Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu

Stalna služba u Našicama

Našice, Trg dr. F. Tuđmana 14

Poslovni broj: P-224/2022-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, Stalna služba u Našicama, po sutkinji Anici Wolf, kao sucu pojedincu, a na prijedlog višeg sudskog savjetnika Eve Nekić, u pravnoj stvari tužitelja ADRIATIC osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976, zastupanog po punomoćniku Ivi Kaselj Šabić, odvjetnici u OD Grgić & Partneri, Pisarnica Osijek, protiv tuženika CŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate 970,70 eur, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 18. ožujka 2025. godine, u prisutnosti zamjeničkog punomoćnika tužitelja, u odsutnosti tuženika, a objavljene dana 10. travnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku CŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da plati tužitelju Adriatic osiguranju d.d. iz Zagreba, Listopadska 2, OIB: 94472454976 iznos od 970,70 € (slovima: devetstosedamdeseteuraisedamdeset- centi) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

-41,60 eur od 1. ožujka 2021. do isplate,

-92,91 eur od 1. travnja 2021. do isplate,

-92,91 eur od 3. svibnja 2021. do isplate,

-92,91 eur od 2. lipnja 2021. do isplate,

-92,91 eur od 1. srpnja 2021. do isplate,

-92,91 eur od 2. kolovoza 2021. do isplate,

-92,91 eur od 1. rujna 2021. do isplate,

-92,91 eur od 1. listopada 2021. do isplate,

-92,91 eur od 2. studenoga 2021. do isplate,

-92,91 eur od 1. prosinca 2021. do isplate,

-92,91 eur od 3. siječnja 2023. do isplate, sve po stopi koja se od 01. ožujka 2021. do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, na IBAN: [broj bankovnog računa] uz naznaku poziva na broj: 108310560155.

II Nalaže se tuženiku CŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da plati tužitelju Adriatic osiguranju d.d. iz Zagreba, Listopadska 2, OIB: 94472454976 trošak parničnog postupka u iznosu od 715,98 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, na IBAN: [broj bankovnog računa] uz naznaku poziva na broj: 108310560155.

III S preostalim dijelom zahtjeva za naknadom troška postupka tužitelj se odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj se u tužbi poziva na presudu Općinskog suda u Našicama broj P- 124/2007-6 od 23. svibnja 2007. i to toč. II izreke kojom je tuženik Jadransko osiguranje d.d. Split bio obvezan isplaćivati tužitelju malodobnom CŠ na ime rente za izgubljeno uzdržavanje unaprijed mjesečni iznos od 700,00 kuna i to počev od 2. svibnja 2007. do isplate s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Navedena presuda postala je pravomoćna 26. srpnja 2007. Osnov za isplatu mjesečnih renti na ime izgubljenog uzdržavanja jest činjenica da je majka ovdje tuženika pokojna ŠŠ smrtno stradala u prometnoj nesreći dana 8. siječnja 2005., a za nastup koje nesreće je odgovoran osiguranik ovdje tužitelj. Kako je u vrijeme nastanka prometne nesreće ovdje tuženik imao nepunih 6 godina, to mu je temeljem odredbe čl. 1094 u svezi s čl. 1088 Zakona o obveznim odnosima istome dosuđena naknada u vidu mjesečnih renti na ime prava osobe koju je poginula uzdržavala, a koje pravo traje sve do trenutka zasnivanja radnog odnosa. Tuženik je u vrijeme donošenja navedene presude I-st. suda imao 6 godina (isti je rođen **.**.2001.), te je dana 11. listopada 2019. stekao punoljetnost. Tužitelj je izvršavao svoju obvezu plaćanja mjesečne rente na ime izgubljenog uzdržavanja od dana presuđenja pa sve do 31. siječnja 2022. kada je došao do saznanja da se tuženik zaposlio i to dana 13. siječnja 2021., te da nema daljnje osnove za isplatama rente po osnovi izgubljenog uzdržavanja, a temeljem čega su nastavna plaćanja rente obustavljena. Tužitelj u tužbi navodi da je od dana zasnivanja radnog odnosa prestalo pravo tuženika na uzdržavanje koje mu je dosuđeno pravo toč. II izreke presude Općinskog suda u Našicama broj: P-124/2007 od 23. svibnja 2007., pa tužitelj od tuženika potražuje temeljem odredbe čl. 1111 Zakona o obveznim odnosima povrat svih mjesečnih iznosa isplaćenih na ime rente nakon dana 13. siječnja 2021. pa sve do obustave isplate i to dana 31. siječnja 2022. kojeg datuma je isti došao do saznanja da se tuženik zaposlio jer se isti unatoč pozivima tužitelja nije odazivao niti dostavio traženu informaciju. Tužitelj smatra da temeljem odredbe čl. 1111 st. 1 i 3 Zakona o obveznim odnosima postoji obveza tuženika na povrat cjelokupno isplaćenog iznosa rente od 13. siječnja 2021. do 31. siječnja 2022. i to sa zateznom kamatom koje teku temeljem odredbe čl. 1115 Zakona o obveznim odnosima, od dana kada je isplaćena svaka pojedina renta. Stoga tužitelj Adriatic osiguranje d.d. Zagreb predlaže sudu da donese presudu da istom naloži tuženiku da isplati tužitelju iznos od 8.806,44 kune sa zakonskim zateznim kamatama koje na svaki pojedini isplaćeni iznos rente teku od dana isplate, kao i trošak parničnog postupka s pripadajućim kamatama.

2. Podneskom od 17. ožujka 2025. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev obzirom na učinjene uplate od strane tuženika nakon podnošenja tužbe u ukupnom iznosu od 198,12 eur, kao i temeljem Zakona o uvođenju eura kao službene valute u RH-a, pa je predložio sudu da donese presudu i obveže tuženika da tužitelju isplati iznos od 970,70 eur / 7.313,74 kune s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedini iznos kako je to navedeno u toč. I izreke presude.

3. U odgovoru na tužbu od 12. rujna 2022. i u pisanom očitovanju od 11. kolovoza 2023. tuženik je naveo kako ne osporava navode iz tužbe. Smatra da u njegovom postupanju nije bilo namjere već je predmetna pogreška učinjena iz čistog neznanja. U vrijeme donošenja prvostupanjske presude imao je 6 godina i navedenu presudu nije vidio nikada u životu, a do 31. siječnja 2022. nije mu bilo poznato po kojoj osnovi prima novac. Nakon smrti majke živio je s ocem u obiteljskoj kući. Po završetku srednje škole se zaposlio, preselio s djevojkom u stan i započeo samostalan život. Kako mu po zaposlenju plaća nije bila dogovorena u fiksnom iznosu i razlikovala se od mjeseca do mjeseca tuženik je smatrao kako su mu sva sredstva koja sjedaju na račun isplaćena od poslodavca. Tada nije imao mobilno bankarstvo i nije imao svakodnevni uvid u vlastite financije i osobe koje su mu vršile uplatu. Prvi puta kada je uočio da je isplatitelj dijela njegovih mjesečnih primanja tužitelj, Adriatic osiguranje d.d. iste je kontaktirao i zamolio za pojašnjenje osnove po kojoj mu sjeda novac. Nakon dobivanja informacija tuženik je ostao u šoku. Naveo je da je njegov otac vodio brigu o njemu, financirao ga, imao pristup i tuženikovim prihodima po osnovi rente za izgubljeno uzdržavanje. Njegov otac, nakon njegovog zaposlenja smatrao je kako je pravo na rentu ukinuto, dok s druge strane on kao tuženik nije bio upoznat s postojanjem rente. Nakon što je putem e-maila od tužitelja dobio zahtjev za dostavu dokumentacije odmah je kontaktirao HŠ, djelatnicu tužitelja radi pojašnjenja postupka i dostave dokumentacije koja mu je odgovorila da je u međuvremenu sve uspjela pronaći, te da nije dužan ništa dostavljati. S imenovanom je dogovorio da će isplatu potraživanja vršiti u obrocima od ožujka, te da će ga kontaktirati oko dogovora, no nije bio kontaktiran sve do lipnja kada je samostalno kontaktirao tužitelja i raspitao se kada može početi s otplatom. Rečeno mu je da ne može biti proveden način otplate po prvotnom dogovoru zbog zastare, a na upit o nastupu zastare nije dobio povratnu informaciju. U kolovozu 2022. otišao je u Poslovnicu tužitelja s ukupnom svotom dugovanog novca koji je jedva prikupio, nakon čega gospođa HŠ nije željela surađivati niti pružiti daljnju pomoć. U Poslovnici tužitelja u Našicama zaposlenica po imenu C pružila mu je pomoć i laički mu objasnila njegove obveze. Nakon što je tuženik ponovno predložio podmirenje dugovanja djelatnica je odbila primiti novac jer nije znala u kojem je stadiju predmet. Obećala mu je dati povratnu informaciju ali to nije učinila. Tuženik je istaknuo kako niti u jednom trenutku nije osporavao postojanje dugovanog iznosa, niti se protivio njegovom podmirenju. Izrazio je žaljenje što nije ustrajao u nakani da dugovani iznos odmah podmiri jer bi za njega nastali troškovi bili znatno manji. U tom trenutku tuženik nije slutio da će iako je ponudio da dobrovoljno ispuni obvezu ipak biti tužen. S obzirom da predmetni dug niti ne osporava smatra kako se radi o obijesnom parničenju i predložio je sklapanje nagodbe.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju koju je tužitelj podnio uz tužbu i naknadno tijekom postupka.

4a) Iz presude Općinskog suda u Našicama broj: P-124/07 od 23. svibnja 2007. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku broj: Gž-2736/07-2 od 26. srpnja 2007. (strana 8 do 14 spisa) vidljivo je da je temeljem presude prvostupanjskog suda tuženik Jadransko osiguranje obvezno tužitelju mldb. CŠ ŠŠ zastupanom po ocu i z.z. RŠ na ime rente mjesečno unaprijed plaćati iznos od 700,00 kuna počev od 2. svibnja 2007. pa do isplate. Iz Sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu (strana 15 spisa) vidljivo je da je Jadransko osiguranje d.d. promijenilo naziv tvrtke u Adriatic osiguranje d.d., a promjena je objavljena na Oglasnoj ploči 1. siječnja 2019.

4b) Iz potvrda o isplaćenim rentama na ime uzdržavanja učinjenih prema tuženiku u razdoblju od 4.1.2021. do 3.1.2022. (strana 16 do 28 spisa) vidljivo je da je tuženiku svaki mjesec isplaćivan iznos od 700,00 kuna, a isplate su obavljene 4. siječnja, 1. veljače, 1. ožujka, 1. travnja, 3. svibnja, 2. lipnja, 1 srpnja, 2. kolovoza, 1. rujna, 1. listopada, 2. studenoga i 1. prosinca 2021., te 3. siječnja 2022. Isplata je vršena na IBAN tuženika kod Addiko Bank d.d. (strana 29 spisa).

4c) Iz podneska od 23. prosinca 2020. i 13. siječnja 2022. vidljivo je da je tužitelj od tuženika tražio dokumentaciju vezano za odštetni zahtjev i to potvrdu o redovnom školovanju ili zaposlenju (strana 30 i 33 spisa). Iz e-mail korespondencije (strana 31 i 32 spisa) vidljivo je da je zaposlenica tužitelja HŠ izvijestila tuženika 13. siječnja 2022. kako mu je s danom 13. siječnja 2020. kada je zasnovao radni odnos prestali uvjeti za isplatu rente, te je pozvan da povrat sredstava koje je neosnovano primio vrati tužitelju na račun: IBAN [broj bankovnog računa], model: 00, poziv na broj: 108310560155.

4d) Iz potvrde HZMO od 28.7.2022. vidljivo je da se tuženik dana 13. siječnja 2021. zaposlio tj. stekao svojstvo osiguranika kod Pro Wood d.o.o. Đurđenovac (strana 38 i 39 spisa).

4e) Iz e-mail korespondencije između tuženika i punomoćnika tužitelja vezano za podmirenje duga i sklapanja nagodbe (strana 61 do 67 spisa) vidljivo je da je punomoćnik tužitelja pozvao tuženika da izvrši otplatu ukupnog duga od 1.188,72 eur (glavnica 1.168,81 eur + pristojba na tužbu 19,90 eur) u 12 mjesečnih rata, mjesečni iznos od 99,06 eur s tim da otplata započne u listopadu 2023. i završi s listopadom 2024. Tuženiku je dostavljen i broj računa na koji bi se vršila uplata. U svibnju 2024. tuženik je požurivan jer je kasnio s plaćanjem dogovorenih iznosa.

4f) Iz pregleda uplata koje je izvršio tuženik po osnovi predmetnog dugovanja tužitelju (strana 68 spisa) vidljivo je da je tuženik 8. studenoga 2023. i 8. prosinca 2023. izvršio uplatu iznosa od po 99,06 eur, što ukupno iznosi 198,12 eur.

5. Na temelju ocjene dokaza izvedenih u ovom postupku i pregleda priložene dokumentacije sud je utvrdio slijedeće činjenice:

-da je tuženik temeljem prvostupanjske presude primao rentu od tužitelja u mjesečnom iznosu od 700,00 kuna od 2. svibnja 2007. pa nadalje, da je tuženik 11. listopada 2019. postao punoljetan i da je zasnovao radni odnos kod poslodavca Pro Wood d.o.o. Đurđenovac dana 13. siječnja 2021.,

-da je tužitelj izvršavao obvezu plaćanja mjesečne rente na ime izgubljenog uzdržavanja od dana presuđenja pa sve do 31. siječnja 2022. kada je saznao da se tuženik zaposlio, te da je s danom zaposlenja prestalo pravo tuženika na uzdržavanje koje mu je pravo dosuđeno prvostupanjskom presudom broj: P-124/2007.

6. Odredbom čl. 1111 st. 1 i 3 Zakona o obveznim odnosima ((NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 156/23, dalje: ZOO) propisano je kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

7. Ocjenjujući rezultate provedenog postupka sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan jer je nesporno utvrđeno da je od dana zasnivanja radnog odnosa tuženika (13. siječnja 2021.) prestalo njegovo pravo na uzdržavanje tj. rentu koja mu je dosuđena presudom Općinskog suda u Našicama, te da je obvezan izvršiti povrat svih mjesečnih iznosa isplaćenih na ime rente nakon 13. siječnja 2021., pa sve do obustave isplate i to dana 31. siječnja 2022. (kada je tužitelj saznao da se tuženik zaposlio). Tuženik tijekom postupka-u odgovoru na tužbu i pisanom očitovanju nije sporio navode iz tužbe odnosno osnov i visinu tužbenog zahtjeva, već se branio subjektivnim i objektivnim razlozima, a posebno neznanjem (nije znao da postoji presuda temeljem koje je primao rentu i da ga otac nije s istim upoznao niti znao do kada ima pravo na istu). Sud ne prihvaća navode tuženika kako ga je tužitelj od trenutka saznanja za predmetno dugovanje zavlačio i davao nepotpune informacije jer je to protivno podacima iz spisa jer je vidljivo da mu je bio dostupan broj računa na koji može izvršiti povrat nepripadno isplaćenog iznosa (strana 32 spisa), a i nakon pokrenute parnice ponuđena mu je prihvatljiva nagodba uz obvezu isplate predmetnog duga u roku od godine dana. Iz spisa je vidljivo da je tuženik izvršio uplatu samo dva mjesečna iznosa dogovorena s punomoćnikom tužitelja, što ukupno iznosi 198,12 eur, da se nije odazvao na pripremna ročišta zakazana za dan 31. kolovoza 2023. i 18. ožujka 2025. na kojem je sud i zaključio pripremno ročište i održao glavnu raspravu, a na koja je tuženik uredno pozvan putem e-Oglasne ploča suda. Iz spisa je vidljivo da tuženik nije obavijestio sud i dostavio svoju eventualnu novu adresu na kojoj boravi ili prebiva već je isti još uvijek prijavljen na adresi [adresa]. Iz ponašanja tuženika vidljivo je da isti izbjegava podmirenje predmetnog dugovanja a nikako se ne radi o obijesnom parničenju od strane tužitelja. Uplatom dvije mjesečne rate tuženik je priznao potraživanje tužitelja. Zbog svega navedenog sud je odbio ostale prijedloge tužitelja (strana 95 spisa) jer te činjenice tuženik nije osporavao. Kako je tuženik izvršio uplatu iznosa od 198,12 eur tužitelj je zahtijevao isplatu preostalog iznosa od 970,70 eur kako je to specificirano u tužbenom zahtjevu (strana 85 do 88 spisa), što mu je sud i priznao, a na dosuđene iznose priznao je tužitelju kamate od dana kada je tuženiku isplaćena svaka pojedina renta, sukladno potvrdama koje prileže spisu (strana 16 do 28 spisa).

8. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i 155. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP). Tužitelj je u troškovniku (strana 97 spisa) zatražio ukupni trošak postupka 1.372,23 eur i to za sastav tužbe, obrazloženog podneska od 30. kolovoza 2022., 23. siječnja 2023., 29. rujna 2023., 1. kolovoza 2024., za pristup na ročište 31. kolovoza 2023. i 18. ožujka 2025. iznos od po 150,00 eur za svaku radnju, pristup, na ime PDV-a 262,50 eur, na ime pristojbe na tužbu 19,91 eur i pristojbe na presudu 39,82 eur. Na zatraženi trošak zahtijevao je i zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate. Sud je tužitelju priznao trošak u ukupnom iznosu od 715,98 eur, a ne u prekomjerno zatraženom iznosu od 1.372,23 eur i to za sastav tužbe i pristup na ročište 18. ožujka 2025. iznos od po 150,00 eur za svaku radnju, za sastav podnesaka od 23. siječnja 2023. i 29. rujna 2023. iznos od po 37,50 eur, sukladno Tbr. 8 toč. 4 OT ( 25% nagrade iz Tbr. 7 toč. 1 OT) jer se istima tražilo zakazivanje ročišta i rok za sklapanje nagodbe, za pristup na ročište 31. kolovoza 2023. koje je bilo odgođeno na prijedlog tužitelja i na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima sud je priznao nagradu u iznosu od 75,00 EUR, sukladno Tbr. 9 toč. 2 OT ( 50% nagrade iz Tbr. 7. toč. 1 OT), za sastav podneska od 1. kolovoza 2024. sud je priznao iznos od 75,00 eur sukladno Tbr. 8 toč. 3 OT (50% nagrade iz Tbr. 7. toč. 1 OT), na ime PDV-a sud je priznao iznos od 131,25 eur umjesto zatraženih 262,50 eur. Sud je priznao tužitelju i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 19,91 eur (plaćena u 50-postotnom iznosu dužne pristojbe) i pristojbe na presudu iznos od 39,82 eur, što sveukupno iznosi 715,98 eur. Sud nije tužitelju priznao trošak sastava podneska od 30. kolovoza 2022. iznos od 150,00 eur plus PDV jer isti nije bio nužan iz razloga što je tužitelj uz taj podnesak dostavio sudu potvrdu HZMO koja je kod tužitelja zaprimljena 29. srpnja 2022. dakle, isti dan kada je podnesena tužba. Na dosuđeni iznos troška sud je tužitelju priznao zatezne kamate od dana donošenja ove presude, sukladno odredbi čl. 151 st. 3 ZPP. U preostalom dijelu zatraženog troška koji iznosi 656,25 eur sud je odbio tužitelja.

9. Radi izloženog riješeno je kao u izreci ove presude.

Našice, 10. travnja 2025. godine

SUTKINJA:

Anica Wolf

POUKA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude nezadovoljne stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku iste. Žalba se izjavljuje pisano u 3 primjerka, putem ovoga suda, a o istoj rješava nadležan županijski sud.

Presuda se može pobijati zbog bitne povrede materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., osim zbog povrede iz članka 354. st. 2. točka 3. Zakona o parničnom postupku.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Tuženik