Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

P-1395/2023-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Marku Šimuniću, u pravnoj stvari tužiteljice LŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po punomoćnici Vesni Koški, odvjetnici u Osijeku, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupani po punomoćnici Margiti Kiš Kapetanović, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 12. ožujka 2025. u prisutnosti tužiteljice osobno i punomoćnika parničnih stranaka, 10. travnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe iz članka 1., članka 2. i članka 7. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3204911472/2005 od 10. lipnja 2005. sklopljenog između tužiteljice LŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Poslovnica Osijeka, OIB: 92963223473, kao banke, u dijelu u kojemu je ugovorena valutna klauzula u CHF (švicarskim francima) odnosno u kojem je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u izabranoj stranoj valuti CHF (švicarski franak) kao valuti Ugovora, a podmiruje u kunama, u dijelu u kojem se kamate obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama, u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je vezana za određenu valutnu klauzulu, te da je promjena kamatne stope sastavni dio ugovora, a na osnovu jednostrane odluke banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, da tužiteljici LŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 15.956,07 EUR (petanesttisućadevetstopedesetšest euraisedamcenti) sa zateznom kamatom tekućom do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, a od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to na iznos od:

- 31,84 eur od 01. studenog 2007. do isplate,

- 31,90 eur od 01. prosinca 2007. do isplate,

- 31,70 eur od 01. siječnja 2008. do isplate,

- 32,00 eur od 01. veljače 2008. do isplate,

- 60,52 eur od 01. ožujka 2008. do isplate,

- 60,88 eur od 01. travnja 2008. do isplate,

- 58,66 eur od 01. svibnja 2008. do isplate,

- 57,61 eur od 01. lipnja 2008. do isplate,

- 57,95 eur od 01. srpnja 2008. do isplate,

- 56,24 eur od 01. kolovoza 2008. do isplate,

- 55,96 eur od 01. rujna 2008. do isplate,

- 56,32 eur od 01. listopada 2008. do isplate,

- 60,84 eur od 01. studenog 2008. do isplate,

- 56,63 eur od 01. prosinca 2008. do isplate,

- 65,77 eur od 01. siječnja 2009. do isplate,

- 72,52 eur od 01. veljače 2009. do isplate,

- 75,92 eur od 01. ožujka 2009. do isplate,

- 67,85 eur od 01. travnja 2009. do isplate,

- 66,68 eur od 01. svibnja 2009. do isplate,

- 56,39 eur od 01. lipnja 2009. do isplate,

- 55,02 eur od 01. srpnja 2009. do isplate,

- 77,76 eur od 01. kolovoza 2009. do isplate,

- 77,83 eur od 01. rujna 2009. do isplate,

- 76,57 eur od 01. listopada 2009. do isplate,

- 75,32 eur od 01. studenog 2009. do isplate,

- 75,56 eur od 01. prosinca 2009. do isplate,

- 79,62 eur od 01. siječnja 2010. do isplate,

- 90,31 eur od 01. veljače 2010. do isplate,

- 87,51 eur od 01. ožujka 2010. do isplate,

- 105,52 eur od 01. travnja 2010. do isplate,

- 100,88 eur od 01. svibnja 2010. do isplate,

- 109,93 eur od 01. lipnja 2010 do isplate,

- 160,94 eur od 01. srpnja 2010 do isplate,

- 149,33 eur od 01. kolovoza 2010 do isplate,

- 192,88 eur od 01. rujna 2010. do isplate,

- 169,91 eur od 01. listopada 2010. do isplate,

- 152,64 eur od 01 studenog 2010. do isplate,

- 205,18 eur od 01. prosinca 2010. do isplate,

- 237,66 eur od 01. siječnja 2011. do isplate,

- 214,11 eur od 01. veljače 2011. do isplate,

- 217,56 eur od 01. ožujka 2011. do isplate,

- 200,65 eur od 01. travnja 2011. do isplate,

- 205,87 eur od 01. svibnja 2011. do isplate,

- 263,38 eur od 01. lipnja 2011. do isplate,

- 271,46 eur od 01. srpnja 2011. do isplate,

- 313,89 eur od 01. kolovoza 2011. do isplate,

- 291,25 eur od 01. rujna 2011. do isplate,

- 255,97 eur od 01. listopada 2011. do isplate,

- 255,05 eur od 01. studenog 2011. do isplate,

- 3.505,06 eur od 09. studenog 2011. do isplate

- 251,20 eur od 01. prosinca 2011. do isplate,

- 843,25 eur od 14. prosinca 2011. do isplate,

- 264,00 eur od 01. siječnja 2012. do isplate,

- 278,10 eur od 01. veljače 2012. do isplate,

- 278,53 eur od 01. ožujka 2012. do isplate,

- 269,66 eur od 01. travnja 2012. do isplate,

- 273,26 eur od 01 svibnja 2012. do isplate,

- 278,55 eur od 01. lipnja 2012. do isplate,

- 272,85 eur od 01. srpnja 2012. do isplate,

- 273,34 eur od 01. kolovoza 2012. do isplate,

- 938,80 eur od 24. kolovoza 2012. do isplate

- 268,08 eur od 01. rujna 2012. do isplate,

- 258,35 eur od 01. listopada 2012. do isplate,

- 270,71 eur od 01. studenog 2012. do isplate,

- 274,52 eur od 01. prosinca 2012. do isplate,

- 272,80 eur od 01. siječanj 2013. do isplate,

- 1.001,79 eur od 10. siječanj 2013. do isplate, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, da tužiteljici LŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 5.134,90 EUR (pettisućastotridesetčetirieuradevedesetcenti), zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 10. travnja 2025. pa sve do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV. Djelomično se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 1.582,05 EUR (tisućupetstoosamdesetdvaeuraipetcenti) uvećano za zatezne kamate od dana presuđenja do isplate, kao neosnovan.

V. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika Zagrebačka banka d.d. za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 5.862,59 EUR (pettisućaosamstošezdesetdvaeurai pedesetdevetcenti), kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi od 4. prosinca 2023., broj Gž-312/2023-3, ukinuti su presuda ovog suda od 16. ožujka 2023., broj P-1698/2019-40 i rješenje ovog suda od 16. ožujka 2023., broj P-1698/2019-41, te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno odlučivanje.

2. Tužiteljica je u tužbi navela kako je kao korisnica kredita s tuženikom, kao bankom, zaključila 10. lipnja 2005. Ugovor o namjenskom kreditu broj 3204911472/2006. u iznosu od 110.000,00 CHF, što je u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju tuženika na dan isplate umanjeno za naknade iznosilo 244.043,57 kuna, u svrhu kupnje stambenog prostora, a na rok otplate od 10 godina, kamatna stopa 4,40%, promjenjiva, a sve obveze iz predmetnog Ugovora o kreditu iskazuju se na istovjetan način u izabranoj stranoj valuti (CHF). Otplata je ugovorena prema početnom anuitetu od 1.130,17 CHF odnosno u iznosu od 5.485,49 kuna. Odredbom iz članka 1. Ugovora o kreditu ugovoreno je da se tuženik obvezuje tužiteljici staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 110.000,00 CHF po srednjem tečaju za CHF HNB-a važeće na dan korištenja kredita te se korisnik obvezuje vratiti kredit uz valutnu klauzulu. Odredbom iz članka 2. Ugovora o kreditu ugovoreno je da se tužitelj obvezuje tuženiku plaćati kredit i redovitu kamatnu stopu koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kamatnim stopama, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,40% godišnje te se ista obračunava u CHF mjesečno u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja. Odredbom iz članka 7. Ugovora o kreditu ugovoreno je da korisnik kredita otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF 1.130,17 po srednjem tečaju HNB-a za CHF na dan plaćanja, a iznos anuiteta sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važeće na dan sklapanja Ugovora, a u slučaju promjene redovne kamatne stope tužitelj pristaje da banka povisi ili snizi anuitet, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete, a o izmijenjenim iznosima anuiteta banka će obavijestiti pismeno tužitelja. Dakle, prilikom potpisa predmetnog Ugovora o kreditu tužiteljici nisu predočeni Opći uvjeti banke, kao ni odluke o obračunu – izračunu kamatne stope niti su joj pojašnjeni načini na koji će se način mijenjati kamatna stopa, već je tužiteljica uvjeravana od strane tuženika, kako je CHF najsigurnija valuta, kako je to za nju najpovoljnije i najsigurnije zaduženje, kako ne postoje nikakvi rizici po nju, a sve to s obzirom na sigurnost zaduživanja u CHF. Cjelokupno ponašanje tuženika prilikom potpisivanja predmetnog Ugovora o kreditu i trajanju istoga predstavlja nepoštenu poslovnu praksu. Tužiteljica predlaže da sud nakon provedenog postupka usvoji tužbeni zahtjev pobliže opisan u izreci presude uz naknadu parničnog troška tužiteljici.

3. U odgovoru na tužbu, tuženik je u cijelosti osporavao istaknute zahtjeve kao neosnovane, uključujući pravnu osnovu, visinu, izračun te činjenice i razloge kojima je tužiteljica obrazložila svoju tužbu u ovom sporu. Tuženik ističe prigovor zastare. Ističe prigovor promašene aktivne legitimacije. Navodi da banka nije znala, mogla niti morala znati za rast tečaja CHF te nije imala niti jedan razlog sumnjati u buduće kretanje tečaja CHF. Tuženik u vrijeme zaključenja predmetnog kredita zasigurno nije znao niti je mogao znati da će doći do svjetske financijske krize i pritiska na CHF valutu u mjeri u kojoj Švicarska narodna banka neće uspjeti "obraniti" tečaj CHF u odnosu na euro. U odnosu na način promjene kamatne stope tuženik ističe kako se ista počevši od 1. siječnja 2013. mijenjala ovisno o izmjeni varijabilnog parametra, a sve s obzirom na zakonom predviđene zahtjeve. Počevši od 1. siječnja 2013. kamatna stopa mijenja se u skladu s promjenama javno dostupnog ugovorenog parametra, a čija je promjena neovisna o volji ugovornih strana i fiksnog dijela kamatne stope. Tuženik predlaže da sud tužiteljicu s tužbenim zahtjevom odbije kao neosnovanim uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3.1. Tijekom postupka, a nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, tužitelj je svojim podneskom od 4. studenog 2021. (naknadno je dostavljen isti podnesak i 17.3.2021.) preinačio tužbeni zahtjev (isti tužbeni zahtjev je uskladio 26.9.2022. sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), te je ovaj sud na raspravi održanoj 12. ožujka 2025. donio rješenje kojim dopušta preinaku tužbenog zahtjeva, a sukladno pravnom shvaćanju VSRH iz presude od 18. prosinca 2023., br. Rev-549/2023. Tužiteljica je i na raspravi održanoj kod ovog suda 12. ožujka 2025. uredila tužbeni zahtjev, odnosno povukla dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na potraživanja do 2007. godine u ukupnom iznosu od 32,27 eura, tako da je sada vrijednost VPS-a umjesto 15.988,34 eura iznos od 15.956,07 eura, a također je povukla i zatraženu zateznu kamatu na prvih navedenih 6 iznosa.

3.2. Tijekom postupka tužiteljica je na ročištu održanom 12. ožujka 2025. povukla dio točke II. tužbenog zahtjeva za iznos od 32,27 eura zajedno sa zateznom kamatom na navedeni iznos, kako slijedi:

-7,98 eura od 1. rujna 2005. do isplate,

-7,68 eura od 1. listopada 2005. do isplate,

-6,77 eura od 1. studenog 2005. do isplate,

-6,99 eura od 1. prosinca 2005. do isplate,

-2,45 eura od 1. siječnja 2006. do isplate,

-0,40 eura od 1. veljače 2006. do isplate.

3.3. Tuženica je pristala na povlačenje u opisanom dijelu, te je ovaj sud, na istom ročištu donio rješenje kojim se utvrđuje da je djelomično povučena tužba, za gore navedeni iznos zajedno sa zateznim kamatama.

4. Radi utvrđenja spornih činjenica, sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u ugovor o nenamjenskom kreditu (stranice 9-11 spisa), potvrdu (solemnizaciju) ugovora o nenamjenskom kreditu (stranice 11-12 spisa), efektivnu kamatnu stopu/realna godišnja kamatna stopa (stranice 13-14 spisa i stranice 144-156 spisa), dokumentaciju dostavljenu od strane tuženika uz odgovor na tužbu (stranice 31-76 spisa), obavijest o novostima u utvrđivanju visine kamatne stope (stranica 77 spisa), opće uvjete poslovanja (stranice 94-98 spisa), opće uvjete promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke u poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama (stranice 99-100 spisa). Provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještakinji Lidiji Balog, dipl.oec. (Financije j.d.o.o.), te je pročitao nalaz i mišljenje imenovane vještakinje od 3.10.2021. (stranice 160-171 spisa) i očitovanje od 30.11.2022. (stranica 215 spisa). Sud je saslušao vještakinju financijsko-knjigovodstvene struke i tužiteljicu.

4.1. Tuženik je tijekom postupka odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem osobnog bankara.

5. Saslušana na raspravi, tužiteljica LŠ je iskazala kako je podigla kredit kod tuženika sredinom 2005. godine na rok od 10 godina, a razlog zašto je uzela kredit, trebao joj je za kupnju stana u [adresa] za njezinu kćer koja je u to vrijeme studirala. Ističe kako je ona u to vrijeme bila zaposlenik u bolnici gdje je radila kao infektolog. Nadalje, iskazuje kako je kod tuženika išla provjeriti kakve imaju kredite budući je tamo već ranije imala nekakva ulaganja u toj banci, te su joj rekli kako povoljno imaju stambene kredite, međutim ništa nisu pregovarali, ne sjeća se je li joj ponuđeno više različitih kredita. Sjeća se da je to bio kredit u CHF, a nisu joj kod tuženika govorili niti ju upozoravali ništa u svezi kredita. Kako se ona dalje nije raspitivala kod drugih banaka, dobila je gotov pripremljeni ugovor od strane tuženika, a ne sjeća se što je u njemu pisalo, te se ona kao medicinar ne razumije u same odredbe tog ugovora. Nadalje, iskazuje kako je ona osobno uredno otplaćivala kredit, a isti je otplaćen 2013. godine, odnosno nešto ga je ranije morala zatvoriti budući da je tada bilo najgore i u šoku na koliki iznos je otišla rata kredita, pa je posudila novac kako bi ga u cijelosti ranije platila. Također, iskazuje kako osim osobnog dohotka se nikada ničim drugim nije bavila niti je imala drugih izvor prihoda.

5.1. Na upit punomoćnice tuženika je odgovorila kako je predmetni kredit podigla za stan u [adresa], a ističe kako isti nije nikada iznajmljivala, a ni danas nije iznajmljen budući da je kćer taj stan sebi uredila i ona je u njemu nekada boravila i to kada je studirala, te bila zaposlena u bolnici Merkur. Ističe kako je danas taj stan prazan budući da ga kćer planira prodati, a kada bude sebi izgradila kuću.

6. Iz ugovora o namjenskom kreditu (stranice 9-11 spisa) proizlazi kako je tuženik sklopio s tužiteljicom ugovor za kupnju stana, na način da joj tuženik daje na raspolaganje iznos od 110.000,00 CHF obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke, uz valutnu klauzulu, na rok otplate od 10 godina s promjenjivom kamatnom stopom.

7. Iz provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja po vještakinji Lidiji Balog, dipl.oec. proizlazi kako je tužiteljica 10.6.2005., kao korisnica kredita, sklopila s tuženikom, kao davateljem kredita – bankom, Ugovor o kreditu broj 3204911472/2005. Kredit je odobren u iznosu koji odgovara protuvrijednosti 110.000,00 CHF, po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Hrvatske narodne banke važećem na dan isplate kredita. Ugovoren je rok otplate kredita od 10 godina, u jednakim mjesečnim anuitetima od 1.130,17 CHF, plativim u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Hrvatske narodne banke. Tužiteljica je u tri navrata jednokratnim uplatama djelomično prijevremeno otplatila dio kredita. Sukladno Ugovoru kamatna stopa iznosi 4,40% godišnje, a ugovorena je promjenjivost kamatne stope u skladu sa važećim odlukama banke. Tužiteljica se poziva na ništetnost promjenjivih kamatnih stopa, o kojima se nije pregovaralo sa korisnikom kredita, a obzirom da je tuženik u više navrata svojom jednostranom voljom bez suglasnosti tužiteljice mijenjao ugovorenu kamatnu stopu, tužiteljica navodi da je došlo do velike razlike u kamatama sadržanim u mjesečnim anuitetima, za razliku od onih sadržanih u početnom otplatnom planu, te traži da mu tuženik isplati preplaćeni iznos kamata, odnosno razliku između prvobitno ugovorene kamate i kamata koje je zaista platio temeljem mijenjanih kamatnih stopa. Tužiteljica također zahtijeva i povrat tečajne razlike koja je nastala porastom tečaja za CHF na dan dospijeća pojedinog anuiteta u odnosu na tečaj koji je važio na dan isplate kredita sukladno srednjem tečaju za CHF. Tijekom otplate kredita kamatna stopa po predmetnom kreditu mijenjana je kako slijedi: od 30.06.2005. do 30.09.2007. 4,40 %, od 01.10.2007. do 31.01.2008. 5,05 %, od 01.02.2008. do 30.06.2009. 5,70 %, od 01.07.2009. do 30.06.2011. 6,30 %, te od 01.07.2011. do 10.01.2013. 5,25 %. Tužiteljica je tijekom otplate kredita radi povećanja kamatnih stopa platila više ukupno 4.770,74 CHF, što preračunato u kune prema tečaju za CHF tečajne liste Hrvatske narodne banke na dan dospijeća svakog pojedinog anuiteta iznosi 24.517,50 HRK. Prema prvobitno ugovorenoj kamatnoj stopi od 4,40% anuitet je iznosio 1.130,17 CHF, što prema tečaju na dan isplate kredita 30.06.2005. od 4,728045 iznosi 5.343,49 HRK. Tužiteljica je tijekom navedenog perioda radi ugovorene valutne klauzule u CHF platila više radi povećanja važećeg tečaja na dan dospijeća pojedinog anuiteta, u odnosu na vrijednost tečaja na dan isplate kredita ukupno 95.946,68 HRK. Tužiteljica je u promatranom periodu sukladno zaključenom ugovoru o kreditu, kojega je tužitelj sklopio sa tuženikom, platila više tijekom otplate kredita u odnosu na prvobitno ugovorene uvjete kredita i to po osnovi promjena kamatnih stopa iznos od 24.517,50 kuna, a po osnovi tečajne razlike 95.946,68 kuna. Dakle, tužiteljica je tijekom otplate kredita platila više radi povećanja kamatnih stopa i porasta tečaja u odnosu na prvobitno ugovorenu kamatnu stopu i tečaj na dan isplate kredita ukupno 120.464,18 kuna.

7.1. Nalaz i mišljenje vještakinje financijsko-knjigovodstvene struke, prihvaćen je u cijelosti jer je dan jasno, potpuno i sukladno pravilima znanosti, iskustva i struke, te njegova vjerodostojnost nijednom okolnošću nije dovedena u pitanje.

8. Iz pisanog očitovanja vještakinje financijsko-knjigovodstvene struke Lidije Balog, dipl.oec. od 30. studenog 2022., proizlazi kako je tuženik svojim podneskom 1.4.2022. naveo svoje primjedbe i prigovore na njezin nalaz i mišljenje vještaka i to kako izračun vještaka nije ispravan. Kao obrazloženje tome, tuženik u svom podnesku u točki II.5. prigovara da je vještak računao tečajnu razliku tako da je od razlike anuiteta oduzimao preplatu kamate. Dalje, u točki II.6. kao ispravan način izračuna navodi da je trebalo iskazati povećanje obveze po osnovi promjene tečaja na način da se od svake mjesečne obveze koja je bila obračunata i plaćena, oduzme obveza prema inicijalnom otplatnom planu, potom da se od tako dobivenog iznosa oduzme razlika obveze po osnovi promjene kamatnih stopa. Način koji tuženik navodi kao ispravan, primijenjen je u njezinom izračunu jer je razlika anuiteta upravo povećanje obveze po osnovi promjene kamatnih stopa i promjena tečaja, a od iste je oduzeta razlika kamate kako bi se dobila tečajna razlika, pa prigovor tuženika nije osnovan. Ostale primjedbe i prigovori tuženika pravne su prirode, te se na iste ne može očitovati. Stoga u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja od 10.9.2021., koji je sačinjen sukladno zadatku iz rješenja suda.

9. Saslušana na ročištu održanom kod ovog suda 23. siječnja 2023., vještakinja Lidija Balog, dipl.oec., iskazala je kako u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 3. listopada 2021. i pisanog očitovanja od 30. studenog 2022.

10. Na upit punomoćnika tuženika je vještakinja navela da je tečaj uzela na datum dospijeća, te nije računala negativne stavke jer to nije niti bio nalog suda.

11. Tužbeni zahtjev tužiteljice je u cijelosti osnovan.

12. Predmet ovog spora je utvrđenje ništetnim ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, te zahtjev za isplatu kojeg je tužitelj učinio tuženiku temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli sadržane u Ugovoru o kreditu broj: 3204911472/2005, od 10.6.2005.

13. Među parničnim strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva, odnosno je li ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 3204911472/2005, kojem je ugovorena valutna klauzula u CHF-u i promjenjiva kamatna stopa, te je li tužitelj platio tuženiku iznos za koji tuženik nije imao pravnu osnovu, kao i je li nastupila zastara utuženog iznosa.

14. Među strankama nije sporno da su tužiteljica i tuženik 10. lipnja 2005. zaključili Ugovor o kreditu broj 3204911472/2005, kojim je tuženik stavio tužiteljici na raspolaganje iznos kredita kunske protuvrijednosti CHF 244.043,57, a da je ugovorena redovna kamata 4.40 % godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.

15. Nije osnovan tuženikov prigovor nedostataka aktivne legitimacije budući da je kredit otplaćivala tužiteljica (a tako je i iskazala na ročištu održanom 12. ožujka 2025.), dok tuženik nije niti dostavio otvorene stavke kako bi navedeno dokazao, međutim tu se svakako radi o tome da su pravne osobe koje su uplaćivale navedeni novac od dijela tužiteljeve plaće, kod kojih je ista bila u radnom odnosu, te zbog toga ona osobno uplatila taj novac i zatvorila kredit kod tuženika.

16. Suprotno tuženikovim navodima tijekom postupka, pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., kojom je utvrđena ništetnost i nepoštenost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi, obvezuje stranke u ovom postupku.

16.1. Naime, u konkretnom slučaju sud je vezan utvrđenjima iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., te odlukom broj Revt-575/16 od 03.10.2017., kao i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., a u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019., a kojima je, među ostalim, utvrđeno:

- da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.- dalje u tekstu: ZZP/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7.kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09.-dalje u tekstu: ZZP/07), kao i člancima 96. i 97. ZZP-a, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 155/23. -dalje u tekstu: ZOO),

- da je tuženik u razdoblju 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupio protivno odredbama tada važećeg ZZP/03, u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg ZZP/07 i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama ZOO-a.

16.2. Odluka suda donijeta u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1 ZZP/14, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106 stavka 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika kako je to propisano odredbom članka 118. ZZP/14, a o čemu se radi u ovom konkretnom slučaju.

16.3. Naime, odredbom članka 502. c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Pritom valja reći i da pojam naknade štete u smislu članka 502.c ZPP- a treba tumačiti u smislu uklanjanja posljedica povrede, pa time i prava tražiti vraćanje onog što je stečeno zbog takve povrede, što potvrđuje i činjenica da je zakonodavac posljednjim izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine" broj 70/19.) intervenirao u sadržaj članka 502.c, na način da je sada i izričito propisano da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz postupaka po kolektivnoj tužbi i u parnicama radi isplate.

16.4. Potrebno je reći da je teret dokazivanja činjenice da tužitelj nema svojstvo potrošača na tuženiku (Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci broj Rev- 18/2018-2 od 26.4.2020. jasno naveo kako je teret dokazivanja činjenice da tužitelj nije potrošač upravo na banci, a ne na tužitelju).

16.5. Nadalje, s obzirom na nespornu činjenicu da je predmetnim ugovorom o kreditu između stranaka, koji je sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, i to odredbom članka 2. tog ugovora, ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s odlukom banke, dakle u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a upravo je takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, te ugovorena odredba kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te je i takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, ovaj sud smatra kako je sukladno citiranim odredbama članka 138.a ZZP/07, članka 118. ZZP/14 i članka 502.c ZPP tim pravnim utvrđenjima vezan u ovom postupku.

16.6. Isto tako, u postupku kolektivne zaštite povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača utvrđeno da su odredbe kojima je ugovorena promjena kamatne stope jednostranom odlukom banke, kao i odredba o valutnoj klauzuli, bile nejasne, nerazumljive i teško uočljive i da su uzrokovale neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, suprotno savjesnosti i poštenju.

17. Prema stavu Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluke broj U-III4372/2021 od 30. lipnja 2022., u postupcima koje potrošač pokrene individualnom tužbom protiv banke, tuženik ima pravo dokazivati da odredbe kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa odnosno valuta u CHF nisu nepoštene jer su stranke o njima pojedinačno pregovarale.

17.1. Tuženik nije dokazao okolnosti jesu li ugovorne strane pojedinačno pregovarale o promjenjivoj kamatnoj stopi odnosno o valuti kredita. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da nije pregovarala s tuženikom u vezi spornih odredbi Ugovora o kreditu. Naime, tužiteljica u svom iskazu navodi da je banka imala tipski ugovor, odnosno, ugovor je već bio sačinjen i unosili su se podaci i iznos kredita. Ugovor je pročitala, ali nije te struke te ga nije baš mogla pratiti. Nije razumjela da bi joj rata kredita mogla baš toliko narasti, ali je razumjela da diže kredit u CHF. Nisu ju u banci kod tuženika upozorili na to da HNB ne štiti tečaj CHF, a da to čini u odnosu na EUR-o. Pri tome treba reći da prema stavu ovoga suda sam izbor valute iz zahtjeva za kredit nikako ne predstavlja pojedinačno pregovaranje. Potrebno je još jednom naglasiti da teret dokazivanja na tuženiku da je potrošač odnosno tužiteljica bila u predugovornoj fazi sklapanja ugovora obaviještena o rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka, kao i da je obavještena o parametrima promjene kamatne stope.

17.2. Nadalje, iz iskaza tužitelja proizlazi da ima status potrošača jer je kupila stan za osobnu namjenu (kćerki za studij). Slijedom navedenog, a budući da na tuženiku, na kojem je kao kreditoru teret dokazivanja činjenice da tužitelj nema svojstvo potrošača i da se radi o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu, nije niti dokazao, a niti je učinio vjerojatnim da bi namjena kredita bila korištena u svrhe namijenjene zanimanju ili poslovnoj/poduzetničkoj djelatnosti tužiteljice u smislu odredaba ZZP-a, to se nedvojbenim utvrđuje status potrošača (pravni stav zauzet u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 18/2018 od 26 svibnja 2020.).

17.3. Dakle, slijedom svega navedenog, iz izvedenih dokaza ne proizlazi da je tuženik informirao tužitelja o specifičnim rizicima koje nosi valuta CHF, a to su rizik "valute utočišta" (siguran za tuženika kao ulagača jer nema rizika bitnog smanjenja njegove vrijednosti, a rizičan je za potrošača, jer postoji mogućnost povećanja njegove vrijednosti), kao i rizik zbog činjenice da HNB ne provodi politiku stabilnog tečaja kune prema valuti CHF, dok provodi politiku stabilnog tečaja kune prema valuti EUR, isto tako nije obavijestio tužitelja koliko bi mogao rasti anuitet zbog promjenjive kamatne stope.

17.4. Stoga, a budući da je Ugovor o kreditu sklopljen 10.6.2005., dakle, u razdoblju obuhvaćenom naprijed navedenim presudama s ugovorenom valutom uz koju je vezana glavnica CHF i ugovorenom redovnom kamatnom stopom promjenjivom u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama tuženika, to se tužitelj na spomenute odluke i pozvao, a tuženik, s druge strane, nije iznosio, pa time ni dokazivao nikakve posebne okolnosti, mimo onih iznijetih u kolektivnom sporu, a iz kojih bi se moglo zaključiti da zbog tih specifičnih okolnosti na predmetni Ugovor o kreditu nisu primjenjive naprijed navedene odluke (tako VSRH u Rev 18/2018-2 od 26.5.2020.).

18. Nadalje, a unatoč nespornoj činjenici kako je tužiteljica u cijelosti otplatila kredit, navodi se kako tužiteljica ima pravni interes za vođenje ovog konkretnog postupka. Ovo iz razloga što ništetan ugovor, odnosno ništetna odredba ugovora, ne može protekom vremena konvalidirati, pa tako niti ispunjenjem ugovora već je tuženik temeljem članka 323. stavka 1. ZOO-a, dužan vratiti sve što je primio s osnova ispunjenja ništetne ugovorne odredbe. Naime, odredbom članka 328. ZOO-a propisano je da se pravo na isticanje ništetosti ne gasi, iz čega slijedi da svaka zainteresirana osoba (članak 327. stavak 1. ZOO-a) može uvijek isticati ništetnost bez obzira na je li ugovor ispunjen, odnosno u ovom slučaju, je li kredit otplaćen.

19. Slijedom svega navedenog, budući da se nije pojedinačno pregovaralo odnosno da su slijedeće odredbe Ugovora o kreditu bile unaprijed formulirane od strane tuženika i da tužiteljica nije imala utjecaja na njihov sadržaj, uzrokovalo je znatnu neravnotežu i pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice potrošača, pa je stoga ovaj sud utvrdio da su odredbe o Ugovora kreditu u odnosu na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu sukladno članku 81. stavku 1. u vezi članka 87. stavka 1. ZZP-a nepoštene, te ništetne. Stoga je ovaj sud je utvrdio ništetnost odredbe iz članka 1., članka 2. i članka 7. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3204911472/2005, sklopljenog između tužitelja i tuženika 10.6.2005., u dijelu u kojemu je ugovorena valutna klauzula u CHF (švicarskim francima) odnosno u kojem je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u izabranoj stranoj valuti CHF (čvicarski franak) kao valuti Ugovora, a podmiruje u kunama, u dijelu u kojem se kamate obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama, u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je vezana za određenu valutnu klauzulu, te da je promjena kamatne stope sastavni dio ugovora, a na osnovu jednostrane odluke banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, te je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

20. Dakle, budući da su navedene odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula i redovna kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama tuženika, to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi. Stoga, a sukladno odredbi članka 323. stavka 1. i 1111. stavka 1. ZOO-a, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta na ime razlike koja proizlazi iz povećanja kamatne stope i po osnovi porasta tečaja CHF sa zakonskom zateznom kamatom od dana plaćanja pojedinog iznosa razlike do isplate, sukladno odredbi članka 1115. ZOO-a, budući da se tuženika, koji je sastavio predmetne, nepoštene odredbe, ne može smatrati poštenim stjecateljem.

21. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva, sud je proveo financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještakinji Lidiji Balog, dip.oec., iz kojeg proizlazi da je tužiteljica ukupno pretplatila po predmetnom ugovoru o kreditu iznos od 120.464,18 kuna, odnosno 15.988,34 EUR.

22. Prema odredbi članka 323. stavak 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz članka 1111. ZOO. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.

23. Slijedom navedenog, osnovano je potraživanje tužitelja po osnovi tečaja i promjenjive kamate u iznosu od 15.956,07 EUR-a zateznim kamatama koje su tekle na svaki preplaćeni mjesečni iznos i to po stopi određenoj članka 29. stavka 2. ZOO- a, te je stoga odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

24. Tužitelju na preplaćeni iznos pripadaju zatezne kamate sukladno članku 1114. u vezi članka 1115. i članka 29. ZOO-a. Navedeno iz razloga što je tuženik kao ugovorna strana bio dužan prilikom promjene kamatnih stopa i tečaja rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, što nije učinio, iako je toga morao biti svjestan. Slijedi stoga da mu u svakom slučaju od trenutka uplate iznosa većeg od ugovorenog moralo biti poznato da joj taj više plaćeni iznos ne pripada. U vezi s navedenim, potrebno je reći da je tuženik bio nepošteni stjecatelj tijekom ugovornog odnosa od odobravanja i stavljanja kredita na raspolaganje korisniku kredita (članak 1115. ZOO-a) pa do uplate svakog anuiteta. Naime, tuženik je povrijedio prava potrošača ugovarajući korisnicima kredita nepoštene (ništetne) odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama tuženika koji pri zaključenju ugovora nije omogućio pojedinačno pregovaranje o tim odredbama, pa se stoga smatra nepoštenim stjecateljem.

25. Dakle, budući da je tuženik primitkom uplata svakog anuiteta bila nepošteni stjecatelj (članak 1115. ZOO-a), tužitelju pripada pravo na isplatu zateznih kamata od uplate svakog anuiteta jer je s tim danom dolazilo do uvećanja imovine tuženika.

26. Nadalje, u vezi početka i tijeka zastarnog roka u vezi zahtjeva za isplatom pretplaćenih iznosa zbog promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, potrebno je reći da prema shvaćanju Vrhovnog suda RH iz presude Rev-2245/17 od 20.0.2018., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO i zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Kako je Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/12 od 4.7.2013.:

- u odnosu na nepoštenost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi postala pravomoćna 13.6.2014. jer je ista u tom dijelu potvrđena Presudom Visokog Trgovačkog suda od 13.6.2014., broj Pž-7129/13,

- u odnosu na nepoštenost odredbi o valutnoj klauzuli postala pravomoćna 14.6.2018. kada je potvrđena u tom dijelu Presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj Pž- 6632/17 od 1406.2018., to je zastara restitucijskih zahtjeva po osnovi ništetnosti promjenjive kamatne stope počela teći 13.6.2014., a po osnovi ništetnosti valutne klauzule 14.6.2018. Navedeno proizlazi i iz pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice Građanskog odjela Su-IV-33/2022 od 31. siječnja 2022.

27. Dakle, nije osnovan prigovor zastare restitucijskih zahtjeva po osnovi ništetnosti valutne klauzule. Ovdje je potrebno navesti da tužitelj tužbenim zahtjevom ne zahtjeva isplatu pretplaćenih iznosa po osnovi promjenjive kamatne stope, nego po osnovi valutne klauzule. Naime, vođenjem kolektivnog spora došlo je do prekida zastare u smislu članka 241. ZOO. Zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Budući da je zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počela teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4.7.2013. u odnosu na nepoštenost odredbi o valutnoj klauzuli postala pravomoćna 14.6.2018. kada je potvrđena u tom dijelu presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14.6.2018., odnosno zastara za restitucijske zahtjeve po osnovi ništetnosti valutne klauzule počela je teći 14. lipnja 2018., a tužba je podnesena 10. lipnja 2019., odnosno unutar zastarnog roka od 5 godina.

28. Nadalje, potrebno je reći i kako sud postupa i odlučuje u granicama tužbenog zahtjeva, a tuženica tijekom postupka nije postavila odgovarajući zahtjev glede utvrđenog iznosa negativne razlike niti je istaknuo procesnopravni prigovor radi prebijanja. Potrebno je reći da hrvatski pravni sustav ne poznaje prijeboj ex lege, kao niti uvjetni prijeboj tako u konkretnom slučaju sud nema ovlaštenja samoinicijativno prebiti utvrđenu negativnu razliku od konačno postavljenog tužbenog zahtjeva tužiteljice. U vezi s navedenim, potrebno je uputiti i na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 549/2023-4, u kojoj je navedeno da ako u postupku u odnosu na potraživanje tužene stranke, nije na određen način istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz članka 333. ZPP ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz članka 195. i članka 196. ZOO, odnosno ako nije podnesena protutužba, tada nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženice na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF. Ovdje je potrebno reći da je tuženik tijekom postupka zahtijevao da vještak izračuna negativnu razliku, ali nije postavio odgovarajući zahtjev – protutužbu, prigovor radi prebijanja.

29. Tužiteljica je u uspjela u sporu u cijelosti, pa joj pripada naknada troška postupka sukladno članku 154. stavku 1. ZPP-a u vezi članka 155. stavka 1. ZPP-a.

30. Tužiteljici je priznata naknada troška postupka i to naknada troška sastava tužbe u visini od 100 bodova sukladno Tbr. 7. točci 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023.-dalje u tekstu: Tarifa), za sastavak obrazloženih podnesaka 20.5.2020. (očitovanje na odgovor na tužbu), potom od 17.3.2021., od 26.5.2021. kojim dostavlja dokumentaciju i očituje se na navode potrebne za vještačenje u visini od po 100 bodova, podneska od 5.11.2021. (kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka) i podneska od 26.9.2022., oba u visini od po 250 bodova, sve sukladno Tbr. 8. točci 1. Tarife, zastupanja na ročištu od 11.3.2021. u visini od 50 bodova, sukladno Tbr. 9. točci 5. Tarife, a budući da je isto bilo odgođeno prije nego što se upustilo u raspravljanje, ročištima od 22.3.2021. u visini od 100 bodova, te zastupanja na ročištima od 17.11.2021., 23.1.2023. i 12.3.2025. za svaki u visini od po 250 bodova, te za pristup ročišta za objavu presude od 16.3.2023. i 10.4.2025. za svako u visini od po 50 bodova, uvećano za PDV 25% što ukupno iznosi 4.750,00 eura.

30.1. Tužiteljici je priznata naknada troška sudskih pristojbi za tužbu u iznosu 53,09 eura, te predujam za provođenje financijskog vještačenja u iznosu od 331,81 eura, a što sveukupno iznosi 5.134,90 eura, te je stoga odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude.

31. Tužiteljici nije priznata naknada troška sastave podnesaka od 3.5.2022. i 27.6.2024. u visini od 1.250,00 EUR, jer isti nisu bili potrebni za parnicu (članak 155. stavak 1. ZPP-a), zato što je tužitelj navode iz podneska mogao iznijeti na ročištu, a već je i ranije se očitovao na isto ili je ponavljao navode iz ranijih podnesaka. Također je djelomično odbijena i za trošak zatraženog pristupa na ročište od 11.3.2021., budući da je isto bilo odgođeno prije raspravljanja, pa joj pripada pravo na trošak od 100,00 EUR uvećano za PDV, a ne 200,00 EUR uvećano za PDV kako to potražuje tužiteljica. Isto tako, tužitelju nije priznata naknada troška sudskih pristojbi u iznosu od 207,05 EUR jer tužiteljica navedene pristojbe nije platila, već je samo platila pristojbu na tužbu iznosu od 53,09 EUR, dok pristojbu na presudu nije platila. Stoga je sud odbio djelomično zahtjev tužiteljice za naknadu troškova u visini od 1.582,05 EUR, te odlučio kao u točci IV. izreke ove presude.

32. Tuženik je u cijelosti odbijen za naknadu troškova ovog postupka 5.862,59 EUR, budući je isti u cijelosti izgubio parnicu, sukladno članku 154. stavku 1. ZPP, a u odnosu na povućeni dio radi se o neznatnom dijelu u kojemu je tuženik uspio (sve 0,2%) u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev, te je stoga odlučeno kao pod točkom V. točke ove presude.

Osijek, 10. travnja 2025.

Sudac

Marko Šimunić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ove presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP). Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP). O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Punomoćnici tužiteljice

2. Punomoćnici tuženika