Pn-1323/2022-53
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vedrani Kufrin, u parničnom predmetu tužitelja CČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Špeharu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Špehar & Špehar & Rukavina u Zagrebu, protiv I. tužene AČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku DČ, odvjetniku u [adresa] i II. tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB 26187994862, Zagreb, LČ, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. ožujka 2025. u prisutnosti tužitelja osobno uz punomoćnika tužitelja Tomislava Špehara, odvjetnika, I. tužene osobno uz punomoćnika I. tužene DČ, odvjetnika i punomoćnika II. tuženika NČ, punomoćnice po zaposlenju, a po objavi presude dana 10. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
" I. tužena AČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]. tuženik Croatia osiguranje d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, dužni su solidarno platiti tužitelju CČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od:
- 925.808,75 kn, s zateznim kamatama tekućim od 10. svibnja 2019. do isplate,
- 7.812,50 kn, sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe do isplate,
- 3.000,00 kn, sa zateznim kamatama tekućim od 10. lipnja 2021. do isplate,
- 13.950,00 kn, sa zateznim kamatama tekućim od 30. ožujka 2022. do isplate, kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim na stvarne izdatke od dana kada su učinjeni do dana isplate, a na odvjetničke troškove od dana donošenja odluke do isplate, sve po stopi zatezne kamate propisanoj čl.29. st.2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana od dana donošenja presude.".
II. Nalaže se tužitelju CČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], da I. tuženoj AČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 16.625,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 10. travnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev I tužene za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 280,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 10. travnja 2025. do isplate.
IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev II. tuženika za naknadom troškova parničnog postupka.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovan prijedlog I tužene za određivanjem prekida ovog parničnog postupka do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka koji se vodi pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Kov-588/2023.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je 10. svibnja 2019. sklopio Ugovor o kupoprodaji nekretnina s ČČ kao prodavateljicom, na kojemu je ovjeren potpis prodavateljice pred javnim bilježnikom AČ, ovdje I tuženicom pod brojem ovjere OV-3311/19, temeljem kojega je tužitelj uknjižio pravo vlasništva na predmetu kupoprodaje, nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja se sastoji od zk.č.br. 8486/15, stambena zgrada popisni broj 14359 na Gornjem Prekrižju br. 36 i dvorište u površini od 187,7 čhv, odnosno 675 m 2. Citirani Ugovor o kupoprodaji nekretnina je u cijelosti realiziran, isplaćena je kupoprodajna cijena u cijelosti te je tužitelj ishodio uknjižbu prava vlasništva u predmetu ovog suda posl. br. Z-23828/19. Tužitelj je prije i prilikom sklapanja predmetnog ugovora upotrijebio svu dužnu pažnju, kao što bi učinio ne samo svaki prosječan čovjek, već i pažnju koju bi upotrijebio osobito pažljiv i savjestan čovjek. Tužitelj je odmah po sklapanju Ugovora o kupoprodaji nekretnina predao prijedlog za upis predbilježbe prava vlasništva (predmet Z-23670/2019, zaprimljen 10.05.2022 u 14:40). Nakon što je od strane odvjetnice obaviješten kako je njegov prijedlog za upis predbilježbe prava vlasništva jedina aktivna plomba i s time prvi u redu prvenstva, tužitelj je izvršio isplatu kupoprodajne cijene nakon čega mu je uručena tabularna isprava. Tužitelj nije znao niti je mogao znati da osoba s kojom sklapa ugovor ne bi bila vlasnica nekretnine jer je njezin identitet utvrdio i ovjerom potvrdio javni bilježnik. Fotografija osobe na osobnoj iskaznici odgovarala je izgledu osobe s kojom je tužitelj sklopio ugovor, a provjeru identiteta izvršio je javni bilježnik, i to ovjerom potpisa na više isprava- Ugovoru o kupoprodaji nekretnina OV-3311/2019, Potvrda (o isplati kupoprodajne cijene u cijelosti) OV-3322/2019, Izjavi (tabularnoj ispravi) OV-3318/19. Tužitelj je platio cijenu koja je tražena te je konačno platio i porez na promet nekretnina, a za kupoprodaju je angažirao odvjetnicu ĆČ koja je izvršila sve provjere i sastavila ugovor i predložila da se prije isplate prvo pokrene postupak za upis predbilježbe prava vlasništva, a tek potom isplati kupovna cijena uz istodobno uručenje tabularne isprave te je tako i postupljeno. Postupajući u dobroj vjeri uz angažman odvjetnika i javnog bilježnika, tužitelj nije imao razloga za posumnjati da bi se prodavateljica lažno predstavljala. Po saznanju o mogućem lažnom potpisu i krivotvorenoj osobnoj iskaznici tužitelj je odmah podnio kaznenu prijavu Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu protiv NN osobe te je postupak u tijeku. Pred ovim sudom vođen je parnični postupak pod posl. br. P-11336/2019 po tužbi ČČ protiv CČ kao tuženika radi utvrđenja da je predmetni ugovor o kupoprodaji nepostojeći. U tom predmetu tužiteljica traži i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na način da se na nekretnini izvrši upis brisanja prava vlasništva uknjiženog na ime CČ. Tužbu temelji na tvrdnji da ona u svojstvu prodavateljice i ugovorne stranke, nikada nije sklopila citirani Ugovor o kupoprodaji nekretnine s tužiteljem kao kupcem. Nadalje tvrdi da se prilikom sklapanja ugovora u javnobilježničkom uredu navodna prodavateljica poslužila krivotvorenom osobnom iskaznicom koja glasi na ime ČČ. U citiranom parničnom postupku provedeno je grafološko vještačenje iz kojega proizlazi da ČČ nije vlastoručno potpisala tj. ista nije skriptor spornih potpisa na Ugovoru o kupoprodaji nekretnine, Potvrdi o isplati kupoprodajne cijene, Tabularnoj izjavi i upisniku za 2019. javnog bilježnika AČ. U zemljišnim je knjigama zabilježen spor po tužbi ČČ tako da tužitelj ne može raspolagati nekretninom. On je onemogućen u svim ekonomski bitnim vlasničkim pravima (uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari). Presudom ovog suda posl. br. P- 11336/2019 od 30.3.2022. prihvaćen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da je predmetni kupoprodajni ugovor nepostojeći i naložena je uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja prije provedbe uknjižbe prava vlasništva na ime tužitelja, odnosno vraćanjem prava vlasništva na ime ČČ. Citira odredbe Zakona o javnom bilježništvu te odredbu čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima te ističe da javni bilježnik odgovara solidarno s javnobilježničkim prisjednikom i vježbenikom ako ih je ovlastio da samostalno obave radnju prema čl. 42. st. 3. Zakona o javnom bilježništvu. Javna bilježnica AČ je imala zaključenu policu osiguranja od profesionalne odgovornosti javnih bilježnika kod osiguravajućeg društva Croatia osiguranje d.d. Zagreb, da osiguranje javnog bilježnika obuhvaća i osiguranje od odgovornosti za radnje javnobilježničkih prisjednika i vježbenika te osoba zaposlenih u javnobilježničkom uredu (čl. 17. Zakona). Prilikom ovjere potpisa na spornom Ugovoru o kupoprodaji nekretnine javna bilježnica i djelatnici iz njezinog ureda, kojima je povjerila obavljanje ove radnje, nisu postupali s dužnom pažnjom, nisu postupali prema uobičajenom i propisanom načinu obavljanja djelatnosti, nisu savjesno i pošteno obavili posao koji im je povjeren, čime je za kupca nastala šteta jer je s nepoznatom osobom koja se lažno predstavljala kao prodavateljica zaključio kupoprodajni ugovor i isplatio joj kupoprodajnu cijenu u iznosu od 125.000,00 EUR u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja. Kupac nikad ne bi zaključio kupoprodajni ugovor i ne bi isplatio kupoprodajnu cijenu da je znao da se NN osoba lažno predstavlja kao prodavateljica. Slijedom navedenog, I tuženica je kao javna bilježnica prouzrokovala štetu koja se sastoji u novčanom iznosu plaćene kupoprodajne cijene od 125.000,00 EUR u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, što je na dan 10.5.2019. iznosilo 925.808,75 kn sa zateznim kamatama od dana plaćanja kupoprodajne cijene (10.5.2019.) do isplate, trošak zastupanja tužitelja u predmetu posl. br. P-11336/2019 u iznosu od 6.562,50 kn sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate, trošak vještačenja koji je tužitelj platio u predmetu posl. br. P-11336/2019 u iznosu od 3.000,00 kn sa zateznim kamatama od 20.06.2021. do isplate, parnični trošak tužiteljice ČČ u predmetu posl. br. P-11336/2019 u iznosu od 13.950,00 kn sa zateznim kamatama od 30.3.2022. do isplate. Tužitelj stoga predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti I tuženoj i II tuženiku da tužitelju solidarno isplate iznos od 925.808,75 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 10.5.2019., iznos od 7.812,50 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 10.5.2022., iznos od 3.000,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 10.6.2021. i iznos od 13.950,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 30.3.2022. uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama.
2. U odgovoru na tužbu I tužena je osporila osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva s više osnova. Navodi kako se pred ovim sudom vodi postupak pod poslovnim brojem Pn-1325/2022 povodom iste činjenične i pravne osnove, a povodom tužbe FČ iz [adresa] i HČ iz [adresa] protiv ovdje istih tuženika. Tužitelji iz spomenutog predmeta istog su dana, pod istim okolnostima, u javnobilježničkom uredu I tužene potpisali ugovor o kupoprodaji nekretnina s istom osobom kao i tužitelj u ovom predmetu, ali za drugu nekretninu, a koji ugovor je sačinjen po istoj odvjetnici kao i ugovor iz ovog predmeta koja je zastupala kupce i prilikom te kupoprodaje. Osporava se pasivna legitimacija I tužene obzirom da ista nije štetnik u ovoj pravnoj stvari, a imajući u vidu da je predmetni događaj nastao kaznenim djelom prevare iz čl. 236. Kaznenog zakona u svezi kojeg je Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu protiv počinitelja pokrenulo kazneni postupak, no o kojem postupku I tužena za sada nema dovoljno podataka. Imajući u vidu da je postojanje kaznenog djela kao i eventualna uloga samih tužitelja u nastanku predmetnog događaja prethodno pitanje u smislu čl. 12. st. 3. Zakona o parničnom postupku, to I tužena predlaže da Naslov temeljem čl. 213. st. 1. toč. 1. ZPP odredi prekid postupka do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka koji se vodi povodom ovog događaja. I tužena ni na koji način nije potaknula, pokrenula ili sudjelovala kao stranka u sudskom postupku, odnosno, prouzročila nastanak troškova parničnog postupka koji se pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu vodio povodom tužbe ČČ protiv ovdje tužitelja pod brojem P-11336/2019 pa se i u odnosu na zatraženu naknadu štete u vidu troškova tog postupka također osporava pasivna legitimacija i tužbeni zahtjev u cijelosti. I tužena osporava nastanak štetnog događaja, odnosno, osporava da bi tužitelj uistinu isplatio novčani iznos koji se navodi u tužbi. Naime, tužitelj u historijatu tužbe uporno tvrdi kako je upotrijebio svu dužnu pažnju i poduzeo brojne ozbiljne mjere, koje uključuju angažiranje odvjetnice koja je izvršila sve provjere i sastavila ugovor, organiziranje da se odmah po sklapanju ugovora o kupoprodaji nekretnine preda prijedlog za upis predbilježbe prava vlasništva, istovremenu isplatu kupoprodajne cijene i uručenje tabularne isprave i sl., a da pri tome nije kupoprodajnu cijenu isplatio na račun prodavateljice. Uplatom kupoprodajne cijene na račun prodavateljice tužitelj bi osigurao jasan i lako provjerljiv trag o izvršenoj uplati te bi osigurao da upravo na račun prodavateljice sjedne novac. Razumno se može zaključiti da je razlog zašto je tužitelj ogroman novčani iznos (125.000,00 EUR) isplatio u gotovini osobi koju su prvi put u životu vidjeli na dan sklapanja ugovora, upravo taj što predaja gotovog novca nije izvršena. Imajući u vidu da, osim pisane potvrde koju je izdala osoba koja se lažno predstavljala kao vlasnica nekretnine, tužitelj ne dostavlja niti nudi bilo kakav drugi dokaz da je gotov novac uistinu i imao, koje je njegovo porijeklo i da ga je predao osobi koja se prezentirala kao vlasnica nekretnine. I tužena opreza radi osporava da je do isplate novca uopće i došlo. Pri tome se osobito ističe kako je isplata kupoprodajne cijene u gotovini predviđena još u nacrtu ugovora koji je javnobilježničkom uredu I tužene dostavljen upravo od strane odvjetnice tužitelja, gđe. ĆČ. Dakle, upravo je tužitelj, po svojoj odvjetnici, sačinio nacrt ugovora u kojem je predvidio isplatu kupoprodajne cijene u gotovini, a ne uplatom na račun prodavateljice. Osporava visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Prvotužena osporava osnov tužbenog zahtjeva ukazujući kako u njezinu postupanju ne postoje pretpostavke odgovornosti za štetu kako ih propisuje Zakon o obveznim odnosima, odnosno ne postoji štetna radnja, protupravnost niti uzročno posljedična veza, a koje pretpostavke moraju biti ispunjene kumulativno. Naime, I tužena nije poduzela nikakvu štetnu radnju koja bi dovela do umanjenja imovine (štete) tužitelju. Tako I tužena nije bila stranka navedenog ugovora, nije odredila niti primila kupoprodajnu cijenu od tužitelja, nije odredila način plaćanja kupoprodajne cijene, ni na koji način nije sudjelovala u novčanoj transakciji tužitelja i navodne prodavateljice te niti jednom radnjom ili propustom I tužene nije došlo do umanjenja imovine tužitelja. Tužitelj je sam (po vlastitoj izjavi) predao gotov novac osobi koju je prvi put u životu vidjeo na dan sklapanja ugovora. U smislu navedenog I tužena ističe prigovor isključive krivnje tužitelja za eventualni nastanak štete (čl. 1092. ZOO), odnosno, ističe postojanje o pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti za štetu analognom primjenom čl. 1067. st. 2. ZOO (isključiva radnja treće osobe koju I-tužena nije mogla predvidjeti i čije posljedice nije mogla ni izbjeći, ni otkloniti). U postupanju I tužene ne postoji niti element protupravnosti. Sve radnje koje je I tužena poduzela pri ovjeri potpisa na ispravama koje joj je podnio upravo tužitelj poduzete su u skladu sa Zakonom o javnom bilježništvu te je I tužena postupala s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka), a sve sukladno čl. 10. st. 2. ZOO. Tužena je podatke o osobi prodavateljice usporedila uvidom u njoj dostupne baze podataka i usporedila ih s podacima na ugovoru o kupoprodaji, podacima u zemljišnoj knjizi i podacima na osobnoj iskaznici koja joj je prezentirana, te je neposrednim pregledom i dostupnim informatičkim sredstvima usporedila oblik, izgled, teksturu i sadržaj takve (Njemačke) osobne iskaznice i u konačnici sačinila presliku iste za arhivu. Na ovaj način je I tužena zakonito, ispravno i sukladno pravilima struke, utvrdila istovjetnost osobe čiji potpis ovjeravala utvrdila u skladu s čl. 60. ZJB. Za predmetnu ispravu se tek naknadno utvrdilo da bi bila krivotvorina, a kako I tuženoj (kao niti njezinim kolegama javnim bilježnicima) nisu dostupna nikakva dodatna tehnička pomagala niti je ista računalno povezana s bazama podataka nadležnih tijela ostalih članica Europske Unije, to se od iste (kao niti od ostalih javnih bilježnika) ne može očekivati da identitet osoba utvrđuje do stupnja apsolutne sigurnosti. Obzirom je postupala pažnjom dobrog stručnjaka, I tužena je sukladno čl. 77. ZJB, izvršila ovjeru potpisa jer je osoba koja se pred njom nalazila izgledom odgovarala fotografiji sa osobne iskaznice, podaci na iskaznici su odgovarali podacima u ugovoru o kupoprodajni nekretnine i podacima u zemljišnoknjižnom izvatku te je osoba pristupila u ured javnog bilježnika radi ovjere potpisa u društvu samih kupaca i njihove odvjetnice, pa stoga u postupanju I tužene ne postoji protupravnost. Ne postoji ni uzročno posljedična veza između postupanja I tužene i navodne štete koja je nastala tužitelju. Naime, do umanjenja imovine (štete) tužitelju došlo je prijevarnom radnjom treće osobe i predajom (po iskazu samog tužitelja) gotovog novca od strane samog tužitelja potpuno nepoznatoj osobi. Ovu gotovinsku isplatu tužitelj je učinio unatoč životno logičnoj i razumnoj mogućnosti da se isplata visokog novčanog iznosa izvrši transakcijski, uplatom na račun prodavatelja, a koje plaćanje ne samo da jamči mogućnost dokazivanja da je izvršeno (iznos, vrijeme, mjesto...), već jamči i identitet platitelja i primatelja, te u sebi sadrži mehanizme praćenja tijeka novca i zaštite od pranja novca i financiranja terorizma koji su uobičajeni i najčešći kod transakcija vezanih za nekretnine i prijenos poslovnih udjela trgovačkih društava. Jednako tako, tužitelj je sam prouzročio nastanak parničnog troška u postupku povodom tužbe ČČ protiv njega pod brojem P- 11336/2019, obzirom je tužba u tom predmetu podnesena 26.8.2019., a tužitelj je već 2.07.2019. (više od mjesec dana ranije) znao da je osobna iskaznica potpisnice ugovora krivotvorena, što je vidljivo iz kaznene prijave priložene uz tužbu. Priznanjem tužbenog zahtjeva (što je u konačnici i učinjeno) i pozivom na čl. 157. ZPP, tužitelj je mogao izbjeći nastanak troškova postupka jer nije dao povoda za tužbu niti je prouzročio troškove tog postupka. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama.
3. U odgovoru na tužbu II tuženik je osporio osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva s više osnova. Ne osporava da je na dan 10.5.2019. I tužena AČ kao javni bilježnik bila osigurana temeljem ugovora o osiguranju od profesionalne odgovornosti kod II. tuženika kao osiguratelja. Ugovoren je iznos osiguranja po štetnom događaju od 800.000,00 kn kao granica obveze II tuženog kao osiguratelja, odnosno isti ne može odgovarati za eventualno utvrđenu obvezu naknade štete preko tog iznosa. Osporava pasivna legitimacija I i II tuženika, odnosno osporava se da bi isti imali položaj štetnika u ovoj pravnoj stvari. Navodna šteta nastala je kaznenim djelom prijevare propisanim čl. 236. Kaznenog zakona, odnosno kaznenim djelom krivotvorenja propisanim čl. 278. Kaznenog zakona. I tuženik te posredno II tuženik nisu počinitelji navedenog kaznenog djela, odnosno isti nisu poduzeli štetnu radnju kojom bi nastala sporna šteta tužiteljima. Stoga je potpuno promašena pasivna legitimacija tj. ista je trebala biti usmjerena na počinitelje navedenog kaznenog djela. Ističe kako je protiv počinitelja provedeno kriminalističko istraživanje te podneseno posebno izvješće ODO u Zagrebu, a radi počinjenja kaznenog djela prijevare. Osporava i odgovornost osiguranika II tuženika, odnosno osporava da bi prilikom ovjere potpisa na predmetnom ugovoru o kupoprodaji nekretnina došlo do propusta dužne pažnje prilikom obavljanja javnobilježničkog posla. Ukazuje da su glede postupanja javnih bilježnika kod ovjere potpisa (legalizacije) mjerodavne odredbe Zakona o javnom bilježništvu, i to čl. 77. i čl. 60. Ukazuje da je I. tužena je istovjetnost prodavatelja utvrdila osobnom iskaznicom te je u ovjerenoj ispravi navela datum i broj osobne iskaznice upotrijebljene za utvrđivanje istovjetnosti sudionika, za koju je naknadno utvrđeno da je krivotvorena. Pritom javni bilježnik nije mogao uočiti da je osobna iskaznica navodne prodavateljice bila krivotvorena. Podaci iz osobne iskaznice odgovarali su podacima o vlasnici nekretnine iz izvatka iz zemljišnih knjiga, a potpis na osobnoj iskaznici bio je identičan onome na ugovoru. Osporava se nastanak štete kao i njena visina. Tužitelj ne prilaže bilo kakav vjerodostojan dokaz o isplati kupoprodajne cijene od 125.000,00 EUR. Ističe kako je apsolutno neživotno i neuvjerljivo da tužitelj nema bilo kakvu potvrdu o isplati iznosa od 125.000,00 EUR nepoznatoj osobi. Ukazuje kako tužitelj uopće ne dokazuje da je navedeni iznos makar bio u njegovoj imovini prije sporne isplate. Čitav položaj tužitelja zasniva se na vlastitoj tvrdnji kako je predmetni iznos namijenjen kupoprodaji nekretnine predao „na ruke“ počinitelju. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama.
4. Tijekom provedbe dokaza sud je izvršio uvid u Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 10.5.2019. (stranica 8-10, 165-166, 265-267 spisa), Izjavu prodavateljice (stranica 12-13, 168-169 spisa), potvrdu od 10.5.2019. (stranica 14- 15, 170 spisa), rješenje ovog suda posl. br. Z-23670/2019-2 od 16.5.2019. (stranica 16-17 spisa), rješenje ovog suda posl. br. Z-23828/2019 od 17.5.2019. (stranica 18- 19 spisa), privremeno porezno rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb-Ispostava Centar od 20.5.2019. (stranica 20-21 spisa), Izvadak iz zemljišne knjige (stranica 22-25 spisa), presliku osobne iskaznice (stranica 26-30, 269 spisa), Kupoprodajni ugovor od 20.4.2005. (stranica 31-34 spisa), kaznenu prijavu (stranica 35-36 spisa), zapisnik o vještačenju od 14.12.2021. sačinjen za potrebe postupka ovog suda poslovni broj P-11336/19 (stranica 37-45 spisa), policu osiguranja br. [broj police osiguranja] (stranica 47 spisa), e-mail prepisku (stranica 48-49 spisa), tečajnu listu HNB (stranica 58 spisa), presudu ovog suda posl. br. P-11336/19 od 30.3.2022. (stranica 64-76 spisa), policu osiguranja br. [broj police osiguranja] (stranica 87 spisa), privitak polici br. [broj police] (stranica 88 spisa), Opće uvjete za osiguranje imovine (stranica 89-98 spisa), dopis Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Sektora kriminalističke policije, Službe općeg kriminaliteta od 28.6.2022. (stranica 99 spisa), kaznenu prijavu (stranica 100-101 spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 10.5.2019. (stranica 147-150 spisa), izjave prodavateljice (stranica 151-152 spisa), potvrde (stranica 153- 154 spisa), presliku osobne iskaznice (stranica 155 spisa), dopis javne bilježnice AČ upućen ZK odjelu ovog suda od 27.9.2019. (stranica 159-160 spisa), pomoćnu knjiga uz upisnik o ovjerama i potvrdama na dan 10.5.2019. i elektronički ispis (stranica 161-164 spisa), presliku računa javnog bilježnika od 10.5.2019. (stranica 171-172 spisa), potvrdu o izvršenom uvidu u podatke Porezne uprave od 17.11.2022. (stranica 187 spisa), zapisnik o održanoj glavnoj raspravi kod ovog suda posl. br. P-11336/19-16 od 17.2.2021. (stranica 188-192 spisa), zapisnik o održanoj glavnoj raspravi kod ovog suda posl. br. P-11336/19-18 od 10.5.2021. (stranica 194- 198 spisa), dopis Erste&Steiermarkische banke d.d. od 28.3.2024. (stranica 252 spisa), izvadak iz pomoćne knjige uz upisnik o ovjerama i potvrdama (pkOv) za dan 10.5.2019. (stranica 263 spisa), potvrdu o izvršenoj ePrijavi (stranica 268 spisa), potvrdu o izvršenom uvidu u podatke Porezne uprave (stranica 270 spisa), dopis Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za upravne poslove i državljanstvo, Služba za upravne poslove od 9.4.2024. (stranica 271 spisa), potvrdu o visini dohotka i primitaka Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Zagreb- Ispostava Novi Zagreb od 16.4.2024. (stranica 274-283 spisa), dopis Ministarstva financija, Porezne uprave, Središnji ured od 22.4.2024. (stranica 306 spisa), dopis Hrvatske javnobilježničke komore od 30.8.2024. (stranica 314-317 spisa), posebno izvješće MUP-a, PU Zagrebačke, Sektora kriminalističke policije, Službe općeg kriminaliteta br. 511-19- 11/2-2-29-K-695/19, u spis ovog suda posl. br. Z-23670/19, Z-23828/19, Z-43338/19, Z-32735/19, Z-23832/19, u priklopljeni spis ovog suda posl. b. P-11336/19, proveo dokaz saslušanjem svjedoka PČ, VČ, BČ, ĆČ, FČ, HČ, CČP, proveo dokaz saslušanjem tužitelja i I. tužene kao stranaka.
5. Predmet spora je naknada štete zbog propusta u radu I tužene koji propust je, prema navodima tužitelja, učinjen 10. svibnja 2019. ovjerom potpisa prodavateljice na Ugovoru o kupoprodaji nekretnine sklopljenog između osobe pod imenom " RČ“ kao prodavateljice i tužitelja kao kupca, bez valjane provjere identiteta sudionika u postupku, konkretno prodavateljice.
6. Među strankama nije sporno da je tužitelj 10. svibnja 2019. u namjeri da stekne vlasništvo nekretnine, s osobom koja se predstavljala kao vlasnik nekretnine označene kao zk.č.br. 8486/15, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pod imenom ČČ sklopio ugovor o kupoprodaji te nekretnine. Nije sporno da je ugovor kupoprodaji te nekretnine s navodnom vlasnicom potpisao i ovjerio kod javne bilježnice AČ, ovdje I tužene, a potpis je ovjerila i osoba koja se predstavljala kao ČČ . Nije sporno niti da se tužitelj upisao kao vlasnik predmetne nekretnine na temelju predmetnog ugovora o kupoprodaji. Nije sporno niti da navedeni ugovor o kupoprodaji nije potpisala i potpis na istom ovjerila ČČ koja je u zemljišnim knjigama bila upisana kao vlasnica nekretnine, već nepoznata ženska osoba koja se predstavljala kao vlasnica nekretnine. Nije sporno niti da je tužiteljica ČČ, odnosno stvarna vlasnica predmetne nekretnine podnijela tužbu protiv tuženika (ovdje tužitelja) CČ, radi utvrđenja ništetnosti i brisanja upisa te da je presudom ovog suda poslovni broj P- 11336/19-28 od 30. ožujka 2022. utvrđeno da je nepostojeći Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 10. svibnja 2019. temeljem koje je CČ kupio predmetnu nekretninu te naloženo brisanje uknjižbe prava vlasništva u zemljišnim knjigama sa imena CČ i uspostava zemljišnoknjižnog stanja u zemljišnim knjigama kako je bilo prije provedbe rješenja o uknjižbi. Nije sporno niti da je osobna iskaznica navodne prodavateljice krivotvorena. Nije sporno da je na dan 10.5.2019. I tužena kao javna bilježnica bila osigurana temeljem ugovora o osiguranju od profesionalne odgovornosti kod II tuženika kao osiguratelja. Sporna je pasivna legitimacija I tužene. Sporan je nastanak štetnog događaja, odnosno da bi tužitelj uistinu isplatio prodavateljici novčani iznos koji se navodi u tužbi s osnova kupoprodajne cijene. Sporna je osnov i visina tužbenog zahtjeva u cijelosti.
7. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; u daljnjem tekstu ZPP), sud je utvrdio kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
8. Uvidom u ugovor o kupoprodaji nekretnina od 10. svibnja 2019. utvrđeno je da su isti sklopili RČ kao navodna prodavateljica i CČ, ovdje tužitelj kao kupac. Predmet kupoprodaje je prema čl. 1. nekretnina označena kao zk.č.br. 8486/15, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Člankom 2. ugovorena je kupoprodajna cijena u iznosu od 115.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, dok je čl. 3. određen način i dinamika isplate kupoprodajne cijene pa je određeno da će se isplata izvršiti prodavateljici u gotovini najkasnije do 10. svibnja 2019. Također je utvrđeno da je na ugovoru ovjeren potpis prodavateljice RČ pred javnom bilježnicom AČ, ovdje I tuženom pod brojem ovjere OV-3311/19 10.5.2019.
9. Uvidom u izjavu (list 12 spisa) utvrđeno je da tom izjavom RČ potvrdila da je kupoprodajna cijena iz ugovora o kupoprodaji nekretnina od 10. svibnja 2019. predmet kojeg je bila nekretnina označena kao zk.č.br. 8486/15, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] isplaćena u cijelosti te da dozvoljava da se u zemljišnim knjigama bez svake daljnje suglasnosti upiše pravo vlasništva na toj nekretnini u korist tužitelja. Također je utvrđeno da je na izjavi ovjeren potpis prodavateljice RČ pred javnom bilježnicom AČ, ovdje I tuženom pod brojem ovjere OV-3318/19 10.5.2019.
10. Uvidom u potvrdu od 10. svibnja 2019. utvrđeno je da njome RČ potvrdila da joj je tužitelj u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu iz ugovora o kupoprodaji nekretnina od 10. svibnja 2019. predmet kojeg je bila nekretnina označena kao zk.č.br. 8486/15, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da potvrđuje da je na ime navedene kupoprodaje primila iznos od 125.000,00 EUR u gotovini. Također je utvrđeno da je na potvrdi ovjeren potpis prodavateljice RČ pred javnom bilježnicom AČ, ovdje I tuženom pod brojem ovjere OV-3323/19 10.5.2019.
11. Uvidom u rješenje ovog suda poslovni broj Z-23670/2019 od 17. svibnja 2019. utvrđeno je da je tim rješenjem na temelju naprijed navedenog ugovora o kupoprodaji na nekretnini koja je predmetom tog ugovora dopuštena predbilježba prava vlasništva za korist tužitelja.
12. Uvidom u rješenje ovog suda poslovni broj Z-23828/2019 od 16. svibnja 2019. utvrđeno je da je tim rješenjem na nekretnini označenoj kao zk.č.br. 8486/15, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] temeljem izjave od 10.5.2019. zabilježeno da je predbilježba prava vlasništva upisana temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnina od 10. svibnja 2019. i ovosudnim rješenjem pod brojem Z-23670/2019 za korist tužitelja opravdana.
13. Uvidom u presliku osobne iskaznice navodne, navodne prodavateljice (list 26-27 spisa) i usporedbom sa iste sa preslikom osobne iskaznice prave vlasnice predmetne nekretnine (list 28-29), utvrđeno je da su iste pretežito nalik jedna drugoj (primjerice glede položaja i naznake države koja izdaje istu, položaja gdje je naznačeno ime i prezime, datum rođenja, mjesto rođenja, naznaka nacionalnosti, mjesta gdje se nalazi potpis, mjesta korištenja velikih i malih slova i slično), ali na istima postoje određene različitosti glede podataka koje iste sadrže pa tako osobna iskaznica navodne prodavateljice ne sadrži djevojačko prezime, dok ova prave vlasnice to sadrži, osobna iskaznica navodne prodavateljice ne sadrži poštanski broj, dok ova druga to sadrži.
14. Uvidom u presliku posebnog izvješća MUP-a, PU Zagrebačke, Sektora kriminalističke policije, Službe općeg kriminaliteta br. 511-19-11/2-2-29-K-695/19 utvrđeno je da u njemu utvrđeno da postoji osnova sumnje da su prijavljeni EČ, IČ, OČ i NN muška osoba koja se predstavljala kao " TČ" zajedno počinili na štetu JČ i SČ iz [adresa], a da su prijavljeni EČ, ŠČ, OČ, NN muška osoba koja se predstavila imenom " DČ" i NN ženska osoba koja se predstavila kao " ČČ" zajedno počinili kazneno djelo prijevare opisano u čl. 236. st. 2. KZ na štetu SČ iz [adresa], CČ iz [adresa], AČP iz [adresa]. i HČ iz [adresa] tako što su početkom mjeseca svibnja 2019. osumnjičeni EČ je prema unaprijed stvorenoj namjeri, a s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi, lažnim prikazivanjem činjenica doveo oštećene u zabludu te je oštećenima JČ i SČ ponudio na prodaju zemljište sa nekretninom na otoku Viru, Kozjak, a koje prodaje njegov prijatelj GČ u ime vlasnika nekretnine ZČ za novčani iznos od 110.000,00 EUR, na što su oštećeni pristali te im je osumnjičeni EČ pribavio dokumentaciju navedenog zemljišta s nekretninom, koju su oštećeni potom predali svojoj odvjetnici ĆČ na provjeru, a nakon što je odvjetnica potvrdila da za navedeno zemljište s nekretninom nema zapreke za kupnju, oštećeni su pristali na kupnju. Dana 2.5.2019. godine oštećeni JČ i FČ su zajedno sa svojom odvjetnicom ĆČ, prijateljem CČ i osumnjičenim KČ otišli na adresu u [adresa], u javnobilježnički ured MČ, gdje su se sreli sa osumnjičenim ŠČ i NN muškom osobnom koja se predstavila kao vlasnik nekretnine TČ i tom prilikom oštećenima na uvid pokazala svoju osobnu iskaznicu. U navedenom javnobilježničkom uredu oštećena JČ u prisutnosti FČ sklopila je Ugovor o kupoprodaji nekretnina k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška] k. č. br. [katastarska čestica]. broj D.L.79 između ZČ kao prodavatelja i JČ kao kupca za cijenu od 110.000,00 EUR te je oštećeni FČ nakon potpisivanja ugovora osumnjičenom ĐČ predao novčani iznos od 55.000,00 EUR dok su se dogovorili kako će ostatak novčanog iznosa isplatiti nakon upisa vlasništva u zemljišne knjige. Dana 3.5.2019. odvjetnica oštećenih, ĆČ odnijela je kupoprodajne ugovore u Zadar gdje je izvšila upis i promjenu vlasništva u zemljišne knjige u ime oštećene JČ. Prema prethodnom dogovoru, istoga dana oštećeni FČ se na adresi u [adresa]. u svom caffe baru "Zvjezdana prašina", u prisustvu prijatelja CČ, sastao sa osumnjičenim UČ i osumnjičenom OČ, a koju je poslao ŠČ, da u njegoov ime preuzme ostatak novčanog iznosa, gdje je oštećeni FČ predao ostatak novčanog iznosa od 55.000,00 EUR osumnjičenoj OČ, za što su FČ, CČ i EČ potpisali izjavu o primopredaji novca, a tom prilikom osumnjičena OČ je svim prisutnima pokazala svoju osobnu iskaznicu sa koje je prepisala svoj OIB na izjavu o primopredaji. Također u mjesecu svibnju 2019. godine, tijekom realizacije kupoprodaje nekretnine na otoku Viru, osumnjičeni EČ, ŠČ i OČ su lažnim prikazivanjem činjenica, ponudili oštećenom SČ na prodaju još jednu nekretninu i to u gradu Zagrebu u ulici Gornje Prekrižje br. 34/36, za iznos od 250.000,00 EUR, a koju na prodaju nudi njihov poznanik " DČ" po punomoći svoje majke ČČ. Oštećenom FČ je ponuđena nekretnina odgovarala ali kako nije imao dovoljno novčanih sredstava za kupnju, predložio je oštećenima CČ i DČP da zajedno jednakim udjelom sudjeluju u kupnji na što su oštećeni i pristali ali uz uvjet da nekretninu kupe od stvarnog vlasnika, ČČ. Dana 10.5.2019. oštećeni FČ, CČ, DČP i ŽČ zajedno sa svojom odvjetnicom ĆČ, došli su na adresu u [adresa] u javnobilježnički ured AČ, gdje su se sastali sa osumnjičenom NN ženskom osobnom koja se predstavila kao vlasnik nekretnine ČČ i tom prilikom oštećenima na uvid pokazala svoju osobnu iskaznicu izdanu u R. Njemačkoj. U navedenom javnobilježničkom uredu oštećeni FČ, CČ i ŽČ sklopili su Ugovor o kupoprodaji nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kč. br. [katastarska čestica], stambena zgrada popisni broj 14359 na Gornjem prekrižju br. 36 i dvorište u površini od 187,7 675 kvadratnih metara oštećeni FČ, CČ, DČP i ŽČ su zajedno sa osumnjičenom NN ženskom osobnom koja se predstavila kako ČČ otišli u "Erste" banku na adresi u [adresa], gdje su izvršili prebrojavanje novca kojeg su ponijeli sa sobom, nakon čega su osumnjičenoj predali novčani iznos od 250.000,00 EUR, a potom su se razišli. Mjesec dana nakon kupnje navedenih nekretnina oštećeni CČ i DČP stupili su u kontakt sa stvarnim vlasnicima nekretnine te su utvrdili da su svi zajedno prevareni od strane istih osoba. Na štetu JČ i SČ šteta iznosi oko 850.000,00 kn, na štetu SČ, CČ, AČP i CV iznosi oko 1.850.000,00 kn.
15. Uvidom u zapisnik o vještačenju od 14.12.2021. sačinjen za potrebe postupka ovog suda poslovni broj P-11336/19 po stalnom sudskom vještaku za rukopise, dokumente i novčanice AV, dipl. ing. utvrđeno je da je u njemu na temelju provedenih ispitivanja i dobivenih rezultata vještak dao mišljenje da ČČ nije vlastoručno potpisala, tj. ista nije skriptor spornih potpisa na predmetnom ugovoru o kupoprodaji nekretnine, potvrdi od 10. svibnja 2019., tabularnoj izjavi od 10. svibnja 2019., upisniku za 2019. Javnog bilježnika AČ, i to spornih potpisa pod brojevima ovjere 3311, 3312, 3318, 3319, 3322 i 3323, vezanih za ovjeru izvornika i preslika ugovora o kupoprodaji nekretnine od 10. svibnja 2019., potvrde od 10. svibnja 2019. i tabularne izjave od 10. svibnja 2019.
16. Uvidom u spis ovog suda poslovni broj P-11336/19 utvrđeno je da je tužiteljica ČČ, odnosno stvarna vlasnica predmetne nekretnine podnijela tužbu protiv tuženika CČ, radi utvrđenja ništetnosti i brisanja upisa te da je presudom ovog suda poslovni broj P-11336/19-28 od 30. ožujka 2022. utvrđeno da je nepostojeći Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 10. svibnja 2019., ovjeren od strane javnog bilježnika AČ pod brojem ovjere OV-3311/2019 temeljem koje je tuženik CČ kupio nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zkčbr. [katastarska čestica] i tabularna isprava od 10. svibnja 2019. (toč. I. izreke). Točkom II. izreke naloženo je brisanje uknjižbe prava vlasništva u zemljišnim knjigama u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zkčbr. [katastarska čestica] sa imena tuženika CČ koja je dopuštena rješenjem ovog suda posl. broj Z-23670/19 od 16. svibnja 2019. kojim je dopuštena predbilježba prava vlasništva i koje je donijeto temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 10. svibnja 2019. ovjeren od strane javnog bilježnika AČ pod brojem ovjere OV-3311/2019 i rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj Z-23828/19 od 17. svibnja 2019. kojim je predbilježba opravdana i koje je donijeto temeljem izjave od 10. svibnja 2019. i uspostava zemljišnoknjižnog stanja u zemljišnim knjigama k. o. [katastarska općina] kako je bilo prije provedbe rješenja posl.br. Z-23670/19 od 16. svibnja 2019. i Z-23828/19 od 17. svibnja 2019.
17. Ujedno valja ukazati kako je ovaj sud u više navrata od Općinskog kaznenog suda u Zagrebu pokušao pribaviti spis poslovni broj Kov-588/2023, no spis do završetka glavne rasprave u ovom postupku nije pribavljen, sa obrazloženjem toga suda da spis nije moguće dostaviti budući da je isti u radu.
18. Na temelju provedenih dokaza, posebice iskaza saslušanih svjedoka i parničnih stranaka utvrđeno je da je svjedok FČ u svom ugostiteljskom objektu na Savici došao u vezu sa osobom koja se predstavljala kao DČ, odnosno kao sin vlasnice nekretnine u Gornjem Prekrižju koju je tužitelj odlučio kupiti, a koja živi u [adresa]. Radilo se o dvije nekretnine koje su se nalazile jedna do druge te je jednu odlučio kupiti tužitelj prema jednom kupoprodajnom ugovoru, a drugu njegovi prijatelji FČ i DČP prema drugom kupoprodajnom ugovoru. FČ je sa navodnim DČ otišao na mjesto gdje su se nekretnine nalazile, a nakon toga to je učinio i tužitelj, ali bez prisutnosti DČ. Tužitelj nikada nije vidio navodnog DČ, a FČ je obavljao sve pregovore glede predmetnih kupoprodaja telefonskim putem i uživo sa navodnim DČ, a da tu osobu nikada nije tražio osobnu iskaznicu. Dana 10. svibnja 2019. u javnobilježnički ured I tužene radi ovjere potpisa prodavatelja na navedenim kupoprodajnim ugovorima koje je prethodno sastavila odvjetnica ĆČ pristupili su osim navedene odvjetnice tužitelj, FČ, DČP, ŽČ te nepoznata ženska osoba koja se predstavljala kao vlasnica predmetnih nekretnina pod imenom ČČ, navodno majka navodnog DČ. U javnobilježničkom uredu I tužene su osim nje bile prisutne i njezine djelatnice PČ i VČ koje su bile zaposlene kod I tužene na radnom mjestu administrativnih referentica, one su u tom uredu sjedile u prednjem dijelu i bile su zadužene za pregled dokumentacije i utvrđivanje identiteta stranaka, dok su se uredi I tužene i javnobilježničke prisjednice nalazili njima iza leđa, radilo se od dvije prostorije koje su bile međusobno povezane harmonika vratima. Svjedokinja VČ je u konkretnom slučaju vršila provjeru identiteta navodne prodavateljice i to uz pomoć njezine osobne iskaznice koja je glasila na ime " RČ". Utvrđeno je da se radilo o stranoj, konkretno njemačkoj osobnoj iskaznici navodne prodavateljice koja je bila plastificirana, nalik na ranije važeću hrvatsku osobnu iskaznicu. Svjedokinji je osobna iskaznica navodne prodavateljice djelovala „normalno“ i veličinom i formatom, veličinom kao hrvatska osobna iskaznica, osobna iskaznica nije bila prelomljena, oštećena, na njoj nije bilo ispupčenja ili slično. O njemačkim osobnim iskaznicama zna općenito da se na njima nalazi broj osobne iskaznice, ime prezime stranke, datum rođenja, datum izdavanja i datum do kada vrijedi, adresa, tijelo koje ju je izdalo i visina stranke i boja očiju stranke. Osobna iskaznica navodne prodavateljice je imala sve navedene podatke. Utvrđeno je i da na osobnoj iskaznici navodne prodavateljice nije bio naveden OIB jer se radi o stranoj ispravi. Svjedokinja VČ je tražila podatke za navodnu prodavateljicu kroz program E notar kojim se služe javni bilježnici i kroz taj program su u mogućnosti izvršiti uvid u podatke u MUP-u i u Poreznoj upravi. Svjedokinja je podatke je tražila prema OIB [osobni identifikacijski broj]u navodne prodavateljice koji je bio naveden u kupoprodajnom ugovoru te sustav MUP-a nije ništa vraćao vezano za navedeni OIB, ali je sustav Porezne uprave vratio podatke te je u tom sustavu navodna prodavateljica bila navedena sa prezimenom „ ČČ“, a ne „ RČ“ (kao na osobnoj iskaznici). U slučaju kada se radi o stranom državljaninu za kojeg OIB nije naveden na identifikacijskoj ispravi, u javnobilježničkom uredu I tužene su postupali na način da su najprije pokušavali pronaći OIB takve osobe kroz sustav MUP-a ili sustav Porezne te ukoliko ne bi uspjeli pronaći OIB za takvu osobu, upućivali su je u nadležnu poreznu upravu da ishodi OIB jer im je radi ovjere potpisa potrebno ime, prezime, OIB, broj osobne iskaznice odnosno putovnice te podatak o tome tko ih je izdao, budući da se ti podaci unose u sustav E notar. Utvrđeno je i da ovjere za stranke bez OIB [osobni identifikacijski broj]a nisu niti vršili u javnobilježničkom uredu I tužene. U konkretnom slučaju je Porezna uprava vratila podatke o navodnoj prodavateljici te je postojala razlika u dijakritičkim znakovima glede prezimena ("„ ČČ“) pa su podatke na kupoprodajnom ugovoru uskladili s podacima s osobne iskaznice jer su se ti podaci razlikovali, smatrali su da je osobna iskaznica mjerodavna, s tim da im je odvjetnica na mail poslala isprave koje je imala
- ugovore o kupoprodaji i ostalo. Utvrđeno je i da iz sustava MUP-a za navodnu prodavateljicu nisu dobili nikakve podatke te da bi navedeno eventualno ukazivalo da osoba nije hrvatski državljanin te da svjedokinja VČ, a niti I tužena nisu posumnjale u identitet navodne prodavateljice zbog toga. Utvrđeno je i da svjedokinja VČ usporedbom podataka sa osobne iskaznice sa podacima iz porezne uprave za navodnu prodavateljicu nije uočila da je njezino mjesto rođenja različito, sve iz razloga jer prvi prozor koji se otvori u sustavu E notar niti ne sadrži mjesto rođenja. Utvrđeno je i da svjedokinja VČ od navodne prodavateljice nije tražila potvrdu o OIB [osobni identifikacijski broj]u. Utvrđeno je i kako je javnim bilježnicima omogućena provjera jedino hrvatskih osobnih iskaznica, a ne i njemačkih pa iz tog razloga svjedokinja VČ nije provjeravala broj predmetne njemačke osobne iskaznice. Utvrđeno je da je i javna bilježnica prethodno preuzela predmetne isprave i osobnu iskaznicu navodne prodavateljice te je također i ona vršila provjeru identiteta navodne prodavateljice na način da je uzela osobnu iskaznicu prodavateljice, pogledala fotografiju na osobnoj iskaznici te je ta fotografija odgovarala osobi koja se nalazila pred njom. Pregledala je i valjanost osobne iskaznice koja je bila važeća. Osobna iskaznica niti I tuženoj nije ni po čemu bila sumnjiva, niti je bila oštećena, odnosno ništa na njoj nije ukazivalo da nešto sa osobnom iskaznicom ne bi bilo u uredu. Utvrđeno je kako je I tužena na osobnoj iskaznici navodne prodavateljice uočila zaštitne elemente koji su tipični za osobne iskaznice pa je tako uočila branderbuška vrata te jedan mali znak na poleđini osobne iskaznice. Utvrđeno je kako je I tuženoj predmetna osobna iskaznica po formatu i izgledu djelovala identično onima drugih stranaka iz Njemačke koje je ranije vidjela. Utvrđeno je i da je provjeru podataka moguće učiniti samo za hrvatske osobne iskaznice, a ne i za putovnice, i to putem sustava E notar kojim su javni bilježnici povezani sa evidencijama MUP-a. Utvrđeno je i da je I tužena, a nakon što joj je svjedokinja VČ saopćila da navodnu prodavateljicu ne uspijeva pronaći u evidencijama MUP-a, rekla svjedokinji je da pita prodavateljicu ima li kakav drugi identifikacijski dokument jer je pomislila da se možda radi o pogrešci, obzirom da se ponekad znalo dogoditi da osobe nema u evidenciji pa u tom slučaju upute stranke da onda odu u MUP gdje se to otkloni pa im se potom osoba prikaže u sistemu. I tužena je saopćila navodnoj prodavateljici da prema onome što pronalazi u bazi ista nije hrvatska državljanka te ju je upitala da li možda ima kakav drugi dokument, prvenstveno putovnicu, sve budući da je stranka mogla biti dvostrukog državljanstva i hrvatskog i njemačkog i to od 1.7.2013. kada je to omogućeno, a čula je u hodniku da navodna prodavateljica govori da ima dokumente, ali ne kod sebe nego da su joj dokumenti kod prijateljice. Utvrđeno je da i da su postojale razlike u preambuli ugovora i podataka na osobnoj iskaznici navodne prodavateljice i to glede prezimena, a radilo se o dijakritičkim znakovima, obzirom da je na samom ugovoru navodna prodavateljica bila navedena kao " ČČ" dok je na osobnoj iskaznici stajalo " RČ", a na što je I tužena ukazala strankama i odvjetnici. Također im je ukazala da je na stranoj osobnoj iskaznici naziv grada odnosno stanovanja navodne prodavateljice bio napisan njemačkim pismom "Königstein", dok je na ugovorima bilo bez toga, dakle bez tzv. umlauta jer je očito odvjetnica radila ugovore na temelju podataka iz zemljišnih knjiga. Utvrđeno je i da je u zemljišnim knjigama vlasnica navedenih nekretnina bila upisana kao " ČČ". Nakon što je strankama i odvjetnici to saopćeno isti su odlučili da će ugovore napraviti na temelju podataka iz osobne iskaznice. Potom je na službeni mail ureda I tužene odvjetnica ĆČ dostavila ugovore i ostale isprave te je od službenice u uredu I tužene tražila da uz postojeće podatke u ugovorima i ispravama unese i podatke za prodavateljicu prema podacima iz osobne iskaznice prodavateljice radi takozvanog utvrđivanja istovjetnosti, a sve za potrebe gruntovnice. Nakon toga su se ponovno svi potpisali, navodna prodavateljica se potpisala kao „ RČ“, a ustanovljeno je da i OIB navodne prodavateljice iz kupoprodajnih ugovora i ostalih isprava odgovara OIB [osobni identifikacijski broj]u iz Porezne uprave. Odvjetnica je tražila da se najprije naprave one ovjere koje su njoj potrebne za predbilježbu prava vlasništva, službenice su to napravile i predale joj, a zatim je ona odnijela potrebnu dokumentaciju u zemljišnoknjižni odjel ovog suda istoga dana te je izvršena predbilježba. Odvjetnica nije čekala da djelatnici u uredu I tužene dovrše svoj posao i predaju joj ostalu dokumentaciju i preslike, već je kasnije po iste došao ŽČ istoga dana, koji je i platio račun. Utvrđeno je da I tužena nije dozvolila prisutnima da u njezinom uredu broje novac, nakon čega su oni (svi osim odvjetnice ĆČ) otišli u obližnju poslovnicu Erste banke gdje zamolili službenicu da provjeri i prebroji novac budući da prodavateljica nije htjela otvoriti račun u toj banci, što je ova i učinila. Novac je s osnova kupoprodajne cijene iz oba kupoprodajna ugovora isplaćen navodnoj prodavateljici na ruke u poslovnici navedene banke, a nakon što je to učinjeno, tužitelj joj je pozvao taxi. Tada su prvi i zadnji puta vidjeli navodnu prodavateljicu. Potom je svjedok FČ zvao navodnu prodavateljicu na mobitel koji je konstantno bio isključen pa je prijateljica od svjedokovog prijatelja otišla na adresu na adresu prodavateljice u Njemačkoj i upitala je da li je prodala nekretninu, na što je ta ženska osoba odgovorila kako nije i da je to i dalje njezino, nakon čega su shvatili da su prevareni. Osim toga, svjedoka DČP je kontaktirao odvjetnik od ČČ, prave vlasnice budući da ga poznaje i rekao što mu što se dogodilo. Obzirom da nakon izvršene promjene upisa prava vlasništva zemljišnim knjigama vlasnik dobiva obavijest o toj promjeni, tako je i ČČ dobila tu obavijest i angažirala odvjetnika. Tužitelj je zajedno sa svjedokom FČ i DČP otišao u policijsku postaju u Heinzelovu prijaviti tu prijevaru, a i njihova odvjetnica ĆČ je navedeno prijavila u Policijskoj postaji Dubrava, ali nakon toga je to prebačeno u Heinzelovu od kuda su ih zvali da dođu dati svoje iskaze glede toga. Dalje je policija postupala po toj prijavi te tužitelju nije poznato da li je nađen počinitelj.
18.1. Iskaze saslušanih svjedoka i parničnih stranaka sud prihvaća u cijelosti, ocjenjuje ih uvjerljivim i istinitim, budući da isti imaju neposredna saznanja o odlučnim činjenicama, a sadržaj iskaza svjedoka i parničnih stranaka nisu ničim dovedeni u sumnju. Osim toga, iskazi tužitelja, svjedoka CČP sukladni su njihovim navodima iz službenih bilješki sastavljenih u službenim prostorijama Policijske uprave Zagrebačke, Službi općeg kriminaliteta povodom obavijesnog razgovora obavljenog sa njima, dok je iskaz FČ sukladan njegovim navodima iz zapisnika o zaprimanju kaznene prijave sastavljenog 9.9.2019. u Policijskoj upravi Zagrebačkoj, Službi općeg kriminaliteta.
18.2. Suprotno navodima tuženika, ovaj sud smatra da je tužitelj dokazao da je nepoznatoj ženskoj osobi koja se predstavljala kao vlasnica predmetne nekretnine isplatio na ime kupoprodaje novčani iznos koji potražuje tužbom, odnosno koji je određen u Ugovoru o kupoprodaji, budući da navedeno, osim što proizlazi iz ovjerene potvrde od 10.5.2019. i izjave od 10.5.2019. na kojima je ovjeren potpis navodne prodavateljice, proizlazi i iz iskaza tužitelja, svjedoka CČP te FČ, koje iskaze i u tom dijelu ovaj sud prihvaća te ih ocjenjuje uvjerljivim i istinitim. Pritom posebice kao logične i životne prihvaća navode svjedoka CČP koji ukazuje kako se već dugo bavi nekretninama i kupio je preko 40 nekretnina te kako je već prethodno znao vršiti isplatu na identičan način i nije bilo nikakvih problema, konkretno je jednoj prodavateljici izvršio isplatu vezano za nekretninu u [adresa] na identičan način i to u poslovnici Šibenske banke. Posve životnim sud ocjenjuje i njegove navode kako neki ljudi jednostavno žele isplatu u gotovini. Pritom je sud imao u vidu kao životne, logične i uvjerljive te međusobno sukladne navode svjedoka FČ i LČP da su, obzirom da im I tužena nije dozvolila isplatu u njezinom uredu, otišli u poslovnicu Erste banke u blizini te su zamolili službenicu da provjeri i prebroji novac budući da prodavateljica nije htjela otvoriti račun u toj banci, što je ova i učinila. Svjedok FČ doduše, suprotno tužitelju i svjedoku LČP navodi da se radio o poslovnici Zagrebačke banke, ali to po mišljenju suda to nije razlog zbog kojeg bi sud posumnjao u vjerodostojnost njegova iskaza, tim više jer se radi o značajnijem proteku vremena, imajući u vidu da se štetni događaj zbio u svibnju 2019., a svjedok je iskazivao u ožujku 2025.
19. Odredbom čl. 42. st. 1. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine", broj: 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09, 120/16, 57/22-dalje: ZJB) propisano je kako je javni bilježnik dužan naknaditi štetu koju je drugom prouzročio povredom svoje službene dužnosti. Stavkom 2. te odredbe propisano je kako za prouzrokovanu štetu javni bilježnik odgovara po općim pravilima za naknadu štete po kojima se odgovara za štetu koju su počinile službene osobe. Država ne odgovara za štetu koju počini javni bilježnik. Odredbom čl. 18. a ZJB propisano je kako u svom radu javni bilježnici koriste informacijski sustav koji odobrava Komora. Odredbom čl. 34. st. 1. ZJB propisano je kako javni bilježnik ne smije bez valjanih razloga uskratiti poduzimanje službenih radnji. Javni bilježnik je ovlašten uskratiti obavljanje određene radnje u skladu s propisima koji uređuju obavljanje te radnje. Javni bilježnik je ovlašten uskratiti obavljanje neke radnje zbog prezauzetosti. Stavkom 2. te odredbe propisano je kako javni bilježnik ne smije poduzeti nikakvu službenu radnju s osobom za koju znade ili mora znati da je zbog malodobnosti ili zbog kojega drugoga zakonskog razloga nesposobna da poduzima ili sklopi određeni pravni posao. Odredbom čl. 60. st. 1. ZJB propisano je da ako javni bilježnik ne poznaje sudionike osobno i po imenu, njihovu istovjetnost utvrdit će osobnom iskaznicom ili putovnicom. Ako ni to nije moguće, njihovu istovjetnost mora posvjedočiti koji drugi javni bilježnik ili dva svjedoka istovjetnosti. Stavkom 2. te odredbe propisano je da će u ispravi javni bilježnik navesti poznaje li sudionike odnosno na koji je način utvrdio njihovu istovjetnost, uz točno navođenje imena i prezimena, osobnog identifikacijskog broja i prebivališta svjedoka istovjetnosti te datuma i broja isprave upotrijebljene za utvrđivanje istovjetnosti i vlasti koja je tu ispravu izdala.
19.1. Odredbom čl. 3. Javnobilježničkog poslovnika ("Narodne novine" broj: 38/1994, 82/1994, 37/1996, 151/2005, 115/2012, 120/2014, 99/2021-dalje:Poslovnik) propisano je kako se odredbe toga Poslovnika o ovlastima javnog bilježnika na odgovarajući način primjenjuju i na druge osobe koje rade u javnobilježničkom uredu koje su ovlaštene za poduzimanje službene radnje. Člankom 12. Poslovnika propisano je da ako stranke javnom bilježniku nisu osobno poznate, navest će se imena i prezimena, OIB i datum rođenja i adresa svjedoka istovjetnosti, te vrsta, datum i mjesto izdanja predočene isprave na temelju koje je utvrđena istovjetnost svjedoka. Svjedoci istovjetnosti će se potpisati bez oznake svoga svojstva. Člankom 19. Poslovnika propisano je da javni bilježnik sam određuje raspodjelu, način i vrijeme poduzimanja službenih radnji u svom uredu, sukladno Zakonu o javnom bilježništvu, ovom Poslovniku i Pravilniku o radnom vremenu. Odredbom čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; u daljnjem tekstu ZOO) propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Da bi postojala odgovornost tuženika za utuženu štetu moraju postojati opće pretpostavke te odgovornosti: štetna radnja, protupravnost štetne radnje, postojanje subjekata obveznog odnosa te uzročna veza između štetne radnje i štete. To konkretno znači da tužitelj mora dokazati da je zbog propusta I tužene učinjenog 10. svibnja 2019. prilikom ovjerom potpisa prodavateljice na Ugovoru o kupoprodaji nekretnine sklopljenog između osobe pod imenom " ČČ“ kao prodavateljice i tužitelja kao kupca, odnosno bez da je valjano učinjena provjera identiteta sudionika u postupku, konkretno navodne prodavateljice došlo do štete. Odredbom čl. 10. st. 2. ZOO propisano je kako je sudionik u obveznom odnosu dužan u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka).
20. U ovom postupku je dakle utvrđeno da su svjedokinja VČ, zaposlena kod I tužene na radnom mjestu administrativnog referenta i I tužena vršile provjeru identiteta navodne prodavateljice na temelju strane, konkretno njemačke osobne iskaznice koja je glasila na ime " RČ" te su na temelju te osobne iskaznice koju im je ta osoba predočila utvrdile identitet prodavateljice prema Ugovoru o kupoprodaji nekretnine od 10. svibnja 2019., a koja je pristupila u ured I tužene i čiji je potpis ovjeren. Utvrđeno je i da je objema predmetna osobna iskaznica djelovala uobičajeno i veličinom i formatom, veličinom kao hrvatska osobna iskaznica, osobna iskaznica nije bila prelomljena, oštećena, na njoj nije bilo ispupčenja ili slično te da je bila važeća. Utvrđeno je i da je I tuženoj predmetna osobna iskaznica po formatu i izgledu djelovala identično onima drugih stranaka iz Njemačke koje je ranije vidjela. Utvrđeno je i da je fotografija na osobnoj iskaznici odgovarala osobi koja se nalazila pred njima. Također je utvrđeno da je i odvjetnica ĆČ koju je tužitelj angažirao oko realizacije predmetne kupoprodaje nekretnine nekoliko dana prije ovjere potpisa u uredu I tužene fotografiju upravo te osobne iskaznice zaprimila od tužitelja na svoj mobilni telefon putem aplikacije Whatsapp, a isto tako tu osobnu iskaznicu vidjela je i predmetne zgode u uredu I tužene te joj ništa na toj osobnoj iskaznici nije bilo sumnjivo niti je ona bila odlijepljena ili nešto slično. Utvrđeno je da odvjetnica nije prošla nikakvu obuku vezano za osobne iskaznice, dok je I tužena pohađala seminar koji je članovima HJK bio od strane MUP-a organiziran na temu kako prepoznati krivotvorene osobne iskaznice, dok svjedokinja VČ nije prošla nikakvu obuku koja bi joj pomogla detektirati krivotvorene dokumente, a znanja o njemačkim osobnim iskaznicama je stekla kroz praksu. Utvrđeno je i da glede veličine i oblika slova te ostalih podataka i obilježja na osobnoj iskaznici nije bilo odstupanja koja bi ukazivala na to da se radi o falsifikatu, a da javna bilježnica nije imala tehničku opremu pomoću koje bi sa eventualno sa većom preciznošću mogla utvrditi eventualna odstupanja od propisanog oblika znakova i ostalih obilježja na osobnoj iskaznici, a koja nisu vidljiva oku običnim pregledom. Utvrđeno je i da takvu tehničku opremu javni bilježnici u Republici Hrvatskoj nisu dužni imati niti im to nalaže bilo koji zakonski ili podzakonski propis. U odnosu na navode tužitelja kako krivotvorena njemačka osobna iskaznica nije sadržavala poštanski broj, djevojačko prezime, a što su sve obavezni podaci važećih njemačkih osobnih iskaznica te da je pogrešno bio naveden i rok važenja te krivotvorene osobne iskaznice jer da njemačke osobne iskaznice vrijede najčešće 10 godina od izdavanja, u svakom slučaju na pune godine, a ne na pune godine plus 1 dan, valja napomenuti kako bi, rukovedeći se takvom tužiteljevom logikom, I tužena bi prilikom obavljanja svoje javnobilježničke službe trebala imati specifična znanja o baš svim posebnim specifičnostima osobnih iskaznica i putovnica ne samo 27 država članica Europske unije, već i šire od toga. U odnosu na tužiteljevo opetovano pozivanje i ukazivanje na sustav PRADO te da je I tužena prilikom utvrđivanja identiteta i provjere strane identifikacijske isprave dužna usporediti oblik i sadržaj te isprave sa javnim podacima iz sustava PRADO, valja ukazati kako je pretragom po internetu od strane ovog suda ustanovljeno da je PRADO višejezično web-mjesto na kojem se nalaze informacije o vjerodostojnim osobnim i putnim ispravama, a sadrži općenite informacije o valjanosti i drugim pravnim aspektima isprava, kao i njihove tehničke opise (uključujući opise nekih najvažnijih sigurnosnih obilježja). No korištenje tog višejezičnog web-mjesta kao svojevrsnog alata, odnosno pomagala u radu I tužene prilikom utvrđivanja identiteta i provjere strane identifikacijske isprave, suprotno stajalištima tužitelja nije propisano niti kao obveza odnosno kao dužnost javnih bilježnika niti jednim zakonskim ili podzakonskim propisom, a niti je u postupku dokazano da bi javni bilježnici u Republici Hrvatskoj dobivali naputke da se u svome radu koriste upravo tim web-mjestom kao svojevrsnim pomagalom prilikom detektiranja eventualnih krivotvorina. Uostalom, čak i da su javni bilježnici u Republici Hrvatskoj u obvezi koristiti navedeno web-mjesto, odnosno da ga doista i koriste, ne postoji apsolutna garancija da se u svome radu ne bi susreli sa krivotvorenim identifikacijskim ispravama i na temelju njih izvršili ovjeru potpisa jer ne raspolažu najsuvremenijom instrumentalnom opremom kakvom raspolažu renomirani forenzični instituti u Europi i svijetu da bi utvrdili krivotvorene dokumente, a niti takvu opremu trebaju posjedovati, a osim toga javni bilježnici nemaju stručna znanja za određivanje koje će od dostupnih metoda ispitivanja koristiti prilikom provođenja takvih postupaka, niti je to njihova zadaća, već je to u domeni stručnih osoba, educiranih za takve poslove. U odnosu na navode tužitelja kako se iz potvrde o izvršenom uvidu u podatke Porezne uprave, a koji uvid je na dan sklapanja ugovora izvršila I tužena može zaključiti kako je lako mogla i trebala utvrditi nepodudarnost podataka iz krivotvorene njemačke osobne iskaznice sa podacima koje je pribavila uvidom u podatke Porezne uprave jer da je prema podacima porezne mjesto rođenja ČČ grad Karlovac, a na krivotvorenoj osobnoj je to grad Zagreb, kućni broj prema podacima porezne je 56, a na osobnoj je 5 B, prema podacima porezne je prezime " ČČ", a na osobnoj je " RČ", valja ukazati kako glede toga sud u cijelosti kao istinite i uvjerljive prihvaća navode svjedokinje VČ da usporedbom podataka sa osobne iskaznice sa podacima iz porezne uprave nije uočila da je mjesto rođenja navodne prodavateljice različito jer prvi prozor koji se otvori u sustavu E notar niti ne sadrži mjesto rođenja. U odnosu na to valja ukazati kako je na temelju iskaza navedene svjedokinje i I tužene utvrđeno da je glede podataka sa njemačke osobne iskaznice navodne prodavateljice, a u odnosu na podatke porezne uprave razlika postojala glede dijakritičkih znakova prezimena pa su podatke na kupoprodajnom ugovoru uskladili s podacima s osobne iskaznice jer su se ti podaci razlikovali, a pri tome su smatrali da je osobna iskaznica mjerodavna. Takav stav u cijelosti je ispravan i utemeljen na odredbi čl. 60. st. 1. ZJB kojom je propisano da ako javni bilježnik ne poznaje sudionike osobno i po imenu, njihovu istovjetnost utvrdit će osobnom iskaznicom ili putovnicom pa stoga, suprotno tvrdnjama tužitelja, ne stoje navodi da bi za valjano utvrđivanje identiteta bili mjerodavni podaci Porezne uprave. Kao posve logične i u cijelosti sukladne odredbama čl. 60. st. 1. i čl. 34. st. 1. ZJB sud ocjenjuje navode svjedokinje VČ kojima ukazuje da razlika u dijakritičkim znakovima navedenim u ispravama i osobnoj iskaznici, a glede imena i prezimena stranke ne bi bila zapreka za ovjeru te da se u takvim slučajevima podaci na ispravama usklađuju sa osobnom iskaznicom. Navodi tužitelja da je I tužena morala odgoditi ovjeru potpisa, zatražiti od prodavateljice da dostavi potvrdu o OIB [osobni identifikacijski broj]u, zatražiti od prodavateljice da u sustavu porezne uprave, a za slučaj da se radilo o greškom unesenim podacima, ispravak svih tih podataka kako bi oni odgovarali identifikacijskoj ispravi temeljem kojih ta osoba dokazuje svoj identitet posve su neosnovani jer obveza dostavljanja potvrde o OIB [osobni identifikacijski broj]u za stranku koja u javnobilježničkom uredu želi ovjeriti svoj potpis nije propisana niti jednim propisom, a kod navedene razlike u dijakritičkim znakovima prezimena navodne prodavateljice na osobnoj iskaznici između onih navedenih u podacima Porezne uprave valja opet ukazati kako je temeljem čl. 60. st. 1. ZJB za utvrđivanje identiteta stranke mjerodavna osobna iskaznica, a ne podaci iz sustava Porezne uprave te kako navedeno odstupanje po ocjeni ovog suda na predstavlja okolnost zbog koje bi provjera identiteta sudionika u postupku, konkretno navodne prodavateljice bila nevaljano izvršena. Također navedeno ne predstavlja okolnost koja bi pobuđivala sumnju u identitet navodne prodavateljice. Ujedno se ukazuje kako se osobni podaci iz elektroničkog sustava Porezne uprave za pravu vlasnicu ČČ, a koje je sam tužitelj dostavio u spis (list 187 spisa) također ne podudaraju niti s podacima iz preslike izvornika njezine njemačke putovnice koje je tužitelj dostavio uz tužbu (list 29 spisa), a temeljem kojeg dokumenta su i uzeti podaci pri dodjeli OIB [osobni identifikacijski broj]a, kako se navodi u samoj potvrdi, a niti sa podacima sa njezine osobne iskaznice (list 28 spisa), i to također glede dijakritičkog znaka „ć“ u prezimenu pa stoga niti prava vlasnica ČČ nije izvršila ispravak tih podataka u Poreznoj upravi, kako to tužitelj sugerira da je potrebno učiniti, već je na njemačkim identifikacijskim ispravama navedena kao " RČ", a u potvrdi Porezne uprave kao " ČČ". Uzgredno valja napomenuti kako se niti na njemačkoj osobnoj iskaznici prave vlasnice navedene nekretnine ČČ ne nalaze dijakritički znakovi pa tako i njezina osobna iskaznica glasi na „ RČ geb. DV“, slijedom čega se dade zaključiti kako se dijakritički znakovi, primjerice „ć, š“ koji su u uporabi u hrvatskom jeziku uopće ne unose na njemačkim osobnim iskaznicama i putovnicama kod naznake osobnog imena i prezimena jer na to ukazuju upravo njemačke identifikacijske isprave prave vlasnice koje ona sama dostavlja u parnični spis ovog suda P-11336/2019 (list 15-16 toga spisa), a sebe u tužbi i tijekom čitavog postupka koji se vodio pod navedenim poslovnim brojem naznačuje kao " ČČ" . U odnosu na navode tužitelja kako su prema ZJB poslove ovjere potpisa na ispravama i utvrđivanja identiteta osoba koje ovjeravaju potpis dužni obavljati isključivo javni bilježnici ili javnobilježnički prisjednici te da u tom procesu ne mogu sudjelovati obični službenici u uredu jer da oni za to nemaju stručna znanja pa da nisu za to ovlašteni, a ako su to učinili, tada je javni bilježnik odgovoran koji im je dodijelio tu ulogu, valja tužitelju kazati na odredbu čl. 19. Poslovnika kojom je propisano da javni bilježnik sam određuje raspodjelu, način i vrijeme poduzimanja službenih radnji u svom uredu, sukladno Zakonu o javnom bilježništvu, Poslovniku i Pravilniku o radnom vremenu. Sukladno toj odredbi, javni bilježnik je ovlašten pojedine službene radnje u svom uredu raspodijeliti na svoje zaposlenike pa tako i na administrativne referente i nema zapreke da poslove utvrđivanja identiteta stranaka i ovjere potpisa u uredu javnog bilježnika odrađuju službenici zaposleni u uredu javnog bilježnika (pa tako i „obični“ službenici kako to navodi tužitelj) koje on ovlasti za to te nije potrebno da te radnje obavljaju isključivo javni bilježnici ili javnobilježnički prisjednici kako to navodi tužitelj. Dakle, takvo što ne nedvojbeno ne proizlazi iz odredbi Poslovnika, kako to neosnovano tvrdi tužitelj.
20.1. Odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu (štetnik) počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete (oštećenik) i ako postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice. Za ovu štetu je nesumnjivo odgovorna za sada nepoznata ženska osoba koja je bez valjane pravne osnove primila uplatu kupoprodajne cijene, a ne I tužena. Stoga je osnovan istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije u ovoj pravnoj stvari. Imajući na umu navedena utvrđenja, ovaj sud je zaključio da tužitelj nije dokazao opće pretpostavke za naknadu štete, jer šteta koju trpi nije u uzročnoj vezi s radnjom I tužene, a tužitelj nije dokazao niti protupravnost postupanju I tužene kod ovjere potpisa na kupoprodajnom ugovoru, izjavi i potvrdi. U konkretnom slučaju nema odgovornosti I tužene za nastalu štetu jer nije bilo protupravnosti u njezinom postupanju. Kod ocjene postoji li protupravnost u provođenju postupka ovjere potpisa valja poći od općeg pravila prema kojem se profesionalac, koji se bavi javnobilježničkom djelatnošću, obvezuje postupati ne samo u skladu sa zakonom nego i prema pravilima struke, truditi se što više, koristeći pri tome sva dostupna dopuštena sredstva. Ako je javni bilježnik u svojemu radu postupio na opisani način, a za stranku je izostao očekivani rezultat, izostanak rezultata sam po sebi ne znači i nastupanje okolnosti odgovornosti za štetu (tako i VSRH u Rev 2091/12-2 od 12.12.2017). Javi bilježnik kao profesionalac odgovara samo ako svojim postupcima nije udovoljio traženim kriterijima, a ne odgovara ako im je udovoljio, makar se i nije postigao cilj. Predmetna iskaznica je imala potreban sadržaj, glasila je na ime „ RČ“ te se to naknadno uskladilo na podacima na ugovoru o kupoprodaji, osobna iskaznica je bila važeća, na njoj je bila fotografija osobe koja je došla ovjeriti potpis u ured I tužene, a pri tome valja ukazati da javnobilježnički uredi nisu povezani s bazama podataka u odnosu na strane izdane osobne iskaznice. Navedena osobna iskaznica nije imala takve karakteristike koje pažljivim pregledom dovode u sumnju njezinu vjerodostojnost, a niti su postojale određene okolnosti na temelju kojih je I tužena trebala posumnjati u identitet osobe čiji je potpis ovjerila, a I tužena je postupala s pažnjom dobrog profesionalca koja se od nje očekivala. U konkretnom slučaju ne postoji niti odgovornost II tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d. koji kao osiguratelj javne bilježnice ne odgovara za štetu jer ne postoje razlozi koji bi upućivali na povredu službene dužnosti koju bi počinila javna bilježnica kao službena osoba. Stoga je odlučeno kao u toč. I. izreke.
21. Imajući u vidu utvrđenja iz odlomka 20. i 20.1. ove presude, ovaj sud nije izvodio daljnje dokaze (vještačenje po vještaku za procjenu vrijednosti nekretnine na okolnosti visine štete, odnosno vrijednosti nekretnine u trenutku sklapanja ugovora, saslušanje uknjižene vlasnice ČČ na okolnost je li postupku koji se pred ovim sudom vodio pod posl. Br. P-11336/19 bilo moguće mirno rješenje spora, jesu li parnični troškovi koje tužitelj potražuje doista podmireni te na okolnost ispravnosti njezinih osobnih podataka u sustavu Porezne uprave te ostale u tijeku postupka predložene dokaze) jer se takvi dokazi s obzirom na utvrđenja iz navedenog odlomka presude ukazuju nesvrishodni budući da bi i njihovim izvođenjem ovaj sud došao do jednakih utvrđenja, a činjenično stanje je dovoljno utvrđeno da se donese pravilna i na zakonu osnovana presuda.
22. U odnosu na prijedlog I tužene za određivanjem prekida ovog parničnog postupka do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka koji se vodi pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Kov-588/2023, valja napomenuti kako je odredbom čl. 12. st. 1. ZPP propisano da kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno. Stavkom 3. te odredbe propisano je kako je u parničnom postupku sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim. Odredbom čl. 213. st. 1. toč.1. ZPP propisano da će sud prekid postupka odrediti i ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju. Ovaj sud nalazi da, suprotno tvrdnjama I tužene, odluka o postojanju kaznenog djela i njegovom učiniocu ne predstavlja prethodno pitanje u smislu čl. 12. st. 1. ZPP pa nalazi da nema mjesta određivanju prekida predmetnog postupka do donošenja odluke u tom postupku, slijedom čega je odlučeno kao u izreci rješenja.
23. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP, čl. 155. i 164. st. 1. - 4. ZPP, a imajući u vidu da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom sporu. I. tuženoj je priznat trošak sastavljanja odgovora na tužbu u iznosu od 1.900,00 EUR temeljem Tbr. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23- dalje: Tarifa), trošak sastavljanja podneska od 7.11.2024. u iznosu od 1.900,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima održanim 18.1.2024., 12.3.2024., 11.6.2024., 5.11.2024., 3.3.2025. u iznosu od 1.900,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife) za svako navedeno ročište. Za svaku navedenu radnju I. tuženoj je priznat PDV po stopi od 25%. Na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 151. stavka 3. ZPP dosudio i zatražene zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude, dok je s preostalim dijelom zahtjeva, a imajući u vidu vrijednost predmeta spora, I tužena odbijena (točka III. izreke).
23.1. Budući da II. tuženik nije dokazao da bi imao troškove u ovome postupku, a niti ih određeno zahtijevao, odlučeno je kao u toč. IV. izreke.
U Zagrebu, 10. travnja 2025.
Sutkinja
Vedrana Kufrin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno
- od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.
Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
DNA:
1. tužitelj po punomoćniku, uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu u iznosu od 663,61 EUR
2. I. tuženoj po punomoćniku
3. II. tuženiku
