Poslovni broj Gž R-32/2023-3

 

 

 

 

 

 

R E P U B L I K A     H R V A T S K A

 

 

R J E Š E N J E

 

 

              Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Maričić-Orešković predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Lidije Oštarić Pogarčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. B. iz S. N., M. G., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku D. P., odvjetniku iz Z., protiv tuženika H.Ž. d.o.o. iz Z., OIB: ..., radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika, izjavljenu protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-9014/2020 od 21. srpnja 2022., ispravljena rješenjem istog suda i poslovnog broja od 26. kolovoza 2022., u sjednici vijeća održanoj 8. studenog 2023.

 

r i j e š i o    j e

 

Uvaženjem žalbe tuženika ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-9014/2020 od 21. srpnja 2022., ispravljena rješenjem istog suda i poslovnog broja od 26. kolovoza 2022., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

1. Citiranom ispravljenom presudom suda prvog stupnja u točki I izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.853,54 eur / 21.500,00 kn[1] na ime naknade neimovinske štete sa zakonskom zateznom kamatom od 26. lipnja 2020. do isplate, dok je u točki II izreke naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.609,26 eur / 12.125,00 kn1 sa zakonskom zateznom kamatom od 21. srpnja 2022., sve naprijed po kamatnoj stopi preciziranoj u izreci presude, sve u roku od 15 dana.

 

 

2. Protiv presude žalbu podnosi tuženik pozivajući se na žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. točke 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. - dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda te tužbeni zahtjev odbije podredno da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba tuženika je osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete za koju tvrdi da trpi zbog činjenice što je kao radnik tuženika na radnom mjestu strojovođe mentora, prilikom obavljanja poslova redovnog rada u okviru radnog vremena, pretrpio izuzetan stres i strah uslijed naleta vlaka na mlađu žensku osobu koja je predmetne prilike smrtno stradala.

 

6. U provedenom postupku, čitanjem priležećih isprava i dokumentacije te saslušanjem tužitelja, prvostupanjski je sud utvrdio da je 25. studenog 2018. tužitelj u svojstvu strojovođe mentora nadgledao vožnju vlakom kojim je neposredno upravljao vježbenik M. J., da je na izlasku vlaka sa Z. kolodvora prema mjestu Z. došlo do naleta vlaka na mlađu žensku osobu koja je prelazila željeznički prugu razgovarajući na mobitel, da je žena preminula na licu mjesta, da je tužitelj kao stariji kolega nakon zaustavljanja vlaka otišao do tijela žene te pozvao pomoć nakon čega je uslijedila redovna procedura koju tuženikovi interni propisi predviđaju za slične situacije. Navedeni događaj u pogledu stanja tužitelja, tuženik je obradio kroz prijavu ozljede na radu, zatim se tužitelj obratio Centru u za krizna stanja zbog doživljenog stresa te je nastavno koristio psihoterapiju i liječenje medikamentima. Utvrđeno je da je tuženik kao poslodavac povodom ovog događaja nudio tužitelju zaključenje izvansudske nagodbe isplatom novčanog iznosa sa kojim tužitelj nije bio zadovoljan te je ustao ovom tužbom.

7. Zaključak je prvostupanjskog suda da postoji objektivna odgovornost tuženika kao poslodavca za naknadu štete koju je pretrpio tužitelj kako radnik sukladno odredbama članka 111. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23. - dalje: ZR) i članka 25. stavak 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj: 71/14., 118/14., 154/14., 94/18. i 96/18. - dalje ZZR), iako se sud prvog stupnja pogrešno pozvao na članak 15.  Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj: 59/96. - 13/12.) koji nije bio na snazi u relevantno vrijeme dešavanja štetnog događaja. Prvostupanjski sud nabraja situacije u kojima poslodavac može biti potpuno oslobođen od takve odgovornosti prema članku 1067. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. - dalje: ZOO), te u tom pravcu jedino utvrđuje da tužitelj svojim ponašanjem ni na koji način nije doprinio nastanku štetnog događaja te da nije mogao spriječiti štetni događaj, radi čega u konačnici zaključuje da je tuženik u cijelosti odgovoran tužitelju za naknadu štete.

 

8. Provedenim medicinskim vještačenjem po vještaku psihijatru, sud prvog stupnja utvrđuje da je tužitelj po predmetnom štetnom događaju razvio simptome akutne reakcije na stres, a nakon toga i PTSP, da je pretrpio primarni strah koji je bio intenzivan i kratkotrajan u trenutku predmetnog događaja i trajao je jedan sat, sekundarni strah jakog intenziteta trpio je tri dana, srednjeg intenziteta 15 dana te blažeg tri mjeseca, da je kod tužitelja smanjena opća životna aktivnost 15% za period prva tri mjeseca, te da postoji aktualno oštećenje na razini 2% (rezidualne psihičke posljedice od predmetnog događaja).

 

9. Cijeneći intenzitet i trajanje duševnih boli i straha, prvostupanjski sud utvrđuje da je povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu članka 19. stavak 1. i 2. ZOO-a, što opravdava dosuđivanje pravične novčane naknade u smislu članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a u ukupnom iznosu od 2.853,54 eur / 21.500,00 kn1, uz zakonsku zateznu kamatu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva pozivom na članak 29. stavak 1. i 2. ZOO-a i članak 84. stavak 3. ZR-a.

 

10. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju članka 154. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 155. ZPP-a te relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.; dalje Tarifa).

 

11. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a.

 

              12. Međutim, osnovano se žalbom tuženika ukazuje na ostvarenje žalbenog razloga nepravilno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja radi čega ovaj sud ne može ispitati pravilnost primjene materijalnog prava.

 

13. Osporavajući pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na osnov svoje odgovornosti kao poslodavca, tuženik u žalbi, između ostalog, ponavlja tvrdnju da se ne smatra odgovornim za štetu tužitelju iz razloga što je do štete došlo  protupravnom radnjom treće osobe koju tuženik nije mogao spriječiti i čije posljedice nije mogao izbjeći ni otkloniti u smislu članka 1067. stavak 2. ZOO-a.

 

13.1. U  tom pravcu osnovano se žalbom tuženika ističe kako na navedeni prigovor tuženika sud nije utvrđivao činjenice, niti je dao ikakvo obrazloženje, budući da je otklonio kao neosnovan prigovor suodgovornosti samog tužitelja kao oštećenika, dok se na druge razloge moguće ekskulpacije tuženika nije očitovao.

 

9. Pravilno je sud prvog stupnja, u pogledu odgovornosti poslodavca za štetu uzrokovanu radniku, imao u vidu materijalno pravnu odredbu članka 111. stavak 1. ZR-a kojom je propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

 

9.1. Odredbom članka 1064. ZOO-a propisan je kriterij objektivne odgovornosti na način da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.

 

9.2. Mogući razlozi potpunog ili djelomičnog oslobođenja od objektivne odgovornosti po općim pravilima obveznog prava predviđeni su odredbom članka 1067. ZOO-a, kojom je između ostalog propisano da se vlasnik oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazi izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti (stavak 1.), da se vlasnik oslobađa odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći niti otkloniti (stavak 2.) te da se vlasnik oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete (stavak 3.).

 

9.3. Uz gornje odredbe koje se u radnom sporu povodom zahtjeva radnika za naknadu štete primjenjuju podredno, u obzir dolazi specijalna odredba članka 25. ZZR-a kojom je propisano da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potiče od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti (stavak 1.) te je određeno da poslodavac može biti oslobođen od odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koju poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu (stavak 2).

 

10. Pritom treba imati u vidu da je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije radi osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te je u činjenično i pravno sličnom sporu dao odgovor na postavljeno pitanje u presudi broj Rev-335/2023 od 10. svibnja 2023. koje glasi:

 

„H. Ž. kao poslodavac koji se bavi opasnom djelatnošću i imalac je opasne stvari (lokomotive u pokretu) ne odgovara za štetu svom radniku na temelju odredbe članka 25. stavak 2. ZZR-a, u svezi s člankom 1067. stavak 1. ZOO-a kada radnik trpi štetu zbog činjenice da je osoba svojom krivnjom (kretanje prugom prema nadolazećoj lokomotivi) pregažena lokomotivom u pokretu, jer se takva osoba ima smatrati trećom osobom i njena radnja i postupanje nastradale osobe ima karakter radnje treće osobe koja se nije mogla predvidjeti i čije se posljedice nisu mogle spriječiti, osim ako okolnosti slučaja ne upućuju na nešto drugo s time da je teret dokaza o postojanju takvih okolnosti koje imaoca opasne stvari i nositelja opasne djelatnosti oslobađaju odgovornosti leže na tuženiku jer na strani tužitelja vrijedi oboriva pravna pretpostavka (praesumtio iuris) iz članka 1064. ZOO-a.“

 

11. Dakle, teret dokaza postojanja razloga za potpuno ili djelomično oslobođenje od objektivne odgovornosti je na poslodavcu. U predmetnom slučaju tuženik je tijekom prvostupanjskog postupka ukazivao na protupravno postupanje  treće osobe koja je smrtno stradala (ženska osoba koja je pričala na mobitel te prelazila prugu na nedozvoljenom mjestu) ukazujući na tada važeće propise koje je pritom prekršila, na koje tuženik ukazuje i sada u žalbi - članak 83. Zakona o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava („Narodne novine“ broj: 82/13., 18/15., 110/15. i 70/17.) te članak 4. stavak 3. točka 5. Pravilnika o unutarnjem redu u željezničkom prometu („Narodne novine“ broj: 95/17.).

 

11.1. U tom pravcu tuženik je predlagao u dokazne svrhe cijeniti utvrđenja iz izviješća i zapisnika sačinjenih po nadležnim tijelima tuženika istog dana kada se desio tragični događaj u pogledu čega sud prvog stupnja nije utvrđivao ni ocjenjivao relevantne činjenice niti je dao razloge vezane za utjecaj postupanja treće osobe na dešavanje štetnog događaja (pravac kretanja treće osobe, mjesto prelaska, mogućnost uočavanja vlaka, davanje zvučnih signala iz lokomotive…) odnosno nije utvrđivao postoje li neke posebne okolnosti ovoga slučaja.  

 

12. Stoga je pobijanu presudu valjalo ukinuti kako bi prvostupanjski sud u ponovljenom postupku, cijeneći sve gore navedeno, provođenjem i ocjenom dokaza sukladno pravovremenim dokaznim prijedlozima stranaka, posebno tuženika na kojem je teret dokaza razloga za oslobođenje od odgovornosti, ponovno odlučio o ispunjenosti pretpostavki za odgovornost tuženika za naknadu štete tužitelju odnosno o postojanju okolnosti koje bi tuženika oslobodilo od odgovornosti.

 

13. U konačnoj odluci prvostupanjski sud će odlučiti i o troškovima postupka prema članku 166. stavak 3. ZPP-a, uključujući i troškove žalbenog postupka.

 

              14. Stoga je odlučeno kao u izreci ovoga rješenja pozivom na članak 370.  ZPP-a.

 

U Rijeci 8. studenog 2023.

                               

 

                                                                                                                          Predsjednica vijeća

                                                                                                               Ivanka Maričić-Orešković, v.r.