Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Posl. br. Gž R 64/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Svjetlani Pražić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja LĐ iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Željku Petrišiću odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Širolina ulica br.4., OIB: 57500462912, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika, izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr 8611/2020 od 30. studenog 2023., 10. travnja 2025.

p r e su d i o  j e

I.Uvažava se žalba tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., te se preinačuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr 8611/2020 od 30. studenog 2023. i sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja LĐ koji glasi:

"Nalaže se tuženiku HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., Zagreb, Širolina ulica 4, OIB: 57500462912 da isplati tužitelju LĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od bruto 1.175,65 eura/8.857,93 kn sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope HNB-a na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa sve do konačne isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, i to na iznose od:

-11,44 EUR od 16.1.2016.

-33,68 EUR od 16.2.2016.

-33,68 EUR od 16.4.2016.

-46,24 EUR od 16.6.2016.

-34,82 EUR od 16.12.2016.

-35,05 EUR od 16.2.2017.

-46,74 EUR od 16.6.2017.

-11,75 EUR od 16.7.2017.

-11,73 EUR od 16.1.2018.

-35,44 EUR od 16.2.2018.

-47,47 EUR od 16. 7. 2018.

II Nalaže se tuženiku na platež tužitelju troškova ovog parničnog postupka u iznosu od 1.175,65 eura zajedno sa z zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22), i to po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a koja kamata teče od 30. studenog 2023. pa sve do isplate, u roku od 15 dana."

II.Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja, točkom I. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 1.175,65 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te je točkom II. izreke naloženo tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.175,65 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

Rješenjem suda prvog stupnja od 12. prosinca 2023. ispravljena je prvostupanjska presuda u točki I. izreke u odnosu na ukupno dosuđeni iznos, na način da je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 659,53 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

Dopunskom presudom od 24. siječnja 2025., točkom I. izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim je tražio isplatu iznosa od 2.669,45 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a točkom II. izreke naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 79,63 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2.Prvostupanjsku presudu pobija tuženik ne konkretizirajući žalbene razloge sadržane u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011,148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u daljnjem tekstu: ZPP-a), iako bi se sadržajno radilo o žalbenom razlogu iz čl. 353. st.1. t.3. ZPP-a.

3.Tužitelj je u odgovoru na žalbu osporio osnovanost žalbenih navoda tuženika, te zatražio naknadu troškova odgovora na žalbu.

4.Žalba tuženika je osnovana.

5.Ocjenjujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga tuženika, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2.,4.,8.,9.,13. i 14. ZPP-a, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st.2. ZPP-a.

6.No osnovano tuženik upire na postojanje žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava iz razloga koji će se iznijeti u nastavku postupka.

7.Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade plaće za dan blagdana i neradnih dana u kojima je tužitelj kao smjenski radnik zaposlen kod tuženika, prema rasporedu radnog vremena nije radio u tijeku 2015. jedan mjesec, 2016. kroz četiri mjeseca, 2017. kroz tri mjeseca, 2018. kroz dva mjeseca, 2019. kroz četiri mjeseca, te u tijeku 202. dva mjeseca.

Pri tome je sporno da li je potpisivanjem Kolektivnog ugovora za 2011., čl. 74. regulirano pitanje naknade za blagdan onim radnicima koji isključivo rade na taj blagdan, te da li su u to slučaju zakinuti drugi radnici koji rade u smjenama, ako im neradni dan padne na dan blagdana.

8.Naime, sud prvog stupnja utvrđuje nespornim da je tužitelj kod tuženika zaposlen na radnome mjestu blagajnika naplate cestarine, da je prednik tuženika u razdoblju od 01.01.2016.g. do 01.01.2020.g. tužitelju i ostalim radnicima koji rade smjenski rad, isplaćivao naknadu plaće za dane blagdana i neradne dane utvrđene zakonom, koje dane prema raspodjeli radnog vremena tužitelj nije radio, da je nakon 01.01.2016. prestao isplaćivati smjenskim radnicima ovu naknadu.

Također utvrđuje da se sporna naknada plaće isplaćivala u skladu i pravilnom primjenom čl. 71 Kolektivnog ugovora iz 2014. , prema kojoj je radnik imao pravo na naknadu plaće kao da je radio isključivo u sljedećim slučajevima:

- plaćenog dopusta,

- blagdana i neradnih dana utvrđenih zakonom,

- obnašanja zadaće člana Radničkog vijeća ili sindikalnog povjerenika,

- obrazovanja ili osposobljavanja prema potrebama Poslodavca,

- vježbe oružanih snaga i vježbe civilne zaštite,

- ako odbije raditi jer nisu provedene mjere zaštite na radu uslijed čega mu prijeti opasnost za život i zdravlje,

- ako dođe na posao, a prethodnog dana ili ranije nije obaviješten da se toga dana neće raditi,

- ako dođe do prekida rada, ali ne krivnjom radnika,

- obavljanja zadataka povjerenika radnika za zaštitu na radu,

- sindikalne aktivnosti.

9.1.U tijeku postupka proveden je dokaz financijskim vještačenjem, te iz osnovnog nalaza vještaka proizlazi da ako je tuženik trebao tužitelju platiti naknadu plaće za dane blagdana (ili ih tretirati kao odrađene sate) na isti način kao i nesmjenskim radnicima, tada potraživanje tužitelja na ime neobračunate naknade plaće za razdoblje od 01.01.2015. do 31.08.2020. iznosi ukupno 719,23 eur bruto. U dopunskome nalazu i mišljenju, sačinjenom po prijedlogu tuženika, da je vještak utvrdio da plaća za prekovremeni rad za sate blagdana i nedjelja koje tužitelj nije radio, a koji sati su evidentirani kao slobodan dan, u razdoblju od 01.01.2015. do 31.08.2020. iznosi ukupno 2.901,19 eur bruto.

Vezano za prednje, sud prvog stupnja uvažava podatke iz evidencije rada i obračunskih lista plaće tužitelja za sporno razdoblje, iz kojih po ocjeni suda proizlazi da za dane blagdana od ponedjeljka do petka koje tužitelj nije radio, tuženik nije tužitelju obračunavao naknadu plaće za te dane, a niti ih je ubrojio u odrađene sate (osim ako je tužitelj bio na godišnjem odmoru). Stoga, prvostupanjski sud zaključuje da tužitelju nije obračunata naknada plaće za dane blagdana koje tužitelj nije radio, a koji blagdani su padali od ponedjeljka do petka, dok da kada je tužitelj radio na blagdan koji je padao u dane od ponedjeljka do petka, da mu je za te odrađene sate obračunata plaća u visini od 250% osnovne plaće.

Slijedom toga, da je tužitelj za razliku od usporednog radnika, odradio sate za koje je usporedni radnik dobio plaću, a nije odradio, a da je tuženik tužitelju evidentirao i sate blagdana koje tužitelj nije radio, tada bi mu morao platiti i te sate (povrh odrađenih i plaćenih sati), pa da tužitelju za blagdane koje nije radio, a padali su u dane od ponedjeljka do petka, nije obračunavana naknada plaće.

9.2.Obzirom na prednje, uključujući i dopunsko očitovanje vještaka povodom primjedbi tuženika, u kojem je vještak naveo da je razlika nastala u broju odrađenih sati djelomično zato što je tužitelj prema rasporedu radio na dane blagdana koji su padali od ponedjeljka do petka, za razliku od usporednog radnika, sud prvog stupnja u cijelosti prihvaća nalaz vještaka kao objektivan i izrađen u skladu s pravilima struke.

10.Nastavno tome, sud uvažava čl. 73. st. 1. KU, čl. 1. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u RH ("Narodne novine" broj 33/1996, 96/2001, 13/2002, 136/2002,112/2005, 59/2006, 55/2008, 74/2011,130/2011, dalje: ZBSN), čl. 7. st. 4. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/2014 i 127/2017, dalje: ZR-a), čl. 14 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" broj 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006 i 2/2010, dalje: Konvencija), te čl. 14. Ustava RH ("Narodne novine" broj 56/1990, 135/2007, 8/88, 113/2000, 124/2000, 28/2001, 41/2001, 55/2001, 76/2010, 85/2010, 5/2014, dalje: Ustav RH).

11.1.U kontekstu dosadašnjih utvrđenja, kao i pozitivnih propisa na koje se poziva, prvostupanjski sud zaključuje da se ovdje radi o neizravnoj diskriminaciji kada se pojedine grupe, odnosno pojedinci različito tretiraju, ne samo obzirom na plaću koja je isplaćena, već obzirom i na pravo na dnevni, tjedni i godišnji odmor te vrijeme provedeno sa obitelji za blagdane i neradne dane. Već samom podjelom rada, odnosno preraspodjelom na smjenski i nesmjenski rad, da je poslodavac upravo izbjegavajući diskriminaciju u uvjetima rada, doveo do neizravne diskriminacije u pogledu korištenja slobodnih dana. Nesmjenskim radnicima ti dani su plaćeni, smjenskim radnicima ti dani nisu bili plaćeni jer su se tretirali kao slobodni dani. Oni su ih morali odraditi zbog fonda sati u narednom periodu.

Pri tome smatra da je poslodavac potpisivanjem KU poduzeo zakonske mjere da jednako vrednuje rad onih koji rade samo jednu smjenu i onih koji rade i popodne i noću, a na način da je ovim potonjima isplaćivao naknadu za smjenski rad, no da prilikom obračuna sati tim radnicima nisu nadoknađeni dani blagdana, spomendana i državnih praznika.

11.2.Kako je prema stajalištu suda prvog stupnja, poslodavac obvezan radniku nadoknaditi plaću za obavljeni rad i naknaditi štetu koja nastane njegovim postupanjem, u ovom slučaju razlika plaće koja je utvrđena knjigovodstveno- financijskim vještačenjem, to je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, te istome dosudio iznos od 659,53 eur na ime naknade plaće, zajedno za zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini iznos koja dospijeva svakog 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec. O pravu tužitelja na zakonske zatezne kamate na dosuđenu glavnicu odlučio je primjenom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, dalje: ZOO-a), dok odluku o trošku temelji na čl. 154. st.1. ZPP-a.

12.Međutim, osnovano prema uvjerenju ovog suda, tuženik smatra da je u konkretnoj pravnoj situaciji, sud prvog stupnja pogrešno primijenio mjerodavno materijalno pravo, iz razloga koji će se nastavno iznijeti.

13.1.Ponajprije se ukazuje na čl. 95. st.1. ZR-a, kojim je propisano da za razdoblja u kojima se ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisima, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, radnik ima pravo na naknadi plaće.

Odredbom čl. 1., te čl. 3. ZBSN-a, taksativno su propisani blagdani i neradni dani u Republici Hrvatskoj, ačl.5. tog Zakona propisano je da zaposleni u te dane imaju pravo na naknadu plaće.

Nadalje je čl. 73. st.1. Kolektivnog ugovora za Hrvatske autoceste d.o.o. („Narodne novine“ broj 85/2014, dalje: KU/14), propisano je da radnik ima pravo na naknadu plaće u vrijeme blagdana i neradnih dana utvrđenih zakonom , a ista odredba sadržana je i u čl. 74. st.1. Kolektivnog ugovora za Hrvatske autoceste d.o.o.

(„Narodne novine“ broj 22/2018, dalje: KU/18).

13.2.Polazeći od toga da radno mjesto na kojem je zaposlen tužitelj, podrazumijeva rad u 3 smjene, a raspored rada se određuje u skladu s ranije spomenutom odredbom KU, da iz povedenog vještačenja proizlazi da tužitelju nije isplaćena naknada plaće samo za utužene blagdane, dok mu je za sve ostale dane odnosno blagdane na koje je radio primio plaću odnosno za blagdane koji su pali u dane godišnjeg odmora primio naknadu plaće, te da prema unaprijed određenom mjesečnom rasporedu tužitelja na utužene blagdane nije imao obvezu rada, prosudba je ovog suda da sukladno čl. 95. st.1. ZR-a, te čl. 5. ZBSN-a, kao i čl. 73. st. KU/14, odnosno čl. 74. st.1. KU/18, u konkretnom slučaju, tužitelj nema pravo na utuženu naknadu plaće jer taj dan nije imao obvezu rada.

14.1.Podredno se u svezi prethodno navedenog dodaje se da prema uvjerenju ovog suda pravo na naknadu plaće za dane blagdana svih radnika tuženika, dakle kako smjenskih, tako i nesmjenskih, je vezano isključivo za obvezu rada prema rasporedu rada, budući da nesmjenski radnik ne ostvaruje naknadu za dane koji su prema njegovom rasporedu dani tjednog odmora, a jednako tako niti smjenski radnik ne ostvaruje naknadu plaće za dane tjednog odmora prema svom rasporedu koji je unaprijed određen i usklađen s relevantnim odredbama ZR-a, te spomenutim KU.

Sama organizacija rada tuženika vezana uz naplatu cestarine i održavanje autoceste zahtijeva organizaciju rada u smjenama i preraspodjeli radnog vremena. Takva organizacija rada utemeljena je na zakonu i odredbama kolektivnih ugovora. Rad smjenskih radnika tuženika može se odvijati na način određen u čl. 38. KU/14, te čl. 40. KU/18, te se smjenskim radom u smislu tih odredaba smatra rad trajno organiziran u najmanje dvije smjene, a ako je rad organiziran u dvije smjene, rad u I. smjeni obavlja se od 7 do 19 sati, a rad u II. smjeni od 19 do 7 sati idućeg dana, te pri tome radnik radi dva dana u I. smjeni, pa je dva dana slobodan. Ukoliko je rad organiziran u tri smjene, tada rad u I. smjeni traje od 6 do 14 sati, rad u II. smjeni od 14. do 22 sata, a rad u III. smjeni od 22 do 6 sati idućeg dana, te pri tome da radnik radi dva dana u I. smjeni, dva dana u II. smjeni, te dva dana u III. smjeni, nakon čega je dva dana slobodan, sa time da se iznimno zbog potrebe posla, rad na naplati cestarine može organizirati i u međusmjenama.

Sukladno prethodno navedenom, do razlike u broju odrađenih sati odnosno njihovog udjela fondu sati baziranom na 40-satnom radnom vremenu, ne dolazi zbog neisplate naknade plaće za blagdane na koje je tužitelj koristio tjedni odmor, već zbog rasporeda u smjenskom radu i preraspodjeli radnog vremena koje je kolektivnim ugovorima predviđeno za radno mjesto na kojem tužitelj radi.

14.2.Rukovodeći se do sada navedenim, nameće se prema uvjerenju ovog suda zaključak da bilo kakvo obeštećenje u vidu naknade plaće za dane blagdana na koje je tužitelj koristio tjedni odmor, a zbog činjenice da je udio "odrađenih sati" tužitelja u ukupnom fondu sati veći u odnosu na nesmjenskog radnika, nema valjano zakonsko uporište.

15.Sagledavajući prethodno iznesene razloge, prosudba je ovog suda da je u konkretnoj pravnoj situaciji, pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu te odbiti tužitelja sa zahtjevom za isplatu iznosa od 659,53 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

16.Zbog svega prethodno iznesenog, valjalo je uvažiti žalbu tuženika, te preinačiti prvostupanjsku presudu primjenom čl. 373.t.3. ZPP-a, na način pobliže naveden u točki I. izreke presude.

17.Tužitelju nisu dosuđeni troškovi odgovora na žalbu jer je primjenom čl. 155. ZPP-a odlučeno da isti nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka, pa je stoga odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

18.Rješenje suda prvog stupnja o ispravku presude suda prvog stupnja, kao nepobijana ostaje neizmjenjena.

U Rijeci, 10. travnja 2025.

Sutkinja

Svjetlana Pražić