Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-1147/2021-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Ane Beloglavec, predsjednice vijeća, Ljiljane Milina, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Predraga Jovanića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Damir Varga i Jurica Barbarić, odvjetnici u Vinkovcima, protiv tuženika Erste&Steiermärkische banka d.d., Rijeka OIB 23057039320, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj: P-605/19-30 od 12. listopada 2021., u sjednici vijeća održanoj 13. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
Djelomično se odbija žalba tuženika i potvrđuje točka III. izreke presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj: P-605/19-30 od 12. listopada 2021.
r i j e š i o j e
I. Djelomično se uvažava žalba tuženika, te ukida presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj: P-605/19-30 od 12. listopada 2021. u pobijanom dosuđujućem dijelu i odluci o parničnom trošku, točke I., II. i IV. izreke, te se predmet vraća u istom dijelu na ponovno suđenje.
II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj:2402006- 1031262160/51400607-5103342723 od 10. 1. 2007, sklopljenog između tužitelja NH [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i tuženika Erste&Steiermärkische banka d.d., Rijeka OIB 23057039320 , Jadranski trg 3a, Rijeka u dijelu u kojem glase i to u čl. 7. predmetnog ugovora glasi…" VALUTNA KLUZULA, povrat obveze iz ovoga Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate sa zakašnjenjem u plaćanju naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će se srednjem tečaju Banke za CFH… eventualnim rizicima promjene tečaja"; u čl. 8…" kamatna stopa je promjenjiva…u skladu s važećim odlukama Banke…" u čl. 12. glasi:" Za sve što ovim Ugovorom nije predviđeno, primjenjivat će se ….i opći akti banke".
II Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische banka d.d. (OIB: 23057039320), Jadranski trg 3a, Rijeka, da tužitelju NH (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], na ime povrata pretplaćenih iznosa otplate kredita zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli isplati iznos od 14.893,76 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:
0,31 kn počevši od 3.03.2008. do 14.1.2016.godine
10,59 kn počevši od 1.04.2008. do 14.1.2016.godine
51,60 kn počevši od 31.10.2008. do 14.1.2016.godine
6,49 kn počevši od 1.12.2008. do 14.1.2016.godine
66,76 kn počevši od 2.01.2009. do 14.1.2016.godine
70,67 kn počevši od 2.02.2009. do 14.1.2016.godine
76,12 kn počevši od 2.03.2009. do 14.1.2016.godine
91,78 kn počevši od 1.04.2009. do 14.1.2016.godine
92,96 kn počevši od 4.05.2009. do 14.1.2016.godine
79,55 kn počevši od 1.06.2009. do 14.1.2016.godine
64,38 kn počevši od 1.07.2009. do 14.1.2016.godine
71,44 kn počevši od 6.08.2009. do 14.1.2016.godine
80,42 kn počevši od 2.09.2009. do 14.1.2016.godine
68,54 kn počevši od 2.10.2009. do 14.1.2016.godine
70,55 kn počevši od 3.11.2009. do 14.1.2016.godine
80,04 kn počevši od 2.12.2009. do 14.1.2016.godine
92,73 kn počevši od 4.01.2010. do 14.1.2016.godine
103,95 kn počevši od 2.02.2010. do 14.1.2016.godine
104,03 kn počevši od 2.03.2010. do 14.1.2016.godine
134,65 kn počevši od 2.04.2010. do 14.1.2016.godine
122,25 kn počevši od 3.05.2010. do 14.1.2016.godine
128,27 kn počevši od1.06.2010. do 14.1.2016.godine
194,70 kn počevši od 2.07.2010. do 14.1.2016.godine
176,02 kn počevši od 2.08.2010. do 14.1.2016.godine
225,12 kn počevši od 2.09.2010. do 14.1.2016.godine
201,28 kn počevši od 1.10.2010. do 14.1.2016.godine
177,11 kn počevši od 3.11.2010. do 14.1.2016.godine
230,66 kn počevši od 3.12.2010. do 14.1.2016.godine
278,08 kn počevši od 3.01.2011. do 14.1.2016.godine
246,10 kn počevši od 2.02.2011. do 14.1.2016.godine
258,92 kn počevši od 1.03.2011. do 14.1.2016.godine
229,46 kn počevši od 4.04.2011. do 14.1.2016.godine
239,82 kn počevši od 2.05.2011. do 14.1.2016.godine
318,61 kn počevši od 2.06.2011. do 14.1.2016.godine
317,95 kn počevši od 1.07.2011. do 14.1.2016.godine
388,32 kn počevši od 1.08.2011. do 14.1.2016.godine
372,39 kn počevši od 1.09.2011. do 14.1.2016.godine
296,54 kn počevši od 4.10.2011. do 14.1.2016.godine
291,31 kn počevši od 2.11.2011. do 14.1.2016.godine
287,56 kn počevši od 1.12.2011. do 14.1.2016.godine
302,42 kn počevši od 3.01.2012. do 14.1.2016.godine
320,40 kn počevši od 2.02.2012. do 14.1.2016.godine
319,29 kn počevši od 5.03.2012. do 14.1.2016.godine
308,44 kn počevši od 3.04.2012. do 14.1.2016.godine
314,33 kn počevši od 2.05.2012. do 14.1.2016.godine
320,36 kn počevši od 1.06.2012. do 14.1.2016.godine
313,67 kn počevši od 2.07.2012. do 14.1.2016.godine
316,08 kn počevši od 3.08.2012. do 14.1.2016.godine
308,61 kn počevši od 3.09.2012. do 14.1.2016.godine
293,45 kn počevši od 2.10.2012. do 14.1.2016.godine
310,13 kn počevši od 2.11.2012. do 14.1.2016.godine
311,62 kn počevši od 4.12.2012. do 14.1.2016.godine
313,74 kn počevši od 2.01.2013. do 14.1.2016.godine
293,73 kn počevši od 4.02.2013. do 14.1.2016.godine
305,04 kn počevši od 4.03.2013. do 14.1.2016.godine
310,56 kn počevši od 2.04.2013. do 14.1.2016.godine
304,01 kn počevši od 3.05.2013. do 14.1.2016.godine
280,00 kn počevši od 3.06.2013. do 14.1.2016.godine
279,85 kn počevši od 5.07.2013. do 14.1.2016.godine
282,40 kn počevši od 2.08.2013. do 14.1.2016.godine
292,31 kn počevši od 4.09.2013. do 14.1.2016.godine
308,53 kn počevši od 1.10.2013. do 14.1.2016.godine
299,11 kn počevši od 4.11.2013. do 14.1.2016.godine
303,86 kn počevši od 2.12.2013. do 14.1.2016.godine
305,06 kn počevši od 3.01.2014. do 14.1.2016.godine
261,70 kn počevši od 3.02.2014. do 14.1.2016.godine
267,99 kn počevši od 3.03.2014. do 14.1.2016.godine
265,13 kn počevši od 1.04.2014. do 14.1.2016.godine
258,70 kn počevši od 2.05.2014. do 14.1.2016.godine
255,93 kn počevši od 2.06.2014. do 14.1.2016.godine
257,15 kn počevši od 1.07.2014. do 14.1.2016.godine
264,86 kn počevši od 1.08.2014. do 14.1.2016.godine
271,26 kn počevši od 2.09.2014. do 14.1.2016.godine
272,39 kn počevši od 2.10.2014. do 14.1.2016.godine
275,99 kn počevši od 3.11.2014. do 14.1.2016.godine
23,91 kn počevši od 1.12.2014. do 14.1.2016.godine
242,68 kn počevši od 2.01.2015. do 14.1.2016.godine
37,12 kn počevši od 2.02.2015. do 14.1.2016.godine
282,58 kn počevši od 1.03.2015. do 14.1.2016.godine
282,58 kn počevši od 1.04.2015. do 14.1.2016.godine
282,58 kn počevši od 1.05.2015. do 14.1.2016.godine
282,58 kn počevši od 1.06.2015. do 14.1.2016.godine
282,58 kn počevši od 1.07.2015. do 14.1.2016.godine
282,58 kn počevši od 1.08.2015. do 14.1.2016.godine
282,58 kn počevši od 1.09.2015. do 14.1.2016.godine
14.893,76 kn počevši od 15.1.2016. do isplate
i to sve po kamatnoj stopi u visini od 15% godišnje do 01. studenog 2008. g., a nadalje u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. g., te nadalje po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve do isplate, sve to u roku od 15 dana.
III. Odbija se protutužbeni zahtjev tužitelja koji glasi;
"Utvrđuje se postojanje tražbine tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. (OIB: 23057039320), Jadranski trg 3a, Rijeka, prema tužitelju NH (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] koja iznosi CHF 888,13 odnosno u kunskoj protuvrijednosti iznos od kn 4.054,14 zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na sljedeće iznose:
- CHF 0,41 izraženo u kn 1,87 od 02.11.2011. pa do isplate,
- CHF 0,41 izraženo u kn 1,87 od 02.12.2011. pa do isplate,
- CHF 0,42 izraženo u kn 1,92 od 02.01.2012. pa do isplate,
- CHF 0,41 izraženo u kn 1,87 od 02.02.2012. pa do isplate,
- CHF 0,41 izraženo u kn 1,87 od 02.03.2012. pa do isplate,
- CHF 0,41 izraženo u kn 1,87 od 02.04.2012. pa do isplate,
- CHF 0,41 izraženo u kn 1,87 od 02.05.2012. pa do isplate,
- CHF 0,41 izraženo u kn 1,87 od 02.06.2012. pa do isplate,
- CHF 0,41 izraženo u kn 1,87 od 02.07.2012. pa do isplate,
- CHF 0,41 izraženo u kn 1,87 od 02.08.2012. pa do isplate,
- CHF 0,41 izraženo u kn 1,87 od 02.09.2012. pa do isplate,
- CHF 0,41 izraženo u kn 1,87 od 02.10.2012. pa do isplate,
- CHF 0,41 izraženo u kn 1,87 od 02.11.2012. pa do isplate,
- CHF 0,41 izraženo u kn 1,87 od 02.12.2012. pa do isplate,
- CHF 0,41 izraženo u kn 1,87 od 02.01.2013. pa do isplate,
- CHF 0,41 izraženo u kn 1,87 od 02.02.2013. pa do isplate,
- CHF 0,41 izraženo u kn 1,87 od 02.03.2013. pa do isplate,
- CHF 0,41 izraženo u kn 1,87 od 02.04.2013. pa do isplate,
- CHF 0,40 izraženo u kn 1,83 od 02.05.2013. pa do isplate,
- CHF 0,40 izraženo u kn 1,83 od 02.06.2013. pa do isplate,
- CHF 0,40 izraženo u kn 1,83 od 02.07.2013. pa do isplate,
- CHF 0,40 izraženo u kn 1,83 od 02.08.2013. pa do isplate,
- CHF 0,40 izraženo u kn 1,83 od 02.09.2013. pa do isplate,
- CHF 0,40 izraženo u kn 1,83 od 02.10.2013. pa do isplate,
- CHF 0,40 izraženo u kn 1,83 od 02.11.2013. pa do isplate,
- CHF 0,40 izraženo u kn 1,83 od 02.12.2013. pa do isplate,
- CHF 0,40 izraženo u kn 1,83 od 02.01.2014. pa do isplate,
- CHF 45,28 izraženo u kn 206,69 od 02.02.2014. pa do isplate,
- CHF 45,15 izraženo u kn 206,10 od 02.03.2014. pa do isplate,
- CHF 45,00 izraženo u kn 205,42 od 02.04.2014. pa do isplate,
- CHF 44,86 izraženo u kn 204,78 od 02.05.2014. pa do isplate,
- CHF 44,71 izraženo u kn 204,09 od 02.06.2014. pa do isplate,
- CHF 44,57 izraženo u kn 203,45 od 02.07.2014. pa do isplate,
- CHF 44,41 izraženo u kn 202,72 od 02.08.2014. pa do isplate,
- CHF 44,26 izraženo u kn 202,04 od 02.09.2014. pa do isplate,
- CHF 44,11 izraženo u kn 201,35 od 02.10.2014. pa do isplate,
- CHF 43,96 izraženo u kn 200,67 od 02.11.2014. pa do isplate,
- CHF 43,80 izraženo u kn 199,94 od 02.12.2014. pa do isplate,
- CHF 43,65 izraženo u kn 199,25 od 02.01.2015. pa do isplate,
- CHF 43,49 izraženo u kn 198,52 od 02.02.2015. pa do isplate,
- CHF 43,33 izraženo u kn 197,79 od 02.03.2015. pa do isplate,
- CHF 43,17 izraženo u kn 197,06 od 02.04.2015. pa do isplate,
- CHF 43,01 izraženo u kn 196,33 od 02.05.2015. pa do isplate,
- CHF 42,84 izraženo u kn 195,56 od 02.06.2015. pa do isplate,
- CHF 42,68 izraženo u kn 194,83 od 02.07.2015. pa do isplate,
- CHF 42,52 izraženo u kn 194,10 od 02.08.2015. pa do isplate,
- CHF 42,34 izraženo u kn 193,27 od 02.09.2015. pa do isplate,
i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena"
IV. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. (OIB: 23057039320),
Jadranski trg 3a, Rijeka, da tužitelju NH (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], isplati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 11.459,00 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja taj iznos teče od dana donošenja presude tj. od 12. 10. 2021. pa sve do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve do isplate, sve to u roku od 15 dana."
2. Protiv takve presude žalbu je pravovremeno podnio tuženik iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 23/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP) kojom pobija presudu u cijelosti. Predlaže da se presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev uz obvezu naknade tuženiku troškova postupka, podredno ista ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Traži trošak žabe u iznosu od 2.104,52 kune.
2.1. U žalbi tuženik opisom povrede ističe bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. st. 2. točka 1. ZPP, jer smatra da je trebalo razmotriti da li na strani raspravne sutkinje postoje razlozi za izuzeće u smislu odredbe članka 71. stavak 7. ZPP, koji prema mišljenju tuženika postoje ako sudac ili njemu bliska osoba ima ili je imala kredit s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom ili valutnom klauzulom u CHF ili bliska osoba sucu zastupa ili radi u odvjetničkom uredu koji zastupa takve tužitelje. Ukazuje na bitne povrede postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. i točka 12. ZPP, zbog proturječnosti presude, te prekoračenja tužbenog zahtjeva tužitelja.
2.2. Ukazuje na odlučnu činjenicu da su stranke dana 14. siječnja 2016. zaključile Aneks ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u eure sukladno odredbama glave IV. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15, dalje: ZID ZPK /15), čime je položaj tužitelja izjednačen s položajem potrošača s valutnom klauzulom u eurima. Ukazuje na recentnu sudsku praksu prema kojem nisu osnovani kondemnatorni zahtjevi radi isplate, stoga što su možebitne ništetnosti ugovornih odredi osnovnog ugovora u potpunosti otklonjene konverzijom kredita provedenom po strogo definiranim zakonskim uvjetima.
2.3. U žalbi tuženik ističe da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio ništetnost valutne klauzule, jer je bilo potrebno utvrditi je li tužitelj bio odgovarajuće informiran glede valute za koju se veže glavnica kredita, o čemu je tuženik dostavio brojnu dokumentaciju o razini informiranosti , te predložio svjedoke IH i SH, zaposlenice tuženika. Prvostupanjski sud nije niti obrazložio zbog čega je odbio dokazne prijedloge tuženika, u čemu nalazi bitne povrede postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi sa člankom 8. ZPP i člankom 354. stavak 2. točka 11. ZPP, te povredu članka 338. ZPP. Isto tuženik tvrdi i za ugovornu klauzulu o promjenjivoj kamatnoj stopi, te kritizira stajalište suda u pogledu neosnovanosti prigovora zastare. Prigovara i dosudi zateznih kamata na glavnicu od plaćanja svakog anuiteta, jer bi kamata mogla teći samo od dana pravomoćnosti sudske odluke u pojedinačnom postupku u kojem je utvrđena ništetnost, zbog čega ukazuje na pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Prigovara i odluci o parničnom trošku.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Prije svega nepravilno je stajalište tuženika da bilo koji sudac koji je imao kredit s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom ili koji je podnio tužbu protiv banke, ne može suditi u sličnim predmetima, jer suci sude na temelju Ustava, zakona, propisa, te sudske prakse kao neformalnog izvora prava, kako se o tome izjasnio predsjednik Općinskog suda u Vinkovcima u rješenju broj 29 Su- 297/2019-2 od 15. listopada 2019. (stranica 10 spisa).
6. U odnosu na dio presude u točki III. izreke kojim je odlučeno o protutužbenom zahtjevu (zapravo prigovoru radi prijeboja) radi isplate zateznih kamata koji je tuženik podnio stoga što je u jednom periodu isplate kredita kamata koju je sam primijenio bila manja od početno ugovorene kamatne stope za cijelo vrijeme trajanja otplate kredita (5,99%), prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i pravilnom primjenom prava odbio protutužbeni zahtjev. Tužitelj je uskladio tužbeni zahtjev s nalazom vještaka uzimajući u obzir konverziju i prigovor prijeboja, pa ovaj sud prihvaća stajalište prvostupanjskog suda da tuženik nema pravo na isplatu zakonskih zateznih kamata na tzv. "manje plaćene anuitete", budući ne postoje elementi nepoštenog postupanja tužitelja, niti elementi protupravnosti zbog kojih bi tuženik imao ovlaštenje na restitucijski zahtjev protiv tužitelja, niti tuženik ima pravnu zaštitu koju uživaju potrošači.
6.1. Budući da u tom dijelu nisu počinjene bitne povrede postupka, pravilnom primjenom prava prvostupanjski sud je odbio protutužbeni zahtjev tuženika kao u točki III. izreke presude, pa je žalba tuženika odbijena i potvrđena presuda u istom dijelu kao u ovoj presudi, sve primjenom članka 368. stavak 1. ZPP.
7. U preostalom dosuđujućem dijelu prvostupanjske presude (točke I. i II.) zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjski sud nije pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pa je za sada upitna i primjena materijalnog prava.
8. Razmatrajući žalbene razloge i dokazne prijedloge tuženika radi saslušanja svjedoka – zaposlenica tuženika, ovaj sud ne našao da činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno u pogledu spornih činjenica da li je tužitelj u tijeku pregovora za sklapanje kredita bio pravilno i potpuno informiran o rizicima valutne klauzule u CHF, te rizicima sklapanja ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi kao i načinu promjene kamatne stope.
9. Nije sporno među strankama da je tužitelj sklopio 10. siječnja 2007. Ugovor o kreditu s tuženikom kao kreditorom (dalje: Ugovor), za iznos kredita u visini od 25.400,00 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, s otplatom u jednakim anuitetima kroz 20 godina (240 mjesečnih anuiteta) i ugovorenom promjenjivom kamatom, koja je na dan sklapanja kredita iznosila 5,99% godišnje i mijenjala se tijekom otplate kredita, te da je kredit konvertiran sklapanjem Aneksom ugovora 14. siječnja 2016.
10. U svezi dijela tužbe koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi, tuženik problematizira pitanje ispitivanja nepoštenosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, o čemu je već odlučeno u presudama povodom tužbe za zaštiti kolektivnih interesa i prava potrošača koji imaju direktan učinak i na ovaj predmet (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Revd 911/2022-2 od 16. ožujka 2022. i Revd 3936/2023 od 13. prosinca 2023.
10.1. Slijedom toga, prvostupanjski sud se opravdano pozvao na općepoznatu sudsku praksu u istovrsnim predmetima, odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/14-2, Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., odluku Pž-6632/17 Visokog trgovačkog suda i druge sudske odluke navedene u obrazloženju pobijane presude, uz pravilnu primjenu članka 502.c ZPP.
11. Međutim, osnovan je žalbeni prigovor da je prvostupanjski sud utemeljio pobijanu presudu na zaključku da tuženik nije dokazao da je prije i u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu u cijelosti informirao tužitelja o rizicima vezanim uz sklapanje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule u CHF, a da pri tome nije omogućio tuženiku dokazivati tvrdnje tuženika da je prilikom sklapanja Ugovora o kreditu postupio u skladu s propisima i pravilima struke informirajući tužitelja u cijelosti rizicima sklapanja ugovora s valutnom klauzulom u CHF.
11.1. Naime, tuženik je već u odgovoru na tužbu predložio saslušanje svjedoka, zaposlenica tuženika ĐH i SH, ali je tijekom postupka, na ročištu od 29. rujna 2020. tuženik odustao od dokaznog prijedloga saslušanjem ĐH, a ustrajao kod prijedloga za saslušanje SH na okolnost informiranja tužitelja koji dokazni prijedlog je sud odbio raspravnim rješenjem. U presudi (točka 3. obrazloženja) navodi da je odbio dokazne prijedloge saslušanjem tužitelja i svjedoka pozivom na stav Vrhovnog suda RH izražen u presudi broj Rev 31442/2018-2 od 19. ožujka 2019. o direktnom učinku tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koji obvezuju sudove u posebnim postupcima.
11. 2. Odredba članka 81. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03., dalje: ZZP), koja je bila na snazi u vrijeme potpisivanja ugovora, propisuje da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, dok prema stavku 4. istog članka ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Zbog pogrešnog pravnog pristupa, sud nije omogućio tuženiku dokazivanje činjenica iz članka 8. stavak 4. ZZP, zbog čega je činjenično stanje ostalo nepotpuno i pogrešno utvrđeno, a što je odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava, kako se to ističe u žalbi. Pri tome je teret dokaza o ozbiljnom i potpunom informiranju potrošača u predugovornoj fazi na trgovcu – u ovom slučaju tuženiku.
12. Takvo stajalište o potrebi saslušanja svjedoka i stranke u postupku radi utvrđenja obaviještenosti potrošača o ugovornim klauzulama je izraženo u presudi Vrhovnog suda RH broj Rev-1279/2022 od 14. veljače 2023. i rješenju Vrhovnog suda RH broj Rev 1135/2023 od 3. siječnja 2024., pri čemu je teret dokaza o ozbiljnom i potpunom informiranju potrošača u predugovornoj fazi na trgovcu – u ovom slučaju tuženiku. Takvim pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda RH koje se temelji na pravnom shvaćanju Ustavnog suda RH iznesenom u odluci tog suda U-III- 5458/2021 od 30. lipnja 2022., Vrhovni sud je odstupio citiranim odlukama od ranije prakse (npr. u odlukama Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. i Rev 18/2018-2 od 26. svibnja 2020.)
13. Nadalje, nije sporno da su stranke 14. siječnja 2016. sklopile Aneks Ugovoru o kreditu (dalje: Dodatak ugovoru), kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita iz CHF u kredit uz valutnu klauzulu u eurima (stranice 44-48 spisa), a čiji sadržaj prvostupanjski sud nije u potpunosti utvrdio, budući je zauzeo stajalište da je provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno da unatoč provedenoj konverziji nije postignuta ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih stranaka, te da zaštita potrošača omogućava potrošaču ostvarivanje potpune restitucije, u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovornih odredaba prema osnovnom Ugovoru .
14. Osim spornog pitanja ništetnosti ugovornih odredbi osnovnog Ugovora, sporno je i činjenično-pravno pitanje ima li tužitelj pravo na isplatu preplaćenih iznosa temeljem osnovnog Ugovora bez ništetnih odredbi, bez obzira što se radi o konvertiranom kreditu. Naime, tužitelj je utužio iznose preplate anuiteta zbog ništetnosti ugovornih odredbi u odnosu na početno ugovorene kamatne stope i početni tečaj CHF, koji tužbeni zahtjev je sud prihvatio u cijelosti, bez obzira na kasnije sklapanje Dodatka ugovora i konverziju kredita.
15. Prema odredbama ZID ZPK/15 su banke, kao kreditne institucije, bile obvezne prema prisilnom propisu pozvati korisnike kredita i upoznati ih o izračunu konverzije, dok su potrošači imali mogućnost izbora, u ostavljenom im roku prihvatiti konverziju u kredite vezane uz EUR ili zadržati važeći stari kredit denominiran u CHF ili kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF.
16. Dodatkom ugovora o kreditu stranke su suglasno ugovorile da se obveza tužitelja iz Ugovora smanji za iznos razlike između iznosa plaćenog tuženiku sukladno odredbama Ugovora, uključujući i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, da se preplaćeni iznos uračunava u buduće anuitete i tuženik je izradio novi otplatni plan.
17. Pri tome se napominje da je Vrhovni sud Republike Hrvatske, odlučujući o prijedlogu za rješavanje pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava podnesenog od Općinskog suda u Pazinu, u predmetu poslovni broj: P-1413/2019 od 20. rujna 2019., odgovorio da sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15 ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, kako je to odlučeno rješenjem broj: Gos 1/2019-36 od 4. ožujka 2020.
18. U ovakvim predmetima svaka stranka se u prilog svojih navoda poziva na sudsku praksu u istovrsnim predmetima, što je i za očekivati s obzirom da glede pravnih posljedica sklapanja dodatka ugovora o kreditu izraženih u valuti CHF, u istovrsnim predmetima, te slijedom toga pravima i obvezama stranaka ugovora o kreditu, sudska praksa, uključujući i praksu najviših sudova u Republici Hrvatskoj, nije za sada ujednačena, kako prije donošenja rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Gos-1/2019, tako i nakon toga (Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev 1096/2022-2 od 8. studenog 2022., Rev 637/2019-2 od 15. studenog 2022. i Rev-586/2019 od 21. prosinca 2022.), pa je u svakom pojedinom predmetu sud dužan cijeniti odlučne okolnosti toga predmeta.
19. Prvostupanjski sud je u ovoj pravnoj stvari zauzeo nepravilno pravno stajalište da konverzija ne poništava pravne učinke osnovnog Ugovora koji je bio na snazi do dana konverzije, te prihvatio tužbeni zahtjev radi isplate razlike anuiteta zbog ništetnih ugovornih odredbi osnovnog Ugovora na temelju stajališta da tužitelj ima pravo na razlike anuiteta s obzirom na početnu ugovorenu kamatnu stopu (bez kasnijih izmjena) i ugovorenu valutnu klauzulu u CHF sve do dana izvršene konverzije kao da Dodatka ugovora nije bilo. Takvo stajalište ovaj sud ne prihvaća i smatra da bi o pitanju isplate u slučaju konvertiranih kredita valjalo prihvatiti pravno stajalište izraženo u presudi i rješenju Vrhovnog suda RH broj Rev-586/19 od 21. prosinca 2022.
20. U citiranoj odluci Vrhovnog suda RH zauzeto je pravno shvaćanje da izvršena konverzija nema svrhu i učinak samo na promjenu valute kredita, već i na saniranje posljedica nevaljane odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i načinu njene izmjene, te na saniranje posljedica ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, budući je u trenutku sklapanja konverzije ponuđena kamatna stopa koja retroaktivno zamjenjuje ranije ugovorenu ništetnu kamatnu stopu, te je denominacijom kredita u eure ništetna valutna klauzula izgubila svoj učinak, s time da su precizne kamatne stope i sve posljedice Dodatka ugovora poznate u trenutku njegovog sklapanja.
20.1. Slijedom iznesenog, Vrhovni sud RH zaključuje da je tražbina potrošača korisnika kredita na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetnih odredbi iz osnovnog Ugovora po izvršenoj konverziji u skladu sa kogentnim odredbama ZID ZPK/15 podmirena, budući su uplate izvršene po toj osnovi u cijelosti uračunate prilikom obračuna konverzije kredita i na taj način je obveza kreditora na povrat tih iznosa prestala.
20.2. Međutim, kako o kamatama nema nikakvih odredbi u ZID ZPK/15, primjenom općih odredbi, članka 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21.,114/22., 156/22., 155/23., dalje: ZOO), preostala je i nadalje obveza plaćanja nepodmirenih pripadajućih zateznih kamata na te pojedinačne iznose obračunatih od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana prestanka obveze izvršenom konverzijom.
21. Slijedom toga, osnovano ističe tuženik da je tužitelji sklopila Dodatak ugovoru slobodno raspolažući svojom voljom, u skladu s odredbama ZID ZPK/15, te o osnovanosti tužbenog zahtjeva radi isplate, sud treba odlučiti uz pravilnu primjenu pravila o teretu dokazivanja i pravilnu primjenu materijalnog prava, odredaba ZID ZPK/15 i ZOO, uvažavajući prevladavajuću sudsku praksu.
22. Shodno iznesenom, potrebno je utvrditi ima li tužitelj pravo na isplatu preplaćenog iznosa, temeljem odredbi osnovnog Ugovora ako odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli budu utvrđene nepoštenima i ništetnima, uvažavajući pri tome i utvrđena prava i obveze stranaka Dodatkom ugovora od 4. veljače 2016., kao i važeću sudsku praksu u istovrsnim predmetima (po ocjeni ovog suda prihvatljivo je pravno shvaćanje izraženo u Rev 586/2019-14 od 21. prosinca 2022.).
23. S obzirom da je radi otklanjanja uočenih nedostataka i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja potrebno provesti novu glavnu raspravu, djelomično je uvažena žalba tuženika, te djelomično ukinuta je pobijana presuda u dosuđujućem dijelu, točaka I. i II. izreke i predmet u istom dijelu vraćen na ponovni postupak, točka I. ovog rješenja primjenom članka 370. ZPP. U daljem postupku prvostupanjski sud će utvrditi sve odlučne činjenice i ponovno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva radi ništetnosti i radi isplate, uz pravilnu primjenu pravila o teretu dokazivanja i pravilnu primjenu materijalnog prava, pri tome uvažavajući recentnu sudsku praksu, te će za svoju odluku dati jasne razloge.
24. U ponovljenom postupku sud će odlučiti i o troškovima postupka, uključujući i trošak žalbenog postupka (članak 166. ZPP) zbog čega je riješeno kao točki II. izreke ovog rješenja.
Sisak, 13. ožujka 2024.
Predsjednica vijeća
mr. sc. Ana Beloglavec
