1

Poslovni broj Gž-250/2022-

 

 

Poslovni broj Gž-250/2022-                                                       

 

R E PU B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca, Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Tajane Polić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. G. iz J., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik T. B., odvjetnik iz O., protiv tuženika A. B. d.d. Z., OIB: ..., koju zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Š. & P. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-273/19 od 29. srpnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 8. studenoga 2023.,

 

 

r i j e š i o  j e

 

Uvaženjem žalbIi stranaka ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-273/19 od 29. srpnja 2021. u točkama I., II. i V. izreke, dok se uvaženjem žalbe tužitelja ukida u dijelu točke IV. izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti odredbe čl. 9. Ugovora o kreditu u odnosu na naknadu po osnovi prijevremene otplate kredita i predmet se vraća sudu prvog stupnja u fazu glavne rasprave.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke utvrđene su ništetnim odredbe čl. 2. toč. 2. i toč. 4. i čl. 4. Ugovora o kreditu sklopljenim između stranaka 14. ožujka 2007. a kojim se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak kao i u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu koja se mijenja sukladno Odluci o kamatnim stopama banke.

 

2. Djelomično je usvojen u točki II. izreke tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 39.848,18 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća kako je to specificirano u toj točki izreke a sve po osnovi ništetnih ugovornih odredbi iz točke I. izreke. U točki III. izreke odbijen je tužitelj radi isplate pretplaćenih iznosa po osnovi povećanja kamatne stope i tečajne razlike u iznosu od 5.151,82 kn.

 

3. Jednako tako odbijen je i dio tužbenog zahtjeva radi utvrđenja ništetnosti čl. 9. i čl. 11. Ugovora o kreditu kojima se traži ništetnost ugovorne odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu ugovora i ništetnost ugovorne odredbe kojom se korisnik kredita odriče prava prigovora promijenjenih okolnosti, kao i čl. 15. Ugovora koji glasi "odluka o visini naknade za usluge banke". U točki V. izreke tuženik je obvezan na naknadu parničnog troška od 10.637,44 kn zajedno sa zateznom kamatom.

 

4. Rješenjem u istom pisanom otpravku odbijen je prijedlog tuženika radi upućivanja zahtjeva sudu Europske unije o donošenju odluke o prethodnom pitanju.

 

5. Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu u točkama IV. i V. izreke pri čemu odluku sadržanu u točki IV. izreke kojim je odbijen dio njegova zahtjeva radi utvrđenja ništetnosti pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne  novine“ broj  53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11.,  25/13., 89/14.  i 70/19., dalje: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže uvaženjem žalbe pobijanu presudu preinačiti u odbijajućem dijelu.

 

              6. Tuženik presudu pobija iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. ZPP-a uz prijedlog da se pobijana presuda preinači a podredno ukine i vrati na ponovno suđenje. Od bitnih povreda poziva se na onu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a tvrdeći da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama kao i na relativno bitnu iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 190. ZPP-a smatrajući da je sud prvog stupnja neosnovano dopustio preinaku tužbe i to nakon zaključenja prethodnog postupka. Nadalje, činjenično stanje nije pravilno utvrđeno budući je sud prvog stupnja pogrešno našao tuženika pasivno legitimiranim iako isti nije sudjelovao u kolektivnom sporu "Potrošač" a niti je sudjelovala S. B. d.d. koja je sklopila predmetni Ugovor. U toj pravnoj situaciji kada se presuda iz kolektivnog spora ne odnosi na tuženika, a sve da se i odnosi, sud je bio dužan provesti dokaze koje je tuženik predložio (svjedoke) na okolnost obaviještenosti tužitelja kao potrošača. Kako je propustio izvesti navedene dokaze nepravilno je utvrdio da bi odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli bile nepoštene jer da se o njima ne bi pregovaralo što da bi dovelo do znatne neravnoteže stranaka u odnosu na štetu potrošača. Na taj način sud je pogrešno primijenio odredbu čl. 502.c. ZPP-a koja se ne odnosi na parnice radi isplate već naknade štete, zatim materijalno pravo iz Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03, 46/07, 79/07; dalje ZZP/03) odnosno Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, dalje: ZZP/07) i  pravo EU. Pobija pravilnost utvrđenja da bi bio nepoštenim stjecateljem zbog čega bi bio dužan platiti zatezne kamate od dospijeća pojedinih obroka, ustraje kod prigovora zastare posebno u odnosu na preinačeni dio zahtjeva. Tvrdi da je sud prvog stupnja trebao uvažiti i iznose negativne razlike u korist tuženika i utoliko umanjiti tražbinu tužitelja.

 

              7. Tužitelj nije odgovorio na žalbu, dok je tuženik u odgovoru na žalbu predložio odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki IV. njezine izreke.

 

              8. Žalbe stranaka su osnovane.

 

              9. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja djelomične ništetnosti ugovora o kreditu i to u dijelu valutne klauzule i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i posljedično tome povrat stečenog bez osnove na temelju ništetnih ugovornih odredbi.

 

10. Prije svega valja odgovoriti tuženiku kako presuda u odbijajućem dijelu ne trpi od apsolutno bitne povrede iz čl. 354. st. 2. t. 11.ZPP-a jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječju sami sa sobom i stanju spisa, te se kao jasna i razumljiva može ispitati. Jednako tako nije ostvarena ni relativno bitna povreda na koju se poziva tuženik tvrdeći da je sud prvog stupnja nepravilno primijenio odredbu čl. 190. ZPP-a i nepravilno dopustio preinaku tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka. Iz razloga pobijane odluke i podataka u spisu predmeta utvrđeno je da je tužba radi utvrđenja ništetnosti i isplate podnesena 25. ožujka 2019. u kojoj je tražena isplata novčanog iznosa od 25.000,00 kn, da je na ročištu od 9. listopada 2019. preinačena je tužba za iznos od 20.000,00 kn i zahtjeva se isplata od 45.000,00 kn. Na tom ročištu zaključen je prethodni postupak a prije toga sud je raspravnim rješenjem dopustio preinaku tužbe. Uslijedila su još dva podneska tužitelja kojima je došlo do djelomičnog povlačenja tužbe i to prvi od 28. veljače 2020. na iznos od 40.280,95 kn i drugi od 22. ožujka 2023. na iznos od 39.848,18 kn.

 

11. Sud je prvog stupnja pobijanom presudom odlučio o preinačenom tužbenog zahtjevu radi isplate od 45.000,00 kn na način da je u točki II. izreke dosudio iznos od 39.848,18 kn, dok je u točki III. izreke odbio dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 5.151,82 kn koji je dio kao nepobijan postao pravomoćan.

 

12. Iz ove kronologije razvidno je da je tužba preinačena na ročištu na kojem je zaključen prethodni postupak ali prije njegova zaključenja čime tuženik neutemeljeno tvrdi suprotno. U toj situaciji a imajući u vidu odredbu čl. 190. st. 1. ZPP-a prvostupanjski je sud pravilno ocijenio da postoje uvjeti iz st. 3. istog članka da se dopusti preinaka tužbe budući je ista svrsihodna za konačno rješenje spora između stranaka.

 

13. Vršeći uvid u ugovor o kreditu, provodeći financijsko vještačenje te imajući u vidu utvrđenja iz kolektivnog spora "Potrošač", odnosno iz pravomoćne presude Trgovačkog suda pod posl.br. P-1401/12, sud je zaključio slijedeće. Prije svega ocijenio je da je tuženik pasivno legitimiran jer je njegov prednik H. A. A. B. d.d. sudjelovala kao stranka u kolektivnom sporu "Potrošač" a ista je slijednica S. B. d.d., što u svemu i ovaj sud prihvaća pa su neutemeljeni žalbeni navodi o nedostatku pasivne legitimacije.

 

14. Imajući u vidu direktan učinak iz presude kolektivnog spora "Potrošač" sud je utvrdio da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne jer su protivne odredbama čl. 82., 83., 84., 85. i 86. st. 1. ZZP/03, te je iz tih razloga odbio provesti dokaz saslušanjem svjedoka – zaposlenika tuženika koji su sudjelovali u sklapanju predmetnog ugovora kao i svjedoka H. S. (direktora). Zaključio je kako je direktan učinak propisan odredbom čl. 502.c. ZPP-a i da se u ugovornim odredbama nije pregovaralo zbog čega su iste nepoštene i uzrokuju znatnu neravnotežu između stranaka. Nalazeći kako je tuženik nepošteni stjecatelj obvezao ga je na isplatu iznosa kojeg je utvrdio iz nalaza i mišljenja vještaka sve to pozivom na odredbe čl. 29., 1115. i čl. 1165. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje ZOO). U odnosu na prigovor zastare sud zauzima stajalište kako je tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dovela do prekida zastare u smislu čl. 241. ZOO-a pa od dana pravomoćnosti presude u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu 13. lipnja 2014. i pravomoćnosti presude u odnosu na valutnu klauzulu 14. lipnja 2018. pa do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu 25. ožujka 2019. zastara nije nastupila.

 

15. U odnosu na zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnim čl. 9., 11. i 15. sud je je prvog stupnja izvršio uvid u Ugovor o kreditu i utvrdio je sadržaj tih ugovornih članaka dok je iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka utvrdio da je visina naknade za prijevremenu otplatu kredita iznosila 1.211,50 kn/184,46 CHF. Imajući u vidu da tužitelj osim navedenih druge dokaze nije predložio na okolnost ništetnosti ugovorne odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu kredita i ugovorne odredbe kojom se tužitelj odriče pozivanja na promijenjene okolnosti, sud je pozivom na čl. 1024. st. 2., 3. i 4. ZOO-a u primjeni pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a odbio taj dio tužbenog zahtjeva kao nedokazan. K tome je još naveo kako tužitelj nije ni dokazao pravni interes radi utvrđenja ništetnosti citiranih odredbi ugovora.

 

16. Pravilno tuženik tvrdi da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno tako da se za sada pravilnim ne bi mogli prihvatiti zaključci suda prvog stupnja o ništetnosti ugovornih odredbi u dijelu promjenjive kamatne stope i valutne klauzule. To prije svega jer je sud odbio provesti dokaze saslušanjem svjedokinja, djelatnica tuženika A. P. i M. V. za koje je tuženik naveo da su sudjelovale u sklapanju ugovora o kreditu čime je povrijeđeno načelo jednakosti oružja. U odnosu na saslušanje svjedoka H. S. koji je predložen na okolnosti je li tuženik mogao predvidjeti kretanje tečaja, valja reći da je isti dokaz sud pravilno odbio budući se o navedenom raspravljalo u kolektivnom sporu.

 

17. U ovom dijelu ukazuje se na odluku Ustavnog suda U-III-5458/21 od 30. lipnja 2022. iz koje proizlazi kako je Ustavni sud prihvatio argumentaciju banaka da bi odbijanje dokaznih prijedloga radi saslušanja zaposlenika banke koji su sudjelovali u obradi kredita dovelo do povrede načela jednakosti oružja. Ustavni je sud zaključio da unatoč učinku presuda donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava propisanih odredbom čl. 502.c. ZPP-a u sporovima o individualnim restitucijskim zahtjevima treba omogućiti banci dokazivanje da bi određenom potrošaču u postupku sklapanja konkretnog ugovora o kreditu dala odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama, a o čemu nije pravomoćno odlučeno u kolektivnom sporu.

 

18. Dakle, za zaključiti je kako se tuženiku ne može osporiti pravo na dokazivanje činjenica o tvrdnji o obaviještenosti potrošača, ovdje tužitelja, pa je potrebno u nastavku postupka izvesti predložene dokaze saslušanjem svjedoka na koje je ukazano ovim ukidnim rješenjem te po tako provedenom dokaznom postupku izvesti ponovne zaključke radi li se o nepoštenim ugovornim odredbama u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, pri čemu bez daljnjeg treba imati u vidu sve citirane odredbe Zakona o zaštiti potrošača, odredbu čl. 502.c. ZPP-a o direktnom učinku presude iz kolektivnog spora, te odredbe ZOO-a o stjecanju bez osnove i zastari tražbine.

 

19. Ocjena suda prvog stupnja vezana uz primjenu propisa iz ZOO-a o prekidu zastare koja iznova teče od pravomoćnosti presude u kolektivnom sporu, kao i ocjena o primjeni petogodišnjeg zastarnog roka pravilna je. Međutim, sud prvog stupnja u razlozima odluke taj prigovor nije na ispravan način i do kraja ocijenio i zanemario je da je tuženik istakao prigovor zastare posebno u odnosu na preinačeni dio zahtjeva. Treba ukazati da je tužitelj preinačio zahtjev s 25.000,00 kn na 45.000,00 kn na ročištu od 9. listopada 2019., dakle u vrijeme kada je već istekla zastara radi isplate po osnovi ništetnosti promjenjive kamatne stope (14. lipnja 2019.). Stoga bi u nastavku postupka valjalo ocijeniti nije li nastupila zastara za preinačeni dio tužbenog zahtjeva radi isplate po osnovi ništetnosti promjenjive kamatne stope i o kojoj se visini zahtjeva radi i potom i u ovom dijelu zahtjeva donijeti na zakonu zasnovanu odluku. Pri tome još valja ukazati kako tuženik žalbom prigovora pravilnosti utvrđenja o visini zahtjeva jer smatra da je trebalo uračunati negativnu razliku. O tome sud nije iznio razloge pa će tako postupiti i u novoj zakonitoj odluci.

 

20. Iz svih je tih razloga valjalo žalbu tuženika uvažiti te je presudu suda prvog stupnja u njezinim točkama I. i II. izreke ukinuti sukladno odredbi čl. 370. ZPP-a.

 

21. U odnosu na žalbu tužitelja kojom pobija pravilnost prvostupanjske presude u njezinoj točki IV. izreke valja reći da isti pravilno zaključuje kako ugovorna odredba o naknadi za prijevremenu otplatu kredita u smislu odredbe čl. 49. ZZP može biti utvrđena ništetnom ukoliko nije određena niti odrediva i ukoliko se o istoj nije pregovaralo. Sud je prvog stupnja ocijenio kako tužitelj nije predložio dokaze na okolnost ništetnosti ugovorne odredbe čl. 9. Ugovora o kreditu što se ne bi moglo prihvatiti budući je tužitelj u sudski spis dostavio Ugovor o kreditu, te je iz isprave banke i iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke utvrđena visina naknade za prijevremenu otplatu kredita. Sud je prvog stupnja to konstatirao međutim navedene isprave nije ocijenio, kao što nije ocijenio ni okolnost da se radi o tipskom ugovoru uslijed čega je upitno je li tužitelj mogao unaprijed znati na koji će se način formirati visina sporne naknade. Tako da je pogrešan stav suda prvog stupnja da u okolnostima konkretnog slučaja činjenicu da bi se pregovaralo o visini predmetne naknade trebao dokazati tužitelj, naprotiv prema odredbi čl. 96. st. 4. ZZP-a teret dokaza je na tuženiku a identično stajalište zauzeo je Ustavni sud u odluci U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. Napominje se da je sud Europske unije u odlukama C-84/19 i C-224/19 utvrdio da je nepošteno bez pregovaranja s potrošačem u tipskom ugovoru ugovarati ulazne naknade te troškove obrade kredita za koje ne postoji obrazloženje na temelju čega su nastali, koji su netransparentni ili neproporcionalni,a prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovarali smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašli iz ugovora a u čl. 5. iste Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku te odredbe moraju biti sročene jasno i razumljivo.

 

22.  Stoga sama okolnost da je odredbom čl. 1024. ZOO-a propisana mogućnosti vraćanja kredita prije roka, kao i obveza naknade štete davatelju kredita ukoliko je istu pretrpio, ne znači da davatelju kredita u svakom slučaju pripada pravo na naknadu. Iako ugovaranje takve naknade ne bi bilo suprotno prisilnim propisima, ono je svakako nepošteno ukoliko o pravu davatelja kredita naknade te njezinu visinu u slučaju prijevremene otplate kredita stranke nisu pojedinačno pregovarale, te ukoliko korisniku kredita nisu bile poznate sve okolnosti plaćanja takve naknade. Postavlja se pitanje jesu li tužitelji u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu imali uvida u sadržaj tuženikove odluke o naknadama da bi se moglo zaključivati da bi bili upoznati sa bitnim elementima plaćanja narečene naknade pa da bi njihov potpis na ugovoru značio i informirani pristanak na ispunjenje takve obveze kao što to tvrdi tuženik a što je dužan i dokazati.

 

23. O ovim okolnostima sud se prvog stupnja nije očitovao, niti je cijenio značaj dokaza predloženih po tužitelju zbog čega je isti u pravu kada u žalbi tvrdi da u ovom pobijanom odbijajućem dijelu presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

 

24. Stoga će sud u nastavku postupka ocijeniti predložene dokaze i pravna stajališta iz ove ukidne odluke i izvesti zaključke o osnovanosti dijela tužbenog zahtjeva o ništetnosti naknade plaćene po osnovi prijevremene otplate kredita. Valja nadodati kako je pogrešno stajalište suda prvog stupnja da tužitelju ne pripada pravni interes na ovu deklaratornu tužbu. Naprotiv tužitelj je stranaka iz ugovornog odnosa s tuženikom pa istome posebno, kao što to pravo pripada i svakoj zainteresiranoj osobi u smislu čl. 327. st. 1. ZOO-a, pripada pravo i ima pravni interes podnijeti tužbu iz odredbe čl. 187. st. 1. ZPP-a.

 

25. Iz tih je razloga zbog ostvarene apsolutno bitne povrede iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a žalbu tužitelja u primjeni odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a valjalo usvojiti pa će sud nakon što otkloni opisane propuste i o ovom dijelu zahtjeva odlučiti novom zakonitom odlukom, jednako kao i o troškovima postupka koju je odluku posljedično svemu navedenom uvaženjem žalbi stranaka također valjalo ukinuti.

 

26. Tužitelj sadržajem žalbe izrijekom pobija pravilnost presude prvostupanjskog suda u točki IV. izreke u odnosu na izlaznu naknadu odnosno naknadu po osnovi prijevremene otplate kredita. Stoga ovaj sud utvrđuje kako je odbijajući dio tužbenog zahtjeva iz točke IV. izreke koji se odnosi na čl. 11. i 15. nepobijan i postao je pravomoćan.

 

U Rijeci 8. studenoga 2023.

 

                                                                                                                          Predsjednica vijeća

 

                                                                                                                                      Brankica Malnar, v.r.