REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl.br.: P-6931/2022-22
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ireni Šafar, u pravnoj stvari tužitelja JI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Andrea Crnički, odvjetnik, protiv tuženika Addiko Bank dioničko društvo, Zagreb, Slavonska avenija 8, OIB: 14036333877 koga zastupa punomoćnik Iris Šanjug, odvjetnik, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 17. veljače 2025. godine u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, temeljem čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/91, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) dana 10. travnja 2025. godine
p r e s u d i o j e
1. I Utvrđuje se da ne proizvode pravne učinke, odnosno ništetne su sve odredbe Ugovora o kreditu broj 016-1400/2004 od 2. prosinca 2004. godine sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika koje se odnose na valutnu klauzulu i to:
"1. Iznos kredita
Kunska protuvrijednost…. po srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan korištenja."
"7. Način otplate
…. u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. za CHF, važećem na dan dospijeća, odnosno na dan dan plaćanja…"
II Nalaže se tuženiku Addiko Bank dioničko društvo, Zagreb, Slavonska avenija 8, OIB: 14036333877 da tužitelju JI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 752,06 eura koji iznos je stekao primjenom ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznose:
- 1,06 eura od 28.2.2009. do isplate,
- 1,35 eura od 31.1.2010. do isplate,
- 0,40 eura od 28.2.2010. do isplate,
- 6,01 eura od 31.3.2010. do isplate,
- 4,94 eura od 30.4.2010. do isplate,
- 7,01 eura od 31.5.2010. do isplate,
- 23,79 eura od 5.7.2010. do isplate,
- 21,25 eura od 2.8.2010. do isplate,
- 32,53 eura od 31.8.2010. do isplate,
- 28,64 eura od 30.9.2010. do isplate,
- 22,37 eura od 2.11.2010. do isplate,
- 35,59 eura od 30.11.2010. do isplate,
- 325,80 eura od 20.12.2010. do isplate,
- 241,32 eura od 27.12.2010. do isplate,
po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, u roku 15 dana.
III Nalaže se tuženiku Addiko Bank dioničko društvo, Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 da tužitelju JI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 1.213,27 eura sa zateznom kamatom tekućom od 10. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, u roku 15 dana.
2. Odbija se tužbeni zahtjev tuženika koji glasi:
"Utvrđuje se tražbina tuženika u iznosu od 959,65 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose:
- 4,57 eura od 31.1.2005. do isplate,
- 5,04 eura od 28.2.2025. do isplate,
- 9,25 eura od 31.3.2005. do isplate,
- 9,35 eura od 30.4.2005.. do isplate,
- 12,68 eura od 31.5.2005. do isplate,
- 12,73 eura od 30.6.2005. do isplate,
- 15,31 eura od 31.7.2005. do isplate,
- 10,92 eura od 31.8.2005. do isplate,
- 10,34 eura od 30.9.2005. do isplate,
- 10,31 eura od 31.10.2005. do isplate,
- 9,80 eura od 30.11.2005. do isplate,
- 11,46 eura od 31.12.2005. do isplate,
- 13,15 eura od 31.1.2006. do isplate
- 15,65 eura od 28.2.2006. do isplate,
- 16,53 eura od 31.3.2006. do isplate,
- 17,06 eura od 30.4.2006. do isplate,
- 16,21 eura od 31.5.2006. do isplate,
- 16,97 eura od 30.6.2006. do isplate,
- 18,17 eura od 31.7.2006. do isplate,
- 16,93 eura od 31.8.2006. do isplate,
- 16,74 eura od 30.9.2006. do isplate,
- 17,16 eura od 31.10.2006. do isplate,
- 18,38 eura od 30.11.2006. do isplate,
- 20,59 eura od 31.12.2006. do isplate,
- 22,17 eura od 31.1.2007. do isplate,
- 22,24 eura od 28.2.2007. do isplate,
- 22,05 eura od 31.3.2007. do isplate,
- 25,10 eura od 30.4.2007. do isplate,
- 27,56 eura od 31.5.2007. do isplate,
- 29,24 eura od 30.6.2007. do isplate,
- 27,77 eura od 31.7.2007. do isplate,
- 26,53 eura od 31.8.2007. do isplate,
- 30,23 eura od 30.9.2007. do isplate,
- 30,69 eura od 31.10.2007. do isplate,
- 27,77 eura od 30.11.2007. do isplate,
- 28,98 eura od 31.12.2007. do isplate,
- 24,74 eura od 31.1.2008. do isplate,
- 22,41 eura od 29.2.2008. do isplate,
- 18,63 eura od 31.3.2008. do isplate,
- 24,70 eura od 30.4.2008. do isplate,
- 27,10 eura od 31.5.2008. do isplate,
- 24,14 eura od 30.6.2008. do isplate,
- 28,48 eura od 31.7.2008. do isplate,
- 28,27 eura od 31.8.2008. do isplate,
- 25,69 eura od 30.9.2008. do isplate,
- 6,19 eura od 31.10.2008. do isplate,
- 19,26 eura od 30.11.2008. do isplate,
- 2,67 eura od 31.12.2008. do isplate,
- 0,10 eura od 31.1.2009. do isplate,
- 2,14 eura od 31.3.2009. do isplate,
- 1,54 eura od 30.4.2009. do isplate,
- 6,45 eura od 31.5.2009. do isplate,
- 10,07 eura od 30.6.2009. do isplate,
- 9,11 eura od 31.7.2009. do isplate,
- 7,20 eura od 31.8.2009. do isplate,
- 7,37 eura od 30.9.2009. do isplate,
- 9,30 eura od 31.10.2009. do isplate,
- 5,68 eura od 30.11.2009. do isplate,
- 2,78 eura od 31.12.2009. do isplate,
sa zakonskim zateznim kamatama utvrđenim čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 76/96, 72/02, 153/04) koje teku do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, u roku 15 dana."
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je s pravnim prednikom tuženika, kao kreditorom, sklopio dana 2. prosinca 2004. Ugovor o kreditu broj 016-1400/2004 u iznosu 27.307 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate, uz promjenjivu kamatnu stopu prema jednostranoj odluci kreditora koja je u trenutku sklapanja ugovora iznosila 5,90 % godišnje, na rok otplate od 84 mjeseca, u jednakim mjesečnim anuitetima od 397,61 CHF, po srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja te da su dijelovi odredaba o valutnoj klauzuli sadržani u tom Ugovoru nepošteni i posljedično ništetni, u kojem pravcu upućuje na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., i presuda i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14. lipnja 2018. broj:Pž-6632/17. Kako je tuženik u obvezi da mu vrati sve iznose koje je primio temeljem djelomično ništetnih odredaba Ugovora o kreditu u smislu čl.323.st.1., čl.1111-1117. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: ZOO), predlaže da sud donese presudu u kojoj će temeljem stečenog bez osnove zbog ništetnih i bez pravnog učinka odredbi spornog Ugovora o kreditu kojima je ugovoreno plaćanje anuiteta vezanih uz valutu švicarski franak, u konačno uređenom tužbenom zahtjevu u podnesku od 17. prosinca 2024., u kojoj će naložiti tuženiku da isplati tužitelju po osnovu ništetne odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 752,06 eura sve s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od svakog pojedinog iznosa od dospijeća do isplate, uz naknadu parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća do isplate sve u roku 15 dana.
2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi osnovu i visini tužbenog zahtjeva, ističe prigovor zastare, navodi da utvrđenja iz parnice "Potrošač" nisu primjenjiva jer je u toj parnici pružena tek apstraktna pravna zaštita čiji učinci se ne mogu neposredno primijeniti na pojedini ugovorni odnos, već u tom ugovornom odnosu tek treba izvesti dokazivanje jesu li utvrđenja iz parnice "Potrošač" i na koji način primjenjiva u pojedinačnom slučaju, da sve i da se uzme da su utvrđenja iz spomenute parnice primjenjiva, niti u tom slučaju nema mjesta izravnoj primjeni presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i automatskoj vezanosti suda utvrđenjima iz te presude, već je sud dužan u svakom pojedinom slučaju ocijeniti sve relevantne okolnosti ugovornog odnosa, uz napomenu da ugovorne odredbe ugovora o kreditu obuhvaćene predmetnom tužbom za ništetnost nisu utvrđene ništetnima u parnici "Potrošač", a da tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže odnosa među strankama, te da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne prouzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tuženik ističe prigovor radi prebijanja te je u podnesku od 14. lipnja 2024. godine specificirao tužbeni zahtjev na način da od tužitelja zahtjeva isplatu iznosa od 959,65 eura iskazano po pojedinim mjesecima u kojima je tužitelj manje plaćao anuitete a sve sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog iznosa pa do isplate, te se protivi u podnesku od 9. siječnja 2025. povišenju tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja od 17. prosinca 2024. u odnosu na tužbeni zahtjev u kojem je tužitelj zahtijevao sveukupno isplatu iznosa od 721,20 eura a u podnesku od 17. prosinca 2024. – 752,06 eura. Predlaže da sud tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom odbije uz naknadu parničnog troška.
3. U provedenom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu (list 9 do 12 spisa), pregled kamatnih stopa (list 121-125 spisa), metodologija promjene kamatne stope (list 142-143 spisa), uvjeti kreditiranja uz promjenjivu kamatnu stopu u eurima (list 250 do 253 spisa), provedeno je vještačenje po vještaku Petra Blašković (list 263-269 spisa i 284-287 spisa), saslušan je tužitelj kao stranka (list 293 spisa).
4. Preostalu dokumentaciju a posebno vezanu uz promjenjivu kamatnu stopu obzirom da nije predmet spora, kao ni ostalu dokumentaciju sud nije posebno razmatrao i cijenio jer nije odlučna za ishod ovog postupka.
5. Cijeneći rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19; dalje:ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja uređen u podnesku od 17. prosinca 2004. u cijelosti osnovan, a da tužbeni zahtjev tuženika iz podneska od 14. lipnja 2024. nije osnovan.
6. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao relevantno proizlazi slijedeće:
- da je između tužitelja, kao korisnika kredita i pravnog prednika tuženika, kao kreditora zaključen dana 2. prosinca 2004. Ugovor o kreditu broj 016-1400/2004 s namjenom kupnje motornog vozila u iznosu CHF 27.307 u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate, uz kamatnu stopu od 5,90 %, koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora te valutnu klauzulu, koji kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim obrocima u iznosu CHF 397,61 u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan dospijeća, na rok otplate od 84 mjeseci,
-da su u otplatnoj tablici i prometnoj kartici precizno navedeni anuiteti i datum dospijeća istih uz prikaz kamate odnosno kamatne stope.
7. U odnosu na prigovore tuženika istaknute u odgovoru na tužbu treba navesti da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač, ovdje tužitelj, osobno pokrene radi naknade štete/isplate s ciljem otklona povrede koja je uzrokovana postupanjem tuženika, pa kako iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018.odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. proizlazi da kod ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa i zato je posebno rizična - potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci niti koju će cijenu u vidu kamate za to platiti, to jednostrano određivanje kamate uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a isto tako je nepoštena i ništetna ugovorna odredba ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF.
8. Bez obzira na činjenicu da je sud u konkretnom slučaju vezan za utvrđenja iz gore navedene parnice, sud je proveo dokaz saslušanje tužitelja na okolnost utvrđivanja ništetnosti konkretnih ugovornih odredaba. Sud je poklonio vjeru iskazu tužitelja u cijelosti koji je iz auto kuće upućen kod tuženika te navodi da je automobil kupio u kunama i znao je da ga otplaćuje u kunama, da je Ugovor pročitao, ali da se ne sjeća da je Ugovor bio u CHF iz razloga što nije bilo nikakvih pregovora ni razgovora već je Ugovor ovjerio kod toga kod javnog bilježnika.
9. Dakle, kako je sud vezan za utvrđenja iz gore navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, te je tužbeni zahtjev osnovan te je odlučeno kao pod I izreke presude temeljem Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 96/03), čl.118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 14/14, 110/15, 14/19) u vezi s čl. 3-4., 269., čl.272. čl. i 323.ZOO-a te čl.502. a i c ZPP-a, pri čemu se upućuje i na stajalište zauzeto u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 19. ožujka 2019. broj:Rev-3142/18.
10. Iz nalaza i mišljenja vještaka kojem je sud poklonio vjeru u cijelosti jer je izrađen u skladu s pravilima struke i temeljem raspoložive dokumentacije, proizlazi da je razlika s osnove valutne klauzule u otplatnom razdoblju 752,06 eura. Ukupan iznos koji je tužitelj manje platio po tom osnovu u otplatnom periodu je 864,67 eura.
11. U odnosu na pitanje zastare ističe se da najstarija tražbina tužitelja dospijeva 28. veljače 2009. godine a da je podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 4. travnja 2012. prekinuta zastara u smislu čl.241. ZOO-a i pravomoćnošću odluke u tom postupku je počela ponovno teći, tj. 14. lipnja 2018. (u odnosu na tuženika presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14. lipnja 2018. broj:Pž-6632/17), pa kako je tužitelj podnio tužbu 20. prosinca 2022. prigovor zastare je neosnovan u smislu čl.225. ZOO-a. Kod toga posebno treba napomenuti da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.).
12. Slijedom navedenog tuženik je u obvezi prema tužitelju da vrati sve što je stekao temeljem djelomično ništetnog ugovora, dakle, bez osnove i to sa zateznom kamatom od dana stjecanja jer se smatra nepoštenim stjecateljem. Kako iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je po osnovu valutne klauzule za sve anuitete za koje je utvrđen više plaćeni iznos u utuženom razdoblju, iskazano po mjesecima i datumima dospijeća, sud je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja i odlučio kao pod 1 III izreke presude temeljem odredbe čl. 323 st. 1, čl. 1111 st. 1., čl. 1115. i čl. 29. ZOO-a.
13. Nije osnovana izjava o prijeboju tuženika iz podneska od 17. prosinca 2024. godine. Prema odredbi čl. 195 ZOO-a dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenjive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele. U toj izjavi tuženik ističe novčani iznos od 752,06 eura koji je iskazao po pojedinim mjesecima a sve prema nalazu i mišljenju vještaka financijske struke u cjelokupnom otplatnom razdoblju. Činjenica da je u određenom periodu tečaj CHF bio niži u odnosu na onaj tečaj kod isplate kredita nije od utjecaja za ishod ovog spora iz razloga što tužitelj nije ništa stekao bez pravne osnove i nije u obvezi vratiti tuženiku taj iznos. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci pod 2.
14. Tuženik se neosnovano protivi u podnesku od 9. siječnja 2025. godine povišenju tužbenog zahtjeva tužitelja u podnesku od 17. prosinca 2024. u kojem zahtjeva isplatu iznosa od 721,20 eura, u odnosu na tužbu u kojem zahtjeva isplatu iznosa od 752,06 eura. Tužitelj je uredio tužbeni zahtjev u citiranom podnesku nakon što je zaprimio nalaz i mišljenje vještaka. Vještak je osoba koja posjeduje stručna znanja i iskustvo da utvrdi opseg pojedinih vidova štete, a tužitelj nije mogao tužbeni zahtjev precizirati u tužbi prije nego što je vještak izradio nalaz i mišljenje te je preinaka tužbenog zahtjeva dopuštena sukladno odredbi čl. 190 st. 2 ZPP-a.
15. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i odredbi čl. 155 ZPP, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja i tuženika po punomoćniku odvjetniku prema OT, VPS te uspjehu tužitelja i tuženika u sporu.
16. Sud je tužitelju priznao trošak za sastav tužbe prema Tbr. 7 točka 1 – 150,00 eura, sastav podneska 11.10.2024., 17.12.2024. prema tbr. 8 točka 1 po 150,00 eura, za zastupanje na ročištu 6.3.2024., 13.11.2024., 17.2.2025., prema tbr. 9 točka 1 po 150,00 eura, što ukupno iznosi 900,00 eura koje treba uvećati za trošak pristojbe na tužbu 13,27 eura te trošak vještačenja u iznosu od 300,00 eura. Kako je tužitelj u ovoj pravnoj stvari uspio sa 100% sud mu je priznao trošak u ukupnom iznosu od 1.213,27. Sud je tužitelju priznao kamatu na parnični trošak prema odredbi čl. 30 Ovršnog zakona te je odlučeno kao u izreci pod 1.II.
U Zagrebu, 10. travnja 2025. godine
Sudac:
Irena Šafar
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo na žalbu u roku od 15 dana od dana zaprimanja prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda na županijski sud.
DNA:
1. tužitelju po pun.
2. tuženiku po pun.
