REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-483/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužitelja MARKA L d.o.o., OIB 37819071301, Split, Put Sirobuje 51A, kojeg zastupaju punomoćnici LN, Melita Babić i Luka Antunović, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi isplate iznosa od 151,79 EUR, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2240/2024-10 od 20. prosinca 2024., 10. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2240/2024-10 od 20. prosinca 2024. u točkama I. i III. izreke.
II. Uvažava se tužiteljeva žalba, preinačuje točka IV. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2240/2024-10 od 20. prosinca 2024. u dijelu kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 31,25 EUR i rješava:
Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 31,25 EUR (tridesetjedan euro i dvadesetpet centi) sa zakonskom zateznom kamatom od 20. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju žalbeni trošak u iznosu od 44,52 EUR (četrdesetčetiri eura i pedesetdva centa).
IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu žalbenog troška u preostalom iznosu od 60,14 EUR (šezdeset eura i četrnaest centi).
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2240/2024-10 od 20. prosinca 2024. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 151,79 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 11. ožujka 2023. do isplate po stopi za odnose iz trgovačkih ugovora (točka I. izreke), odbijen je dio tužbenog zahtjeva za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice za razdoblje od 2. ožujka 2023. do 10. ožujka 2023. kao neosnovan (točka II. izreke), naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 144,91 EUR s pripadajućim zateznim kamatama (točka III. izreke) te je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora u preostalom iznosu od 100,38 EUR (točka IV. izreke).
2. Protiv navedene presude su obje stranke podnijele žalbe.
3. Tužitelj svojom žalbom, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pobija točku IV. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev za naknadu troška zastupanja na ročištu na kojem je objavljena presuda. Navodi da je tužitelju, koji je u cijelosti uspio u sporu, trebalo priznati i zahtijevani trošak zastupanja na ročištu na kojem je objavljena presuda primjenom Tbr. 9. t. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, te ističe kako je o pravu za naknadu tog troška izraženo shvaćanje u recentnoj sudskoj praksi (rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-832/2022-2 od 22. ožujka 2022.). Predlaže preinačiti prvostupanjsku odluku u pobijanom dijelu. Zahtijeva žalbeni trošak u iznosu od 104,66 EUR.
4. Tuženik svojom žalbom pobija točke I. i III. izreke zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. Zakona o parničnom postupku. Žalitelj nije osporio nastanak štetnog događaja i odgovornost po polici osiguranja automobilskog kaska. Smatra da je isplatom iznosa od 298,72 EUR u cijelosti ispunio svoju obvezu. Ističe da je prema odredbi čl. 1085. ZOO-a odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala te da je u skladu s odredbom čl. 10. ZOO-a sudionik u obveznom odnosu dužan u ostvarivanju svog prava suzdržati se od postupka kojim bi se otežalo ispunjenje obveze drugog sudionika, dok na temelju odredbe čl. 1092. ZOO-a oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu. Navodi da je u predmetnom slučaju razvidno je kako je oštećeni otežao ispunjenje obveze tuženika, odnosno pridonio je da šteta bude veća, time što je vozilo popravio u radionici čija cijena sata rada znatno odskače od cijena za isti rad u ostalim radionicama. Žalitelj ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja presude počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka s obzirom na to da nije cijenio savjesnom i brižljivom sve dokaze, a koje postupanje je bilo od utjecaja na donošenje zakonite presude. Tuženik je osporio zakonitost odluke o trošku postupka zbog odluke o glavnoj stvari. Predložio je da drugostupanjski sud presudu preinači i odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka. Zahtijeva žalbeni trošak u visini pristojbe na žalbu prema odluci suda.
5. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu tuženika, niti je tuženik podnio odgovor na žalbu tužitelja.
6. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.
7. Žalba tuženika nije osnovana.
8. Pobijana presuda ispitana je na osnovi odredbe čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, te vodeći računa o razlozima zbog kojih se može pobijati presuda u sporovima male vrijednosti (čl. 467. st. 1. ZPP-a).
9. Predmet spora je zahtjev za naknadu preostale štete u iznosu od 151,79 EUR koju je tužitelj pretrpio zbog oštećenja svog vozila, osiguranog kod tuženika policom kasko osiguranja, u prometnoj nezgodi koja se dogodila 25. studenog 2022.
10. Na temelju rezultata dokaznog postupka prvostupanjski sud je utvrdio nespornim da je u prometnoj nezgodi od 25. studenog 2022. oštećeno vozilo tužitelja i da je tužitelj prijavio štetu; da je sačinjen izvid štete kojim je utvrđeno što treba popraviti i koje vrijeme je potrebno za popravak oštećenog vozila; da je oštećenik, kao vlasnik vozila i osoba čija je djelatnost popravak i održavanje motornih vozila, popravio vozilo u svojoj radionici i ispostavio račun prema važećem cjeniku za popravak vozila na iznos od 450,51 EUR, da je tuženik priznao osnovanost zahtjeva i likvidirao je štetu u iznosu od 298,72 EUR i taj iznos platio oštećeniku.
11. Iznos od 151,79 EUR, čiju isplatu tužitelj zahtijeva u ovom postupku, odnosi na razliku u cijeni rada (radnog sata) limara/lakirera koju je obračunao tužitelj, u odnosu na cijenu koju tuženik smatra primjerenom.
12. Prvostupanjski sud je s obzirom na navedena činjenična utvrđenja pravilno ocijenio osnovanim zahtjev za isplatu preostalog iznosa štete, budući da je iz računa tužitelja utvrdio koliko radnih sati je uloženo za popravak vozila i što je popravljeno, a što odgovara broju radnih sati potrebnih za popravak vozila i oštećenjima navedenom u tuženikovom izvidu štete, te jer je cjenik po kojem je obračunata ukupna cijena popravka vozila ocijenio pravilnim i zakonitim. Zatim je pravilno zaključio da oštećenik, odnosno osigurana osoba može slobodno izabrati gdje će popraviti oštećeno vozilo i da osiguravajuće društvo nije ovlašteno određivati servis u kojem će se vozilo popraviti, pritom se pozvao na tako izraženo mišljenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja i HANFA-e.
13. Zbog navedenog je neosnovan žalbeni navod tuženika da je tužitelj popravkom vozila u svom servisu doprinijela povećanju štete.
14. Također je neosnovan žalbeni navod tuženika da je pogrešno dosuđena kamata po stopi propisanoj za odnose iz trgovačkih ugovora, budući da predmetna tražbina proizlazi iz ugovora o osiguranju koji se smatra trgovačkim ugovorom, pa na dosuđeni iznos štete tužitelju pripada kamata po stopi koja je propisana za odnose iz trgovačkih ugovora.
15. U ovom se postupku sukladno odredbi čl. 502. st. 1. ZPP-a radi o sporu male vrijednosti, pa se na osnovi odredbe čl. 467. st. 1. ZPP-a prvostupanjska presuda ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti zbog relativno bitne povrede iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a na koju svojom žalbom upućuje tuženik. Stoga taj žalbeni razlog ovaj sud nije razmatrao.
16. Iz navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud na osnovi utvrđenog činjeničnog stanja, koje nije u protivnosti s ispravama u spisu, pravilno primijenio materijalno pravo, odredbe čl. 1046., čl. 1085. i čl. 921. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje u tekstu: ZOO) kada je obvezao tuženika na isplatu preostalog iznosa štete s pripadajućim zateznim kamatama na temelju odredbe čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.
17. Odluka o trošku iz točke III. izreke donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a tuženik ne navodi određeno zbog čega bi bila nepravilna, osim zbog toga što smatra da je pogrešna odluka o glavnoj stvari.
18. Zbog navedenog je valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti tuženikovu žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, kako je odlučeno u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.
19. Žalba tužitelja protiv dijela točke IV. izreke prvostupanjske presude je osnovana.
20. U pravu je tužitelj da je odluka o trošku za ročište na kojem je objavljena presude donesena pogrešnom primjenom materijalnog prava.
21. Naime, prema Tbr. 9. t. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23) za ročište na kojem se objavljuje presuda odvjetniku pripada 50% nagrade iz Tbr. 7. t. 1., 3., 6. i 7., ali ne više od 50 bodova.
22. Budući da iz zapisnika s održanog ročišta za objavu presude proizlazi da je punomoćnik tužitelja pristupio na to ročište, pravilnom primjenom materijalnog prava (Tbr. 9. t. 3. Tarife) mu je trebalo priznati i taj zahtijevani trošak u iznosu od 25,00 EUR što uvećano za PDV iznosi ukupno 31,25 EUR.
23. Zato je na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a valjalo preinačiti pobijani dio točke IV. izreke prvostupanjske presude i odlučiti kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude.
24. Budući da je tužitelj svojom žalbom pobijao presudu samo u dijelu odluke o trošku, ona se u smislu čl. 129. st. 5. ZPP-a tretira kao rješenje.
25. Tužitelj je uspio u cijelosti sa svojom žalbom pa mu pripada pravo na žalbeni trošak prema VPS-u u iznosu od 25,00 EUR i to za sastavljanje žalbe u iznosu od 25,00 EUR prema Tbr. 10. t. 4. Tarife, što uvećano za PDV u iznosu od 6,25 EUR i pristojbu na žalbu u iznosu od 13,27 EUR ukupno iznosi 44,52 EUR.
26. Zbog navedenog je tužitelju dosuđen kao potreban žalbeni trošak u iznosu od 44,52 EUR, kako je odlučeno u točki III. izreke ove drugostupanjske odluke, a za preostali iznos troška je zahtjev odbijen kao neosnovan, a kako je odlučeno pod točkom IV. izreke ove drugostupanjske odluke.
Zagreb, 10. travnja 2025.
Sudac
Ružica Omazić
