Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-1051/2022-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca, Ivana Stipčića predsjednika vijeća, Renate Košir Skračić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Marijanke Salopek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LH, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Tanji Bota, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika WIENER OSIGURANJE Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB 52848403362, zastupanog po punomoćnici Vesni Katić, odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn- 2986/2019-25 od 30. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 10. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Uvažavanjem žalbe tuženika WIENER OSIGURANJE Vienna Insurance Group d.d. preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-2986/2019-25 od 30. lipnja 2022. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je naloženo tuženiku WIENER OSIGURANJE Vienna Insurance Group d.d. isplatiti tužitelju ZH pripadajuću zateznu kamatu na iznos od 394,19 eura (2.970,00 kuna), za razdoblje od 19. prosinca 2018. do 28. listopada 2020. i sudi:
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja LH za isplatu zatezne kamate na iznos od 394,19 eura za razdoblje od 19. prosinca 2018. do 28. listopada 2020.
II. Uvažavanjem žalbe tužitelja LH preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-2986/2019-25 od 30. lipnja 2022. pod točkom II. izreke kojom nije prihvaćen zahtjev tužitelja za nadoknadom troška parničnog postupka preko iznosa od 1.726,72 eura (13.010,00 kuna) do iznosa od 1.809,67eura (13.634,96 kuna), za iznos od 82,95 eura (624,99 kuna), s pripadajućom kamatom i sudi:
Nalaže se tuženiku WIENER OSIGURANJE Vienna Insurance Group d.d. da tužitelju ZH na ime parničnog troška isplati daljnji iznos od 82,95 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. travnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku WIENER OSIGURANJE Vienna Insurance Group d.d. nadoknaditi tužitelju ZH trošak žalbenog postupka u iznosu od 78,12 eura u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:
„I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 16.150,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19.12.2018. god. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29 st. 2 i 8 ZOO-a, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 13.010,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 30. lipnja 2022. godine pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29 st. 2 i 8 ZOO-a, sve u roku od 15 dana.”
2. Protiv točke I. izreke navedene presude žalbu izjavljuje tuženik zbog svih zakonom dopuštenih žalbenih razloga i to u dijelu u kojem je dosuđena pripadajuća zatezna kamata na iznos glavnice od 394,19 eura (2.970,00 kuna) za razdoblje od 19. prosinca 2018. do 28. listopada 2020., predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan u odnosu na tijek zatezne kamate na iznos glavnice od 394,19 eura (2.970,00 kuna) za razdoblje od 19. prosinca 2018. do 28. listopada 2020.
3. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom II. izreke u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za nadoknadom troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa, žali se tužitelj sadržajno zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da drugostupanjski sud preinači odluku o trošku u skladu sa žalbenim navodima tužitelja, uz nadoknadu troška sastava žalbe i pristojbe na žalbu.
4. Na žalbe nije odgovoreno.
5. Žalbe stranaka su osnovane.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 287/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP.
7. Sud prvog stupnja je raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (članak 8. ZPP), utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske i imovinske štete koju je tužitelj pretrpio zbog ozljeda zadobivenih u štetnom događaju koja se dogodio 4. prosinca 2019. u kojem je tužitelj stradao kao vozač osobnog automobila marke Škoda Superb, reg. oznake [registarska oznaka] te pritom zadobio ozljede zbog kojih mu je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te mu je nastala imovinska šteta u vidu potrebe za tuđom pomoći i njegom.
9. Među strankama nisu sporni nastanak štetnog događaja, aktivna, pasivna legitimacija te odgovornost osiguranika tuženika za nastup štetnog događaja.
10. Među strankama je sporna uzročno-posljedičnu veza dijagnoze trzajne ozljede vratne kralježnice s nastankom štetnog događaja i visina štete.
11. Prvostupanjski sud je u postupku utvrdio:
- da je tužitelj stradao u štetnom događaju 20. listopada 2018., pri čemu je zadobio natučenje glave i lijevog prsišta te istegnuće mišića vrata, što su potvrdili sudski vještaci dr. August Mijić i dr. GH (dalje: vještaci) u nalazu i mišljenju,
- da između štetnog događaja i ozljeda postoji izravna uzročno-posljedična veza,
- da je kod tužitelja došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja te je tužitelj zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpio fizičke bolove jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 7 dana, manjeg intenziteta 20 dana,
- da su povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani su kroz smanjenje životne aktivnosti,
- da je tužitelj pri štetnom događaju trpio kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta, sekundarni strah umjerenog do jakog oscilirajućeg intenziteta sveukupno do 1 dana, te potom umjereni oscilirajući strah sveukupno do tjedan dana. Po navedenom tužitelj je trpio slabiji oscilirajući strah sveukupno do 3 tjedna,
- da je zaostao kasni, povremeni oscilirajući strah slabijeg intenziteta, u situacijama koje tužitelja podsjećaju na štetni događaj,
- da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć 30 dana po 2 sata dnevno, za obavljanje kućnih poslova, nabavku i pripremu hrane i sl. Duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti s kirurškog motrišta ocijenjene su sa 5 % te će tužitelj u tom omjeru morati ulagati pojačane napore u svom životu,
- da stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, a tuženik je naveo da ne osporava troškove liječenja u iznosu od 47,78 eura (360,00 kuna),
- da se tužitelj obratio tuženiku u mirnom postupku odštetnim zahtjevom 18. prosinca 2018. pa je temeljem navedenog tuženik u mirnom postupku tužitelju s osnova štete isplatio iznos od 289,34 eura (2.180,00 kuna),
- da je tužitelj konačno uredio tužbeni zahtjev podneskom od 28. listopada 2020.
12. Temeljem navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud smatra osnovanim tužbeni zahtjev za iznos od 2.456,70 eura (18.510,00 kuna), a nakon odbitka nesporno plaćenih 289,34 eura (2.180,00 kuna), iznos od 2.167,36 eura (16.330,00 kuna). Tužitelj svojim zadnjim postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje iznos od 16.150,00 kuna, to mu je navedeni iznos prvostupanjski sud i dosudio.
12.1. Prvostupanjski sud na navedeni iznos glavnice dosuđuje zakonsku zateznu kamatu od 19. prosinca 2018. pa do isplate temeljem odredbe članka 12. stavka 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" , broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., dalje: ZOOUP) jer je to, kako prvostupanjski sud zaključuje, prvi dan nakon dana kada je tuženik primio odštetni zahtjev tužitelja s dokumentacijom.
U odnosu na žalbu tuženika
13. Prvostupanjski sud dosuđujući zateznu kamatu na iznos glavnice od 394,19 eura (2.970,00 kuna) navedeno temelji na odredbi članka 1103. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO) jer je odštetni zahtjev podnesen 18. prosinca 2018. te odredbi članka 12. stavka 4. ZOOUP.
14. Osnovano prigovara tuženik u žalbi pogrešnoj primjeni materijalnog prava u odnosu na tijek zatezne kamate dosuđene na iznos glavnice od 394,19 eura (2.970,00 kuna) s osnova neimovinske štete, za koji iznos je preinačen tužbeni zahtjev, pozivajući se pritom i na praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev- 1133/2021 od 14. prosinca 2021 i Rev-550/2014 od 18. studenoga 2015).
15. Pravnim shvaćanjem zauzetim u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-1133/2021 od 14. prosinca 2021. navedeno je da je tuženik u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen jer on ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva. Navedeno pravno shvaćanje je identično pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom u odluci poslovni broj: Rev-550/2014 od 18. studenoga 2015., na što također ukazuje tuženik u žalbi.
16. Kako iz spisa nedvojbeno proizlazi, tužitelj je povisio tužbeni zahtjev podneskom od 28. listopada 2020. u odnosu na glavnicu s osnova neimovinske štete u iznosu od 394,19 eura/2.970,00 kuna, to je stoga, a sukladno navedenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, tuženik za navedeni iznos pao u zakašnjenje od trenutka navedene preinake tužbenog zahtjeva povišenjem istoga, na što tuženik osnovano ukazuje u žalbi.
17. Stoga je u odnosu na zahtjev tužitelja za zateznu kamatu na iznos od 394,19 eura/2.970,00 kuna, za koji je preinačen tužbeni zahtjev, prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, to je uvažavanjem žalbe tuženika valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu pod točkom I izreke i odbiti tužitelja s dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu zatezne kamate na iznos od 394,19 eura za razdoblje od 19. prosinca 2018. do 28. listopada 2020.
18. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 373. točka 3. ZPP odlučeno je kao u izreci ove presude pod točkom I.
U odnosu na žalbu tužitelja
19. Odluku o parničnom trošku prvostupanjski sud temelji na odredbi članka 154. stavak 1. i 155. ZPP, a trošak se sastoji od troška zastupanja tužitelja, troška sudske pristojbe na tužbu i presudu te troška medicinskog vještačenja, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora te uspjeh u sporu, imajući pri tom u vidu odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 42/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., dalje: Tarifa).
20. Međutim, osnovan je žalbeni prigovor tužitelja da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz članka 155. stavak 1. ZPP, kada tužitelju nije dosudio trošak pristupa ročištu za objavu presude, uz obrazloženje da navedeni trošak nije bio potreban.
21. Stoga je pravilnom primjenom odredbe članka 155. ZPP, a sukladno tarifnom broju (dalje: Tbr.) 9. točka 3. Tarife valjalo trošak pristupa ročištu za objavu presude dosuditi tužitelju u iznosu od 66,36 eura uz 25% PDV, što iznosi 16,59 eura ili ukupno 82,95 eura.
22. Tužitelju je dosuđena pripadajuća zatezna kamata na dosuđeni trošak od donošenja ove drugostupanjske presude, uz primjenu odredbe članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona (“Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24.) u visini stope zatezne kamate propisane odredbom članka 29. stavak 2. ZOO.
23. Radi navedenoga je uvažavanjem žalbe tužitelja, preinačena odluka o trošku postupka te je uz primjenu odredbe članka 373. stavka 3. ZPP odlučeno kao izreci pod točkom II. ove presude.
24. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u žalbenom postupku, to mu stoga temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP pripada trošak sastava žalbe po Tbr.10. točka 1. Tarife u iznosu od 25 bodova s uvećanjem od 25%, što iznosi 62,50 eura, uz 25% PDV, što ukupno iznosi 78,12 eura, kako je odlučeno pod točkom III. izreke ove presude.
24.1. Tužitelju nije dosuđen trošak sudske pristojbe na žalbu jer iz spisa ne proizlazi da je tužitelj podmirio sudsku pristojbu na žalbu, a niti je uz žalbu dostavio dokaz na navedenu okolnost.
U Sisku 10. travnja 2025.
Predsjednik vijeća
Ivan Stipčić
