REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-3134/2023-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tomislavu Krušlinu, uz sudjelovanje Valentine Lukinec Galović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja GU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćenici T.K., odvjetnici u Odvjetničkom društvu L. & R. d.o.o. iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., [adresa]., [osobni identifikacijski broj], zastupanog po GUZ, službenoj osobi, radi posebnog poreza na motorna vozila, 10. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-01/22- 01/221, URBROJ: 513-04-23-4 od 16. svibnja 2023.

II. Odbija se zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-01/22-01/221, URBROJ: 513- 04-23-4 od 16. svibnja 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Z., KLASA: UP/I-415-02/21-18/216, URBROJ: 513-02-3005/14-22-11 od 24. svibnja 2022. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju je utvrđena obveza plaćanja ostatka posebnog poreza na motorna vozila u iznosu od 33.045,77 kn za motorno vozilo njemačkih registarskih oznaka, uz pripadajuće kamate, zbog nezakonite uporabe motornog vozila na području Republike Hrvatske.

2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika, prigovara da je rješenje tuženika nedostatno obrazloženo i da su javnopravna tijela zanemarila, odnosno nisu obrazložila iz kojih razloga nisu primjenjive odredbe članka 8. stavka 3. i članka 16. stavka 1. toč. 1. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila. S tim u vezi ukazuje da je u periodu od 2017. bio porezni obveznik, mirovinski i zdravstveno osiguran u SR Njemačkoj, a nakon prestanka radnog odnosa došlo je do prestanka navedenih osiguranja, koje je namjeravao ponovno aktivirati novim zaposlenjem u SR Njemačkoj. Unazad nekoliko godina nije boravio u [adresa] više od 185 dana u jednoj kalendarskoj godini, zbog čega se sukladno navedenim zakonskim odredbama ne može se smatrati da je imao prebivalište na području [adresa], odnosno kao osoba s prebivalištem na području druge države članice mogao je koristiti vozilo na području Hrvatske sukladno članku 16. stavku 1. toč. 1. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila. Predlaže poništiti osporavano rješenje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode tužbe, pozivajući se u bitnome na navode osporenog rješenja, i predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika te je održao raspravu 10. ožujka 2025. i 31. ožujka 2025.

6. Sukladno članku 6. stavku 1. toč. 3. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila („Narodne novine“ broj 15/13, 108/13, 115/16, 127/17 i 121/19; dalje: ZPPMV) obveznik plaćanja posebnog poreza je osoba koja je nezakonito uporabila motorno vozilo na području Republike Hrvatske.

Prema članku 8. stavku 2. toč. 2. ZPPMV-a kod nezakonite uporabe motornih vozila na području Republike Hrvatske obveza obračunavanja i uplate posebnog poreza, osim u drugim slučajevima propisanim ZPPMV-om, nastaje kad se utvrdi da je fizička osoba s prebivalištem u [adresa] posjedovala motorno vozilo na koje u Republici Hrvatskoj nije na propisan način obračunat ili plaćen posebni porez ili koristila takvo motorno vozilo na cesti u Republici Hrvatskoj.

Prema članku 8. stavku 3. ZPPMV-a smatra se da fizička osoba ima prebivalište u [adresa] ako na području Republike Hrvatske stvarno boravi više od 185 dana u svakoj kalendarskoj godini zbog osobnih i poslovnih veza ili u slučaju kada poslovne veze ne postoje, ako postoje osobne veze koje ukazuju na blisku povezanost između osobe i mjesta u kojem prebiva na području Republike Hrvatske.

Prema članku 8. stavku 4. ZPPMV-a smatra se da fizička osoba koja je poslovno vezana za mjesto različito od onoga za koje je osobno vezana i koja stoga boravi na području Republike Hrvatske i području druge države članice Europske unije ima prebivalište u onoj državi na čijem se području nalazi mjesto za koje je osobno vezana, uz uvjet da tamo redovito odlazi. Uvjet redovitog odlaska, međutim, ne mora biti ispunjen ako fizička osoba boravi na području Republike Hrvatske, odnosno određene države članice Europske unije radi obavljanja poslova točno određenog trajanja. Fizička osoba s prebivalištem u drugoj državi članici Europske unije koja se redovito školuje na području Republike Hrvatske ne smatra se, u smislu ZPPMV-a, osobom koja ima prebivalište na području [adresa].

7. Iz podataka spisa tuženika proizlazi da je tužitelj 3. veljače 2021. zatečen u korištenju motornog vozila njemačkih registarskih oznaka na području Republike Hrvatske. Polazeći od navedenog, tuženik u osporenom rješenju navodi da je nesporno utvrđeno da je tužitelj državljanin Republike Hrvatske, gdje ima prijavljeno prebivalište, da je nezaposlen, da je hrvatski porezni rezident, ima hrvatsku osobnu iskaznicu i vozačku dozvolu, zbog čega zaključuje da na području Republike Hrvatske stvarno boravi i živi više od 185 dana u kalendarskoj godini, budući da u postupku nije dokazao suprotno, a u Republiku Hrvatsku se vratio iz SR Njemačke 17. studenog 2020. U takvim okolnostima, tuženik zaključuje da je tužitelj na području Republike Hrvatske u smislu članka 6. stavka 1. toč. 3. ZPPMV-a nezakonito upotrebljavao motorno vozilo stranih registarskih oznaka, zbog čega mu je pravilno utvrđena i obračunata obveza plaćanja posebnog poreza na motorna vozila.

8. Suprotno navodima tužitelja, sud smatra da se može prihvatiti zaključak javnopravnih tijela o postojanju prebivališta na području [adresa] u smislu članka 8. ZPPMV-a. Činjenice koje navodi tuženik i koje proizlaze iz podataka spisa (hrvatsko državljanstvo tužitelja, prijavljeno prebivalište na području [adresa] u kontinuitetu od rođenja, adresa stanovanja na području [adresa], hrvatska porezna rezidentnost, hrvatska osobna iskaznica i vozačka dozvola, boravak na području Republike Hrvatske u vrijeme provedenog nadzora), prema ocjeni suda, predstavljaju dostatnu osnovu za zaključak da tužitelj boravi na području Republike Hrvatske dulje od 185 dana u kalendarskoj godini, zbog čega njegova uporaba na području Republike Hrvatske motornog vozila stranih registarskih oznaka na koje nije obračunat predmetni posebni porez predstavlja nezakonitu uporabu koja za sobom povlači utvrđenje predmetne porezne obveze u smislu članka 8. stavka 2. toč. 2. ZPPMV-a.

8.1. Podredno se napominje kako sud smatra, čak i da se utvrdilo postojanje poslovne veze tužitelja s područjem druge države članice, da svakako postoji istodobna jasna osobna veza tužitelja s područjem Republike Hrvatske. Kada se uzmu u obzir naprijed navedene okolnosti pod točkom 8. obrazloženja, kao i činjenica njegovog višemjesečnog boravka na području Republike Hrvatske nakon navodnog prestanka zaposlenja u SR Njemačkoj, nedvojbeno je da nema nikakvu osobu vezu s tom državom članicom, jer se odmah vraća na područje Republike Hrvatske s kojim je osobno vezan i gdje nastavlja kontinuirano boraviti. Stoga, tužitelj je svakako imao prebivalište na području [adresa] u smislu članka 8. stavka 4. ZPPMV-a koji, u slučaju istodobne vezanosti fizičke osobe uz područje dvije države članice, prednost daje državi članici uz koju je ona osobno vezana. U nastavku se obrazlaže iz kojih razloga, uslijed pasivnosti tužitelja, sud nije mogao utvrditi sve relevantne okolnosti u svezi navodne poslovne vezanosti tužitelja uz područje druge države članice, različite od Republike Hrvatske.

9. U situaciji kada javnopravna tijela iznesu dostatne okolnosti koje opravdavaju utvrđenje prebivališta tužitelja na području [adresa], kako je to navedeno pod točkom 8. obrazloženja, na tužitelju je da dokaže okolnosti koje ukidaju ili smanjuju poreznu obvezu (članak 88. Općeg poreznog zakona, „Narodne novine“ broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20 i 42/20; dalje: OPZ), odnosno da dokaže da je njegovo prebivalište na području druge države članice, što bi onda bila osnova za pozivanje na članak 16. stavak 1. toč. 1. ZPPMV-a. Prema ocjeni suda, tužitelj to nije učinio. Nije sporno da se tužitelj vratio 17. studenog 2020. na područje Republike Hrvatske i da u određenom periodu nije imao mirovinsko i zdravstveno osiguranje kod hrvatskog nositelja osiguranja. Međutim, navedeno, samo za sebe, nije dostatno da otkloni naprijed navedene činjenice koje jasno ukazuju na kontinuitet boravka na području Hrvatske. Tužitelj nije podnio dokaze iz kojih bi se mogli izvesti pouzdani zaključci o njegovoj vezi s područjem druge države članice, kontinuitetu i naravi te veze (npr. kratkotrajni ili dugotrajni boravak, postojanje isključivo poslovne veze ili postojanje poslovne i osobne veze). Tijekom upravnog postupka, a niti na poziv suda u upravnom sporu, tužitelj nije dostavio dokumentaciju (o radnom odnosu, mjestu boravka i dr.), uključujući i onu koja već prileži spisu, u prijevodu na hrvatski jezik kojom bi potkrijepio svoje navode o povezanosti s područjem SR Njemačke. Nadalje, tužitelj se u dva navrata nije odazvao na poziv suda za saslušanje na raspravi (niti je dostavio medicinsku dokumentaciju kojom ispričava nedolazak na raspravu) radi utvrđivanja svih okolnosti relevantnih za ocjenu njegove povezanosti s područjem druge države članice, a glede kojih je na njemu teret dokazivanja. Potrebno je napomenuti da za utvrđivanja prebivališta nije uvijek potreban boravak u trajanju od 185 dana u jednoj kalendarskoj godini, posebno u situacijama kada istodobno postoji povezanost fizičke osobe s dvije države članice i prilikom utvrđivanja prebivališta prednost se daje osobnoj povezanosti (članak 8. stavak 4. ZPPMV-a). Kao što je već navedeno, u konkretnom slučaju, čak i da se utvrdilo postojanje poslovne veze tužitelja s područjem druge države članice, i dalje bi tužitelj morao dokazati postojanje osobne veze s tim područjem, budući da je nedvojbeno kontinuirano osobno vezan uz područje Republike Hrvatske, kada se uzmu u obzir okolnosti navedene pod točkom 8. obrazloženja, kao i činjenica njegovog višemjesečnog boravka na području Republike Hrvatske nakon navodnog prestanka zaposlenja u SR Njemačkoj (što jasno ukazuje da je eventualno postojala poslovna, ali ne i osobna veza s tom državom članicom). No, tužitelj se svojom pasivnošću doveo u situaciju da izostaju pouzdani dokazi o svim relevantnim okolnostima njegove (navodne) veze s područjem druge države članice. Kod takvog stanja stvari, sud smatra da nisu dovedeni u pitanje zaključci javnopravnih tijela u svezi prebivališta tužitelja na području [adresa], budući da za njih postoji dostatna činjenična osnova.

10. Slijedom izloženog, sud je osporeno rješenje tuženika ocijenio zakonitim te je valjalo temeljem članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) odbiti tužbeni zahtjev. Budući da tužitelj nije uspio u sporu, sud je odbio njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora (članak 147. stavak 1. ZUS-a).

U Zagrebu 10. travnja 2025.

Sudac

Tomislav Krušlin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. odvjetnica T.K., Odvjetničko društvo L. & R. d.o.o., [adresa] Đ.

2. Ministarstvo financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, [adresa]

3. u spis