa, a ugovor od 1. travnja 2022. sklopljen je zbog trenutnih operativnih potreba posla. Svjedoci, koje je saslušao prvostupanjski sud, potpuno suglasno potvrdili su razloge sklapanja ugovora o radu kao objektivne i to izjavama da je u vrijeme pandemije korona virusom bio povećan opseg posla, da se za vrijeme korone radilo u timovima po dva radnika u cilju sprječavanja širenja zaraze, da je krajem 2022.,  opao posao te su pojedini svjedoci pojasnili da je pad posla uzrokovan nastalom ekonomskom krizom i ratom u U. Suglasno kao svjedoci iskazala je i zastupnica tuženika te dodatno obrazložila da je za vrijeme pandemije morala voditi računa o mogućim izolacijama i povezanim samoizolacijama radnika te je predvidjela sve situacije kako bi se rad normalno odvijao. Obrazložila je i da je tuženik izgubio tri dugogodišnja klijenta, što je jedan od razloga smanjenja opsega posla i da je uvjet za sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme s tužiteljem bio da tvrtka ima posla, a taj uvjet nije bio ispunjen. Na temelju suglasnih iskaza šest svjedoka i iskaza zastupnice tuženika, pravilno prvostupanjski sud nije  prihvatio iskaz tužitelja, a suprotno žalbenim navodima teret dokaza u ovom konkretnom postupku je na tužitelju i to stoga što je odredbom članka 135. stavkom 1. ZR-a propisano da u slučaju spora iz radnog odnosa teret dokazivanja je na osobi koja smatra da joj je neko pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, odnosno koja pokreće spor, dok su odredbom stavka 2., 3. i 4. propisani su izuzetci od temeljne odredbe, koji se ne odnose na konkretan predmet spora.

 

10. Prihvaćajući stav prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva, valja reći da poslodavac ima pravo predvidjeti moguće situacije u procesu rada koje mogu biti uzrokovane izvanrednom situacijom, koja je nastala pojavom virusa Covid 19 te da je općepoznata činjenica da je u ožujku 2020. proglašena pandemija zbog korona virusa, da su uvedene stroge mjere zbog sprječavanja širenja zaraze pa tako i izolacije bolesnih te samoizolacije osoba koje su bile u bilo kakvom kontaktu s oboljelim, u kojim slučajevima je očekivano da će poslodavci, kojima nije smanjen opseg posla zbog korona virusa, poduzeti sve mjere kako bi imali dovoljan broj radnika, koji mogu odraditi sve radne zadatke u slučaju odsutnosti s rada većeg broja radnika, a zbog uvedenih opisanih mjera. Poslodavac organizira proces rada, raspoređuje radnike, pronalazi klijente i sklapa ugovore o poslovnoj suradnji na temelju kojih raspoređuje radne zadatke i radnike pa je stoga sasvim opravdano da poslodavac prema sklopljenim poslovima može unaprijed i za nekoliko mjeseci predvidjeti potreban broj radnika, a slijedom toga i sklopiti potrebne ugovore o radu s dovoljnim brojem radnika te sačinit raspored rada radnika, tim više što taj raspored, ovisno o poslovanju, može uvijek biti izmijenjen. Ugovor o radu je dvostrano obvezni ugovor koji nastaje suglasnom voljom obiju strana. U ugovorima o radu sklopljenim između parničnih stranaka naznačeni su razlozi produživanja ugovora. Nakon prestanka rada tužitelja, koji je uslijedio zbog gubitka dugogodišnjih klijenata, tuženik nije primio niti jednog radnika te je radne zadatke koje je obavljao tužitelj rasporedio na već zaposlene radnike, a koja činjenica potvrđuje iskaze svjedoka i zastupnice da je posao smanjen zbog čega je i radni odnos tužitelja prestao istekom ugovora o radu na određeno vrijeme.

 

11. Dakle, pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje te je pravilno primijenio materijalno pravo odbijajući tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

 

12. Ispitujući pobijanu odluku u dijelu parničnih troškova za reći je da je prvostupanjski sud pri donošenju odluke o troškovima postupka pravilno primijenio materijalno pravo i to odredbu članka 154. stavka 1. ZPP-a  i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) pa je žalba i u ovom dijelu neosnovna. 

 

13. Iz navedenih razloga odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana te je prvostupanjska presuda potvrđena na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a.

 

14. Na temelju članka 154. stavka 1. ZPP-a tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

15. slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

 

 

Slavonski Brod, 8. studenog 2023.

 

 

                                                                                                      Predsjednica vijeća

 

Irena Dikanović-Terzić