Broj: Pp -730/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

PREKRŠAJNI ODJEL

Ul. Svetog Teodora br.02

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu tog suda Ljiljani Božina kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Marijane Borić kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika OG, zbog prekršajnog djela iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ( NN 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23, 145/24), temeljem optužnog prijedloga Policijske uprave Istarske, Policijske postaje Pula, pod brojem Klasa: 211-07/24-1/2263 Ur.broj: 511-08-21-24-3 od dana 14. ožujka 2024. godine, nakon održane usmene, glavne i javne rasprave kod ovoga suda, dana 25. veljače 2025. god., u prisutnosti okrivljenika osobno i u odsutnosti tužitelja, temeljem članka 167. stavka 3. i članka 183. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), dana 10. travnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Temeljem članka 238. stavka 9. Prekršajnog zakona, prekršajni nalog PU-Istarske, Policijske postaje Pula, od dana 25. veljače 2024.godine, pod poslovnim brojem Klasa: 211- 07/24-1/2263 Ur.broj: 511-08-21-24-1., stavlja se izvan snage,

II okrivljenik:

OG, od oca O i majke Đ, r. H, rođen **.**.1987.., u [adresa], s prebivalištem u [adresa], po zanimanju mag. geografije sa završenom visokom stručnom spremom, trenutno nezaposlen, po narodnosti Ć, neoženjen, bez djece, uzdržavaju ga roditelji, državljanin Hrvatske, prekršajno kažnjavan,

k r i v  j e

što je dana 25. veljače 2024.godine u 01,50 sati, upravljao osobnim automobilom marke "Opel“, reg. oznake [registarska oznaka], kolnikom Ul. Riva u Puli, te je u svojstvu vozača navedenog vozila odbio podvrgnuti se testu na opojne droge,

III čime je počinio prekršaj iz članka 282. stavka 1. i stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjivo člankom 282. stavkom 9. istog Zakona

IV

temeljem članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona,

o s u đ u j e

na novčanu kaznu u iznosu od 500,00 ( petsto/00) EUR-a

V Temeljem članka 33. stavka 10., a u svezi sa člankom 34. stavkom 1. Prekršajnog zakona, okrivljenik je dužan platiti novčanu kaznu u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude, jer će se u protivnom naplatiti prisilno.

Ako u ostavljenom roku uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčanu kaznu uplatio u cijelosti ( čl.152. st. 3. PZ).

VI Temeljem članka 282. stavka 11. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a u svezi sa člankom 58. stavkom 1. Prekršajnog zakona, primjenjuje se

-zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 1 ( jednog ) mjeseca.

Vrijeme privremenog oduzimanja vozačke dozvole uračunat će se u vrijeme zabrane upravljanja motornim vozilom (čl.58. st.4. PZ).

Temeljem članka 58. stavka 2. Prekršajnog zakona, zaštitna mjera počinje teći od izvršnosti presude

VII Temeljem članka 139. u svezi članka 138. stavka 2. točke 3. Prekršajnog zakona i članka 2. stavka 1. točke 10. Pravilnika o naknadi troškova u prekršajnom postupku, okrivljenik je dužan nadoknaditi paušalni iznos troškova sudskog postupka u iznosu od 50,00 ( pedeset/00) EUR-a, u korist žiro računa Državnog proračuna, u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude, jer će se u protivnom ti troškovi naplatiti putem tijela nadležnog za ovrhu ( čl.152. st. 4. PZ).

Obrazloženje

1.Ovlašteno nadležno tijelo iz čl.111. PZ, pokrenulo je pred ovim sudom prekršajni postupak protiv okrivljenika OG, zbog osnovane sumnje da je počinio prekršajno djelo činjenično opisano i pravno označeno u izreci ove presude, uz prijedlog da se nakon provedenog sudskog postupka okrivljenik proglasi krivim i kazni novčanom kaznom u iznosu od 1 320,00 eura te da se uz kaznu izrekne zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 3 mjeseca i da se obveže na nadoknadu troškova prekršajnog postupka, u iznosu od 66,36 eura.

2.Razmotrivši dostavljeni optužni prijedlog, sudac ovoga suda našao je kako je ovlašteni tužitelj u pogledu prekršajnog djela koje čini objektivni identitet optužnog prijedloga već izdao prekršajni nalog, na koji je okrivljenik podnio pravodobni i dopušteni prigovor, zbog čega je sudac izdani prekršajni nalog prihvatio kao optužni prijedlog ( čl.238. st.8. toč. 4. PZ), te nakon otvaranja rasprave i prije ispitivanja okrivljenika, prekršajni nalog policije stavio izvan snage.

3.U postupku otvaranja glavne rasprave sudac je utvrdio da je za okrivljenika i tužitelja iskazana uredna dostava poziva, da se na raspravu odazvao okrivljenik dok se tužitelj nije odazvao raspravi i svoj izostanak nije opravdao.

3.1. Sudac utvrđuje da će se rasprava održati i bez nazočnosti tužitelja.

3.2. Sudac otvara glavnu raspravu i objavljuje predmet postupka.

3.2.1. Pozvan da se očituje o osnovanosti optužnog prijedloga i o krivnji, okrivljenik izjavljuje da ostaje u cijelosti kod izjavljenog prigovora na prekršajni nalog. Odgovara istini da je kritičnog dana upravljao automobilom i kretao se ulicom Riva koristeći se navigacijom iz vozila koja međutim nije registrirala privremenu regulaciju prometa u navedenoj ulici pa je iz tog razloga u jednom trenutku vozilom upravljao u suprotnom smjeru zbog čega ga je zaustavila policija. Nakon zaustavljanja policija se prema njemu i njegovoj suvozačici ponašala izuzetno neprofesionalno, smatra da je ponašanje bilo agresivno, jer su se prema njima ponašali kao da su počinili nekakvo teško kažnjivo djelo pa iako je nastojao objasniti policiji razlog zbog kojeg je upravljao u zabranjenom smjeru oni to nisu željeli uvažiti. Zbog ovakvog postupanja policije bio je neugodno zatečen pa na upit policijske službenice da prihvati test na droge rekao je da ne želi prihvatiti test koji će oni izvršiti na licu mjesta, već da traži da ga odvedu u Policijsku postaju gdje ću taj test prihvatiti, ili da ga odvedu na vađenje krvi, što će također prihvatiti. Policijski službenici nisu to prihvatili već su mu izdali prekršajni nalog. Upoznat sa sadržajem zapisnika o ispitivanju prisutnosti opojnih droga u kojem se navodi da je izjavio policiji da je konzumirao opojne droge tvrdi da to nije rekao s obzirom da on nije konzument droga i za njega nije postojao ni jedan razlog zbog kojeg bi odbio prihvatiti testiranje osim razloga kojeg je već izložio. Poriče da je na pitanje policije odbio reći opojne droge i da im je odgovorio "ne želim izjaviti" s obzirom na činjenicu da ga policija nije ni pitala da li je konzumirao opojne droge pa stoga ne postoji nikakvo logično objašnjenje da bi uopće i izrekao ovu rečenicu. Što se tiče prekršaja za kojeg se tereti nakon što mu je od strane suda pojašnjeno da policijski službenici određuju način i mjesto na kojem će se provesti testiranje, a da su vozači dužni postupati po nalogu policije izjavljuje da to nije znao. Ponavlja razlog zbog kojeg ga je policija zaustavila i da je to djelo prihvatio, međutim sve naknadno, kao i ponašanje policije nakon ovog zaustavljanja nije bilo razmjerno težini prekršaja kojeg je počinio i kojeg je priznao, pa smatra da nije postojala potreba da se policijski službenici ovako agresivno ponašaju prema njemu, tim više što svojim ponašanjem nije dao povoda za to.

3.2.2. U nastavku dokaznog postupka sudac je sveo dokazivanje na ocjenu suglasnosti priznanja s drugim dokazima u spisu te je proveo uvid i čitanje, prigovora okrivljenika na prekršajni nalog od 04.03.2024.god., Zapisnika o ispitivanju opojnih droga ili lijekova u organizmu, pod ser. brojem [serijski broj] od 25.02.2024. god., Naredbe o određivanju mjere opreza, pod ser. brojem [serijski broj] od 25.02.2024.god., Obaveznog prekršajnog naloga, pod ser. brojem [serijski broj] od 25.02. 2024.gog. te potvrde Uprave za kazneno pravo, Odjela za prekršajne evidencije o kažnjavanju ( list br. 3. do br.11. spisa).

3.2.3. Upoznat sa dokazima okrivljenik izjavljuje da ostaje kod primjedbe koju je dao o priloženom Zapisniku o ispitivanju opojnih droga. Prihvaća ostale dokaze. Smatra potrebnim napomenuti da ga je policija tada privela u postaju i zadržala čini mu se 12 do 13 sati, a iz dokaza koje je priložio tužitelj ne proizlazi ova činjenica pa ne zna iz kog razloga tužitelj nije priložio i taj dokaz. Na pitanje suca zbog čega je zadržan u Policijskoj postaji iskazuje da mu razlog nije poznat, iako je moguće zbog toga što je tada vozio pod utjecajem alkohola.

3.3. Kako bi utvrdio stvarno činjenično stanje i razjasnio nejasnoće obrane , sudac je proveo dokaz ispitivanja svjedokinje OGZ, policijske službenice.

3.3.1 Svjedokinja OGZ izjavljuje da je konkretne prigode zajedno s kolegom bila u noćnoj smjeni i obavljali su nadzor i kontrolu javne sigurnosti, te su se kretali ulicom Starih statuta prema [adresa] u [adresa] i tada su uočili jedan automobil koji je upravljao kolnikom u suprotnom smjeru i to pored ugostiteljskog objekta Pietas Julia, gdje se nalazilo dosta osoba koje su vidjele kretanje vozača, pa s obzirom na činjenicu da je svojim upravljanjem u suprotnom smjeru vozač ugrozio promet i sigurnost sudionika u prometu odlučili su krenuti za tim vozačem te mu ukazati na prekršaj. Nakon što su u Ul. Riva zaustavili automobil pristupila je vozaču i ukazala mu na prekršaj, na što joj je vozač odgovorio da nije znao da se kreće u zabranjenom smjeru već da se koncentrirao i upravljao po navigaciji koju je imao u automobilu, a pri tom rekao je da nije znao da je ta ulica zabranjena za kretanje u Rijeci, bez obzira na činjenicu što se nalazio za više od 100 km od Rijeke i upravljao je u [adresa]. Napominje kako su odmah uočili da su vozač i suvozačica u stanju u kojem baš nisu mogli shvatiti značenje svojih postupaka, a što je kasnije utvrđeno alkotestiranjem OG koji je bio u velikoj mjeri pod utjecajem alkohola i to iznad 2,0 g/kg. S obzirom na utvrđeno rekli su vozaču da ne može nastaviti vožnju i da će biti zadržan do otrježnjenja, a kako su u međuvremenu provjerili putem evidencije MUP-a da je vozač osoba koja je bila konzument droga i koja je zaticana u posjedu droga, s obzirom na tu činjenicu pitali su ga da li se želi testirati i na prisutnost droga što je on odmah odbio. Na pitanje suca da li može objasniti razlog zbog kojeg je okrivljenik prihvatio alkotest, dok je odbio prihvatiti testiranje na drogu, iznosi kako smatra da je on u prethodno provedenom postupku nakon saznanja da će biti zadržan do otrežnjenja odjednom izmijenio svoje ponašanje prema policiji i odbio je surađivati s njima i da je zbog toga odbio testiranje na drogu. Navodi kako su sastavili zapisnik o ispitivanju prisutnosti na droge kojeg je on odbio potpisati, a upoznata da okrivljenik poriče vjerodostojnost zapisnika izjavljuje da je on ispisan na način kako je okrivljenik odgovarao na pitanja. Iznosi da su suvozačicu prijavili za prekršaj iz čl. 17 javnog reda i mira jer se priključila vrijeđanju i omalovažavanju nje i kolege, no mišljenja je da je i suvozačica bila u većoj mjeri pod utjecajem alkohola. Odgovara istini da su okrivljenika i suvozačicu priveli u postaju i prije nego što će okrivljenik biti smješten u prostoriju za zadržavanja pozvali su liječnike OB Pula, koji su pregledali okrivljenika i utvrdili da ne postoje nikakve smetnje kod njega, osim ovog stanja alkoholiziranosti, te da se može zadržati u postaji. S obzirom na prigovor okrivljenika u kojem predlaže da se ispita svjedokinja ĐG izjavljuje da je to osoba koja je konkretne prigode bila suvozač i koja je također bila u velikoj mjeri pod utjecajem alkohola.

4.Temeljem obrane okrivljenika i u postupku provedenim i ocjenjenim dokazima, utvrđujući s jednakom pažnjom činjenice koje terete okrivljenika, kao i one koje su mu u korist ovaj sudac ocijenio je kako je stanje stvari dovoljno razjašnjeno i da nije potrebno provoditi druge dokaze jer je tužitelj pružio dokaze dovoljne uvjerljivosti i kvalitete koje su kod suca stvorile čvrsti zaključak o postajanju prekršaja u opsegu i na način navedenom u optužnici, dok je obranu okrivljenika ocijenio nedosljednom, neuvjerljivom i nelogičnom, zbog čega je stekao potrebno i čvrsto uvjerenje kako je u postupku utvrđeno činjenično stanje i da je tužitelj dokazao prekršajno djelo, pa ga je proglasio krivim.

4.1. Sudac nije prihvatio obranu okrivljenika u dijelu u kojem poriče vjerodostojnost priloženog Zapisnika o ispitivanju prisutnosti opojne droge, ocjenjujući da je obrana u tom dijelu neuvjerljiva i neprihvatljiva, budući okrivljenik nije iznio ni jedan argument kojim bi razjasnio sve okolnosti opisanog događaja i zbog kojih bi policijski službenici zatražili da se podvrgne testiranju na prisutnost opojnih droga, iako i sam u obrani ne osporava da je konkretne prigode zadržan u postaji moguće jer se nalazio pod utjecajem alkohola. Iz obrane okrivljenika proizlazi da je ona fragmentarna i da ne predstavlja cjelovito opisivanje događaja, već je okrivljenik izlagao samo one činjenice koje mu idu u prilog.

4.2. Nasuprot tako iznesene obrane, sudac je utvrdio da je svjedokinja ĐGZ utvrdila prekršaj za vrijeme obavljanja redovite djelatnosti nadzora i kontrole javne sigurnosti, i da je o događaju svjedočila po viđenju, a u opisivanju tijeka događaja koji je uslijedio neposredno prije zaustavljanja vozila okrivljenika i u vrijeme izvršenja prekršaja njezino je svjedočenje predstavljalo jedinstvenu, smislenu i logičnu cjelinu, bilo je precizno i životno prihvatljivo, bez nedostataka u sjećanju, a niti pogrešaka u rasuđivanju, u bitnom podudarno obrani okrivljenika i kao takvo objektivno, te je sudac ocijenio da je svjedočenje iskreno i istinito i da postoji podudarnost između iskaza svjedokinje i realnosti činjenica, zbog čega cijeni da je relevantan za dotični postupak i da ima dokaznu vrijednost za utvrđivanje onih činjenica koje su u postupku bile predmetom dokazivanja.

5.Mjerodavni propisi koji se primjenjuju u konkretnom predmetu jesu slijedeći:

5.1. Članak 282. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, u posebnim mjerama za sigurnost cestovnog prometa propisuje da policijski službenik, obavljajući poslove iz članka 4. stavka 1. ovoga Zakona, može vozača i drugog sudionika u prometu na cesti podvrgnuti ispitivanju pomoću odgovarajućih sredstava i uređaja (alkometar i dr.) radi utvrđivanja prisustva u organizmu alkohola, droga ili lijekova koji utječu na psihofizičke sposobnosti i na sposobnosti upravljanja vozilima, a potom, po potrebi, i odvesti u zdravstvenu ustanovu na vađenje krvi i uzimanje urina ili na liječnički pregled.

5.2. Članak 282. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisuje da policijski službenik odvest će na vađenje krvi i uzimanje urina radi analize ili na liječnički pregled i osobu za koju se ispitivanjem utvrdi da u organizmu ima opojnih droga ili lijekova koji se ne smiju uzimati za vrijeme vožnje ili određeno vrijeme prije započinjanja vožnje, utvrđene odgovarajućim sredstvima ili uređajima.

5.3. Članak 282. stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, propisuje da osobe iz stavka 1., 2. i 3. ovoga članka dužne su postupati prema zahtjevima policijskog službenika.

5.4. Članak 282. stavak 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama u kaznenim odredbama propisuje da vozač motornog vozila i instruktor vožnje koji odbije podvrgnuti se ispitivanju ili liječničkom pregledu, odnosno uzimanju krvi ili krvi i urina čini prekršaj za koji je propisana novčana kazna u iznosu od 1320,00 do 2650,99 eura ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana.

5.5. Članak 282. stavak 11. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisuje da vozaču koji je proglašen krivim za prekršaj iz stavka 9. ovoga članka izreći će se zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od najmanje šest mjeseci, ako je prekršaj počinjen drugi put, odnosno najmanje 12 mjeseci, ako je prekršaj počinjen treći odnosno svaki sljedeći put.

5.6. Članak 25. stavak 1. Prekršajnog zakona propisuje da je kriv za prekršaj počinitelj koji je u vrijeme počinjenja prekršaja bio ubrojiv, koji je postupao iz nehaja, a bio je svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je djelo zabranjeno ili s namjerom, kad je propisom o prekršaju propisana prekršajna odgovornost za taj oblik krivnje.

5.7. Članak 84. Prekršajnog zakona, utvrđuje pretpostavku okrivljenikove nedužnosti istaknute i u čl.28. Ustava Republike Hrvatske, kojom se krivnja mora dokazati u postupku, a teret dokaza nalazi se na tužitelju.

5.8. Članak 88. stavak 1. Prekršajnog zakona propisuje da je sud dužan na temelju izvedenih dokaza potpuno i točno utvrditi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke i s jednakom pažnjom utvrditi činjenice koje terete okrivljenika i koje mu idu u korist.

6.Prigodom odmjeravanja vrste i mjere kazne ( čl.36. st.2. PZ) sudac je olakotnom okolnošću uzeo činjenicu da okrivljenik nije bio prekršajno kažnjavan zbog istovrsnog prekršaja, da iz prekršaja nije proizašla štetna posljedica i da je okrivljenik nezaposlen te ne ostvaruje stalne izvore prihoda. Otegotnih okolnosti nije bilo.

6.1. Katalogiziranjem odlučnih okolnosti, a zatim njihovim vrednovanjem ( način počinjenja djela, pobude zbog kojih je prekršaj ostvario, osobine ličnosti počinitelja, te njegovo ponašanje prije i nakon počinjenog prekršaja), sudac ovoga suda ublažio je novčanu kaznu sukladno članku 37. stavku 3. točki 1. Prekršajnog zakona, na način da je odmjerio kaznu ispod donje granice propisane za taj prekršaj, cijeneći da i na taj način izrečena kazna nalazi opravdanje u općoj svrsi kažnjavanja, odnosno da je i na taj način izrečena novčana kazna dovoljan izraz društvenog prijekora počinitelju zbog ostvarenog neprava i da je njezin odabir pravedan, svrhovit i odvraćajući.

6.1.1. Ujedno, sudac smatra da će se primjenom propisane kazne ostvariti i opća svrha kažnjavanja iz čl.6. PZ.

7.Ovaj je sudac prihvatio prijedlog tužitelja da se okrivljeniku uz kaznu primijeni i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije, cijeneći da se u konkretnom slučaju, s obzirom na životnu dob i stupanj krivnje počinitelja očitovala njegova nepromišljenost ponašanja u prometu, pa je s obzirom na način počinjenja prekršaja, njegovu težinu i objektivnu opasnost koja proizlazi iz prekršaja, ocijenio da postoji osnovano i opravdano pravo društva da se počinitelju ograniči pravo na upravljanje vozilima u onoj nužnoj mjeri koja jamči prijeko potrebnu zaštitu javnih interesa, zbog čega mu je odredio zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 1 ( jednog ) mjeseca, smatrajući da je to vrijeme dovoljno da se otklone uvjeti koji omogućavaju počinitelja na počinjenje novog prekršaja.

7.1.Tužitelj pak u konkretnom predmetu nije uvjerljivo argumentirao ili zaista tvrdio da je za postizanje željenog učinka odvraćanja i da se spriječe buduća kršenja propisa potrebno primijeniti zaštitnu mjeru u trajanju od 3 mjeseca, pa taj prijedlog nije prihvatio.

7.2. S obzirom da je prije pokretanja postupka prema okrivljeniku određena mjera opreza koja po svom sadržaju i svrsi odgovara zaštitnoj mjeri koja je presudom izrečena prema počinitelju, vrijeme privremenog oduzimanja vozačke dozvole uračunat će se u vrijeme zabrane upravljanja motornim vozilom ( čl.58. st.4. PZ ).

7.3. Zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, počinje teći od izvršnosti presude ( čl.58. st.2. PZ).

8.Troškovi prekršajnog postupka temelje se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3. Prekršajnog zakona i članka 2. stavka 1. točke 10. Pravilnika o naknadi troškova u prekršajnom postupku, dok je paušalna svota suda određena prema posebnim propisima, ovisno o složenosti i trajanju postupka, te imovnom stanju osobe obvezatne da taj iznos i plati.

U Puli, 10. travnja  2025. godine.

Zapisničar

Sudac

Marijana Borić

Ljiljana Božina

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Okrivljenik, kao i osobe ovlaštene podnijeti žalbu u njegovu korist (čl. 192. st.2 PZ) te tužitelj, mogu protiv presude podnijeti žalbu Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u Zagreb, kao sudu drugog stupnja, u roku od 8 (osam) dana od dana dostave prijepisa. Žalba se podnosi pismeno u dva istovjetna primjerka, putem ovog Suda.

Dostaviti:

1.okrivljeniku

2.tužitelju