Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Posl. br. Gž-366/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednice vijeća, Ive Smokvina Dadasović kao sutkinje izvjestiteljice i Larise Gačanin kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja GI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Jozi Đikiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika ĐI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Valentini Kolar, odvjetnici iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici pod posl. br. Pn-94/2021 od 15. siječnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 10. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici pod posl. br. Pn-94/2021 od 15. siječnja 2024. u točkama I) i III) izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u toč. I) izreke naloženo je tuženiku da plati tužitelju iznos od 1.946,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od 1.850,00 eura od 22.12.2021., a na iznos od 96,00 eura od 15.01.2024. do isplate, dok je toč. II) izreke odbijen tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 2.301,12 eura, te sa dijelom zahtjeva da mu tuženik plati zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos od 96,00 eura koja teče od 22.12.2021. do 14.01.2024. Također je toč. III) izreke naloženo tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.020,88 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, dok je toč. IV) izreke odbijen tužitelj sa preostalim zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.392,33 eura.

2. Protiv točke I) i III) izreke citirane presude žalbu podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP-a), te predlaže preinačiti pobijanu odluku, odnosno ukinuti i vratiti na ponovno suđenje.

3. U žalbi tuženik u bitnom navodi da iz obrazloženja pobijane odluke nije vidljivo koliki je on imao trošak postupka, da je tužiteljev uspjeh manji od 50% iz čega proizlazi da je tužbeni zahtjev bio besmisleno visoko postavljen, te da se isto može smatrati pokušajem obijesnog parničenja. Navodi da je tužitelj ustrajao kod tražbine za duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti, a za koji vid štete da nije uspio u ovoj parnici, pa da se ne može govoriti o njegovom 100%-tnom uspjehu osnovanosti zahtjeva. Osporava i visinu dosuđene naknade štete po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova i straha. Navodi da je predmetni događaj inicirao tužitelj micanjem dijela ograde koju su stranke dogovorno postavile, pa da se radi o podijeljenoj odgovornosti jer je tužitelj takvim ponašanjem doprinjeo nastanku predmetnog događaja od barem 20%.

4. Odgovor na žalbu nije podnijet.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske i imovinske štete nastale kao posljedica fizičkog napada od 19.06.2021. u mjestu [adresa] od strane tuženika tj. udaraca kolcem po desnoj ruci.

7. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka utvrđuje:

- da nastanak utuženog štetnog događaja proizlazi iz iskaza tužitelja koji je u skladu sa priloženom medicinskom dokumentacijom i sačinjenim Nalazom i mišljenjem vještaka sudske medicine,

- tako da iz navedenog Nalaza i mišljenja vještaka sudske medicine, a kojeg sud u cijelosti prihvaća kao stručnog, proizlazi da je tužitelj u događaju od 19.06.2021. zadobio ozljedu u vidu krvnih podljeva i oguljotina duž vanjske (radijalne) strane desne podlaktice i na korijenu palca desne šake, da navedene ozljede čine jednu cjelinu, da su iste nastale djelovanjem tupe mehaničke sile na desnu podlakticu, odnosno udarcem tupotvrdim sredstvom, a karakter ozljeda da sugerira da se radilo o prutastom sredstvu, da drveni kolac koji spominje tužitelj predstavlja podesno sredstvo za zadavanje ovakve ozljede, a isto tako i štaka za koju je tuženik naveo da ju je imao uz sebe u trenutku štetnog događaja, da je za nastanak ozljede bio dostatan jedan udarac po podlaktici, te su se sudionici događaja najvjerojatnije nalazili u položaju međusobno sučelice, uz mogući bočni otklon, pri čemu da je desna podlaktica tužitelja bilo pružena prema naprijed ispred trupa, a što da može biti odraz radnje podmetanja ruke na putanju sredstva ozljeđivanja ili pokušaja posizanja za sredstvom ozljeđivanja, oboje u smislu tzv. obrambenih radnji, da lokalizacija i karakter ozljede isključuju mogućnost njezina nastanka padom uz kontakt ruke s parapetnim betonskim zidićem, kako je to tvrdio tuženik, te da je tuženik, osoba čije su lokomotorne sposobnosti značajno narušene uslijed degenerativnih procesa uvjetovanih u dijelu i životnom dobi ( što se konkretno očituje otežanim kretanjem, reduciranom pokretljivošću udova i oslabljenom mišićnom snagom), ali da ta narušenost zdravlja, iako predstavlja značajan hendikep u tuženikovom svakodnevnom životu, nije bila takvog opsega da bi tuženika onemogućila da kritične zgode postupa na utuženi način,

- da iz sačinjenog Nalaza i mišljenja proizlazi da se ozljede tužitelja mehanizmom nastanka u bitnome uklapaju u dinamiku opisanu po tužitelju, dok se verzija događaja opisana po tuženiku može otkloniti, jednako kao i njegove tvrdnje o nemogućnosti postupanja zbog zdravstvenog stanja,

- stoga da se prihvaća kao vjerodostojan iskaz tužitelja u dijelu da mu je tuženik predmetnog dana zadao ozljedu opisanu u medicinskoj dokumentaciji na način da ga je udario drvenim kolcem po desnoj podlaktici s gornje strane, dok s druge strane otklanja kao vjerodostojne tvrdnje tuženika da je tužitelj nakon verbalnih prijetnji krenuo prema njemu kada se on povukao u drvarnicu na svojem dvorištu, te da se tužitelj tada vjerojatno spotaknuo o betonski parapet koji se nalazi između njihovih dvorišta, pao i pri padu ozlijedio ruku, odnosno da ga on nije ničim udario jer su iste suprotne sačinjenom Nalazu i mišljenu vještaka,

- da iz iskaza samih stranka proizlazi da je fizičkom napadu tuženika prethodila verbalna prepirka jer je tužitelj nesporno skidao dvorišnu ogradu, koja dijeli njihova dvorišta, budući da tuženik nije želio sufinancirati postavljanje iste,

- da iz priložene policijske dokumentacije proizlazi da su susjedski odnosi stranka narušeni, međutim da nema nikakvih dokaza da bi tužitelj doprinjeo nastanku štetnog događaja protupravnim postupanjem, a verzija događaja koju iznosi tuženik da je neuvjerljiva obzirom da proturječi Nalazu i mišljenju vještaka sudske medicine

- da iz provedenog medicinskog vještačenje proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio tjelesne ozljede u vidu natučenja desne podlaktice i šake sa površnim ozljedama kože, da navedene ozljede nisu ostavile trajne posljedice, niti su dovele do umanjenja opće životne i radne sposobnosti, da navedene ozlijede nisu uzrokovale naruženje, da je tužitelj trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 1 dan, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 3 dana, te bolove slabog intenziteta u trajanju od 10 dana, da je pretrpio primarni strah u trenutku ozljeda jakog intenziteta i kratkog trajanja, te sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 1 dan i srednjeg intenziteta od 3 dana, na što se nastavlja kasni strah i zabrinutost kroz 60 dana, te da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć tijekom liječenja kod kuće u trajanju od 1 dan kroz 4 sata dnevno, 3 dana kroz 2 sata dnevno, te 10 dana kroz 1 sat dnevno.

8. Slijedom navedenog prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženik odgovoran za predmetni štetni događaj, pa da je sukladno čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje ZOO ) dužan tužitelju kao oštećeniku naknaditi štetu koju je pretrpio. Također prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 1046 i čl. 19. u svezi s čl. 1100. ZOO-a, a cijeneći sačinjeno medicinsko vještačenje dosuđuje tužitelju po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova pravičnu novčanu naknadu od 450,00 eura i po kriteriju pretrpljenog straha u iznosu od 1.400,00 eura, odnosno ukupnu naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 1.850,00 eura. Također prvostupanjski sud cijeneći medicinsko vještačenje u svezi potrebe tuđe pomoći njege dosuđuje tužitelju naknadu imovinske štete po tom osnovu u iznosu od 96,00 eura. Odluku o parničnom trošku temelji na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a cijeneći da je tužitelj uspio u parnici u omjeru od 45,82%.

9. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.

10. Također pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje, te je pravilno primijenio materijalno pravo kada je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, a za što je dao opravdane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

11. Suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud utvrdio na temelju provedenog dokaznog postupka da u konkretnom slučaju na strani tužitelja nisu postojale okolnosti koje bi upućivale na njegovu suodgovornost za nastanak predmetnog štetnog događaja.

12. Naime, nesporno je prije utuženog štetnog događaja tužitelj uklonio dio dvorišne ograde, a koja činjenica proizlazi i iz njegova iskaza, međutim navedeno nikako ne može predstavljati opravdani razlog za nanošenje fizičkih ozljeda od strane tuženika, niti se takva radnja može podvesti pod ugrožavajuću radnju za tuženika. Stoga je i ocjena ovog drugostupanjskog suda da je tuženik u konkretnom slučaju potpuno neprimjereno i objektivno nepotrebno, odnosno bez ikakvog valjanog razloga i povoda ( uklanjanje ograde ) nanio tužitelju utvrđene fizičke povrede, slijedom čega na strani tužitelja ne postoji suodgovornost za doprinos vlastitoj šteti, već postoji isključiva odgovornost tuženika za nastali štetni događaj.

13. Nadalje, suprotno žalbenim navodima pravilno je sud cijeneći provedeno medicinsko vještačenje u svezi trajanja i intenziteta pretrpljenih fizičkih boli i straha, dosudio tužitelju utuženu naknadu neimovinske štete u ukupnom iznosu od 1.850,00 eura jer po stavu ovog suda dosuđeni iznosi predstavljaju pravičnu naknadu primjerenu posljedicama ozljeđivanja tužitelja u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO-a.

14. Isto tako je pravilno sud cijeneći Nalaz i mišljenje vještaka o trajanju tuđe nestručne pomoći i njege dosudio tužitelju i naknadu imovinske štete u iznosu od 96,00 eura. Pri tom u odnosu na žalbene navode valja istaknuti da iz iskaza saslušanog svjedoka SI ( list 102 spisa ) proizlazi da je tužitelju pomagao i oko nabavke namirnica, košnje trave i dovoza drva, pa su žalbeni navodi u svezi loženja peći tijekom ljetnog perioda neosnovani.

15. Također je pravilna i zakonita i odluka o naknadi parničnog troška koja je donijeta uz pravilnu primjenu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, te o troškovima koji su bili potrebni za vođenje parnice.

16. Naime, stranke su u predmetnoj parnici djelomično uspjele u sporu, te je sud pravilno izračunao omjer njihovog uspjeha nakon čega je od utvrđenog omjera uspjeha tužitelja oduzeo uspjeh tuženika slijedom čega je vodio računa i o uspjehu tuženika u parnici.

17. Pri tom valja istaknuti da je, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je tužitelj u pogledu osnove uspio u omjeru od 100%. Naime, u konkretnom slučaju je tuženik osporavao i osnov i visinu tužbenog zahtjeva, te kako se trošak ne može cijeniti samo kvantitativno, već i kvalitativno, a kako tužitelju pripada pravo na naknadu štete, to znači da je isti u pogledu osnove uspio u omjeru od 100%, dok je neuspjeh tužitelja u svezi zahtjeva za neimovinskom štetom po kriteriju pretrpljenih duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti valoriziran u okviru visine uspjeha. Stoga su žalbeni navodi u tom smislu neosnovani.

18. Valja istaknuti i da iz sadržaja žalbe ne proizlazi na koje se konkretno parnične troškove i iz kojeg razloga upire žalbom ( „pisanje podnesaka“), a ovaj sud temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

19. Obzirom na navedeno, a primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

20. Prvostupanjska presuda, kao nepobijana, ostaje neizmijenjena u toč. II) i IV) izreke.

U Rijeci 10. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ksenija Dimec