Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-1118/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Stipčića, predsjednika vijeća, Marijanke Salopek, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Renate Košir Skračić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Kristina Baričević, odvjetnica u Sesvetama, protiv tuženice NK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici Dubravko Žic i Sanja Žic Paliska, odvjetnici u Novigradu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1649/2021- 75 od 27. rujna 2024., ispravljena rješenjem istoga prvostupanjskog suda poslovni broj: P-1649/2021-78 od 2. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 10. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja PK i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1649/2021-75 od 27. rujna 2024., ispravljena rješenjem istoga prvostupanjskog suda poslovni broj: P- 1649/2021-78 od 2. listopada 2024.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja PK za nadoknadom troškova parničnog postupka u povodu žalbe.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:
"I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Nalaže se tuženici NK OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], platiti tužitelju PK OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], iznos od 35.000,00 EUR-a sa zateznom kamatom tekućom od 31. prosinca 2005. godine do isplate i to po stopi koju Hrvatska narodna banka plaća u mjestu ispunjenja na štedne uloge građana po viđenu u EUR-ima na iznos od 35.000,00 EUR- a do 31. prosinca 2005. godine, za razdoblje od 01. siječnja 2006. godine do 31. prosinca 2007. godine po stopi propisanoj odredbom članka 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena te za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana."
II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 1.099,37
EUR u roku od 15 dana."
2. Protiv navedene presude, ispravljene rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj: P-1649/2021-78 od 2. listopada 2024. u uvodu u odnosu na prezime tužitelja tako da umjesto P treba pisati PK, pravovremenu žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga predviđenih u članku 353. stavku 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP) predlažući drugostupanjskom sudu žalbu uvažiti te ukinuti pobijanu odluku i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, ali u rad drugom sucu.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu odluku u smislu članka 365. stavka 2. ZPP utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP na počinjenje kojih drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Nije osnovan žalbeni razlog počinjenja bitne povrede odredbe iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP i na koju povredu ovaj drugostupanjski sud isto pazi i po službenoj dužnosti jer pobijana odluka nema takvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa niti onih na koje neosnovano ukazuje tužitelj u žalbi. Presuda ima jasne, neproturječne i dostatne razloge o svim pravno odlučnim činjenicama, a izreka je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude.
7. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke o tužbenom zahtjevu te je ocjenom izvedenih dokaza, sukladno članku 8. ZPP, pri čemu je u okviru svojih ovlaštenja koja proizlaze iz članka 220. stavak 2. ZPP izveo i ocijenio dokaze za koje je utvrdio da iz tih dokaza može utvrditi odlučne činjenice. Stoga u donošenju pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi članaka 8. i 220. ZPP na što prema sadržaju žalbe neosnovano ukazuje tužitelj.
8. Protivno navodima iz žalbe prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, a na koje je pravilno primijenio materijalno pravo.
9. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja prema tuženici iz ugovora o zajmu za isplatu iznosa od 35.000,00 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. prosinca 2005. do isplate.
10. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda i uvidom u spis proizlazi da tužitelj tužbom od 3. listopada 2014. protiv 1. tuženika ĐK, 2. tuženice NK (ovdje tuženice) i 3. tuženika HK potražuje na temelju ugovora o zajmu od 11. travnja 2005. isplatu iznosa od 35.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske banke na dan isplate 30. prosinca 2005. Ugovor o zajmu je na temelju specijalne punomoći potpisao u ime tuženice DK te je na temelju tog Ugovora i specijalne punomoći izvršena uknjižba založnog prava na nekretnini u vlasništvu 1. i 2. tuženika izgrađenoj na čk.br. 3172/6 i upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to na posebnom dijelu nekretnine, stanu br. 1 u prizemlju, površine od 59,39 m2., a koji stan je u međuvremenu stekao 3. tuženik.
10.1. Nadalje, proizlazi da je prvostupanjski sud presudom poslovni broj: P- 5990/14-39 od 11. travnja 2017. usvojio tužbeni zahtjev i naložio 1. i 2. tuženicima isplatu utuženog iznosa (točka I. izreke), a odbio tužbeni zahtjev za solidarnom isplatom u odnosu na 3. tuženika (točka II. izreke), kao i zahtjev za solidarnom naknadom parničnog troška (točka 3. izreke).
10.2. Protiv navedene presude pod točkom I. izreke žalbu je podnijela 2. tuženica, ovdje tuženica i ovaj drugostupanjski sud je rješenjem poslovni broj: Gž- 769/2017-3 od 4. veljače 2021. žalbu uvažio i ukinuo presudu u pobijanom dijelu, dok je presuda u odnosu na 1. i 3. tuženike postala pravomoćna jer se na presudu nisu žalili.
11. Tuženica se, kako to navodi i prvostupanjski sud, tijekom cijelog postupka protivila tužbenom zahtjevu tvrdeći da nije dala DK punomoć za sklapanje ugovora o zajmu, da se punomoć odnosila na prodaju ½ dijela njezinih nekretnina, da taj Ugovor nije niti vidjela, nije primila novčana sredstva temeljem zajma i da je stvarni dužnik ĐK.
12. Uvidom u specijalnu punomoć od 5. ožujka 2005. ovjerenu po javnom bilježniku Zdenku Fridu u Zagrebu 5. ožujka 2005. proizlazi, kako to navodi prvostupanjski sud, da je tuženica opunomoćila DK da u njezino ime poduzima sve poslove i pravne radnje vezene za nekretnine izgrađene na čk.br. 3172/6 i upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kuća i dvorište i to za posebne dijelove nekretnine i to stanova pobliže opisanih pod točkama 1. do 9. što posebice uključuje poslove vezano za kupoprodaju navedenih posebnih dijelova i provedbu zemljišnoknjižnih upisa.
13. U ovoj fazi žalbenog postupka je sporno je li DK imao valjanu punomoć za sklapanje predmetnog ugovora o zajmu u ime ovdje tuženice.
14. Prema članku 313. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO) punomoć je ovlaštenje za zastupanje što ga opunomoćitelj pravnim poslom daje opunomoćeniku, dok prema stavku 2. toga članka postojanje i opseg punomoći nezavisni su od pravnog odnosa na temelju kojega je punomoć dana.
15. Sklapanje ugovora od strane neovlaštene osobe propisano je u članku 312. ZOO. U stavku 1. je propisano da govor što ga neka osoba sklopi kao opunomoćenik u ime drugoga bez njegova ovlaštenja obvezuje neovlašteno zastupanog samo ako on ugovor naknadno odobri, u stavku 2. da strana s kojom je ugovor sklopljen može zahtijevati od neovlašteno zastupanog da se u primjerenom roku očituje odobrava li ugovor, u stavku 3. da ako neovlašteno zastupani ni u ostavljenom roku ugovor ne odobri, smatra se da ugovor nije ni sklopljen i u tom slučaju prema stavku 4. strana s kojom je ugovor sklopljen može od osobe koja je kao opunomoćenik bez ovlaštenja sklopila ugovor tražiti naknadu štete, ako u trenutku sklapanja ugovora nije znala niti je morala znati da ta osoba nije imala ovlaštenje za sklapanje ugovora.
16. Suprotno žalbenim navodima, pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da predmetnom specijalnom punomoći tuženica nije ovlastila tužitelja za sklapanja predmetnog ugovora o zajmu jer iz sadržaja te punomoći to ne proizlazi.
17. Po ocjeni i ovoga drugostupanjskog suda specijalna punomoć se odnosila samo na sklapanje poslova vezanih za kupoprodaju i zemljišnoknjižni upis posebnih dijelova nekretnine označene kao čk.br. 3172/6, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kuća i dvorište i to devet stanova, pobliže opisanih pod točkama 1. do 9., pa tako i stana br. 1. na kojem je uknjiženo založno pravo temeljem predmetnog ugovora o zajmu.
18. U pravu je tužitelj kada navodi u žalbi da naknadno odobrenje ugovora može biti učinjeno ne samo izrijekom, već i konkludentnim radnjama.
18.1. Naime, ugovor što ga je neka osoba sklopila kao punomoćnik u ime drugoga bez njegova ovlaštenja može se naknadno odobriti ne samo izričito, nego i na drugi način kojim se nedvojbeno može izraziti očitovanje volje (npr. ispunjenjem obveze iz ugovora, primanjem ispunjenja i sl.), a što tužitelj u ovom postupku nije dokazao.
19. Pri tome ovaj sud samo napominje, da iz spisa proizlazi da je tuženica dostavila 9. rujna 2022. sporazum kojeg su sklopili prvotno tuženi ĐK i ovdje tužitelj 3. svibnja 2017. po kojem ĐK preuzima plaćanje po prvostupanjskog presudi poslovni broj: P-5990/14-39 od 11. travnja 2017.((ukinuta u odnosu na tuženicu) i to mjesečno tužitelju iznosa od 400,00 tadašnjih kuna, kao i obvezu po toj presudi tuženice koja nema nikakvih obveza prema tužitelju.
20. Slijedom navedenog pravilno je prvostupanjski sud primjenom članka 312. u vezi sa člankom 313. ZOO tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.
21. Odluka o troškovima parničnog postupka priznatih tužiteljici donesena je pravilnom primjenom e članka 154. stavka 1. ZPP i članka 155., te materijalnog prava navedenog u prvostupanjskoj presude te je pravilna po visini i osnovi tužiteljici priznatih troškova.
22. Radi navedeno žalba tužitelja je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena na temelju članka 368. stavka 1. ZPP, a kao pod točkom I. izreke presude ovog suda.
23. Tužitelj nije uspio sa žalbom pa mu ne pripada pravo na nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe, s time da u zahtjevu za nadoknadu troška nije naveo iznos troška koji potražuje, te je takav njegov zahtjev odbijen kao neosnovan (točka II izreke presude ovog suda, članak 166. stavak 1. ZPP u svezi članka 154. stavka 1. ZPP).
U Sisku 10. travnja 2025.
Predsjednik vijeća
Ivan Stipčić
