REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Kž-466/2023-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Sene Midžić Putigna, kao predsjednice vijeća, te Dorijane Dolenec Kujundžić i Virne Sarvan, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Adelite Vitasović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženice MV, [osobni identifikacijski broj] i 2. optuženika ČV, [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 247. st. 1. u svezi s čl. 51. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, 1. optuženice MV podnesenoj putem braniteljice Dijane Vulić, odvjetnice iz Splita i 2. optuženika ČV podnesenoj putem branitelja Petra Bačića, odvjetnika iz Splita protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-687/2018- od 27. siječnja 2023., na javnoj sjednici vijeća održanoj 10. travnja 2025., u odsutnosti uredno obaviještenih Županijskog državnog odvjetništva u Puli- Pola, 1. optuženice MV, braniteljice 1. optuženice Dijane Vulić, odvjetnice iz Splita, 2. optuženika ČV, branitelja 2. optuženika Petra Bačića, odvjetnika iz Splita,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se kao neosnovane žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, 1. optuženice MV i 2. optuženika ČV, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-687/2018- od 27. siječnja 2023. 1. optuženica MV i 2. optuženik ČV oglašeni su krivima da su počinili svaki dva kaznena djela protiv gospodarstva u stjecaju - prijevarom u gospodarskom poslovanju iz čl. 247. st. 1. u svezi s čl. 51. KZ/11.

1.1. 1. optuženici MV i 2. optuženiku ČV utvrđene su kazne zatvora za počinjenje kaznenih djela iz čl. 247. st. 1. KZ/11, opisana pod toč.1. i toč.2., u trajanju od po 7 mjeseci, te su temeljem čl. 51. KZ/11 1. optuženica MV i 2. optuženik ČV osuđeni na jedinstven kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci.

1.2. Temeljem odredbe čl. 56. KZ/11 1. optuženici MV i 2. optuženiku ČV izrečena je uvjetna osuda, na način da se izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 10 mjeseci neće izvršiti ukoliko 1. optuženica MV i 2. optuženik ČV u roku provjeravanja od 3 godine po pravomoćnosti presude ne počine novo kazneno djelo.

1.3. Temeljem odredbe čl. 62. st. 1. t. 1. KZ/11 1. optuženici MV izrečena je posebna obveza da u roku od 2 godine po pravomoćnosti presude isplati oštećeniku EV iznos od 2.000,00 eura/15.069,00 kuna i oštećeniku BV iznos od 3.649,88 eura/27.500,00 kuna i 2. optuženiku ČV izrečena je posebna obveza da u roku od 2 godine po pravomoćnosti presude isplati oštećeniku EV iznos od 2.000, eura/15.069,00 kuna i oštećeniku BV iznos od 3.649,88 eura/27.500,00 kuna, a sve temeljem postavljenog imovinskopravnog zahtjeva isplate oštećeniku EV iznos od 4.000,00 eura/30.138,00 kuna i oštećeniku BV iznos od 7.299,75 eura /55.000,00 kuna.

1.4. Temeljem odredbe čl. 58. st. 5. KZ/11 izrečena uvjetna osuda 1. optuženici MV i 2. optuženiku ČV može se opozvati ako 1. optuženica MV i 2. optuženik ČV u navedenom roku ne izvrše izrečenu im posebnu obvezu.

1.5. Temeljem odredbe čl. 158. st. 2. ZKP/08 Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-Odluka USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, dalje u tekstu: ZKP/08) 1. optuženica MV i 2. optuženik ČV obvezani su na ime imovinsko-pravnog zahtjeva solidarno platiti oštećeniku EV iznos od 4.000,00 eura/30.138,00 kuna i oštećeniku BV iznos od 7.299,75 eura /55.000,00 kuna.

1.6. Temeljem odredbe čl. 148. u svezi s čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08 1. optuženica MV i 2. optuženik ČV obvezani su podmiriti troškove kaznenog postupka na ime paušalne svote u iznosu od 132,72 eura/1.000,00 kuna svaki posebno.

2. Protiv pobijane presude pravodobnu žalbu podnosi Općinsko državno odvjetništvo u Splitu zbog odluke o kaznenoj sankciji s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se 1. optuženici MV i 2. optuženiku ČV izreknu bezuvjetne kazne zatvora.

2.1. Pravodobnu žalbu protiv pobijane presude podnosi 1. optuženica MV putem braniteljice NV, odvjetnice iz [adresa] zbog bitne povrede odredba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08, povrede kaznenog zakona, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se usvoji žalba i ukine prvostupanjska presuda te predmet vrati na ponovno odlučivanje. U žalbi predlaže da se branitelj i 1. optuženica MV obavijeste o sjednici vijeća koja će biti održana povodom žalbe.

2.2. Protiv pobijane presude pravodobnu žalbu podnosi 2. optuženik ČV putem branitelja CV, odvjetnika iz [adresa] zbog bitne povrede odredba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08, povrede kaznenog zakona, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se žalba usvoji i ukine prvostupanjska presuda te predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu. Uz to predlaže da se branitelj i 2. optuženik ČV obavijesti o sjednici vijeća koja će se zakazati povodom žalbe.

3. U odgovoru na žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Splitu 2. optuženik ČV podnesenom putem branitelja CV, odvjetnika iz [adresa] predlaže da se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Splitu odbije kao neosnovana jer da uopće nema kaznenog djela. Sve kada bi kaznena djela i postojala se optuženicima obilježja kaznenih djela ne mogu cijeniti kao otegotna, te ističe da su optuženici podnijeli žalbu protiv citirane presude. Uz to je zatraženo da se branitelj i optuženik pozovu na sjednicu vijeća zakazanu povodom žalbe.

4. Županijsko državno odvjetništvo u Puli-Pola je nakon razgledavanja dopisom poslovni broj KŽ-DO-545/2023-3 od 4. listopada 2023. vratilo spis.

5. Sjednica drugostupanjskog vijeća održana je 10. travnja 2025. temeljem odredbe čl. 475. st. 3. ZKP/08 bez nazočnosti uredno obaviještenih Županijskog državnog odvjetništva u Puli-Pola, 1. optuženice MV, braniteljice 1.optuženice MV NV, odvjetnice iz [adresa], 2. optuženika ČV i branitelja 2. optuženika MVLĆ, odvjetnika iz [adresa].

6. Žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, 1. optuženice MV i

2. optuženika ČV nisu osnovane.

7. Žalitelj 1. optuženica MV u žalbi ističe da žalbu podnosi zbog bitne povrede odredba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08 no istu posebno ne obrazlaže već prvenstveno ističe kako su činjenice pogrešno utvrđene i da nema uvjeta za donošenje osuđujuće presude. Žalitelj 2. optuženik ČV u žalbi također ističe postojanje bitne povrede odredba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08, ali navedenu osnov niti on ne obrazlaže već prvenstveno pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Ispitujući presudu po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 1., t. 5., t. 6., t. 9. - t. 11., st. 2. ZKP/08, a niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

9. Žalitelj 1. optuženica MV smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenicu da bi optuženici postupili zajednički i dogovorno i smatra da to ne proizlazi iz dokaza koji su izvedeni. Oštećenik BV naveo je da je dogovorio posao sa 2. optuženikom ČV, a Nenad Kostović 1. optuženicu MV da niti ne poznaje.

10. Neovisno o tome što su oštećenici iskazivali da su posao dogovarali sa 2.optuženikom ČV, nije pogrešno utvrđena činjenica da su

1.optuženica MV i 2. optuženik ČV postupali dogovorno. Navedeno je prvostupanjski sud pravilno utvrdio temeljem analize obrana 1.optuženice MV i 2. optuženika ČV, te izvedenih dokaza, a prvenstveno okolnosti što je 1. optuženica MV bila odgovorna osoba trgovačkog društva DOOR PLASTIC j.d.o.o., a 2. optuženik ČV faktični voditelj poslovanja navedenog društva koji je kontaktirao i sa oštećenicima.

1.optuženica MV iako je osporavala postojanje prijevarne namjere navela je da je ona zajedno sa svojim suprugom 2. optuženikom ČV donosila odluke u trgovačkom društvu DOOR PLASTIC j.d.o.o., da je ona bila jedini član uprave, a suprug faktički vodio poslovanje. Također je iskazivala vezano uz to na koji su način obavljani poslovi, te zbog čega oštećenicima nisu isporučena vrata, niti im je vraćen novac. Navela je kako ima namjeru vratiti novac, a da je dobavljačima uplaćen avans, ali da je došlo do kašnjenja i komplikacija u narudžbi, da dobavljač nije htio vratiti novac već je htio isporučiti vrata, ali da oni nisu primili vrata jer nisu imali gdje sa njima i da se radi o velikim troškovima vezano uz dobavu i skladištenje vrata. Uz to 2. optuženik ČV je potvrdio da je sa suprugom 1.optuženicom MV direktoricom društva donosio sve važne odluke u radu društva DOOR PLASTIC j.d.o.o.. Obzirom na njezine navode da su zajednički donosili odluke ona i 2. optuženik ČV, te da je ona i davala obrazloženja vezano uz razloge zbog čega nisu isporučili vrata oštećenicima, kao i druge navode vezano uz poslovanje to je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da su 1. optuženica MV i 2. optuženik ČV zajednički donosili odluke i da se radilo o sporazumnom dogovornom postupanju 1. optuženice MV i 2. optuženika ČV. Osnovano prvostupanjski sud utvrđuje da je 1. optuženica MV bila dobro upoznata sa cjelokupnim poslovanjem tog društva pa i samim poslom dogovorenim sa oštećenicima BV i EV, te da su oštećenici pregovarali sa 2. optuženikom ČV koji je faktički vodio poslovanje društva u kojem je 1. optuženica MV bila odgovorna osoba.

11. Žalitelj 1. optuženica MV i 2. optuženik ČV osporavaju činjenicu da bi 1. optuženica MV i 2. optuženik ČV postupali s prijevarnom namjernom. S tim u vezi 1. optuženica MV u žalbi ističe kako nije osnovana teza da su 1. optuženica MV i 2. optuženik ČV iskoristili td DOOR PLASTIC j.d.o.o. za počinjenje kaznenih djela kada su shvatili da je društvo zapalo u probleme već da je došlo do problema sa isporukom zbog načina poslovanja i to što su naručene elemente proizvodili inozemni dobavljači. Za BV da su trebali proizvesti narudžbe "Barause Italija" i "Ferwal", a za VV "Ferval Porte" i "Tessio Porte". Trgovačko društvo DOOR PLASTIC j.d.o.o. je primljenim avansima od 70% ugovorne cijene trebao realizirati narudžbe prema tim dobavljačima, a da je ostatak cijene trebao biti plaćen po ugradnji naručenih elemenata. Ni inozemni dobavljači da nisu trebali odmah prilikom narudžbe izrađenih elemenata dobiti cjelokupni iznos nego 70%, a da im je ostatak trebao biti plaćen prilikom isporuke. Kod takvog stanja stvari da su 1. optuženica MV i 2.optuženik ČV imali prostora da dio novca sa računa koriste kao pozajmice za osobne potrebe obzirom da do konačne realizacije tih poslova nije došlo, da inozemnim dobavljačima nije isplaćen ostatak cijene, a bez toga da ni oni nisu htjeli isporučiti robu. Također da nisu bili voljni vratiti primljeni novac koji su potrošili na materijal i radove, te da se takva situacija mogla riješiti jedino vođenjem skupe parnice pred inozemnim sudom.

12. Žalitelj 1.optuženica MV ističe da je u obrani 2. optuženik ČV iskazao da je izvršio narudžbe prema inozemnim dobavljačima, a da je po izvatku iz prometa po računu DOOR PLASTIC j.d.o.o. vidljivo da je nakon uplata novca na račun društva, novac potrošen za potrebe poslovanja. Obrana je predlagala da se u te dokazne svrhe pribave i pregledaju poslovne knjige na okolnost da li je prema navedenim inozemnim dobavljačima izvršena uplata i u kojem iznosu. U tom slučaju da društvo primljene avanse nije zadržalo za sebe i da se nije nezakonito okoristilo, ali da je prvostupanjski sud taj dokazni prijedlog odbio. Stoga smatra da prvostupanjski sud nije utvrdio odlučnu činjenicu i da se bez tog utvrđenja nije mogla donijeti osuđujuća presuda. Iz sadržaja žalbe žalitelja 1. optuženice MV nije jasno kada je ostatak novca trebao biti plaćen inozemnim dobavljačima jer se prvo navodi da je trebao biti plaćen prilikom isporuke, a potom navodi da dobavljači nisu htjeli isporučiti robu prije isplate ostatka cijene.

13. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud nije propustio utvrđivati činjenice koje ističe žalitelj 1. optuženica MV ni pribavljati i pregledavati poslovne knjige društva vezano uz uplate jer je prvostupanjski sud izvršio uvid u izvadak sa računa na koji se žalitelj poziva, te utvrdio da su sa navedenog računa 1. optuženica MV i 2. optuženik ČV uzimali pozajmice i vršili isplate, te da su djelom novac sa računa koristili i za poslovanje društva. Pravilno je prvostupanjski sud prijedlog obrane da se pregledaju poslovne knjige DOOR PLASTICA j.d.o.o. cijenio kako je odugovlačeći imajući u vidu da je proveden stečajni postupak kod stečajnog upravitelja, te okolnost da je oštećenik EV pokrenuo i građansku tužbu, kojoj 1. optuženica MV i 2. optuženik ČV nisu prigovorili iako im je bilo poznato stanje poslovnih knjiga. Stoga je pravilno prvostupanjski sud smatrao da se predloženim dokazima ne bi utvrdile odlučne činjenice.

14. Nisu prihvatljive tvrdnje žalitelja da su 1. optuženica MV i 2.optuženik ČV imali pravo isplaćivati pozajmice, kao ni da su inozemni dobavljači odgovorni za to što oštećenici nisu dobili vrata za koja su oštećenici avansno uplatili dio cijene.

15. Pravilno prvostupanjski sud cijeni okolnost kako je 1 optuženica MV navela kako su problema u poslovanju imali već u rujnu mjesecu, te su i imali ovrhe, pa okolnost da su u takvoj situaciji zaprimali novac od oštećenika, a da nije izvršena narudžba niti je u potpunosti uplaćen avans oštećenika neposredno nakon uplate dobavljačima upućuje na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da su 1.optuženica MV i 2. optuženik ČV postupali s prijevarnom namjerom.

16. Naime, 2. optuženik ČV izričit je kako ništa nije tražio od dobavljača i nije tražio povrat avansa, a niti je pokretao parnice. Uz to obrana nije priložila nikakvu dokumentaciju koja bi ukazivala da bi imala probleme sa dobavljačem te da oni nisu mogli izraditi grilje kako to tvrde u obrani. U situaciji kada bi bile izvršene uplate dobavljačima za konkretna vrata oštećenika, 1. optuženica MV i 2. optuženik ČV su imali mogućnost zatražiti povrat novca, a što nisu učinili.

17. Uz to 2. optuženik ČV davao je oštećeniku EV različita pojašnjenja zbog čega nije došlo do isporuke; da se kamion za isporuke pokvario, zatim da je tvornica zatvorena i da su se vlasnici tvornice posvađali. Kada je oštećenik vidio da do isporuke neće doći zatražio je povrat novca od 2. optuženika ČV, ali da do povrata novca nije došlo, a objašnjenje je bilo da se strpi jer da isporuka još nije došla. Njegova supruga da je obišla radnju, a kada je na sastanku bio 2. optuženik ČV koji mu je trebao pokazati grilje, ali njih nije bilo. Kada su naknadno otišli potražiti radnju saznali su da je ista preseljena u ulicu Domovinskog rata, a tamo su zatekli zatvorenu prodavaonicu na kojoj je bio natpis firme. 2. optuženik ČV da je najavio namjeru povrata novca, nakon što je primio tužbu te rekao da sve rješava sa njegovim odvjetnikom.

18. Do neprekidne blokade trgovačkog društva DOOR PLASTIC j.d.o.o. došlo je 3. studenog 2017.. Oštećenik EV podnio je građansku tužbu radi isplate DOOR PLASTICA j.d.o.o. koji je prekinut zbog otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom 21. svibnja 2018., a nakon toga je društvo brisano iz sudskog registra provođenjem skraćenog stečajnog postupka. Imajući u vidu da je iz ponude koja je dostavljena oštećeniku EV cijena grilja iznosila 8.032,00 eura, a lajsni 396,33 eura, da je rok isporuke bio 9 tjedana nakon uplate, a da je do uplate 4.000,00 eura došlo još 25. listopada 2016., da je oštećenik uputio veliki broj e- mailova td DOOR PLASTICU j.d.o.o., kao i da je tražio vraćanje uplaćenog avansa, a od 2. optuženika ČV dobivao različita objašnjenja zašto nije došlo do isporuke to pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da su 1. optuženica MV i 2. optuženik ČV postupili s prijevarnom namjernom.

19. Dodatno tvrdnja žalitelja da je zbog postupanja dobavljača došlo do ne isporuke robe nije prihvatljiva imajući u vidu okolnost da je posao sa oštećenikom BV sklopljen 16. veljače 2017., nekoliko mjeseci nakon što je oštećenik EV uplatio za vrata koja mu nisu isporučena ni do prosinca 2016.. Ukupna cijena maloprodajnih vrata za koje je sklopljen ugovor od 16. veljače 2017. iznosila je 78.280,00 kuna, a ponudom je bilo dogovoreno da je rok isporuke 45 dana, te da je kupac dužan platiti 70% kupoprodajne cijene po prihvatu ponude, a 30% na dan završetka montaže vrata. Prema nalogu za plaćanje prvostupanjski sud utvrđuje da je BV uplatio 55.000,00 kuna na račun trgovačkog društva DOOR PLASTIC j.d.o.o., a koja uplata je proknjižena 20. veljače 2017.. Prvostupanjski sud utvrđuje iz izvatka o prometu po računu da je nakon uplate novca taj novac utrošen dijelom za potrebe poslovanja društva, dok se dijelom podizala gotovina na bankomatima.

20. Vezano uz postojanje prijevarne namjere pravilno prvostupanjski sud cijeni okolnost da je do sklapanja oba poslovna odnosa s oštećenicima EV i BV došlo nakon što je trgovačko društvo DOOR PLASTIC j.d.o.o. zapalo u financijske poteškoće. Prvi odnos datira iz listopada 2016., a drugi iz veljače 2017., a 1. optuženica MV je u obrani navela da je društvo zapalo u financijske poteškoće u rujnu 2016.. Da je društvo zapalo u poslovne poteškoće govori i podatak da je račun trajno blokiran 3. studenog 2017., time da je već u inkriminiranom razdoblju imalo financijske probleme te je bila očekivana blokada računa koja je nastupila nekoliko mjeseci nakon sklapanja pravog posla. Iz navedenog prvostupanjski sud utvrđuje da su 1. optuženica MV i 2. optuženik ČV mogli očekivati kako neće izvršiti ugovorne obveze. Vezano uz to prvostupanjski sud je analizirao izvadak po prometu računa iz kojeg je utvrdio da je dio uplaćenog iznosa potrošen poslovno, a drugi podignut s bankomata te da je novac oštećenika utrošen jednim djelom za poslovanje društva, a drugi za privatne svrhe. Novac nije vraćen oštećenicima EV i BV ni nakon raskida ugovora. Stoga opravdano zaključuje kako je neuvjerljiva obrana 1.optuženice MV i 2. optuženika ČV da svoju ugovornu obvezu nisu poduzeli isključivo zbog poteškoća sa dobavljačima. S tim u vezi osnovano cijeni da je obrana vezana uz poteškoće s dobavljačima, na koje prebacuju krivnju paušalna i nije potkrijepljena nikakvom dokumentacijom, a da su oštećenici detaljno opisali tijek poslovne suradnje s 1. optuženicom MV i 2. optuženikom ČV, da je EV upućivao 2. optuženiku ČV i trgovačkom društvu DOOR PLASTIC j.d.o.o. brojne e-mailove i opomene, pa iako su platili avans nije došlo do isporuka ugovorenih grilja niti vrata, a 1. optuženica MV i 2. optuženik ČV nisu im vratili novac avansa koji je uplaćen.

21. Nije prihvatljiva tvrdnja žalitelja kako je su 1. optuženica MV i 2.optuženik ČV imali pravo trošiti avans te podizati novac sa računa i koristiti ga u druge svrhe, a pogotovo u situaciji kada ni prvi ugovor nije ispoštovan. Upravo ovakvo postupanje 1. optuženice MV i 2. optuženika ČV upućuje na to da su postupali s prijevarnom namjerom, te nije prihvatljiva obrana 1. optuženice MV i 2. optuženika ČV.

22. Stoga je suprotno navodima žalitelja 1. optuženice MV i 2. optuženika ČV pravilno prvostupanjski sud utvrdio da su 1. optuženica MV i 2. optuženik ČV postupali zajednički i dogovorno u nakani da društvu pribave nepripadnu materijalnu korist s prijevarnom namjerom u odnosu na oba oštećenika. Djela su pravilno označena kao dva kaznena djela protiv gospodarstva u stjecaju - prijevarama u gospodarskom poslovanju, opisano i kažnjivo po čl. 247. st. 1.KZ/11 u svezi s čl. 51. KZ/11 obzirom na vremenski odmak od nekoliko mjeseci između ugovorenih poslova, te da se radilo o različitim oštećenicima, pa između radnji nema vremenske povezanosti ni kontinuiteta koji bi upućivali da bi one predstavljale jedinstvenu djelatnost optuženika.

23. Žalba Općinskog državnog odvjetništva u Splitu zbog odluke o kaznenoj sankciji nije osnovana.

24. Žalitelj Općinsko državno odvjetništvo u Splitu smatra da je prvostupanjski sud precijenio utvrđene olakotne okolnosti, a naročito što je pristojno ponašanje pred pravosudnim tijelom civilizacijski standard, a ne olakotna okolnost. Također smatra da je kritično trebalo cijeniti okolnost što protekom od 6 godina od počinjenja oba kaznena djela nisu nadoknadili štetne posljedice oštećenicima EV i BV, pri tom ističe da su 1. optuženica MV i 2. optuženik ČV bračni par, da on ostvaruje prihode te da takvim postupanjem ukazuje na ustrajnost i upornost u ponašanju.

25. Suprotno navodima žalitelja Općinskog državnog odvjetništva u Splitu prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti te im dao odgovarajući značaj, kao i svim drugim okolnostima koje je cijenio pri odabiru vrste i mjere sankcije.

26. Prvostupanjski sud prilikom odmjere sankcije 1. optuženici MV i 2.optuženiku ČV cijenio stupanj krivnje, jačinu ugrožavanja kaznenih djela zaštićenog dobra, svrhu kažnjavanja, osobe počinitelja i kriminalnu količinu kaznenih djela za koja su optuženici oglašeni krivim. Olakotnim okolnostima neosuđivanosti 1. optuženice MV i 2. optuženika ČV, tj. njihovom ranijem životu te korektnom držanju pred sudom, prvostupanjski sud je dao odgovarajući značaj, kao i otegotnoj okolnosti što nakon počinjenja kaznenog djela nisu nadoknadili štetu oštećenicima. Okolnost što je proteklo više godina od počinjenja kaznenih djela ne predstavlja otegotnu okolnost. Pojedinačne kazne od 7 mjeseci kao i jedinstvena kazna od 10 mjeseci koja im je izrečena su primjerene. Pravilno je procijenio prvostupanjski sud da se i uvjetnom osudom može postići svrha kažnjavanja imajući u vidu da je 1. optuženici MV i 2. optuženiku ČV izrekao i posebnu obvezu iz čl. 62. st. 1. t. 1. KZ/11 da u roku od 2 godine po pravomoćnosti isplate oštećenicima štetu na način kao što je opisan u izreci, a pri tom je i odredio da se uvjetna osuda može opozvati ako navedenu obvezu ne ispune.

27. Slijedom izloženog, a temeljem čl. 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Puli-Pola 10. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Sena Midžić Putigna