Pn-3147/2022-28
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vedrani Kufrin, u parničnom predmetu I. tužitelja ĆŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], i II. tužiteljice mldb. FŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Ivici Čuturiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., OIB 94472454976, Zagreb, Listopadska ulica 2, zastupanog po punomoćniku Damiru Salahoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB 261879948862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. ožujka 2025. u prisutnosti I. tužitelja osobno uz punomoćnika I. i II. tužitelja EŠ, odvjetnika, punomoćnika tuženika Damira Salahovića, odvjetnika i punomoćnice umješača Croatia osiguranje d.d. ČŠ, punomoćnice po zaposlenju, a po objavi presude dana 10. travnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Dopušta se CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB 261879948862, sudjelovanje kao umješaču na strani tuženika u ovom predmetu.
II. Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva, učinjena podneskom I. i II. tužitelja od 25. listopada 2024.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., OIB 94472454976, Zagreb, Listopadska ulica 2, platiti I. tužitelju DŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 3.256,55 EUR sa zateznim kamatama tekućim:
- na iznos od 2.402,28 EUR od 22.9.2022. do isplate,
- na iznos od 277,72 EUR od 25.10.2024. do isplate,
- na iznos od 199,08 EUR od 10.4.2025.do isplate,
- na iznos od 121,79 EUR od 22.9.2022. do isplate,
- na iznos od 525,68 EUR od 22.9.2022. do isplate,
po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.
II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva I. tužitelja u kojem od tuženika potražuje isplatu zateznih tekućih na dosuđeni iznos od 199,08 EUR od 22. rujna 2022. do 10. travnja 2025.
III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva I tužitelja u kojem od tuženika potražuje isplatu zateznih kamata na iznos od 277,72 EUR, tekućih od 22. rujna 2022. do 25. listopada 2024., kao neosnovan.
IV. Odbija se dio tužbenog zahtjeva I tužitelja u kojem od tuženika potražuje isplatu zateznih kamata na iznos od 121,79 EUR tekućih od 15. kolovoza 2022. do 22. rujna 2022. te na iznos od 525,68 EUR tekućih od 15. rujna 2022. do 22. rujna 2022., kao neosnovan.
V. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., OIB 94472454976, Zagreb, Listopadska ulica 2, platiti II. tužiteljici mldb. FŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], Križ, [adresa], iznos od 1.255,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim:
- na iznos od 929,06 EUR od 29.9.2022. do isplate
- na iznos od 325,94 EUR od 25.10.2024. do isplate,
po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.
VI. Odbija se dio tužbenog zahtjeva II tužiteljice u dijelu u kojem od tuženika potražuje isplatu zateznih kamata na iznos od 325,94 EUR tekućih od 29. rujna 2022. do 25. listopada 2024., kao neosnovan.
VII. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., OIB 94472454976, Zagreb, Listopadska ulica 2, da I. tužitelju DŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], i II. tužiteljici mldb. FŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.257,10 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 10. travnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.
VIII. Odbija se kao neosnovan zahtjev I i II tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 825,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 10. travnja 2025. do isplate.
Obrazloženje
1. Tužitelji u tužbi navode kako su dana 17.04.2022. u [adresa] stradali u prometnoj nesreći kao putnici u vozilu reg. ozn. [registarska oznaka]. Za nezgodu je odgovoran LŠ, [adresa], koji je vozilom reg. ozn. [registarska oznaka] izazvao prometnu nesreću, uslijed neprilagođene brzine uvjetima u prometu te naletio na vozilo u kojem su se nalazili tužitelji. Vozilo štetnika je u vrijeme nezgode bilo osigurano kod tuženika po polici br. [broj police]. I tužitelj je u nezgodi zadobio ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, zbog čega mu je pružena medicinska pomoć u KB Dubrava. I tužitelj se zbog posljedica štetnog događaja nalazio na bolovanju od 27.06.2022. do 15.07.2022., što je razvidno iz izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad, za koje vrijeme je trpio izgubljenu zaradu. Iz I tužiteljevih platnih lista je vidljivo kako isti za vrijeme redovnog rada ima prosječna mjesečna neto primanja u iznosu od 15.312,84 kn (15.167,67 kn + 13.556,65 kn + 17.214,20 kn/3), dok mu je za vrijeme bolovanja, isplaćena manja naknada plaće, a sukladno obračunu. I tužitelju je u navedenoj nezgodi uništen mobitel u vrijednosti od 1.500,00 kn, a koji iznos potražuje zajedno sa zateznim kamatama od dana 18.04.2022. pa do isplate, sukladno odredbi čl. 1086. Zakona o obveznim odnosima. II tužiteljica je u nezgodi zadobila ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, zbog čega joj je pružena medicinska pomoć u KB Dubrava. Temeljem odredbe 1095. te čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima II. tužiteljica potražuje sljedeću naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 7.000,00 kn (929,06 EUR) I. tužitelj su u mirnom postupku dana 21.9.2022. god. odštetnim zahtjevom obratio tuženiku, a tuženik je isti ocijenio neosnovanim. II. tužiteljica se u mirnom postupku dana 28.9.2022. god. odštetnim zahtjevom obratila tuženiku, a tuženik je isti ocijenio neosnovanim. I tužitelj stoga predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da mu isplati iznos od 24.478,36 kn sa zateznim kamatama koje na iznos od 18.100,00 kn teku od 22.9.2022. pa do isplate, na iznos od 1.500,00 kn od 18.4.2022. pa do isplate, na iznos od 917,63 kn od 15.7.2022. pa do isplate te na iznos od 3.960,73 kn od 15.8.2022. do isplate, dok II tužiteljica predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da joj isplati iznos od 7.000,00 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 28.9.2022. pa do isplate, kao i da im naknadi troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama.
1.1. Podneskom od 25. listopada 2024. tužitelji su nakon provedenog vještačenja postavili konačan tužbeni zahtjev kojim I tužitelj traži isplatu iznosa od 3.526,55 EUR, od čega glede zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te tuđu pomoć i njegu potražuje iznos od 2.680,00 EUR, dok II tužiteljica traži isplatu iznosa od 1.255,00 EUR s iste te osnove pa su na taj način tužitelji preinačili tužbeni zahtjev jer je isti u tom dijelu povećan. Dopuštena je preinaka tužbe prema navedenom podnesku tužitelja temeljem čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP-a), imajući na umu da tužitelji bez svoje krivnje nisu mogli preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka (tužitelji su tek u cijelosti upoznati sa visinom tog dijela štete nakon provedenog nalaza i mišljenja vještaka). Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci (toč. II.) rješenja.
2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako su točni činjenični navodi tužbe da se 17. travnja 2022. dogodila prometna nezgoda u kojoj su sudjelovala dva osobna vozila i to vozilo reg. oznake [registarska oznaka] čiji je vlasnik sa CROATIA osiguranje d.d. iz Zagreba zaključio Ugovor o osiguranju od AO te vozilo. reg. oznaka [registarska oznaka] čiji je vlasnik sa tuženikom zaključio Ugovor o osiguranju od AO te da obje police osiguranja pokrivaju dan nastanka prometne nezgode kao štetnog događaja. Točni su činjenični navodi tužbe da su u predmetnoj prometnoj nezgodi sudjelovali tužitelji kao putnici u vozilu osiguranom kod CROATIA osiguranja d.d. Iz priloženih i predloženih dokaza nije moguće utvrditi da je predmetnu prometnu nezgodu isključivo skrivio vozač vozila osiguranog kod tuženika LŠ, bez obzira na činjenicu da je, kako je to navedeno u Potvrdi PU Zagrebačke, PP Ivanić Grad od 16. svibnja 2022., protiv njega podnesena prekršajna prijava zbog prekršaja iz članka 51. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. U vansudskom odštetnom postupku za naknadu štete na vozilu utvrđeno je kako je do predmetne prometne nezgode došlo na način da je vozačica vozila reg. oznake [registarska oznaka], supruga I. tužitelja i majka II. tužiteljice, upravljala vozilom na način da se vožnjom unatrag isključivala iz prometa, ugrožavajući sigurnost prometa bez da je uključila sve pokazivače smjera te postupala protupravno odredbama članka 50. ZOSPC. Tuženik predlaže da se o ovoj parnici dostavom odgovora na tužbu obavijesti CROATIA osiguranje d.d. radi eventualnog miješanja na strani tuženika. Tuženik osporava svoju odgovornost osnovom krivnje vozača kod njega osiguranog vozila. Međutim, kako su tužitelji bili suputnici u motornom vozilu koje je sudjelovalo u prometnoj nezgodi, to je njena odgovornost za štetu po osnovu suputništva, a na temelju zakona nesporna. Tužitelji tvrde da su u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobili tjelesne ozljede. I. tužitelj ima prebivalište u mjestu [adresa] koje je udaljeno od Zagreba 50 km. Na dan prometne nezgode tužitelj se nije javio liječniku u Domu zdravlja Križ niti se javio liječniku u Specijalnoj bolnici Naftalan u Ivanić Gradu koji su mu znatno bliži mjestu njegovog prebivanja i mjestu prometne nezgode, već se javio na isti dan u Kliničku bolnicu Dubrava u Zagrebu i to u hitnu kiruršku ambulantu. Na pregledu kod liječnika konstatirano je da kod I tužitelja ne postoje znaci bilo kakvog tjelesnog ozljeđivanja te da su mu sve životne funkcije uredne, kako je to razvidno u ambulantnom nalazu od 17. travnja 2022. Iz priloženog dokaza proizlazi da I tužitelj u predmetnoj prometnoj nezgodi nije zadobio bilo kakve tjelesne ozljede. Dva mjeseca poslije tog pregleda I tužitelj se nije javio liječniku i redovno je obavljao svoje poslove radeći puno radno vrijeme. Više od dva mjeseca nakon prometne nezgode javio se na pregled liječniku kirurgu koji ispisuje dijagnozu natuk desnog ramena, sve na osnovu I. tužiteljevog kazivanja o bolnosti. Objektivnim pregledom MR, UZV desnog ramena utvrdi se da je nalaz uredan kao i da je pokretljivost ramena kao funkcija uredna, a nakon toga sačinjava se medicinska dokumentacija koja govori o liječenju ramena i vratne kralježnice. Ti postupci liječenja nisu u uzročnoj svezi sa predmetnom prometnom nezgodom. Tuženik stoga osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva I tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. II tužiteljica koja živi sa roditeljima se tri dana nakon prometne nezgode javila liječniku i to na hitni prijem Kliničkog bolničkog centra Zagreb i još jednom liječniku Doma zdravlja Zagrebačke županije, Ispostava Ivanić Grad kome po svom prebivalištu i pripada. Iz te dvije liječničke isprave koje predstavljaju samo jedno javljanje liječniku razvidno je da su dijagnoze natuka desne nadlaktice i ramena postavljene anamnestički temeljem iskaza o bolovima, a bez vanjskih znakova ozljede, nema modrice, ogrebotine, kontuzijskog otiska. Iz materijalnih dokaza ne može se zaključiti da je II tužiteljica u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobila tjelesne ozljede pa činjenične navode tužbe u tom pravcu tužena poriče. Tuženik stoga osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva II tužiteljice za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Tuženik nadalje osporava postojanje uzročne veze između navodno zadobivenih ozljeda u predmetnoj prometnoj nezgodi i privremene nesposobnosti za rad nekoliko mjeseci nakon toga radi čega osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja za naknadu imovinske štete s naslova izgubljene zarade. Tuženik opreza radi poriče da bi u predmetnoj prometnoj nezgodi I tužitelju bio oštećen mobitel koji da je njegovo vlasništvo, kao i činjenicu da bi na toj stvari nastupila totalna šteta.
3. Tijekom parnice sud je o otpočetoj parnici na prijedlog tuženika, temeljem čl. 211. ZPP izvijestio treću osobu CROATIA OSIGURANJE d.d. koja je podneskom od 18.12.2023. prijavila je miješanje u ovoj parnici na strani tuženika jer ima interes za to kao osiguranik tuženika. Stranke se o navedenom prijedlogu nisu očitovale. Prijedlog je osnovan. Prema čl. 206. st. 1. ZPP osoba koja ima pravni interes da u parnici koja teče među drugim osobama jedna od stranaka uspije može se pridružiti toj stranci. Dakle, prema navedenoj odredbi pretpostavka da se određenoj osobi dopusti miješanje u parnicu je postojanje pravnog interesa. Slijedom navedenog, ocijenjeno je da CROATIA OSIGURANJE d.d. ima pravni interes stupiti u parnicu kao umješač na strani tuženika kao osiguranik vozila reg. oznake [registarska oznaka] koje je također sudjelovalo u predmetnom štetnom događaju pa je temeljem čl. 206. st. 1. i čl. 207. ZPP prihvaćeno sudjelovanje istog kao umješača na strani tuženika i odlučeno je kao u izreci (toč. I. izreke).
3.1. Umješač Croatia osiguranje d.d. prijavljuje miješanje u ovoj pravnoj stvari na strani tuženika iz razloga što je vozilo reg. oznake [registarska oznaka], na dan štetnog događaja 17.4.2022. kod umješača imalo zaključenu policu osiguranje od automobilske odgovornosti br. 016246887600. Navodi da iz dostavljene tužbe i odgovora na tužbu nije u mogućnosti utvrditi dinamiku štetnog događaja niti odgovornost njegovog osiguranika. Umješač predlaže da se od PU Zagrebačke, PP Ivanić Grad službenim putem pribavi zapisnik o očevidu, fotoelaborat, skice prometne nezgode, služenih bilješki te sve ostale dokumentacije vezane za predmetni štetni događaj te da se na okolnost dinamike nastanka prometne nesreće sasluša vozač koji je na dan štetnog događaj upravljao vozilom reg. oznake [registarska oznaka]. Opreza radi, umješač se priklanja svim dosadašnjim navodima i dokaznim prijedlozima tuženika te također osporava utuženu visinu štete kako u ukupnom iznosu, tako i po pojedinim zatraženim vidovima štete, kao i zatraženi tijek zakonske zatezne kamate.
4. Tijekom provedbe dokaza sud je izvršio uvid u potvrdu Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Ivanić-Grad od 16.5.2022. (list 9-11 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 12-19 i 29-30 spisa), izvješće o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad (list 20-21 spisa), platne liste (list 22-26 spisa), odštetni zahtjev (list 27-28 i 33-34 spisa), fotografije (list 31-32 spisa) te je proveo medicinsko vještačenje po sudskom vještaku dr. med. Žarku Rašiću (list 85-88 spisa), saslušao I. tužitelja kao stranku.
5. Između stranaka dakle, nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika da tužiteljima nadoknadi štetu. Nakon navoda tuženika sa rasprave od 12.3.2025. sporna je visina tužbenog zahtjeva glede neimovinske štete, izgubljene zarade te osnov i visina zahtjeva glede tuđe pomoći i njege. Sporan je i tijek zateznih kamata na pojedine vidove štete, budući da ga umješač osporava.
6. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; u daljnjem tekstu ZPP), sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.
7. Odredbom čl. 1069. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22; u daljnjem tekstu: ZOO) propisano je kako za štetu prouzročenu pogonom dvaju ili više motornih vozila odgovaraju njihovi vlasnici trećim osobama solidarno. Stavkom 4. te odredbe propisano je da se trećom osobom smatra se oštećenik koji nije ujedno vlasnik, ni neovlašteni korisnik motornog vozila, niti osoba zadužena u vezi s pogonom motornog vozila. Tužitelji se u smislu naprijed citirane odredbe imaju smatrati trećim osobama jer su u predmetnom štetnom događaju ozljede zadobili kao putnici jednog od dva motorna vozila koja su sudjelovala u tom događaju (prometnoj nezgodi) pa za tu štetu odgovaraju imatelji (vlasnici) oba vozila po objektivnom kriteriju te solidarno, a slijedom toga jednako i njihovi osiguratelji temeljem odredbi Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23-dalje: ZOOP). Za navedenu odgovornost prema oštećenoj trećoj osobi nije odlučno koji od imatelja je skrivio nastanak prometne nezgode, da li samo jedan od njih ili oba te nije odlučan stupanj njihove odgovornosti. Upravo iz navedenih razloga nije provedeno po tuženiku i po umješaču predloženo saslušanje svjedoka LŠ, pribavljanje od PU Zagrebačke, PP Ivanić- Grad zapisnik o očevidu, situacijski plan i fotoelaborat, vještačenje po vještaku za cestovni promet te ostali dokazi predloženi po umješaču na te okolnosti budući da se ti dokazni prijedlozi, imajući u vidu naprijed navedeno, ukazuju kao suvišni.
8. Radi utvrđivanja osnove i visine štete sud je pročitao medicinsku dokumentaciju, izvješća o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad za I tužitelja, obračunske platne liste za I tužitelja, fotografije, izveo je dokaz saslušanjem I tužitelja te je proveo dokaz medicinskim vještačenjem. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Žarka Rašića od 22.9.2024. proizlazi da je I tužitelj u štetnom događaju zadobio sljedeće ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji: istegnuće vratne kralježnice, natučenje desnog ramena i desne šake. Učinjena je nakon štetnog događaja odgovarajuća dijagnostička rtg obrada, konzervativna terapija uz analgetike i ovratnik. Provedena je fizikalna terapija. Bolovi jakog intenziteta, trajnog karaktera bili su sumarno 1 dan, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 6 dana. Bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali su sumarno tijekom 42 dana. Povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani su kroz smanjenje životnih aktivnosti. Tzv. primarni strah (tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja) bio je jačeg intenziteta i kraćeg trajanja. Sekundarni strah (tj. strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija) jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 2 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 6 dana, manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 20 dana. U navedenom štetnom događaju tužitelj je zadobio istegnuće mišića vratne kralješnice te natučenje desnog ramena i desne šak. Navedena ozljeda kralješnice i desnog ramena dovela je do trajnog smanjenja životnih od ukupno realno 3 % koja se očituje u ograničenoj pokretljivosti vratnog segmenta kralješnice, povremenim bolovima u vratnom segmentu kralješnice, povremenim bolovima u području desnog ramena te ograničene pokretljivosti u terminalnim pokretima desnom dominantom rukom. Nakon predmetnog štetnog događaja tužitelju je bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 15 dana po 2 sata dnevno te još 10 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove pomoć pri odlasku u trgovinu i slično. Liječenje tužitelja je završeno tj. stanje se stabilizirano nakon kontrolnog pregleda 26.8.2022. fizijatra. Postoji uzročno posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i zadobivenih i opisanih ozljeda u medicinskoj dokumentaciji. U odnosu na opravdanost privremene radne nesposobnosti bolovanja koje je trajalo od 27.6.2022.- 15.7.2022. vještak navodi da je bolovanje opravdano i vezano je za predmetni štetnog događaj tj. za provođenje ambulantne fizikalne terapije. Također proizlazi da je mldb. II tužiteljica u štetnom događaju zadobila sljedeće ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji: natučenje desnog ramena i nadlaktice. Pregledana je i navodi kako prije predmetnog štetnog događaja nije imala ozljeda vratnog segmenta kralješnice, nije sudjelovala u prometnim nesrećama prije predmetnog štetnog događaja. Bolovi jakog intenziteta, trajnog karaktera bili su sumarno 1 dan, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 3 dana. Bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali su sumarno tijekom 15 dana. Tzv. primarni strah (tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja) bio je jačeg intenziteta i kraćeg trajanja. Sekundarni strah (tj. strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija) jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 2 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 5 dana, manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 15 dana. U navedenom štetnom događaju tužiteljica je zadobila natučenje desnog ramena i desne nadlaktice. Navedena ozljeda desnog ramena i desne nadlaktice nije dovela do trajnog smanjenja životnih aktivnosti. Nakon predmetnog štetnog događaja tužiteljici je bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 7 dana po 2 sata dnevno te još 7 dana po 1 sat dnevno u vidu dodatne brige za ozlijeđeno dijete. Liječenje je završeno, tj. stanje se stabiliziralo mjesec dana nakon predmetnog štetnog događaja tj. oko 17.5.2022.
8.1. Sud je u cijelosti prihvatio pisani nalaz i mišljenje vještaka budući je isti logičan, objektivan, uvjerljiv te dan u skladu s pravilima znanosti i vještine. Osim toga, navedeni vještak je, osim uvida u medicinsku dokumentaciju, izvršio i pregled I i II tužitelja. Pritom se ističe kako stranke nisu imale primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka. Što se pak tiče ocjene ostalih dokaza sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane na glavnoj raspravi, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima te odredbama zakona. Sud je prihvatio kao istinit i iskaz I tužitelja koja je saslušan u svrhu dokaza jer je isti logičan i uvjerljiv te u bitnome suglasan sa ostalim materijalnim dokazima koji su provedeni tijekom postupka. Daljnje dokaze sud nije provodio jer je smatrao da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno da se donese pravilna i na zakonu osnovana presuda 8.2.Na glavnoj raspravi od 12. ožujka 2025. tuženik je odustao od izvođenja dokaza za provođenjem vještačenja po vještaku sudske medicine radi utvrđivanja uzročno posljedične veze između nastalih ozljeda kod tužitelja i prometne nezgode.
9. Prema čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22; u daljnjem tekstu: ZOO), u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.
10. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka, a koji je sukladan pročitanoj medicinskoj dokumentaciji, utvrđeno je da su tužitelji povodom ozljeda koje su zadobili u štetnom događaju trpjeli fizičke bolove i strah u trajanju i intenzitetu kako je navedeno u nalazu vještaka i naprijed navedeno u presudi te da je I tužitelju smanjena životna aktivnost u omjeru od 3 % uslijed čega trpi duševne bolove. Također, na temelju nalaza i mišljenja vještaka i iskaza I tužitelja utvrđeno je da je tužiteljima bila potrebna i tuđa pomoć i njega, i to I tužitelju u ukupnom trajanju od 40 sati, a II tužiteljici u ukupnom trajanju od 21 sat.
11. Dakle, imajući u vidu ozljede koje su tužitelji pretrpjeli, intenzitet i trajanje fizičkih bolova i straha, kao i duševne bolove koje je I tužitelj trpio i trpi, opseg smanjenja njegove životne aktivnosti sud smatra da je u postupku nedvojbeno utvrđeno da je tužiteljima povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje temeljem čl 19. st. 2. ZOO. Obzirom da je utvrđeno da je tužiteljima povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, ispunjene su pretpostavke iz čl. 1100. st. 1. ZOO da se tužiteljima dosudi pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu. Pritom sud smatra da trajanje i jačina fizičkih bolova i straha, kao i težina povrede prava osobnosti, opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade te da se dosuđivanjem iste ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.
12. Prilikom dosuđivanja visine pravične novčane naknade sud je imao u vidu jačinu i trajanje fizičkih bolova, karakter, težinu i lokalitet ozljeda, neugodnosti prilikom liječenja (mirovanje kod oba tužitelja, pošteda fizičkih aktivnosti kod II. tužiteljice koja trenira rukomet kroz 14 dana dr.), kao i intenzitet i trajanje pretrpljenog straha. Također, sud je imao i u vidu opseg smanjenja životne aktivnosti kod I tužitelja (3 %), pojavne oblike kroz koje se trajne posljedice očituju, dob tužitelja u vrijeme ozljeđivanja (I tužitelj je bio star 43 godina, a II tužiteljica 14 godina), njihov preostali životni i radni vijek, kao i trajanje i jačinu duševnih bolova kod I tužitelja koje zbog smanjenja životne aktivnosti trpi.
13. Imajući u vidu gore navedene okolnosti sud smatra da je I tužitelj pretrpio neimovinsku štetu s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u visini od 2.500,00 EUR, kao i da je II tužiteljica pretrpjela neimovinsku štetu s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u visini od 1.200,00 EUR. Kako I tužitelj s tog osnova potražuje iznos od 2.480,00 EUR, a II tužiteljica iznos od 1.150,00 EUR, to im je dosuđen iznos koji je zatražen.
14. Što se tiče naknade imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu, na temelju nalaza i mišljenja vještaka i iskaza I tužitelja, utvrđeno je da je I tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 2 sata kroz 15 dana te u trajanju od 1 sat kroz 10 dana te da su istu I tužitelju pružali prvenstveno njegovi roditelji, a supruga koliko je mogla, obzirom daje i ona bila ozlijeđena, kao i da je II tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 2 sata kroz 7 dana te u trajanju od 1 sat kroz 7 dana, da mldb. II tužiteljica živi u istom kućanstvu sa I tužiteljem te da su istu II tužiteljici pružali I tužiteljevi roditelji te I tužiteljeva djeca-sin Ć i kćerka F. Sud je slobodnom ocjenom u smislu odredbe čl. 223. ZPP utvrdio 5,00 EUR kao cijenu sata pružene tuđe pomoći i njege tako da je I tužitelj s osnove pružene tuđe pomoći i njege pretrpio štetu u visini od 200,00 EUR (40 sati x 5 EUR), a II tužiteljica u visini od 105,00 EUR (21 sat x 5 EUR). Stoga posve paušalno i neosnovano tuženik osporava osnov i visinu zahtjeva glede tuđe pomoći i njege obzirom da je taj vid štete nedvojbeno utvrđen na temelju nalaza i mišljenja vještaka i iskaza I tužitelja, a visinu zahtjeva je sud utvrdio na temelju slobodne ocjene.
15. Prema čl. 29. st. 1. ZOO, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Čl. 1103. ZOO određeno je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, dok je čl. 1086. ZOO određeno da se obveza naknade imovinske štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. Pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu sud dužan cijeniti odredbu čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23; Dalje u tekstu: ZOOP), kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz st. 1. toga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Budući da se I tužitelj 21. rujna 2022. obratio tuženiku u mirnom postupku s zahtjevom za naknadu štete prije podnošenja tužbe, dok je II tužiteljica to učinila 28. rujna 2022., to im na temelju odredbe čl. 12. st. 4. ZOOP na iznos neimovinske i imovinske štete glede tuđe pomoći i njege koji je zatražen tužbom (I tužitelju na iznos od 2.402,28 EUR, a II tužiteljici na iznos od 929,06 EUR) pripadaju zatezne kamate za razdoblje od dana podnošenje odštetnog zahtjeva tuženiku pa do isplate, neovisno o datumu završetka liječenja tužitelja i neovisno o danu presuđenja (tako i odlukama VSRH Rev 1056/2017-3 od 27. travnja 2021. i Rev 373/2022-3 od 29. studenoga 2022.). Tužiteljima na preinačeni dio tužbenog zahtjeva (I tužitelju na iznos od 277,72 EUR, a II tužiteljici na iznos od 325,94 EUR) pripadaju zatezne kamate od dana izvršene preinake za povišeni iznos zahtjeva, odnosno od prvog slijedećeg dana, a ne od podnošenja odštetnog zahtjeva, kako to oni neosnovano smatraju. Pri tome se ukazuje da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u više svojih odluka (odluke broj Rev 1133/2021-2 od 14. prosinca 2021., broj Rev 550/14-2 od 18. studenoga 2015., broj Rev 376/2023 od 9. svibnja 2023.) izrazio pravno shvaćanje da je tuženik u obvezi platiti zatezne kamate na povišeni tužbeni zahtjev od trenutka kada je isti postavljen jer ne može tuženik biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbe i povišen tužbeni zahtjev. Slijedom navedenog, I tužitelj je odbijen sa zahtjevom u dijelu u kojem od tuženika potražuje isplatu zateznih tekućih na iznos od 277,72 EUR od 22. rujna 2022. do 25. listopada 2024., dok je II tužiteljica je odbijena sa zahtjevom u dijelu u kojem od tuženika potražuje isplatu zateznih tekućih na iznos od 325,94 EUR tekućih od 29. rujna 2022. do 25. listopada 2024. (toč. III. i toč. VI. izreke).
16. U odnosu na imovinsku štetu s osnove uništenih stvari, I tužitelj je u svom iskazu koji je sud prihvatio naveo da mu je u štetnom događaju uništen mobitel Samsung Galaxy A70. Dakle, upravo na temelju iskaza I tužitelja koji je ovaj sud ocijenio kao logičan i uvjerljiv utvrđeno je da je I tužitelju u navedenom štetnom događaju uništen navedeni mobitel te da je popravak bio ekonomski neisplativ obzirom da je na mobitelu uništen ekran. Obzirom da bi se visina štete s osnove uništenog mobitela mogla utvrditi samo sa nesrazmjernim teškoćama, sud je temeljem čl. 223. ZPP o visini tog vida imovinske štete odlučio prema slobodnoj ocjeni. Imajući u vidu starost stvari, sud sukladno čl. 223. ZPP, smatra da je I tužitelj pretrpio štetu s osnove uništenog mobitela u iznosu od 199,08 EUR. Visina štete glede tog dijela zahtjeva utvrđena je prema cijenama u vrijeme donošenja ove presude, a pritom tijekom postupka nije bilo dovedeno u sumnju da I tužitelj predmetnu štetu nije popravio. U konkretnom slučaju obveza tuženika na isplatu dosuđene naknade štete I tužitelju koja nije popravljena, određena je prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke dospjele danom presuđenja, od kada počinje obveza tuženika na isplatu zateznih kamata (tako i VSRH u Rev-878/2023-4 od 16.1.2024., Rev- 7/2017-2 od 20. svibnja 2020., Rev 1096/06-2 od 9. srpnja 2008.). Stoga je valjalo tuženiku naložiti da I tužitelju prema odredbi čl. 1086. ZOO na dosuđeni iznos od 199,08 EUR isplati zatezne kamate tekuće od dana donošenja ove presude (10. travnja 2025.) do isplate. Slijedom navedenog, I tužitelj je odbijen sa zahtjevom u dijelu u kojem od tuženika potražuje isplatu zateznih tekućih na taj iznos od 22. rujna 2022. do 10. travnja 2025. (toč. II. izreke).
17. Člankom 1095. st. 1. ZOO propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. U odnosu na imovinsku štetu s osnova izgubljene zarade radi korištenja bolovanja u razdoblju od 27. lipnja 2022. do 15. srpnja 2022., I tužitelj je u svom iskazu naveo kako je bolovanje u utuženom razdoblju koristio radi odlaska na fizikalne terapije koje su unaprijed u tom razdoblju bile ugovorene u Naftalanu u Ivanić-Gradu, a bolovanje je koristio jer nije mogao izostati s posla.
17.1. Sud prihvaća iskaz I tužitelja u tom dijelu u cijelosti, ocjenjuje ga uvjerljivim i istinitim, budući da isti ima neposredna saznanja o odlučnim činjenicama glede tog dijela zahtjeva za naknadu štete, a sadržaj iskaza I tužitelja nije ničim doveden u sumnju. Štoviše, iskaz I tužitelja glede razloga korištenja bolovanja (odlazak na fizikalne terapije) je sukladan dokumentaciji u spisu, i to kartici za terapije Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju Naftalan iz koje pak proizlazi da je kao datum dolaska I tužitelja u tu ustanovu naveden 27. lipnja 2022. (upravo prvi dan korištenja bolovanja), a kao datum odlaska I tužitelja iz te ustanove naveden je 15. srpnja 2022. (posljednji dan korištenja bolovanja, kao to proizlazi iz izvješća o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad), dok je kao razlog navedeno obavljanje fizikalnih terapija. U kartici je također naveden program fizikalnih terapija. Osim toga, iz nalaza Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju Naftalan sačinjenog 24. lipnja 2022. po dr. med. ĆŠK proizlazi kako I tužitelj toga dana dolazi na pregled te je upravo tim nalazom upućen na obavljanje 15 fizikalnih terapija i sugerirana mu je kontrola nakon obavljenih terapija. Iz nalaza te ustanove od 26. kolovoza 2022. također proizlazi da I tužitelj toga dana dolazi na kontrolni pregled te mu je na pregledu upućen na obavljanje 10 fizikalnih terapija i sugerirana mu je kontrola nakon obavljenih terapija. Budući da je I tužitelj na temelju nalaza i mišljenja Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju Naftalan od 24. lipnja 2022. sačinjenog po ovlaštenom liječniku upućena na obavljanje 15 fizikalnih terapija, a koje je i obavio upravo u tom broju u razdoblju od 27. lipnja 2022. do 15. srpnja 2022. (koje obuhvaća 15 radnih dana), to neosnovano tuženik osporava uzročno posljedičnu vezu između prometne nezgode i bolovanja u utuženom razdoblju, budući da je ista razvidna iz navedenih isprava u spisu koje su sukladne iskazu I tužitelja. Osim toga, navedeno je utvrđeno i u nalazu i mišljenju vještaka.
17.2. Visinu tužbenog zahtjeva glede izgubljene zarade I tužitelja sud je utvrdio na temelju obračunskih platnih lista poslodavca za razdoblje od ožujka do srpnja 2022. iz kojih pak proizlazi da neto iznos plaće isplaćen tužitelju na redovan račun za mjesec ožujak 2022. iznosi 15.167,67 kn, za mjesec travanj 2022. iznosi 13.556,65 kn, a za mjesec svibanj 2022. iznosi 17.214,20 kn pa onda prosječna neto plaća tužitelja u razdoblju tri mjeseca prije nezgode iznosi 15.312,84 kn (čini je zbroj navedenih iznosa od 45.938,52 kn podijeljen sa 3). Kada se od iznosa prosječne neto plaće 15.312,84 kn oduzmu isplaćene naknade plaće za razdoblje bolovanja koja za mjesec lipanj 2022. iznosi 14.395,21 kn (15.312,84 kn-14.395,21 kn=917,63 kn), a za mjesec srpanj 2022. iznosi 11.352,11 kn (15.312,84 kn-11.352,11 kn=3.960,73 kn), dolazi se do iznosa od 121,79 EUR i iznosa od 525,68 EUR koji predstavljaju izgubljenu zaradu I tužitelja za mjesec lipanj i srpanj 2022., dakle iznose koji tužitelj osnovano potražuje. I tužitelju pripada pravo na zatezne kamate tekuće na iznos imovinske štete zbog izgubljene zarade od dana 22. rujna 2022. kao dana nakon kojeg je podnesen odštetni zahtjev I tužitelja temeljem čl. 12. st. 4. ZOOP (tako i u Žs u Zagrebu poslovni broj Gž- 1743/2023-2 od 9. svibnja 2023. te VSRH u Rev-489/2024 od 15.5.2024.), a ne od naznačenih datuma, iako se radi o potraživanju koje je nastalo prije podnošenja odštetnog zahtjeva jer tuženik ne može biti u zakašnjenju prije nego što mu je odštetni zahtjev dostavljen jer mu prije tog dana šteta nije bila poznata. Slijedom navedenog, I tužitelj je odbijen sa zahtjevom u dijelu u kojem od tuženika potražuje isplatu zateznih tekućih na iznos od 121,79 EUR te na iznos od 525,68 EUR tekućih od 22. rujna 2022. do 10. travnja 2025. (toč. IV. izreke). Budući da je visinu tog dijela zahtjeva I tužitelja moguće utvrditi jednostavnim matematičkim operacijama zbrajanja, dijeljenja i oduzimanja za koje sud ima potreba znanja, a na temelju navedenih isprava, upravo iz tih razloga te zbog načela ekonomičnosti sadržanim u čl. 10. st. 1. ZPP sud nije proveo po I tužitelju predloženi dokaz financijskim vještačenjem na okolnost visine tog dijela zahtjeva.
17.3. Uzgredno se napominje kako iz obračunske platne lista poslodavca za mjesec svibanj 2022. proizlazi da je neto iznos plaće isplaćen tužitelju na redovan račun za taj mjesec iznosi 17.214,20 kn, dakle radi se o nešto većem iznosu koji je tužitelj zaprimio u odnosu na dva prethodna mjeseca iz razloga jer mu je za taj mjesec poslodavac isplatio i prigodnu nagradu u iznosu od 2.500,00 kn, a iz iskaza tužitelja proizlazi kako mu se ta nagrada isplaćuje kroz cijelu godinu otprilike 5 puta godišnje, a radi se o neoporezivom dodatku na plaću. Odredbom čl. 95. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 12/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23; dalje u tekstu: ZR) propisano je da za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu radnik ima pravo na naknadu plaće. Odredbom čl. 95. st. 5. ZR propisano je da ako tim ili drugim zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, radnik ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca. Odredbom čl. 90. st. 1. ZR propisano je kako je plaća u smislu tog Zakona primitak radnika koji poslodavac isplaćuje radniku za obavljeni rad u određenom mjesecu, dok je st. 3. te odredbe propisano kako se plaća iz st. 1. toga članka može sastojati od: 1.osnovne odnosno ugovorene plaće, 2. dodataka, 3. ostalih primitaka. Po stajalištu ovog suda u smislu odredbe čl. 95. st. 5. ZR, u svezi s čl. 90. st. 3. ZR u naknadu plaće u visini prosječne plaće koja je radniku isplaćena u prethodna tri mjeseca uračunavaju se sva primanja radnika u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad pa tako i prigodna nagrada u iznosu od 2.500,00 kn koja je I tužitelju isplaćena za mjesec svibanj 2022. Dakle, taj primitak se uračunava u plaću od koje se određuje naknada plaće.
18. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 5. ZPP i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP, budući da tužitelji nisu uspjeli samo u neznatnom dijelu zahtjeva (tužitelji su odbijeni sa dijelom zahtjeva glede tijeka zateznih kamata na neke od dosuđenih iznosa), a zbog toga nisu nastali posebni troškovi. Tužiteljima je priznat trošak sastavljanja jednog odštetnog zahtjeva (a ne dva kako su to tužitelji zatražili) u iznosu od 200,00 EUR na temelju Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23- dalje: Tarifa). Tužiteljima je priznat trošak sastavljanja tužbe u iznosu od 200,00 EUR na temelju Tbr. 7. točka 1. Tarife, trošak sastavljanja podnesaka od 22.2.2023. i 25.10.2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. Tarife) za svaki navedeni podnesak, trošak zastupanja na ročištima održanim 7.9.2023., 12.3.2025. u iznosu 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife) za svako navedeno ročište. Priznat im je i trošak sastavljanja podneska od 27.1.2023. u iznosu od 50,00 EUR temeljem Tbr. 8. toč. 3. Tarife, odnosno 25 % nagrade iz Tbr 7. toč. 1. Tarife, obzirom da se u konkretnom slučaju radi o kategoriji "ostalih" podnesaka u parničnom postupku. Obzirom da odvjetnik tužitelja u ovom postupku zastupa dvije osobe, temeljem Tbr. 40. točka 1. Tarife tužiteljima pripada pravo na povišenje tarifnih stavaka za drugu osobu za 10 %. Za svaku navedenu radnju tužiteljima je priznat PDV po stopi od 25%. Priznat je i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 44,12 EUR, trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 94,23 EUR te trošak uplate predujma za provođenje medicinskog vještačenja u iznosu od 400,00 EUR. Na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 151. stavka 3. ZPP dosudio i zatražene zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom VI. izreke presude.
18.1. Tužiteljima nije priznat trošak sastavljanja drugog odštetnog zahtjeva iz razloga jer je tužitelje u vrijeme sastavljanja odštetnih zahtjeva zastupao isti odvjetnik, a šteta potječe iz istog štetnog događaja pa se onda tadašnji punomoćnik tužitelja jednim odštetnim zahtjevom mogao obratiti tuženiku u odnosu na oboje tužitelja i zatražiti u smislu Tbr. 40. točka 1. Tarife povišenje tarifnih stavaka za drugu osobu za 10 %, što nije učinio pa stoga po ocjeni ovog suda drugi odštetni zahtjev predstavlja nepotreban trošak za vođenje ovog postupka. Nije im priznat niti trošak sastavljanja podneska od 5.4.2023., 11.5.2023., 15.6.2023., 28.6.2024., 18.9.2024. kojima požuruju postupanje u ovom postupku, koji s obzirom na svoj sadržaj nije bio potreban za vođenje ovog postupka. Nije im priznat niti trošak sastavljanja podneska od 14.9.2023. kojim isti izvještavaju sud kako su uplatili predujam za financijsko vještačenje, budući da uplatu sud sam provjerava putem računovodstva ili Ipis financijske kartice predmeta. Tužiteljima nije priznat niti trošak pristupa na ročište za objavu bez obzira što je ista radnja predviđena u Tbr. 9.3 Tarife jer takav trošak ne može biti potreban radi vođenja parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP što je prvi kriterij za dosudu takvog troška. Naime, ročište za objavu ispunjava u prvom redu načelo javnosti odnosno interes javnosti biti upoznata sa rezultatom suđenja te predstavlja pravo stranaka i javnosti, a nikako obvezu. Isto ročište ne zahtjeva nikakve pripreme, traje minimalno te nema obveznog sadržaja za stranke zbog propuštanja kojega bi mogle nastupiti bilo kakve negativne posljedice. Naime, stranka koja ne pristupi, a uredno je obaviještena, odluku sa obrazloženjem može skinuti sa internetske stranice e-oglasna ploča suda. Stranci koja nije bila obaviještena, sud će odluku dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena. U takvoj situaciji, dosuda troškova bi predstavljala neopravdano poskupljenje postupka što je protivno i čl. 10. st. 1. ZPP. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom VII. izreke presude.
U Zagrebu, 10. travnja 2025.
Sutkinja
Vedrana Kufrin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude i rješenja može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno
- od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.
Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
DNA:
1. I. i II. tužiteljima po punomoćniku, uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu u iznosu od 79,02 EUR za I tužitelja i 53,09 EUR za II tužiteljicu te na tužbu za II tužiteljicu u iznosu od 39,82 EUR
2. tuženiku po punomoćniku
3. umješaču Croatia osiguranje d.d.
