Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Kž-268/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sutkinja Melite Avedić, predsjednice vijeća te Ivančice Cvitanović i Božene Perić, članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Brodarac, u kaznenom predmetu protiv optuženog LĐ zbog kaznenih djela iz članka 147. stavak 1. i 147. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika od 18. kolovoza 2022. protiv presude Općinskog suda u Sisku broj K-151/2018 od 19. srpnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 10. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog LĐ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Sisku broj K-151/2018 od 19. srpnja 2022. optuženi LĐ proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenih djela protiv časti i ugleda – uvreda iz članka 147. stavak 1. i članka 147. stavak 1. i 2. KZ/11 te mu je temeljem članka 147. stavak 1. KZ/11 utvrđena novčana kazna u iznosu od 30 (trideset) dnevnih dohodaka u iznosu od 120,00 kuna, što iznosi 3.600,00 kuna (tritisućešestokuna), temeljem članka 147. stavak 2. KZ/11 utvrđena novčana kazna u iznosu od 30 (trideset) dnevnih dohodaka u iznosu od 120,00 kuna, što iznosi 3.600,00 kuna (tritisućešestokuna) te mu je temeljem članka 51. KZ/11 izrečena jedinstvena novčana kazna u iznosu od 40 (četrdeset) dnevnih dohodaka u iznosu od 120,00 kuna, što iznosi 4.800,00 kuna (četiritisućeosamstokuna). Na temelju članka 56. KZ/11 optuženom LĐ izrečena je uvjetna osuda te se novčana kazna neće izvršiti ako optuženik u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 42. stavak 6. KZ/11 optuženik je u slučaju opoziva uvjetne osude dužan novčanu kaznu platiti u roku od 5 (pet) mjeseci od dana pravomoćnosti odluke o opozivu. Na temelju članka 43. stavak 1. do 3. KZ/11 kada novčana kazna nije u cijelosti ili djelomično plaćena u određenom roku, a ne postoje uvjeti iz članka 42. stavak 7. KZ/11, naplatit će se prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog Zakona. Ako se novčana kazna ne može ni prisilno naplatiti u roku 3 (tri) mjeseca, sud će uz pristanak osuđenika donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro, na način da se jedan dnevni iznos zamijeni s dva sata rada, pri čemu rad za opće dobro ne smije premašiti 720 (sedamstodvadeset) sati. Ako osuđenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro zamijenit će se kaznom zatvora. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – dalje u tekstu ZKP/08) privatni tužitelj je s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 optuženi LĐ mora podmiriti troškove postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 paušal u iznosu od 500,00 i troškove iz članka 145. stavak 2. točka 7. ZKP/08 nužne izdatke privatnog tužitelja te nagradu i nužne izdatke opunomoćenika privatnog tužitelja u iznosu od 8.375,00 kuna (osam tisuća tri stotine sedamdeset pet kuna) sve u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv presude žalbu je podnio optuženik, po branitelju Vladi Kartelu, odvjetniku u Sisku zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o troškovima s prijedlogom da nadležan sud usvoji njegovu žalbu te preinači pobijanu odluku i oslobodi ga od optužbe te naloži privatnom tužitelju da mu nadoknadi trošak a podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovor na žalbu optuženika privatni tužitelj nije podnio.

4. Žalba optuženika nije osnovana.

5. Žaleći se s osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik ustvari daje svoju analizu i ocjenu provedenih dokaza sugerirajući oprečne zaključke od onih koje je iznio prvostupanjski sud. Međutim, prvostupanjski sud je na temelju savjesne ocjene provedenih dokaza pravilno utvrdio činjenično stanje i optuženika osnovano proglasio krivim radi počinjenja kaznenih djela uvrede iz članka 147. stavak 1. i članka 147. stavak 1. i 2. KZ/11.

6. Tako, optuženik ističe da svjedokinja HĐ nije potvrdila navode privatnog tužitelja o događaju od 15. siječnja 2018. premda je privatni tužitelj iskazao da ga je uvrijedio pred ovom svjedokinjom. Dapače, ova svjedokinja nije uopće iskazivala o događaju od 15. siječnja 2018. niti ju je privatni tužitelj o tome ispitao. Privatni tužitelj ima oštećenje sluha zbog kojeg nosi slušni aparat pa je upitno da li je mogao objektivno čuti riječi koje mu upućuje sugovornik. Smatra da ga je sud za to kazneno djelo trebao osloboditi od optužbe uz primjenu načela in dubio pro reo. Što se tiče događaja od 20. veljače 2018. ističe da svjedokinja HĐ nije potvrdila navode privatnog tužitelja sa sastanaka stanara. Ova svjedokinja je izričito rekla da se ne sjeća što se događalo na sastanku 20. veljače 2018. već se sjeća da je optuženik privatnom tužitelju rekao da je psihopata, da je korumpiran i da radi na sudu na prvom sastanku stanara koji je održala 2016. godine. I svjedoci DĐ i PĐ navode da nisu čuli da bi optuženik rekao uvrjedljive riječi privatnom tužitelju premda su bili na sastanku. Sud nije trebao prihvatiti kao vjerodostojne iskaze svjedokinja SĐ i LĐŠ jer se o sadržaju spornog sastanka nisu sjećale ničeg, osim da je optuženik uvrijedio privatnog tužitelja pri čemu svjedokinja LĐŠ pogrešno navodi da je sastanak bio 18. siječnja 2018. a svjedokinja SĐ se izričito sjeća točnog datuma sastanka što je nelogično jer ni privatni tužitelj ne zna kojeg je točno datuma bio sastanak a iste su dobi. Naposljetku, ni skraćeni zapisnik od 20. veljače 2018. ne potvrđuje navode privatnog tužitelja pa ga je i u odnosu na ovo kazneno djelo prvostupanjski sud trebao osloboditi od optužbe uz primjenu načela in dubio pro reo.

7. Međutim, nasuprot ovakvoj analizi dokaza po optuženiku prvostupanjski sud je s pravom prihvatio iskaz privatnog tužitelja koji detaljno opisuje okolnosti događaja od 15. siječnja 2018. i 20. veljače 2018. u kojima ga je optuženik uvrijedio. Njegov iskaz je potkrijepljen iskazima svjedokinja SĐ i LĐŠ, iskazom svjedokinje HĐ da optuženik uvijek vrši verbalnu paljbu na štetu privatnog tužitelja od prvog sastanka 2016. kada mu je rekao da je psihopat i da je korumpiran te sadržajem skraćenog zapisnika od 20. veljače 2018. iz kojeg je vidljivo da je sastanak otvorio optuženik s raznim neprimjerenim uvredama, pogrdnim riječima i klevetama za više osoba, a na prvom mjestu za privatnog tužitelja.

8. Dakle, iskaz privatnog tužitelja treba cijeniti u cjelini, o događaju od 15. siječnja 2018. i događaju od 20. veljače 2018., pa bez obzira što svjedokinja HĐ doista nije iskazivala a niti je upitana o događaju od 15. siječnja 2018. ona u iskazu opisuje da optuženik uvijek verbalno napada privatnog tužitelja. Uz to, iskaz privatnog tužitelja je o događaju od 20. veljače 2018. potkrijepljen iskazima svjedokinja SĐ i LĐŠ i zapisnikom sa sastanka suvlasnika stanova od 20. veljače 2018. pa ga prvostupanjski sud s pravom prihvaća u cijelosti. Svjedoci DĐ i PĐ nisu opovrgnuli navode privatnog tužitelja već su naveli da nisu slušali što optuženik govori privatnom tužitelju jer je svjedok DĐ u to vrijeme imao obiteljske probleme a svjedok PĐ se "isključuje" kad optuženik i privatni tužitelj počnu s prepirkama. Što se pak tiče oslabljenog sluha privatnog tužitelja valja istaknuti da je njegov iskaz o ponašanju optuženika i izgovorenim uvredama od 20. veljače 2018. u cijelosti potvrđen iskazima svjedokinja SĐ i LĐŠ pa je jasno da privatni ružitelj, iako nesporno oštećenog sluha, čuje što govori optuženik.

9. Stoga je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i optuženika proglasio krivim za kaznena djela uvrede iz članka 147. stavak 1. i članka 147. stavak 1. i 2. KZ/11.

10. S obzirom da žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja podnesena u korist optuženika sukladno članku 478. ZKP/08 u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni sud je preispitao i kaznu na koju je optuženik osuđen radi počinjenja kaznenih djela uvrede iz članka 147. stavak 1. i članka 147. stavak 1. i 2. KZ/11.

11. Odlučujući o visini novčane kazne prvostupanjski sud je optuženiku olakotnim cijenio raniju neosuđivanost a kako je star preko 70 godina cijeli život je proveo poštujući zakone i propise te njegovo primjereno držanje pred sudom dok otegotne okolnosti nije našao.

12. Uzimajući u obzir ovako utvrđene olakotne uz izostanak otegotnih okolnosti na strani optuženika ocjena je i ovog vijeća da su pojedinačno utvrđene novčane kazne u visini trideset dnevnih dohodaka u dnevnim iznosima od 120,00 kuna i jedinstvena novčana kazna u visini 40 dnevnih iznosa od 120,00 kuna u sveukupnom iznosu od 4.800,00 kuna uz izricanje uvjetne osude s rokom kušnje u trajanju od dvije godine primjerene za ostvarivanje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. Naime, ovakvom kaznom će se u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženika da više ne čini kaznena djela ali i ukazati svim ostalima na pogibeljnost činjenja kaznenih djela i pravednost kažnjavanja njihovih počinitelja.

13. Žaleći se zbog odluke o troškovima optuženik navodi da ga je prvostupanjski sud neosnovano obvezao da plati trošak privatnom tužitelju za zastupanje njegovog opunomoćenika na raspravi 23. svibnja 2022. jer je ta rasprava odgođena prije izvođenja dokaza kao i za sastav podneska od 19. svibnja 2022. jer je u tom podnesku predložen dokazni prijedlog kojeg je mogao predložiti u privatnoj tužbi.

14. Međutim, izvršenim uvidom u spis utvrđeno je da rasprava 22. studenog 2021. nije bila odgođena već je nastavljen dokazni postupak, optuženik se očitovao o izmjenama privatne tužbe te je odlučeno o daljnjim dokaznim prijedlozima privatnog tužitelja. Isto tako, Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12 i 37/22 – dalje u tekstu Tarifa) predviđa nagradu za sastavljanje podneska s navođenjem činjenica i obrazloženih dokaznih prijedloga u Tbr. 1/2 u vezi Tbr. 4/1. Za slučaj da se dokazni prijedlozi mogu predlagati samo u optužnom aktu i na raspravi onda Tarifa ne bi predviđala nagradu za takav podnesak.

15. Ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08 nije nađeno da su počinjene povrede materijalnopravne prirode ili procesnopravne prirode na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti pa je odlučeno kao u izreci a temeljem članka 482. ZKP/08.

Sisak, 10. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Melita Avedić