REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1138/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirne Maržić, predsjednice vijeća, Ivane Mlinarić, sutkinje izvjestiteljice i Gorane Aralica Martinović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Luminor Hotel Collection d.o.o. Zagreb, Medulićeva ulica 11, OIB 09353509178, kojeg zastupa punomoćnik Matej Miletić, odvjetnik u Rijeci, Korzo 6, protiv 1. tuženice GO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Nikola Kokot, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mamić Perić Reberski Rimac d.o.o., Zagreb, Ivana Lučića 2a, 2. tuženika Opatija Hotel Management d.o.o. Zagreb, Petrova ulica 49A, OIB 68093395479, kojeg zastupa punomoćnik Nikola Kokot, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mamić Perić Reberski Rimac d.o.o., Zagreb, Ivana Lučića 2a i 3. tuženika Stečajna masa iza Morgan L&S d.o.o. u stečaju, Zagreb, Avenija M. Držića 4, OIB 57353649332, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-21/2024-58 od 20. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 10. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-21/2024-58 od 20. siječnja 2025. u točkama I. i II. izreke i rješenje Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-21/2024-58 od 20. siječnja 2025. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-21/2024-58 od 20. siječnja 2025. odlučeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim je zatražio od prvotuženika GO, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotuženika OPATIJA HOTEL MANAGEMENT društvo s ograničenom odgovornošću za usluge, Zagreb (Grad Zagreb), Petrova ulica 49A, MBS: 081272734, OIB: 68093395479 da solidarno isplate tužitelju iznos od 156.164,70 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate koje na predmetni iznos teku od 31. prosinca 2020. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za osam postotnih poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Tužitelj je dužan naknaditi prvotuženiku GO, drugotuženiku OPATIJA HOTEL MANAGEMENT d.o.o. ZAGREB i trećetuženiku Stečajna masa iza MORGAN L&S d.o.o. u stečaju, troškove parničnog postupka u iznosu od 15.288,00 EUR, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tuženikov zahtjev za nadoknadom parničnih troškova u iznosu od 2.425,08 EUR.“

Rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-21/2024-58 od 20. siječnja 2025. odlučeno je:

„Odbacuje se kao nedopuštena tužba tužitelja kojom potražuje od trećetuženika Stečajna masa iza MORGAN L&S d.o.o. u stečaju, Zagreb, Avenija M. Držića 4, OIB: 57353649332 isplatu iznosa od 156.164,70 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate koje na predmetni iznos teku od 31. prosinca 2020. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za osam postotnih poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.“

2. Protiv presude u točkama I. i II. izreke i rješenja žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti presudu u pobijanom dijelu i rješenje i prihvatiti tužbeni zahtjev ili ih ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Presuda je ispitana u pobijanom dijelu i rješenje na temelju odredbe članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) i članka 381. ZPP-a u granicama razloga određenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Predmet postupka je tužiteljev zahtjev za naknadu štete u iznosu od 156.164,70 EUR koji iznos tužitelj potražuje od prvo do trećetuženika. Tužitelj navodi da je prvotuženica bila član uprave tužitelja od 17. rujna 2019. do 9. studenog 2020., da je osnovala trećetuženika koji je ujedno i jedini član drugotuženika, da je prvotuženica bila član uprave drugotuženika i u poslovanju tog društva koristila tužiteljev žig, domenu tužitelja i tužiteljev tržišni identitet i prepoznatljivost i da je kroz poslovanje drugo i trećetuženika ostvarila prihode na štetu tužitelja. Tužitelj smatra da je prvotuženica djelovala suprotno odredbi članka 252. stavka 1. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 111/12, 68/13, 110/15 i 40/19; dalje: ZTD) i članka 248. ZTD-a, te da je djelujući kroz drugo i trećetuženika prouzročila tužitelju štetu.

7. Ocjenom izvedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio da je prvotuženica imala suglasnost članova društva tužitelja za osnivanje društva drugotuženika budući su članovi društva tužitelja bili zastupani po istom zastupniku GOV, da tužitelj nije dokazao da bi drugotuženik u svom poslovanju koristio žig i domenu tužitelja, da je drugotuženik upravljao hotelima tužitelja pa da korištenje žiga i domene s obzirom na utvrđenu poslovnu odluku članova društva tužitelja i ne smatra protupravnim radnjama, da nema dokaza da bi drugotuženik u segmentu obavljanja poslova za Liburnia Riviera Hoteli d.d. koristio zaštićeni žig i domenu tužitelja, da su troškovi upravljanja tužiteljevim hotelima pali na teret druge pravne osobe, a da je prihod ostvario tužitelj. Iz iskaza svjedoka AOV prvostupanjski sud je utvrdio da je donesena odluka da se poslovanje tužitelja vodi preko drugotuženika i činjenice da protiv njega nije pokrenut postupak naknade štete kao (bivšeg) zastupnika po zakonu društva Leocori Capital GmbH (člana tužitelja), prvostupanjski sud je zaključio da se navodi o protupravnosti pripisuju naknadno izmijenjenim okolnostima oko vlasničke strukture tužitelja jer je u utuženom razdoblju odluka o osnivanju drugotuženika i utvrđeni način poslovanja bio odobren od strane tužitelja te da između tadašnjih članova društva tužitelja nije bilo razmimoilaženja po tom pitanju. Tužitelj nije dokazao postojanja štetne radnje stoga je zahtjev za naknadom štete ocijenjen kao neosnovan. Nadalje prvostupanjski sud je odbacio tužbu u odnosu na trećetuženika jer tužitelj nije postavio tužbeni zahtjev u odnosu na trećetuženika sukladno članku 270. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 71/15, 104/17, 36/22 i 27/24; dalje: SZ).

8. Ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud prije nego što je odbacio tužbu u odnosu na trećetuženika trebao sukladno članku 109. ZPP-a pozvati tužitelja da uskladi tužbeni zahtjev sukladno rješenju Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj St-205/2023-17 od 18. listopada 2023. i članku 270. SZ-a. Naime, prvostupanjski sud je donio 15. siječnja 2024. rješenje o nastavku predmetnog postupka (list 223. spisa), rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj St-205/2023-17 od 18. listopada 2023. upućen je vjerovnik (ovdje tužitelj) na parnicu protiv stečajnog dužnika (ovdje trećetuženika) radi utvrđenja osporene tražbine drugog višeg isplatnog reda u iznosu od 156.164,71 EUR, a odredbom članka 270. SZ-a propisano je da se u parnici utvrđivanje tražbine može zahtijevati samo na temelju osnove, u iznosu i isplatnom redu kako je ono naznačeno u prijavi ili na ispitnom ročištu. Stoga slijedom citirane odredbe iz članka 270. SZ-a tužbeni zahtjev može glasiti samo sukladno navedenoj zakonskoj odredbi.

9. Odredbom članka 429. stavka 1. ZTD-a propisano je da na zabranu konkurencije člana uprave na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 248. ovoga Zakona. Ako društvo nema nadzorni odbor, suglasnost iz članka 248. stavka 1. ovoga Zakona daju članovi društva (stavak 2.). Suglasnost iz članka 248. stavka 1. ovoga Zakona glede članova društva koji su imenovani u upravu društva može se dati i društvenim ugovorom. Smatra se da je suglasnost dana i onda ako su članovi društva imenovali nekoga od njih u upravu društva, iako su znali za postojanje okolnosti iz članka 248. stavka 1. ovoga Zakona, a oni pri tome nisu izričito tražili da imenovani član drugačije postupi. Dana suglasnost može se u svako doba povući (stavak 3.). Slijedom navedene odredbe valja razjasniti osnivanje i poslovanje drugo i trećetuženika i postupanje prvotuženice kao člana uprave tužitelja i navedenih društva u donosu na štetu za koju tužitelj tvrdi da mu je nastala.

10. Nadalje, odredbama Zakona o trgovačkim društvima određeno je tko je član društva, njegova prava i obveze i upis članova društva u sudski registar stoga odredbe navedenog Zakona ne uređuju odnose kao što su stvarni vlasnik društva ili krajnji vlasnik i vlasnik „na papiru“.

11. Članovi uprave društva koji povrijede svoju dužnost vođenja poslova uprave, odgovaraju za štetu društvu i vjerovnicima društva, ako postoje pretpostavke iz odredbe članka 252. ZTD-a. Osnovno je pravilo da članovi uprave odgovaraju za štetu društvu, ako su povrijedili pravilo da vode poslove društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika. Njihova odgovornost traje od imenovanja do prestanka mandata, odnosno odgovaraju za štetu za razdoblje u kojem su obavljali poslove vođenja društva. Vođenjem poslova društva smatra se svako djelovanje člana uprave u tom svojstvu ili kada bi morao tako djelovati. Iz sadržaja odredbe članka 252. stavka 1. ZTD-a proizlazi kako član uprave ne postupa protivno obvezi o načinu vođenja poslova društva ako pri donošenju poduzetničke odluke smije na temelju primjerenih informacija razumno pretpostaviti da djeluje za dobrobit društva. Razumno je pretpostaviti da pri donošenju odluke člana uprave ne smije postojati sukob interesa niti se smije djelovati pod utjecajem koji nije spojiv s onim o čemu se odlučuje. Ako član uprave pri donošenju poduzetničke odluke ne djeluje u dobroj vjeri ne može se smatrati da postupa u skladu sa svojim obvezama člana uprave društva. Član uprave treba dokazati da njegova radnja odnosno propuštanje nisu značili povredu njegove obveze te da nisu bili skrivljeni. Članovi uprave odgovaraju za svaku krivnju te je za njihovu odgovornost dovoljno postojanje bilo kojeg stupnja krivnje. Budući da se krivnja članova uprave pretpostavlja na njima je teret dokaza da njegova aktivna radnja odnosno propust ne znače povredu njegovih dužnosti, da između radnje i nastale štete nema uzročnosti te da nema krivnje.

12. U odnosu na žalbene navode tužitelja da mu je uskraćeno pravo raspravljanja pred sudom zbog toga što je prvostupanjski sud odbio saslušati AO i NO valja navesti da neprihvaćanje prijedloga stranke za izvođenjem dokaza ne predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a. Međutim izostanak obrazloženja odbijanja dokaza predstavlja bitnu povredu članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a u slučaju kada iz ostalih razloga presude nije jasno zbog čega izvođenje predloženih dokaza ne bi bilo potrebno. Za dodati je da spisu prilože pisani iskazi AO i NO s ovjerenim potpisima davatelja iskaza kod javnog bilježnika (list 149. - 157. spisa).

13. Prvotuženica je osnovala trećetuženika koju činjenicu i odnos prvo do trećetuženika prvostupanjski sud u kontekstu odredbe članka 429. stavka 1. ZTD-a nije ispitivao. Tome je za dodati da je trećetuženik taj koji je osnovao drugotuženika, a prvotuženica je bila član uprave oba društva. Slijedom navedenog ovaj sud nalazi da time što je prvostupanjski sud odbacio tužbu u odnosu na trećetuženika činjenično stanje ostalo neutvrđeno radi čega je valjalo na temelju članka 370. ZPP-a ukinuti prvostupanjsku presudu, predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučiti kao u točki I. izreke rješenja. O troškovima postupka odlučeno je kao u točki II. izreke sukladno članku 166. stavku 3. ZPP-a.

14. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će na temelju članka 109. ZPP-a pozvati tužitelja da uredi tužbeni zahtjev u odnosu na trećetuženika sukladno članku 270. SZ-a. Ako tužitelj uskladi tužbeni zahtjev u odnosu na trećetuženika sukladno članku 270. SZ-a prvostupanjski sud će ponovo ocijeniti postupanje prvo do trećetuženika u odnosu na zahtjev za naknadu štete.

Zagreb, 10. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Mirna Maržić