Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Kž-348/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sutkinja Melite Avedić, predsjednice vijeća te Ivančice Cvitanović i Božene Perić, članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Brodarac, u kaznenom predmetu protiv optuženog OK zbog kaznenog djela iz članka 227. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11 i 144/12 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika od 12. srpnja 2024. protiv presude Općinskog suda u Pazinu broj K- 147/2024 od 12. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 10. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog OK kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Pazinu broj K-147/2024 od 12. lipnja 2024. temeljem članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu ZKP/08) kazneni nalog Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj: K-1466/15-3 od 17. veljače 2016. u odnosu na optuženog OK stavljen je izvan snage. Na temelju članka 455. ZKP/08 optuženi OK proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 1. i 2. KZ/11 te je temeljem članka 227. stavak 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Temeljem članka 56. KZ/11 optuženom OK izrečena je uvjetna osuda kojom je određeno da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako optuženi OK u roku od 3 (tri) godine od dana pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Temeljem odredbe članka 158. stavak 3. ZKP/08 oštećenik je s imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 50.000,00 kuna (pedesettisuća kuna) / 6.636,14 eura (šesttisućašestotridesetšest eura i četrnaest centi) upućen u parnicu. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 optuženi OK dužan je naknaditi trošak provedenog postupka i to paušalnu svotu u iznosu od 100,00 eura, temeljem članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 te troškove iz članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08 u iznosu od 717,36 eura, odnosno sveukupno iznos od 817,36 eura (osamstosedamnaest eura i tridesetšest centi), sve u roku od 60 (šezdeset) dana od dana pravomoćnosti presude.

2. Protiv presude žalbu je podnio optuženik, po branitelju Davoru Perušku, odvjetniku u Puli zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, odnosno uvjetnoj osudi s prijedlogom da se usvoji njegova žalba i ukine pobijana presude te predmet vrati na ponovno suđenje i odluku a podredno da se preinači prvostupanjska presuda na način da ga se oslobodi od optužbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Sisku a vraćen uz podnesak broj KŽ-DO-367/2024 od 14. listopada 2024.

5. Žalba optuženika nije osnovana.

6. Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka optuženik posebno ne obrazlaže a povodom njegove žalbe ovo vijeće je ispitalo prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08 te nije našlo da bi bile počinjene povrede materijalnopravne ili procesnopravne prirode na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik ustvari daje svoju analizu i ocjenu provedenih dokaza sugerirajući oprečne zaključke od onih koje je iznio prvostupanjski sud. Međutim, prvostupanjski sud je na temelju savjesne ocjene provedenih dokaza pravilno utvrdio činjenično stanje i optuženika osnovano proglasio krivim radi počinjenja kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 1. i 2. KZ/11.

8. Naime, optuženik smatra da se u promet uključio na jedini mogući ispravan način jer je na prometnom raskršću stao (što je prvostupanjski sud prihvatio), pogledao u desno (i nije vidio farove vozila pa je pitanje da li je RK imao upaljena svijetla na vozilu) a potom ulijevo (gdje nije bilo vozila) a njegov iskaz je potvrdio svjedok MK, suvozač u njegovom vozilu. Potom je započeo kretanje i kada se nalazio na izlazu iz raskršća na njegovo vozilo – zadnji kraj je velikom brzinom naletio automobil kojim je upravljao RK, brzinom najmanje dvostruko većom od 30 km/h koliko tvrdi u iskazu pri čemu nije bio koncentriran na vožnju jer bi u protivnom malim kočenjem izbjegao sudar. S obzirom da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da RK nije mogao uočiti njegovo vozilo nije jasno kako je on onda mogao uočiti vozilo RK. Zaključno, do prometne nesreće je došlo isključivo zbog prekomjerne brzine vozila kojim je upravljao RK.

9. Nasuprot ovakvim navodima optuženika, iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka Andrije Repušića, dipl. ing. proizlazi da je optuženik upravljao osobnim automobilom Fiat Bravo 1.9 JTD preko Ankaranske ceste iz smjera istoka u smjeru zapada s istočnog prema zapadnom parkirnom prostoru brzinom oko 15 do 20 km/h dok je RK upravljao vozilom VW Golf 5 Ankaranskom cestom u smjeru juga brzinom od oko 65 km/h te je na zapadnoj traci Ankaranske ceste došlo do naleta prednjeg dijela vozila Golf, bez kočenja na desnu bočnu stranu vozila - desna vrata vozila Fiat Bravo. Uzrok nastanka prometne nezgode je ulazak vozača vozilom Fiat Bravo na cestu koja je prometnim znakom označena kao cesta s prednošću prolaska u trenutku kada se tom cestom kretalo vozilo VW Golf. Mogućnost međusobnog uočavanja sudionika prometne nezgode je bila smanjena zbog položaja kolica – košara na mjestu događaja. Na temelju ovako utvrđenih činjenica koje su potkrijepljene zapisnikom o očevidu, orijentacijskom skicom i fotodokumentacijom očevida, prvostupanjski sud je s pravom zaključio da je optuženik postupio protivno odredbi članka 43. stavak 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013 i 92/2014) jer je prije uključivanja na cestu s prednošću prolaska propustio poduzeti sve što je potrebno da se uvjeri da se može uključiti na cestu s prednošću prolaska na siguran način pa makar i uz pomoć suvozača izvan vozila. Nije sporno da je RK upravljao vozilom brzinom većom od dopuštene budući se kretao oko 65 km/h a prema podacima iz zapisnika o provedenom očevidu proizlazi da je na mjestu događaja brzina ograničena na 50 km/h. Međutim, postupanje optuženika protivno odredbi članka 43. stavak 1. i 2. ZOSPC je uzrok nesreće kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka a brzina kojom je RK upravljao vozilom je njegov doprinos nastanku prometne nesreće koji je potrebno cijeniti prilikom odmjeravanja kazne optuženiku kao olakotnu okolnost.

10. Optuženik u žalbi navodi da se žali i zbog povrede kaznenog zakona, no to ničim posebno ne obrazlaže. Stoga se u konkretnoj situaciji radi o tzv. posrednoj povredi, a kako je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje tada je i pravilno primijenio materijalno pravo i optuženika oglasio krivim radi počinjenja kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 1. i 2. KZ/11.

11. Optuženik u žalbi navodi da se žali i zbog odluke o kazni, odnosno uvjetnoj osudi.

12. Prvostupanjski sud je prilikom odluke o kazni olakotnim na strani optuženika cijenio njegovu dosadašnju kaznenu neosuđivanost i prekršajnu nekažnjavanost, doprinos RK nastanku prometne nezgode, da je i sam pretrpio ozljede te blaži oblik krivnje – svjesni nehaj dok otegotnih okolnosti nije našao.

13. Prilikom izbora vrste i mjere kaznenopravne sankcije, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, a osobito stupanj krivnje i pobude iz kojih je kazneno djelo počinio, jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, okolnosti pod kojima je djelo počinio kao i usklađenost njegovog ponašanja s normama pozitivnog pravnog poretka, kako prije tako i nakon počinjenja kaznenog djela.

14. Prvostupanjski sud je optuženika za kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu temeljem članka 227. stavak 2. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine te mu je temeljem članka 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu s rokom kušnje u trajanju od 3 (tri) godine smatrajući da će se takvom kaznom postići svrha kažnjavanja. I ovo vijeće smatra da je kazna zatvora na koju je optuženik osuđen uz izricanje uvjetne osude s rokom kušnje u trajanju od 3 (tri) godine primjerena za ostvarivanje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. Blažom kaznom se ne bi u dovoljnoj mjeri utjecalo na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela, izrazila društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela niti bi se ojačalo povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava.

15. Stoga je valjalo žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 482. ZKP/08.

Sisak, 10. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Melita Avedić