Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-250/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Marte Jelić, kao predsjednice vijeća, te Nikše Lučića i Noemi Butorac kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv SG zbog kaznenog djela protiv osobne slobode-prijetnja iz članka 139. stavak 3. u svezi stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 130/22 i 80/22 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama koje je protiv presude Općinskog suda u Splitu broj K-659/2023-15 od 20. srpnja 2023., podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Splitu i optuženi SG, u sjednici vijeća održanoj 10. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog SG kao neosnovane i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, optuženi SG je oglašen krivim da je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode-prijetnja iz članka 139. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/11 te je optuženi SG na temelju odredbe članka 139. stavak 3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci s tim da se na temelju odredbe članka 56. stavak 1. i 2. KZ/11 prema optuženom primjenjuje uvjetna osuda, pa se izvršenje izrečene kazne odgađa za vrijeme od 3 (tri) godine, te se izrečena kazna neće izvršiti ako optuženi SG u tom roku ne počini novo kazneno djelo.

1.1 Optuženiku će se na temelju odredbe članka 54. stavak 1. KZ/11 uračunati vrijeme provedeno u zadržavanju od 29. svibnja 2023. do 20. srpnja 2023. ukoliko uvjetna osuda bude opozvana.

1.2. Optuženom SG su izrečene sigurnosne mjere i to na temelju članka 68. KZ/11 sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja može trajati do proteka roka provjeravanja, te na temelju članka 74. KZ/11 sigurnosna mjera udaljenja iz zajedničkog kućanstva u trajanju 1 (jedne) godine i to u odnosu na kućanstvo sa oštećenicom ZG na adresi [adresa], Uloca [adresa].

1.3. Sud može odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora osuđeniku koji bez opravdanog razloga krši obveze koje su mu određene svakom od gore izrečenih sigurnosnih mjera (članak 58. stavka 5. KZ/11 KZ/11).

1.4. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi čl. 145. stavak 2. točka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 84/21 i 114/22 – dalje u tekstu: ZKP/08, prvostupanjski sud propustio navesti brojeve Narodnih novina u kojima su objavljene izmjene i dopune Zakona koji je važio u vrijeme donošenja presude) dužan je okrivljeni SG u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude naknaditi trošak kaznenog postupka u iznosu od 500,00 (petsto) eura, od čega iznos od 323,40 (tristo dvadeset tri eura i četrdeset centi) eura predstavlja troškove sudsko psihijatrijskog vještačenja, dok iznos od 176,60 (sto sedamdeset šest eura i šezdeset centi) eura predstavlja paušalni trošak.

2. Protiv navedene presude žalbe su podnijeli Općinsko državno odvjetništvo u Splitu zbog odluke o kazni te predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se optuženik osudi na kaznu zatvora u primjerenom trajanju. Protiv navedene presude žali se i optuženi SG putem branitelja Dina Radića, odvjetnika u Splitu, a žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakone, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke kazni i predlaže da se ista preinači na način da se okrivljeniku izrekne kraća zatvorska a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje. Ujedno je zatražio da ga se pozove na sjednicu drugostupanjskog vijeća.

2.1. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

2.2. Prije održavanja sjednice vijeća prema članku 474. stavkom 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku nakon čega je vraćen ovom sudu na daljnje postupanje.

2.2. Na javnu sjednicu drugostupanjskog vijeća su pristupili zamjenik županijske državne odvjetnice u Dubrovniku Vlatko Cibilić i zamjenica branitelja Vedrana Belin, odvjetnica u Dubrovniku koji su ustrajali u navodima iz žalbi dok nije pristupio uredno pozvani optuženi SG.

3. Žalbe državnog odvjetnika i optuženog SG su neosnovane.

U odnosu na žalbu optuženika osim zbog odluke o kazni

4. Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka ali u svojoj žalbi ne navodi niti konkretizira bitne povrede odredaba kaznenog postupka. Suprotno takvim paušalnim žalbenim navodima, presuda suda prvog stupnja sadrži valjano obrazloženje o svim odlučnim činjenicama, koje su utvrđene na temelju izvedenih dokaza. Stoga je ovaj drugostupanjski sud pobijanu presudu ispitao slijedom zakonske obveze koja proizlazi iz članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08 i pritom nije utvrdio da bi bila počinjena neka od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koju žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Nadalje, iako žalitelj tvrdi da je povrijeđen i kazneni zakon, iz sadržaja žalbe vezano za taj žalbeni osnov, proizlazi kako smatra da se presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju. To što smatra da u njegovom ponašanju nema svih obilježja kaznenog djela za koje je proglašen krivim i pri tome pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, ne opravdava predmetni žalbeni osnov. Ovo stoga što se postojanje povrede kaznenog zakona presuđuje prema činjeničnom stanju iz izreke presude, a ne onom koje bi, sa stanovišta žalitelja, bilo ispravno. Kako su izrekom prvostupanjske presude utvrđeni svi bitni elementi kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/11, za koja je okrivljeni SG i osuđen, to u ovom slučaju ne postoji povreda kaznenog zakona.

6. U odnosu na žalbeni osnov nepotpunog i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja za istaknuti je da je optuženi SG na raspravi održanoj 20. srpnja 2023. priznao počinjenje kaznenog djela za koje je terećen predmetnom optužnicom i za koje je i oglašen krivim.

6.1. Sukladno odredbi članka 464. stavak 7. ZKP/08 žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. ZKP/08) ne može podnijeti optuženik u odnosu na točku optužbe za koju se izjasnio da se smatra krivim, osim ako je za dokaz o isključenju o protupravnosti ili krivnje saznao nakon donošenja presude ili se radi o činjenicama odlučnim za izbor vrste i mjere kazne..., a što ovdje nije slučaj. Povrh toga, isti članak u stavku 8. propisuje da žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na određenu činjenicu ne može podnijeti niti stranka koja tu činjenicu nije osporavala.

6.2. Prema tome, žalitelj se jasno i nedvosmisleno očitovao da se smatra krivim za kazneno djelo za koje se tereti optužnicom, nakon čega je u svojoj obrani priznao počinjenje kaznenog djela, pa sukladno prethodno navedenim zakonskim odredbama njegova žalba kojom osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja nije dopuštena.

U odnosu na žalbe državnog odvjetnika i optuženika o kazni

7. Nisu u pravu optuženik niti državni odvjetnik kada se žale zbog odluke o kazni, optuženik tvrdeći da mu je „po visini“ izrečena kazna stroga i neprimjerena, a državni odvjetnik tvrdeći da je preblaga i neprimjerena. Suprotno stavu, kako državnog odvjetnika, tako i optuženika, prvostupanjski sud je prilikom odmjeravanja kazne pravilno utvrdio sve okolnosti koje utječu na vrstu i mjeru kazne.

7.1. Naime, jačina povrede zaštićenog dobra koja proizlazi iz svih okolnosti počinjenja djela jedna je od okolnosti koje su člankom 47. stavak 1. KZ/11 predviđene kao okolnosti koje osobito utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža. Odluka o kazni mora izražavati individualiziranom, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela.

7.2. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uvijek uzeti u obzir okolnosti koje utječi da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela ili usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, te okolnostima u kojima živi, i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela. Zadatak suda ne ograničava se samo iz zakonskog opisa djela, pravnih formulacija i činjeničnog učina kreirati konkretno ostvareno kazneno djelo, već izabrati vrstu i mjeru kazne koja će optimalno odgovarati svrsi kažnjavanja. Uloga suda se pri tome ne svodi samo na mehaničko posredovanje između slova zakona i stvarnosti. Zakonodavac, generalizirajući svrhu kažnjavanja nastoji obuhvatiti neodređeni broj slučajeva i sažeti ih u opće pravilo. Sud u svakom pojedinom slučaju konkretizira opće pravilo i deduktivnim postupkom stvara zaključke potrebite za odluku o vrsti i mjeri kazne.

7.3. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i vrednovao sve olakotne i otegotne okolnosti kod optuženika te je suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud pravilno utvrdio i ispravno cijenio sve okolnosti relevantne za zakonitu odluku o vrsti i mjeri kazne.

7.4. Prilikom odluke o kazni sud mora uzeti u obzir sve okolnosti koje utječu na kaznu, uvažavajući ukupnost svih društvenih i osobnih uzroka, koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela, te će se stoga, s obzirom na primjereno utvrđenu kaznu te vrstu i vrijeme počinjenja, a vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere, te svrsi kažnjavanja, upravo kaznom zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci te nakon toga izrečenom uvjetnom kaznom zatvora u trajanju 3 (tri) godine moći izraziti jasna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati na počinitelja da u buduće ne čini kaznena djela, ali utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela kao i na svijest građana o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela, i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

7.5. Izrečena uvjetna kazna zatvora primjerena je svim okolnostima počinjenog djela i nastupjelim posljedicama te će se time pozitivno utjecati na optuženika da shvati štetnost svog djela i preispita svoje dosadašnje ponašanje, a i druge da se ubuduće suzdrži izvršenja takvih i sličnih kaznenih djela. Time će se postići svrha kažnjavanja u pogledu opće i posebne prevencije te načelo individualizacije u kažnjavanju i pozitivno utjecati na optuženika da ne ponavlja više takva i slična kaznena djela. Stoga, uzimanjem u obzir svih tih navedenih okolnosti, a koje određuju težinu svakog pojedinog počinjenog kaznenog djela, razvidno je da je djelomična kazna zatvora izrečena optuženiku dostatna da se njom ostvari specijalna prevencija, te će se svrha kažnjavanja postići upravo tako izrečenom kaznom, a i utjecati na generalnu prevenciju, pa slijedom navedenog, ostvariti će se sve svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. Zbog iznesenog, nisu osnovane žalbe državnog odvjetnika i optuženika podnesene zbog odluke o kazni.

8. Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

9. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.

Dubrovnik 10. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Marta Jelić