REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-4613/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jagode Crnokrak, predsjednice vijeća, Mladena Šimundića, suca izvjestitelja i Dubravke Matas, članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja KU, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 2. tužitelja GU, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Zrinka Kljaić Pintarić, odvjetnica iz Varaždina, [adresa], protiv tuženika KALIGRAFIJA d.o.o. u stečaju, Zagreb, Froudeova ulica 3, OIB 19870761807, kojeg zastupa stečajna upraviteljica Irena Kelava iz Zagreba, radi utvrđenja ugovora ništetnim, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv rješenja i presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2437/2023-15 od 14. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj 10. travnja 2025.
r i j e š i o j e
Ukidaju se rješenje i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2437/2023-15 od 14. kolovoza 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, radi provođenja novog prethodnog postupka.
Obrazloženje
1. Rješenjem i presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2437/2023-15 dopušteno je tužiteljima postavljanje eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva (izreka rješenja), utvrđeno je da je Ugovor o kupoprodaji sklopljen dana 2. studenog 2010. između prednika tužitelja EU i prednika tuženika Kaligrafija d.o.o., kao kupca, s potpisom prodavatelja ovjerenim od strane javnog bilježnika Lade Draškić iz Zagreba pod poslovnim brojem OV-11794/10, nepostojeći, da nije nastao i da ne proizvodi nikakve pravne učinke (točka I. izreke presude), određeno je brisanje upisanog prava vlasništva u korist Kaligrafija d.o.o. i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja (točka II. izreke presude), odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu kojim se traži utvrđenje da je predmetni Ugovor o kupoprodaji ništetan (točka III. izreke presude), te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka (točka IV. izreke presude).
1.1. U bitnome, prvostupanjski sud navodi da je, usprkos protivljenju tuženika, dopustio preinaku sukladno odredbama članka 190. stavka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 96/08, 123/08, 47/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), jer smatra da je isto svrsishodno radi konačnog rješenja spora među strankama, stoga je odlučio kao u izreci rješenja.
1.2. Dalje, navodi da između stranaka nije sporno sklapanje predmetnog Ugovora o kupoprodaji od 2. studenog 2010., niti je sporno da se prednik tuženika upisao kao vlasnik u zemljišnim knjigama, no da je sporno pitanje je li taj ugovor prividan te je li tuženik isplatio tužitelju kupoprodajnu cijenu.
1.3. Nakon provedenog postupka prvostupanjski je sud utvrdio da je predmetni ugovor prividan ugovor, jer među strankama stvarno nije došlo do kupoprodaje predmetne nekretnine i najma iste, već su isti prikrivali ugovor o zajmu, to takvi prividni pravni poslovi nisu nastali pa kao pravno nepostojeći nemaju niti pravnih učinaka među strankama.
1.4. Stoga zaključuje da predmetni ugovor ne proizvodi pravne učinke sukladno odredbi članka 285. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO), zbog čega je prihvatio tužbeni zahtjev kao u točkama I., II. i IV. izreke presude.
1.5. Odluka o troškovima parničnog postupka utemeljena je na čl. 154. i 155. ZPP-a te na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa), a tužitelju su dosuđene i pripadajuće sudske pristojbe.
. 2. Protiv navedenog rješenja i točaka I., II. i IV. izreke presude žalbu je podnio
tuženik, navodeći da istu podnosi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka.
2.1. Smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer nije obrazložio razloge zbog kojih smatra da bi dopuštanje preinake tužbe, usprkos protivljenju tuženika, bilo svrsishodno za konačno rješenje predmeta između stranaka.
2.2. Dalje, ukazuje i da je sud bio dužan odmah odlučiti o preinaci i ukoliko je istu prihvatio, tuženiku morao ostaviti vrijeme potrebno da se može pripremiti za raspravljanje po preinačenoj tužbi, odnosno dati mu mogućnost da se uopće izjasni o preinačenoj tužbi. Time što tuženiku nije dopustio da se o preinačenom zahtjevu očituje, već je preinaku dopustio tek u konačnoj odluci, prvostupanjski je sud tuženiku onemogućio da se izjasni o konačno postavljenom tužbenom zahtjevu koji je u konačnosti i usvojen.
2.3. U nastavku žalbe obrazlaže razloge zbog kojih smatra da je pogrešan stav prvostupanjskog suda da je ugovor o kupoprodaji prividan ugovor u smislu članka 285. ZOO-a i da se njime prikriva Ugovor o zajmu MM1005KMS17 od 17. svibnja 2010., te navodi da se prividnim ugovorom prikriva neki drugi (disimulirani) ugovor, ali zaključen između istih stranaka, a ne jedne od stranaka tog ugovora i neke treće osobe. Stoga smatra da u ovom slučaju ne može biti u pitanju prividnost ugovora jer ugovor o zajmu nije sklopljen između istih osoba između kojih je sklopljen ugovor o kupoprodaji, a prednik tuženika i društvo Mundus maximus d.o.o. kao zajmodavac nisu niti povezana društva.
2.4. Ističe da je preinačena tužba i tužbeni zahtjev (u smislu članka 285. ZOO-a) podnesena nakon isteka općeg zastarnog roka iz članka 225. ZOO-a pa je samim time tužitelj prekludiran u svom zahtjevu, te da ovaj prigovor nije mogao istaknuti ranije jer mu sud uopće nije dao mogućnost da raspravlja po preinačenom tužbenom zahtjevu.
2.5. Predlaže preinačiti pobijanu presudu.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Pobijana odluka ispitana je na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u dijelu odluke o troškovima.
6. U svojoj se žalbi tuženik pravilno poziva na odredbu članka 190. stavka 7. ZPP-a, prema kojoj je sud dužan, ako dopusti preinaku tužbe, ostaviti tuženiku vrijeme potrebno da se može pripremiti za raspravljanje po preinačenoj tužbi, ako za to nije imao dovoljno vremena.
7. S obzirom na to da je sud odluku kojom dopušta preinaku tužbe donio tek zajedno s presudom (rješenje i presuda), tuženik u trenutku zaključenja glavne rasprave nije znao o kojem se tužbenom zahtjevu uopće raspravlja, niti je mogao isticati prigovore niti predlagati dokaze kojima bi dokazivao osnovanost tih prigovora vezanih za eventualno kumulirani tužbeni zahtjev.
8. Ovaj sud ukazuje da je svrha pripremnog ročišta ta da tužitelj iznese tužbu, te da se tuženik na istu očituje (članak 287. stavak 1. ZPP-a), kao i da je sud dužan nastojati da se tijekom pripremnog ročišta iznesu sve odlučne činjenice, da se dopune nepotpuni navodi stranaka o važnim činjenicama, da se označe ili dopune dokazna sredstva koja se odnose na navode stranaka i, uopće, da se daju sva razjašnjenja potrebna za utvrđenje činjeničnog stanja važnog za odluku ili postizanje mirnog rješenja spora (članak 288.a stavak 2. ZPP-a).
9. U ovom konkretnom slučaju, tužitelj je, podneskom od 15. svibnja 2024., preinačio tužbu na način da je postavio eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, o čemu prvostupanjski sud nije odlučio prije zaključenje prethodnog postupka niti prije zaključenja glavne rasprave.
10. Takvim postupanjem prvostupanjski je sud onemogućio tuženika u raspravljanju u smislu odredbe članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a, jer tuženik nije znao o kojem tužbenom zahtjevu će sud odlučiti, posebno imajući u vidu da se protivio preinaci tužbe.
11. Ne ulazeći u osnovanost tuženikovih prigovora, niti u osnovanost zaključaka prvostupanjskog suda glede prividnosti ugovora, treba ukazati da je pravo tuženika da se očituje na navode tužitelja neprikosnoveno, te da predstavlja osnovu njegovog prava da sudjeluje u postupku što je zajamčeno odredbama članka 5. stavka 1. ZPP-a te odredbama o jednakosti pred zakonom iz članka 26. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 44/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14).
12. Dakle, prvostupanjski je sud trebao, u fazi pripremnog postupka, donijeti odluku o tome da li prihvaća preinaku tužbe iz podneska od 15. svibnja 2024., te nakon toga dati tuženiku rok za očitovanje na te navode tužitelja, kao i na isticanje prigovora te predlaganje dokaza kojima bi dokazao svoje navode.
13. S obzirom na to da je prvostupanjski sud o preinaci tužbe odlučio tek u odluci kojom je odlučio i o glavnoj stvari, time je onemogućio tuženika u raspravljanju pred sudom te počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a.
14. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci temeljem odredbe članka 369. stavka 1. ZPP-a.
15. U nastavku postupka prvostupanjski će sud odlučiti o preinaci tužbe isticanjem eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva, provesti novi pripremni postupak u kojemu će dati tuženiku mogućnog da istakne prigovore i dokaze kojima osporava navode tužitelja.
16. Nakon zaključenja prethodnog postupka, provedenog dokaznog postupka i zaključenja glavne rasprave, prvostupanjski će sud donijeti novu odluku u ovom predmetu.
Zagreb, 10. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Jagoda Crnokrak
