Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž R -86/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Gačanin, kao suca izvjestitelja i Ive Smokvina Dadasović, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ED iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Anti Pecirepu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB: 66486182714, zastupane po ODO Split, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pn-439/2017-91 od 7. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 10. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužene, kao neosnovana te potvrđuje presuda presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pn-439/2017-91 od 7. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tužitelju isplatiti 3.243,15 eur s pripadajućim zateznim kamatama osim kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, kao i naknaditi mu trošak postupka od 8.687,42 eur s pripadajućom zateznom kamatom.

2. Protiv te presude žalbu podnosi tužena pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje ZPP) i predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti.

3. Odgovorom na žalbu tužitelj osporava žalbene navode i predlaže odbiti žalbu te potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora zahtjev je tužitelja za isplatu naknada za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom u razdoblju od 1. veljače do 1. lipnja 2014.

6. Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev navodeći da je tuženica u obvezi isplatiti tužitelju uvećani dio plaće za obavljeni prekovremeni rad, rad noću, subotom i nedjeljom, sve pozivom na odredbe članka 92. Zakona radu („Narodne novine“, broj 38/95., 54/95., 65/95., 17/01. i 82/01, 114/03., 137/04. - pročišćeni tekst, 68/05; dalje: ZR); članka 3., 14., 40. i 97. Zakona o službi u oružanim snagama („Narodne novine“, broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04 i 76/07, dalje: ZSOS) te temeljem čl. 44. i 57. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 93/08; dalje: KU/08).

7. Donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih povreda postupka na koje ovaj sud, temeljem čl. 365. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti.

8. Nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sporne odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu odredbe članka 8. ZPP ali je na isto dijelom pogrešno primijenio materijalno pravo.

9. Iz rezultata dokaznog postupka proizlazi:

- da je tužitelj djelatna vojna osoba i pripadnik Hrvatske ratne mornarice i to na poslovima voditelja komunikacijskog brodskog odsjeka;

- da je njegov rad organiziran na način da se upućuje na višednevne službe na moru, a da tuženica nije donijela rješenje o preraspodjeli radnog vremena;

- da iz iskaza tužitelja te svjedoka ĆD, GD, ZD, ŠD, JD proizlazi i da je, za trajanja plovidbe, radno vrijeme trajalo gotovo 24 sata tj. da su u svakom trenutku morali biti na dispoziciji spremni za intervenciju, da je tužitelj jedini na brodu zadužen za vezu te da je njegovo radno vrijeme trajalo najmanje po 15 sati dnevno.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev smatrajući da je tužitelj postupajući po višednevnim radnim nalozima bio na višednevnom dežurstvu pri čemu da je efektivno rad obavljao u trajanju od najmanje 15 sati dnevno.

11. Stoga je taj sud prihvatio nalaz vještaka koji je temeljen na činjenici da je tužitelj za vrijeme angažmana na brodu dnevno radio po 15 sati, dakle iznad redovnog radnog vremena od 8 sati dnevno, a pri tom cijeneći da je tužitelj svakako morao imati i vrijeme odmora. Također je ocijenio da nije bilo noćnog radnog vremena na brodu, kao i da u utuženom periodu nije bilo rada blagdanima te tužena da je, zbog pogrešno vođene evidencije stvarno odrađenog vremena rada tužitelju manje isplatila ukupno 3.243,15 eur.

.

12. Prema odredbi članka 3. ZSOS pripadnici Oružanih snaga u smislu odredaba ovoga Zakona su vojne osobe te državni službenici i namještenici (u daljnjem tekstu: službenici i namještenici). Po članku 168. ZSOS, djelatne vojne osobe, službenici i namještenici imaju pravo na plaću i dodatke na plaću te druga materijalna prava prema odredbama tog zakona.

13. Slijedom navedenog, članak 169. stavak 1. ZSOS određuje da se plaća djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću; stavak 2. da osnovnu plaću djelatne vojne osobe čini umnožak koeficijenta osobnog čina i osnovice za obračun plaće uvećan za 0,5% za svaku godinu navršenoga radnog staža; a stavak 3. da se osnovica za obračun osnovne plaće djelatne vojne osobe, službenika i namještenika određuje na način propisan za državne službenike i namještenike.

14. Međutim, članak 97. ZSOS u stavku 5. određuje da djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku pripada povećana plaća za prekovremeni rad pod uvjetima i u iznosu koji su uređeni općim propisima; a stavak 6. da se pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad ne ostvaruje ako je moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena te ako je dežurstvo kao poseban uvjet rada vezano za kontinuirano obavljanje poslova i zadaća.

15. Tuženica nije dokazala preraspodjelu radnog vremena jer to ne proizlazi iz iz priložene dokumentacije dostavljene po tuženici. Naime evidencija radnog vremena ne poklapa se s obračunskim listama u kojima je navedeno radno vrijeme pa su stoga isprave koje su izdane od tužene u međusobnoj kontradikciji.

16. Iz iskaza svjedoka i tužitelja, nedvojbeno proizlazi da je tužitelj radio i subotom i nedjeljom što istome daje legitimaciju u konkretnoj pravnoj stvari, a ovi dokazi su u skladu s obračunskim listama koje je sastavila tužena i koje je cijenio vještak financijske struke.

17. Članak 14. ZSOS određuje da se o svim pitanjima koja nisu uređena ovim Zakonom ili propisima donijetima na temelju ovoga Zakona primjenjuju propisi o državnim službenicima i namještenicima, opći propisi o radu odnosno, kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima.

18. Obveza poslodavca u plaćanju prekovremenog rada, pa bila to i Republika Hrvatska, regulirana je nizom općih pravnih propisa, od ZR do međunarodnih normi. S tim u vezi, odredba članka 12. ZR određuje da, ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

19. Pravilnikom o dodatku na plaću i načinu isplate plaće pripadnika oružanih snaga Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 6/03, dalje: Pravilnik) uređuje se dodatak na plaću i način isplate plaće pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske. Dodatak na plaću je novčani iznos koji se isplaćuje djelatnim vojnim osobama, državnim službenicima i namještenicima prema uvjetima propisanim Pravilnikom (članak 2.) i utvrđuje se u koeficijentu od osnovice za obračun plaće (članak 3.) dok je člankom 6. normiran mornarički dodatak.

20. Člankom I. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“, broj 9/03) određeno je da djelatne vojne osobe, službenici i namještenici raspoređeni u Glavni stožer Oružanih snaga Republike Hrvatske, zapovjedništva, postrojbe i ustanove Oružanih snaga Republike Hrvatske, imaju tjedno radno vrijeme u trajanju od 40 sati te se isto u pravilu raspoređuje od ponedjeljka do petka. Međutim, u konkretnom slučaju, a to je razvidno upravo iz podataka koje je dostavila sama tuženica, tužitelj je radio i subotom i nedjeljom.

21. I sama tuženica se poziva na odredbu članka 97. ZSOS a glede visine cijene rada - satnice dakako, ovdje je primijeniti kolektivne ugovore sklopljene sukladno općim propisima o radu a glede državnih službenika i namještenika jer na to nedvojbeno upućuju naprijed iznijete zakonske odredbe.

22. Umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 min. redovnog sata rada), te mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana, kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren. Tijekom postupka, kako to proizlazi iz nalaza vještaka, nisu dostavljena odgovarajuća rješenja o tome.

23. Dakle, temelj za plaćanje prekovremenog rada, rada subotom i nedjeljom i ovaj drugostupanjski sud pronalazi u ZSOS kao općem propisu, a (supsidijarno) također i u propisima o državnim službenicima i namještenicima te općim propisima o radu. S druge strane, kako tužena nije dokazala ni da je prema ZSOS organizirala preraspodjelu radnog vremena niti da je dežurstvo kao poseban uvjet rada vezano uz kontinuirano obavljanje poslova i zadaća, a što bi istu ekskulpiralo u ovoj pravnoj stvari; pa je tužitelj dokazao pravni temelj svoje tražbine u dijelu utvrđenog prekovremenog rada dnevno.

24. Visina tužbenog zahtjeva je utvrđena temeljem rezultata financijskog vještačenja provedenog temeljenog na osnovi činjeničnom supstratu kojeg su mu ponudile stranke.

25. Pravilnom primjenom materijalnog prava, valjano je prvostupanjski sud prihvatio opisani nalaz i mišljenja financijskog vještaka prema kojoj je u obzir uzeta činjenica utvrđena iskazima svjedoka, a u situaciji kada je tužitelj boravio više dana na brodu po 24 sata, obračun vrši na način da se obračunava 8 sati redovnog rada, 7 sati prekovremenog rada i ostatak se podvodi pod dnevni odmor.

26. Valja dodati da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revr 1447/14 od 22. studenog 2016. naveo: „Prema pravnom shvaćanju ovog suda nije životno prihvatljivo da bi efektivni rad djelatnika trajao neprekidno 24 sata dnevno, više dana uzastopno (u tom smislu i Vrhovni sud u odluci broj Revr-753/09-2 od 17. studenoga 2009.). Naime, životno je i logično da djelatnik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti brod tijekom višednevnih službi na moru ima slobodno vrijeme odnosno vrijeme za odmor u trajanju od osam sati. Tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada, unatoč tome što tužitelj ne može napustiti mjesto rada, ne može se smatrati prekovremenim radom.“ u konkretnom slučaju upravo je i predmetna odluka prvostupanjskog suda u skladu s opisanim stavom.

27. Također valja istaknuti da svaka stranka može predložiti da se na okolnost njezinih tvrdnji provedu odgovarajući dokazi, pa je tako tužitelj predložio, a prvostupanjski sud proveo dokaz saslušanjem svjedoka, kojim je dokazima osporio vjerodostojnost evidencije tuženice o vremenu provedenom na radu, koja tijekom postupka ističe da je evidenciju radnog vremena vodila uredno. Prvostupanjski je sud, temeljem provedenih dokaza, osnovano utvrdio da postojeća evidencija radnog vremena nije bila uredno vođena i pravilno je o osnovanosti zahtjeva odlučio primjenom pravila o teretu dokazivanja.

28. Slijedom svega navedenog temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

U Rijeci 10. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Ksenija Dimec