REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1363/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Nevenke Marković, predsjednice vijeća, Tatjane Kujundžić Novak, suca izvjestitelja i Mirne Maržić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja POINT-SPLIT d.o.o., OIB 92462019127, Split, Ivana Merza 8, kojeg zastupaju punomoćnici Vinko Ljubičić i Željko Vrdoljak, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u Splitu, protiv tuženika GRAD SPLIT, OIB 78755598868, Split, Obala kneza Branimira 17, radi isplate iznosa od 1.774.538,64 kn / 235.521,75 EUR, odlučujući o žalbi tuženika Grada Splita protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-443/14 od 15. svibnja 2015., u sjednici vijeća održanoj 10. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Grada Splita i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-443/14 od 15. svibnja 2015., u točki 1. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku Gradu Splitu isplatiti tužitelju iznos od 1.774.538,64 kn / 235.521,75 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 1. siječnja 2005. do 31. prosinca 2007. u skladu s Uredbom o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 29. lipnja 2013. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a od 30. lipnja 2013. do isplate po stopi zatezne kamate koja je jednaka referentnoj stopi uvećanoj za osam (8) postotnih poena i u točki 3. izreke u dijelu u kojem je naloženo Gradu Splitu naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 427.703,58 kn / 56.766,02 EUR u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 98.283,92 kn / 13.044,52 EUR .

III. Nalaže se tuženiku Gradu Splitu naknaditi tužitelju trošak revizijskog postupka u iznosu od 42.599,99 kn / 5.653,99 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-443/14 od 15. svibnja 2015. u točki 1. izreke naloženo je tuženicima solidarno isplatiti tužitelju iznos od 3.708.498,18 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 1. siječnja 2005. pa do 31. prosinca 2007. u skladu s Uredbom o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. pa do 29. lipnja 2013. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a od 30. lipnja 2013. do isplate po stopi zatezne kamate koja je jednaka referentnoj stopi uvećanoj za osam (8) postotnih poena. U točki 2. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 26.006,16 kn zajedno s pripadajućom kamatom, a u točki 3. izreke naloženo je tuženicima solidarno naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 525.987,50 kn s pripadajućom kamatom, dok je za troškove postupka u iznosu od 12.519,50 kn, tužitelj odbijen.

2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je 18. prosinca 2003., između Grada Splita i tvrtki HBH d.o.o., Split i Minicomm d.o.o., Split, zaključen ugovor o organizaciji i financiranju izvođenja objekata komunalne infrastrukture pod brojem 947/03. Navedenim ugovorom utvrđeno je i koji će se to objekti komunalne infrastrukture izgraditi. Istim ugovorom i to upravo na temelju odredbe iz glave II., čl. 4., ugovoreno je da će radove izvesti tvrtka Point-Split d.o.o. čija je ponuda prethodno utvrđena kao najpovoljnija, te da će društva HBH d.o.o., Split i Minicomm d.o.o., Split, zaključiti, u ime i za račun Grada Splita, ugovor o izvođenju radova s društvom Point-Split d.o.o. Sukladno prethodno navedenim ugovornim odredbama, u njihovoj realizaciji tuženik HBH d.o.o., Split, zaključio je s tužiteljem Point-Split d.o.o. više ugovora kojima su definirana prava i obveze prigodom izgradnje pojedinih objekata komunalne infrastrukture, odnosno pojedine faze realizacije u izgradnji tih objekata. Tužitelj je izvršio sve ugovorom preuzete obveze sukladno pravilima struke, sve po određenim fazama te je potom ispostavio privremene situacije koje su većim dijelom plaćene. U međuvremenu tuženik Grad Split je 7. ožujka 2008., raskinuo ugovor o organizaciji i financiranju objekata komunalne infrastrukture koji je sklopljen 18. prosinca 2003., nakon čega HBH d.o.o., Split, odbija izvršene usluge dalje plaćati tužitelju, pa ga upućuje da naplatu svojih potraživanja traži izravno od drugotuženika. Tužitelj solidarnost obveze prvotuženika i drugotuženika temelji na Ugovoru o organizaciji i financiranju izvođenja objekata komunalne infrastrukture od 18. prosinca 2003., što tuženici osporavaju. Sud je prigovore tuženika ocijenio neosnovanim i dosudio je tužitelju iznos od 3.708.498,18 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 1. siječnja 2005. Svoju odluku temelji na odredbi čl. 630., čl. 1020. i čl. 1026. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01; dalje: ZOO), a odluku o trošku postupka na odredbi čl. 154. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 i 25/13; dalje: ZPP).

3. Protiv navedene presude žalbe su podnijeli prvotuženik HBH d.o.o., Split i drugotuženik Grad Split, iz svih žalbenih razloga.

4. U međuvremenu je otvoren stečajni postupak nad prvotuženikom HBH d.o.o., Split, u odnosu na kojeg je utvrđen prekid postupka, koji nije nastavljen. Tužitelj je prema tuženicima postavio zahtjev za solidarnu isplatu, a kako su solidarni dužnici obični, a ne jedinstveni suparničari (arg. iz čl. 200. i čl. 201. ZPP-a) u odnosu na svakog od njih može se donijeti različita odluka. Činjenica prekida postupka zbog otvaranja stečajnog postupka nad prvotuženikom nije od utjecaja na tijek postupka između ostalih parničnih stranaka, jer se kako je to prethodno navedeno, a s obzirom na istaknuti tužbeni zahtjev, spor u ovoj pravnoj stvari ne mora nužno riješiti na jednak način prema svim suparničarima. Stoga je ovaj sud ispitivao pravilnost i zakonitost pobijane presude samo u odnosu na drugotuženika Grad Split, te odlučivao samo o žalbi drugotuženika.

5. Grad Split (drugotuženik) presudu pobija iz svih žalbenih razloga, a posebno osporava da je u konkretnom slučaju imao položaj investitora odnosno naručitelja radova.

6. Ovaj sud je presudom poslovni broj Pž- 5552/2015-4 od 10. listopada 2018. u točki I. izreke odbio kao neosnovanu žalba dugotuženika Grada Splita i potvrdio presudu Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-443/14 od 15. svibnja 2015., u točki 1. izreke u dijelu u kojem je naloženo drugotuženiku solidarno s prvotuženikom isplatiti tužitelju iznos od 1.933.959,54 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 817.223,23 kn teku od 14. ožujka 2006. i na iznos od 1.116.736,31 kn od 10. rujna 2007., do 31. prosinca 2007. u skladu s Uredbom o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 29. lipnja 2013. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a od 30. lipnja 2013. do isplate po stopi zatezne kamate koja je jednaka referentnoj stopi uvećanoj za osam (8) postotnih poena i u točki 3. izreke u dijelu u kojem je naloženo drugotuženiku solidarno s prvotuženikom naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 226.505,48 kn.

U točki II. izreke preinačio je presudu Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-443/14 od 15. svibnja 2015. u dijelu točke 1. izreke u kojem je naloženo drugotuženiku Gradu Splitu solidarno s prvotuženikom isplatiti tužitelju iznos od 1.774.538,64 kn, s pripadajućom kamatom i u dijelu u kojem je naloženo platiti na iznos od 817.223,23 kn zakonsku zateznu kamatu od 1. siječnja 2005. do 13. ožujka 2006. i na iznos od 1.116.736,31 kn od 1. siječnja 2005. do 9. rujna 2007. te u točki 3. izreke u dijelu u kojem je naloženo naknaditi parnični trošak u iznosu od 299.482,02 kn i odbio tužbeni zahtjev u ovom dijelu kao neosnovan.

7. Protiv odluke ovog suda poslovni broj Pž-5552/2015-4 od 10. listopada 2018., revizije su izjavili tužitelj i tuženik Grad Split svaki u dijelu u kojem nije uspio.

8. Vrhovni sud Republike Hrvatske je svojom odlukom poslovni broj Rev-428/2019-2 od 18. rujna 2024. u točki I. izreke reviziju tužitelja djelomično odbio kao neosnovanu u odnosu na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5552/2015-4 od 10. listopada 2018. u dijelu točke II. izreke kojom je presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-443/14 od 15. svibnja 2015. preinačena u dijelu točke I. izreke tako da je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika Grad Split za isplatu zatezne kamate koja teče na iznos od 817.223,23 kn od 1. siječnja 2005. do 13. ožujka 2006. i na iznos od 1.116.736,31 kn od 1. siječnja 2005. do 9. rujna 2007. U točki II. izreke reviziju tuženika Grada Splita odbio je kao neosnovanu. Rješenjem je u točki I. izreke reviziju tužitelja djelomično prihvatio i ukinuo presudu ovog suda poslovni broj Pž-5552/2015-4 od 10. listopada 2018. u dijelu točke II. izreke kojom je presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-443/2014 od 15. svibnja 2015. preinačena u dijelu točke I. izreke tako da je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika Grad Split za isplatu iznosa od 1.774.538,64 kn sa zateznom kamatom na taj iznos od 1. siječnja 2005. do 31. prosinca 2007. i u odluci o parničnim troškovima te u tom dijelu predmet vraćen drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U točki II. izreke odlučeno je da će se o troškovima postupka u povodu revizije odlučit u konačnoj odluci.

9. Vrhovni sud Republike Hrvatske zaključuje kako iz sadržaja predmetne tužbe proizlazi da je tužitelj utvrdio da mu nije plaćen iznos od 3.734.504,34 kn (od čega je za iznos od 26.006,16 kn pravomoćno odbijeno i nije predmet postupka ni u ovome revizijskom stadiju), odnosno cijena svih radova koje je izveo umanjena za iznos koji mu je isplaćen. Stoga je je potvrdio odluku ovog suda kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos o 1.933.959,54 kn / 256.680,54 EUR, a u preostalom dijelu ukinuo odluku ovog suda s obzirom na to da suprotno izraženom stavu drugostupanjskog suda ne proizlazi da se tužitelj u svojoj tužbi izričito ograničio na dvije situacije (šestu i sedmu).

10. Stoga je predmet ponovnog ispitivanja u ovom postupku tužiteljev zahtjev za isplatu preostalog iznosa od 1.774.538,64 kn / 235.521,75 EUR od tuženika Grada Splita s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

11. Pobijana presuda u ovom dijelu ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a u granicama žalbenih razloga i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka propisane odredbom čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

12. Iz isprava u spisu proizlazi:

- da je između Grada Splita i HBH d.o.o. 18. prosinca 2003. sklopljen Ugovor o organizaciji i financiranju izvođenja objekata komunalne infrastrukture (dalje: Ugovor/2003) kojim su uređeni njihovi odnosi u vezi s obvezom HBH d.o.o. prema

Gradu Splitu za plaćanje komunalnoga doprinosa,

- da se u takvome pravnom odnosu Grad Split, prilikom sklapanja ugovora o građenju, za koje je ugovoreno da će ih HBH d.o.o. sklopiti s izvođačem radova, ovlašten odabrati i tko će izvoditi radove i po kojoj cijeni te imenovati nadzorno tijelo, a člankom 4. stavkom 2. Ugovora/2003 Grad Split je ovlastio tuženika HBH d.o.o. da s izabranim izvođačem, ovdje tužiteljem, sklopi ugovore o izvođenju radova u ime i za račun Grada Splita tako da je tuženik Grad Split bio investitor odnosno naručitelj radova, koji su se izvodili na objektima komunalne infrastrukture, javnome dobru,

- da je tužitelj s HBH d.o.o. sklopio 12 ugovora o građenju,

- da je ugovoreno da bi u takvome odnosu izvođač radova, ovdje tužitelj, ispostavljao privremene situacije (ispostavljeno 19 privremenih situacija) putem obveznika komunalnoga doprinosa HBH d.o.o. prema Gradu Splitu, a Grad Split bi nakon prihvaćanja privremene situacije, umanjio obvezniku HBH d.o.o. dužni iznos komunalnoga doprinosa, te bi HBH d.o.o isti iznos trebao platiti izvođaču,

- da je količinu, kvalitetu i vrijednost izvedenih radova ovjerio nadzorni organ (tijelo) ŠE (str 156.-158, 170.-179. spisa).

- da su tijekom poslovnog odnosa vršene djelomične isplate tužitelju u novcu i putem kompenzacija,

- da je tuženik Grad Split, 7. ožujka 2008. donio zaključak o raskidu

Ugovora/2023 s HBH d. o. o.,

13. Dakle, Ugovorom na koji se poziva prvostupanjski sud regulirani su međusobni odnosi Grada Splita i obveznika komunalnog doprinosa HBH d.o.o., Split i Minicomm d.o.o., Split (oba sada u stečaju), a u čl. 4. st. 2. navedeno je da će tvrtke HBH d.o.o., Split i društvo Minicomm d.o.o., Split, u ime i za račun Grada Splita sklopiti Ugovor o izvođenju radova s društvom Point-Split d.o.o.

14. Smisao ovog ugovora je bio da se kod izvođenja radova na objektima komunalne infrastrukture vrijednost izvedenih radova prebija s dugovanjem s osnove komunalnog doprinosa. Dakle, izvođač radova bi ispostavljao privremene situacije putem obveznika komunalnog doprinosa HBH d.o.o. za Grad Split, a Grad Split bi nakon prihvaćanja privremene situacije, umanjio obvezniku dužni iznos komunalnog doprinosa, a obveznik komunalnog doprinosa bi za isti iznos trebao platiti izvođača.

15. Prvostupanjski sud pravilno navodi da je Grad Split bio investitor odnosno naručitelj radova, jer su se radovi izvodili na objektima komunalne infrastrukture, javnom dobru, a izvor financiranja je bio komunalni doprinos kojeg uprihođuje i s njime gospodari Grad Split, što se može zaključiti i iz iskaza saslušanog svjedoka VE. S tim u vezi osnovan je stav prvostupanjskog suda da bi se zbog dogovorenog načina plaćanja izvedenih radova, radilo o upućivanju (asignaciji) iz čl. 1020. ZOO-a, gdje uputilac ovlašćuje drugu osobu, upućenika da za njezin račun izvrši nešto određenoj trećoj osobi, primaocu upute, a ovog ovlašćuje da to izvršenje primi u svoje ime. Pravilnom analizom sklopljenih ugovora zaključuje se da je uputilac Grad Split, upućenik HBH d.o.o., a primalac upute tužitelj Point-Split d.o.o. Dakle, i po mišljenju ovog suda i Vrhovnog suda Republike Hrvatske Grad Split je investitor izvedenih radova.

16. Iz naprijed navedenog proizlazi na koji način je dogovoren način plaćanja izvedenih radova (asignacijia), a Ugovor po svom sadržaju je ugovor o građenju jer je u čl. 1. tog ugovora definiran predmet ugovora i to rekonstrukcija prometnice Put Trstenika i izrada podtemeljne konstrukcije ispod djela potpornog zida u Bračkoj ulici u Splitu.

17. Svjedok LE (str. 168.-169. spisa) je u svom iskazu naveo da je od strane tužitelja bio imenovan voditeljem radova na gradilištu prigodom izgradnje prometnice Put Trstenika i to na dionicama koje su označavane kao OS 6 i OS 7, a da su radovi obuhvaćali izgradnju prometnice, te komunalnu infrastrukturu koja obuhvaća rasvjetu, kanalizaciju, vodovodnu i DTK mrežu. Izjavio je kako je tužitelj izdao 19 privremenih situacija, a koje je on u ime izvođača sastavio i potpisao. Sve privremene situacije je ovjerio nadzorni inženjer ŠE, a koja ovjera uslijedila temeljem ovjerene građevinske knjige prema kojoj privremene situacije odgovaraju stvarno izvedenim radovima po količini, vrijednosti i pravilima struke, a koje činjenice je potvrdio nadzorni inženjer ŠE.

18. Svjedok CE (str. 73.-75. spisa) koji je u vrijeme saslušavanja bio član poglavarstva Grada Splita za komunalne poslove u svom iskazu je naveo da Grad Split ne može negirati činjenicu da su radovi izvedeni kada ih je ovjerio nadzorni inženjer.

19. Dakle, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio a što proizlazi i iz iskaza saslušanih svjedoka, da je privremene situacije ovjerio nadzorni inženjer ŠE, kojeg nadzornog inženjera je izabrao Grad Split na temelju čl. 5. Ugovora sklopljenog između tuženika HBH d.o.o. i Grada Splita (str. 6.-11. spisa) i da su sve situacije ovjerene na temelju građevinske knjige i odgovaraju stvarno izvedenim radovima po količini, vrijednosti i pravilima struke.

20. Nadalje nakon što su obustavljeni predmetni radovi na izgradnji prometnice Put Trstenika tijekom 2007. godine tuženik HBH d.o.o. je 30. travnja 2009. na traženje tužitelja ovjerio izvod otvorenih stavki (izvedeni radovi) na iznos od 3.708.498,18 kn (str. 208. spisa).

21. U pogledu visine spornog potraživanja provedeno je i vještačenje po vještaku Anti Blaževiću dipl. oec. iz Splita (str. 185.-201. spisa) koji je utvrdio da je tužitelj temeljem prethodno zaključenih 12 ugovora o građenju iz 2004. i 2005. godine izvršio radova u vrijednosti od 5.620.418,14 kn, što je tužitelj uredno fakturirao tuženiku HBH d.o.o. temeljem 19 uredno ispostavljenih, ovjerenih i potpisanih privremenih građevinskih situacija koje je potpisao i ovjerio nadzorni organ inženjer ŠE kojeg je angažirao i plaćao Grad Split. Temeljem dostupne knjigovodstvene dokumentacije vještak je utvrdio da kod tužitelja temeljem 19 privremenih situacija postoji evidentirani saldo duga prema tuženiku HBH. d.o.o. u iznosu od 3.708.498,18 kn. Iz pregleda otvorenih stavki tužitelja ovjeren od strane tuženika HBH d.o.o. proizlazi nepodmireno potraživanje tužitelja u iznosu od 3.708.498,18 kn. Stoga po mišljenju vještaka dug tužitelja prema tuženiku iznosi 3.708.498,18 kn. Stranke nisu imale primjedbi na nalaz sudskog vještaka, a zastupnik po zakonu tuženika HBH d.o.o. je samo stavio primjedbu da je 19 privremenih situacija tužitelja potpisao nadzorni organ, a da je tuženik HBH d.o.o. tih 19 privremenih situacija pretočio u svojih sedam privremenih situacija koje je također ovjerio nadzorni inženjer, ali Grad Split odbija platiti cijelu 7. privremenu situaciju i zadržani iznos 6. privremene situacije.

22. Slijedom iznijetog, ako se od iznosa kojeg tuženik HBH d.o.o. priznaje kao svoj dug prema tužitelju odbije iznos kojeg je Grad Split zadržao po dijelu 6. privremene situacije, odnosno što je odbio isplatiti cijelu 7. privremenu situaciju prvotuženika, što ukupno iznosi 1.933.959,54 kn (pravomoćno odlučeno) između onog iznosa kojeg tuženik HBH d.o.o. priznaje tužitelju i onog iznosa kojeg je Grad Split odbio isplatiti tuženiku HBH. d.o.o. dolazimo do razlike od 1.774.538,64 kn. Analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju presude u ovom dijelu, utvrđenje je žalbenog suda da je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 630. ZOO-a kada je naložio Gradu Splitu platiti tužitelju preostali iznos od 1.774.538,64 kn / 235.521,75 EUR s pripadajućom kamatom što je u skladu s vještačkim nalazom i ispravama u spisu.

23. Odluku o troškovima parničnog postupka (točka 3. izreke) sud temelji na odredbi čl. 154. st. 3. u vezi s čl. 155. st .1. Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 148/09 i 142/12; dalje: Tarifa) i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12 i 157/13). Pravilno je sud utvrdio da tužitelj nije uspio samo u neznatnom dijelu i da mu pripada pravo na trošak cijelosti koji mu je dosudio u iznosu od 525.987,50 kn / 69.810,54 EUR. Ovaj sud je uvidom u troškovnik tužitelja (str. 95. i poleđina lista 343. spisa) pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 154. st. 3. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a odlučio o trošku postupka koji pripada tužitelju u odnosu na tuženika Grad Split.

Tužitelju pripada pravo na sljedeći trošak:

- trošak sastava tužbe po Tbr. 8. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. i 2. u iznosu od

37.090,00 kn / 4.922,69 EUR,

- trošak zastupanja na ročištima 18. rujna 2008., 16. listopada 2008., 6. studenog 2008. i 20. studenog 2008. po Tbr. 9. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. i 2. u iznosu od 37.090,00 kn / 4.992,69 EUR svako,

- trošak PDV 22% u iznosu od 40.799,00 kn / 5.414,96 EUR,

- trošak sastava podneska od 23. lipnja 2014. i 20. ožujka 2015 po Tbr. 8. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. i 2. u iznosu od 37.090,00 kn / 4.922,69 EUR svaki,

- trošak zastupanja na ročištu 25. rujna 2014., po Tbr. 9. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. i 2. u iznosu od 37.090,00 kn / 4.922,69 EUR,

- trošak zastupanja na ročištima 3. srpnja 2014. i 24. ožujka 2015. po Tbr. 9. 2. u vezi s Tbr. 7. t. 1. i 2. u iznosu od 18.545,00 kn / 2.461,35 EUR svako,

- trošak PDV-a 25% u iznosu od 37.090,00 kn / 4.922,69 EUR,

- trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 5.000,00 kn / 663,61 EUR,

- trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 5.000,00 kn / 663.61 EUR,

- trošak vještačenja u iznosu od 6.000,00 kn / 796,94 EUR, sveukupno iznos od 427.703,58 kn / 56.766,02. EUR, dok je tužiteljev zahtjev za naknadu troška postupka u iznosu od 98.283,92 kn / 13.044,52 EUR valjalo odbiti kao neosnovan jer je previsoko obračunat.

24. Tužitelju koji je uspio u revizijskom postupku pripada i pravo na trošak sastava revizije u iznosu od 32.500,00 kn / 4.313,49 EUR i sudska pristojba na reviziju u iznosu od 10.100,00 kn / 1.340,50 EUR, sveukupno iznos od 42.599,99 kn / 5.653,99 EUR.

25. Slijedom svega navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a djelomično potvrditi prvostupanjsku presudu u preostalom dijelu, te djelomično preinačiti na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a.

Zagreb, 10. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Nevenka Marković