REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1176/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Lenka Ćorić, u pravnoj stvari tužitelja BĐ, vlasnika Obiteljsko poljoprivrednog gospodarstva Ivica Puškar, Cerovac, Cerovac 32, OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Boris Vinčić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika BELJE d.d., Darda, Svetog Ivana Krstitelja 1a, OIB 92404445155, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj P-4904/2010-37 od 10. veljače 2025., 10. travnja 2025.
r i j e š i o j e
Ukida se rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj P-4904/2010-37 od 10. veljače 2025. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak pred drugim sucem pojedincem.
Obrazloženje
1. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj P-4904/2010-37 od 10. veljače 2025. odbačen je prijedlog od 23. siječnja 2018. za nastavak ovog parničnog postupka.
2. Protiv tog rješenja tužitelj je pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da je izreka pobijanog rješenja nerazumljiva, proturječna sama sebi kao i razlozima koji su ostali potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, a to pobijano rješenje čini nerazumljivim i kontradiktornim, te kao takvim „defektnim u većoj mjeri“, zatim da je tužitelj u skladu s rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj St-1138/17 od 15. siječnja 2018. predložio sudu pozvati tuženika da preuzme ovaj parnični postupak i da se postupak nastavi, najprije podneskom od 23. siječnja 2018. koji je pobijanim rješenjem odbačen, a potom i podneskom od 16. srpnja 2018. o kojem sud nije odlučio što žalitelj smatra primjerom potpune pravne praznine i nesigurnosti. Dalje u žalbi navodi kako je prijedlog za nastavak postupka pravovremen jer je podnesen u roku koji je određen rješenjem o upućivanju na parnicu odnosno na nastavak započete parnice, te posebno da je prvostupanjski sud pravovremenost prijedloga pogrešno vezao za članak 41. stavak 2. (pravilno bi bilo stavka 3.) Zakona o postupku izvanredne uprave nad trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku koji se ne može primijeniti u ovoj parnici, kao i da je sud morao o tome odlučiti odmah nakon podnošenja prijedloga za nastavak postupka s jasnom uputom kada tužitelj može pravovremeno podnijeti prijedlog za nastavak postupka, a ne nakon sedam godina od podnošenja prijedloga. Zaključno navodi kako je rješenjem suda kojim je njegova tražbina osporena odlučeno o njegovoj tražbini, pa je pitanje završetka postupka izvanredne uprave irelevantno za nastavak ove parnice. Na koncu žalitelj ukazuje na nelogičnosti u postupanju prvostupanjskog suda kojim se odbacuje prijedlog za nastavak postupka OĐ, a rješenje o tome dostavlja BĐ, te postavlja pitanje „ako je OĐ mrtav i nasljednik je BĐ koji je tužitelj označen u glavi pobijane odluke, kakve veze ima što je OĐ umro“. Predlaže da ovaj žalbeni sud ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu pred drugim sucem pojedincem.
3. Žalba je osnovana.
4. Pobijano rješenje ispitano je na temelju odredbe članka 365. stavka 2. u svezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).
5. U obrazloženju rješenja navedeno je kako je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj P-4904/10 od 9. svibnja 2017. utvrđen prekid postupka u ovoj pravnoj stvari na temelju članka 41. stavka 2. Zakona o postupku izvanredne uprave nad trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku („Narodne novine“ broj 32/17; dalje: Zakon o postupku izvanredne uprave), te da je podnescima od 23. siječnja 2018. i **.**.2018. OĐ iz [adresa], kao tužiteljev nasljednik i vlasnik Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva Ivice Puškara iz Cerovca, Cerovac 32, predložio nastavak ovog parničnog postupka zato što je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj St-1138/17 od 15. siječnja 2018., osporena tužiteljeva tražbina u iznosu od 847.951,29 kn i OĐ Puškar upućen na parnicu radi utvrđenja osnovanosti osporene tražbine u roku osam dana od primitka rješenja o utvrđenim i osporenim tražbinama. Potom je naveden sadržaj odredbe članka 41. stavka 3. Zakona o postupku izvanredne uprave (za koju je pogrešno napisano da je riječ o stavku 2.) i navedeno kako su stoga prijedlozi OĐ za nastavkom ovog parničnog postupka „(tada bili) preuranjeni“ jer još nije bio završio postupak izvanredne uprave. Na koncu je napomenuto kako je sud uvidom u podatke JRO-a Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske utvrdio da je OĐ preminuo **.**.2019., a da je tužitelj BĐ živ, pa da su zbog toga nejasni navodi iz podnesaka od 23. siječnja 2018. i **.**.2018. OĐ navodi da je nasljednik BĐ.
6. Osnovano žalitelj tvrdi da pobijano rješenje ima takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, pa je njegovim donošenjem učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju sadržajem svoje žalbe ukazuje žalitelj i na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti s obzirom na dan pokretanja ovoga postupka i stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19).
7. Prije svega izreka rješenja je proturječna razlozima, jer se u obrazloženju navodi kako je prijedlog za nastavak parnice podnio OĐ deklarirajući se kao tužiteljev nasljednik i vlasnik Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva Ivice Puškara, a u izreci rješenja nije navedeno da se njegov prijedlog odbacuje i zašto, dok je u uvodu rješenja kao tužitelj označen BĐ. Dalje, je pod točkom 5. obrazloženja uzgred napomenuto kako je zapravo OĐ preminuo **.**.2019., a da je BĐ živ, ali od kakvog su značaja te činjenice koje je sud utvrdio uvidom u JRO (bez navođenja što ta kratica znači) Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, doista nije jasno iz obrazloženja pobijanog rješenja. Ukratko, uopće nije jasno tko je tužitelj u ovoj parnici o čijem je prijedlogu za nastavak postupka odlučivao prvostupanjski sud, tužiteljevom ili prijedlogu njegovog nasljednika i zašto je odbačen, kao i zašto je odbačen samo prijedlog od 23. siječnja 2018., a o prijedlogu od 16. srpnja 2018. uopće nije odlučeno.
8. Kao što je već navedeno, prvostupanjski sud kao pravnu osnovu za odbačaj prijedloga od 23. siječnja 2018. navodi odredbu članka 41. stavka 3. Zakona o postupku izvanredne uprave, te potom zaključuje da su prijedlozi (dakle, oba) OĐ tada bili „preuranjeni“ jer još nije bio završio postupak izvanredne uprave. U vezi s tim, valja ukazati na to da pravila parničnog postupka ne poznaju pojam „preuranjenosti“ prijedloga (ili tužbe), pa bi pravilnom primjenom pravila parničnog postupka prijedlog koji je podnesen prije isteka roka nakon kojega se može podnijeti, bio nedopušten.
9. Prema odredbi članka 41. stavka 1. Zakona o postupku izvanredne uprave, od dana otvaranja postupka izvanredne uprave do njegova završetka nije dopušteno pokretanje parničnih, ovršnih i postupaka osiguranja kao niti postupaka izvansudske naplate, protiv dužnika i njegovih ovisnih i povezanih društava, osim postupaka koji se odnose na sporove iz radnih odnosa, a prema stavku 2. postupci iz stavka 1. ovoga članka koji su u tijeku prekidaju se danom otvaranja postupka izvanredne uprave, dok je stavkom 3. propisano da će se prekinuti postupci iz stavka 2. ovoga članka nastaviti na prijedlog vjerovnika nakon pravomoćnosti rješenja o završetku postupka izvanredne uprave ako se nagodba ne odnosi na tražbinu tog vjerovnika.
10. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi kako prvostupanjski sud uopće nije utvrđivao odnosi li se nagodba na tražbinu tužitelja koja je predmet ovoga spora, a bez pravilnog i potpunog utvrđivanja te činjenice prvostupanjski sud ne može pravilno i zakonito odlučiti o dopuštenosti prijedloga za nastavak postupka.
11. Prvostupanjski sud nije utvrđivao ni postoje li razlozi za nastavak ovoga postupka zato što je tužiteljeva tražbina osporena u postupku izvanredne uprave i tužitelj upućen na pokretanje parnice radi utvrđivanja osnovanosti osporene tražbine (članak 33. Zakona o postupku izvanredne uprave). Te važne okolnosti navedene su samo kao sadržaj prijedloga za nastavak postupka. Zbog toga je ostalo potpuno nejasno je li tužitelj prijavio tražbinu o kojoj je tekla parnica u vrijeme nastupanja pravnih posljedica otvaranja postupka izvanredne uprave nad tuženikom, je li ta tražbina priznata ili osporena, te ovisno o tome je li tužitelj upućen na pokretanje parnice radi utvrđivanja osnovanosti osporene tražbine. Prema odredbi članka 269. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 71/15, 104/17, 36/22 i 27/24) koja se na temelju članka 8. Zakona o postupku izvanredne uprave na odgovarajući način primjenjuje i u postupku izvanredne uprave, postupak radi utvrđivanja tražbine nastavlja se preuzimanjem parničnog postupka koji je o tražbini vjerovnika već bio pokrenut u vrijeme otvaranja postupka izvanredne uprave.
12. Prema tome, zbog učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a prvostupanjski sud je donio nepravilno i nezakonito rješenje koje žalitelj s pravom pobija. Zato je na temelju članka 380. točke 3. ZPP-a u vezi s člankom 369. stavkom 1. i člankom 371. ZPP-a to rješenje ukinuto i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovan postupak pred drugim sucem pojedincem.
13. U ponovnom postupku prvostupanjski sud je dužan otkloniti ovu bitnu povredu odredaba parničnog postupka tako da će prije svega s potpunom sigurnošću utvrditi kakvu ulogu u ovoj parnici ima OĐ o čijem prijedlogu je odlučio, je li on nasljednik BĐ i vlasnik Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva BĐ, kako je to navedeno u prijedlozima za nastavak postupka, te ovisno o tome je li punomoćnik tužitelja mogao u njegovo ime podnijeti prijedloge za nastavak ovog postupka. Riječ je o procesnim smetnjama za daljnje vođenje ove parnice i donošenje bilo kakvih odluka (uključujući i ovu o dopuštenosti prijedloga za nastavak postupka), pa ako one budu otklonjene, prvostupanjski sud će potom pravilno i potpuno utvrditi je li tužitelj prijavio svoju tražbinu u postupku izvanredne uprave, je li njegova tražbina priznata ili osporena, te je li upućen na parnicu radi utvrđivanja osnovanosti osporene tražbine, a ako jest, kada mu je rješenje o utvrđenim i osporenim tražbinama dostavljeno i je li prijedlog za nastavak parnice podnesen u zakonom propisanom roku. Ovisno o utvrđenom, ponovo će odlučiti o prijedlozima za nastavak ovog postupka vodeći pri tome računa o pravilnoj primjeni odredaba Zakona o postupku izvanredne uprave na koje je ukazano ovim rješenjem.
14. Na koncu je potrebno upozoriti prvostupanjski sud na odredbu članka 59. stavka 5. Sudskog poslovnika („Narodne novine“ broj: 37/14, 49/14, 8/15, 35/15, 123/15, 45/16, 29/17, 33/17, 34/17, 57/17, 101/18, 119/18, 81/19, 128/19, 39/20, 47/20, 138/20, 147/20, 70/21, 99/21, 145/21, 23/22, 12/23, 122/23, 55/24 i 136/24) prema kojoj zakone i druge propise koji se navode u odluci ili pismenu u pravilu treba pisati njihovim punim nazivom, uz naznaku glasila u kojem su objavljeni; a mogu se koristiti samo one kratice koje su uobičajene i lako razumljive. Zakon o postupku izvanredne uprave nad trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku, nema uobičajenu kraticu naziva, a uz to naziv „Lex Agrokor“ koji prvostupanjski sud koristi u obrazloženju pobijanog rješenja, uopće nije kratica naziva, nego kolokvijalni naziv tog zakona, koji se ne može koristiti u sudskim odlukama.
Zagreb, 10. travnja 2025.
Sudac
Lenka Ćorić
