Republika Hrvatska

Pn-57/2024-35

Općinski sud u Bjelovaru

J. Jelačića 3, Bjelovar

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru po sucu toga suda Miroslavu Borkoviću kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja BE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Žarko Obradović, odvjetnik u Bjelovaru, protiv tuženika ZE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Zajedničkog odvjetničkog ureda Zlatka Gregurića, Tatjane Figač - Gregurić i Hrvoja Mladinića, odvjetnici u Bjelovaru, radi naknade štete, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 10. siječnja 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka i stranaka osobno, na ročištu za objavu presude 10. travnja 2025. primjenom čl. 335. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP)

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku ZE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da tužitelju BE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.000,00 EUR (slovima: tisućueura) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove odluke do isplate, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnične troškove u iznosu od 1.992,95 EUR sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje teku od 10. travnja 2025. kao dana donošenja ove odluke do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi naknade štete u kojoj tvrdi da je tuženik u "Jutarnjem listu" 7. listopada 2021. pod naslovom "Optužbe protiv ravnatelja" iznio neistinite navode koji su naštetili tužiteljevoj časti i ugledu, iako je znao da su navodi neistiniti. Tužitelj tvrdi da je tuženik za njega istaknuo 9 tvrdnji navodeći:

- da je njegovo ponašanje nezakonito i nasilničko, a zaposlenike izlaže različitim oblicima prisile,

- da se zbog toga većina zaposlenih osjeća loše i krajnje nesigurno na radnom mjestu,

- da u međuvremenu raste broj zaposlenih u bjelovarskom Domu koji zbog stresa završavaju na bolovanju,

- da je ravnatelj ostvario prijetnje tuženiku iz sukoba sa zaposlenicama koje nisu stale na tužiteljevu stranu,

- da je iz sobe za spremačice dopirao strašan plač i ridanje,

- da je ravnatelj tvrdio da spremačica glumi i da joj nije ništa, a na svom mobitelu pokazao je sliku njezinog liječničkog nalaza iz hitne službe,

- da se ravnatelj osvećivao i drugim radnicama koje su odbile potpisati njegovu izjavu da ih nije spolno uznemiravao i zlostavljao,

- da je tuženika smijenio s mjesta voditelja prehrane i pomoćnih tehničkih poslova bez prethodnog upozorenja na eventualne nepravilnosti,

- da je nakon smjene tuženika na mjesto voditeljice odjela prehrane i pomoćnih tehničkih poslova postavio portirku s trogodišnjom srednjom stručnom spremom. Također, tužitelj tvrdi da je dan ranije tuženik tužitelja na Facebook portalu Jutarnji.hr nazvao "ravnateljem iz pakla", što je bio svojevrsni uvod u članak objavljen 7. listopada 2021..

Osporavajući objavljene navode tužitelj tvrdi da tuženik nigdje nije naveo koje je zakonske odredbe tužitelj prekršio, niti je iznio konkretne dokaze o svojim tvrdnjama ili naveo imena zaposlenika koji se osjećaju loše i nesigurno. Tužitelj smatra da je tuženik iznio netočne informacije o bolestima zaposlenih i osjeća se uvrijeđenim jer ga tuženik opisuje kao nasilnika. Opisuje da su radnici Doma u kratkom roku odmah nakon pisanog zahtjeva dobivali tražene potvrde i opisuje postupak razrješenja s mjesta voditelja ustrojstvene jedinice Doma te tvrdi da FE ima završenu četverogodišnju srednju školu i tečajeve usavršavanja i godinama je obavljala dio poslova voditelja Ustrojbene jedinice prehrane i pomoćno – tehničkih poslova. Tužitelj smatra da je tuženik informacije iznio neistinito i tendenciozno i prethodno ih nije provjerio, a nakon objavljivanja tih neistinitih informacija tužitelj je bio šokiran, a njegov ugled pred radnicima, korisnicima usluga Doma i javnosti bio je narušen. Njegova obitelj i on i danas trpe sumnjičenja i uvrede jer se svaka objava u medijima vezana uz Dom i uz tužiteljevo ime dovodi u negativan kontekst. Objavljene klevetničke izjave bile su pristupačne većem broju osoba, a tužitelj je trpio jake duševne boli i strah. Stoga predlaže da sud prihvati tužbu i tužbeni zahtjev nalaganjem tuženiku da mu plati neimovinsku štetu od 25.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od donošenja presude do isplate i troškove postupka i nalaganjem "Jutarnjem listu" da objavi presudu bez komentara na tuženikov trošak.

Kasnije tijekom postupka tužitelj ističe da je članak u novinama objavljen na temelju tuženikovog pisma koje je bilo jedini povod za pisanje teksta pa je tuženik isključivo odgovoran za nastanak štete koju tužitelj trpi. Zbog okolnosti koje su postojale u vrijeme objave članka tužitelj zaključuje da je tuženikovo pismo predstavljalo osvetu, a time je između ostaloga povrijedio i obvezu čuvanja tajnosti podataka koji su mu bili poznati s posla i kao svjedoku u kaznenom postupku. Tužitelj tvrdi da su tuženikovi postupci izazvali pogoršanje tužiteljeve zdravstvene situacije zbog čega je zatražio razrješenje s mjesta ravnatelja i od tada je bez posla pa mu je ugrožena egzistencija, a prilikom svake prijave na posao predočuju mu se novinski članci protiv njega.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode tužbe tvrdeći da naslov u novinama objavljuju nakladnik i glavni urednik i da tuženik nije pasivno legitimiran u ovom sporu jer je članak o tužitelju objavio "Jutarnji list", a povod članku između ostaloga bilo je i tuženikovo pismo upućeno novinarki ŽE. Tvrdi da se o postupanju tužitelja kao bivšeg ravnatelja Doma za odrasle osobe u Bjelovaru može zaključivati iz pravomoćne presude ovoga suda broj Pr-1442/2021-20 od 27. listopada 2021. u čijem obrazloženju je navedeno da je tužiteljici ČE nezakonito otkazan ugovor o radu, da je tužitelj ČE i ranije želio "namjestiti" izvanredni otkaz i da je ČE zbog toga dulje vrijeme bila na bolovanju. Tuženik opisuje da je tužitelj od zaposlenika tražio potpisivanje peticije da nikoga nije seksualno zlostavljao i da je protiv tužitelja podignuta optužnica zbog sumnje u počinjenje tri kaznena djela spolnog uznemiravanja na štetu zaposlenica Doma i kaznenog djela zlostavljanja na radu. Tvrdi da je tužitelju kao ravnatelju savjetovao da se peticija ne potpisuje jer može djelovati kao prisila prema zaposlenicima. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev i tužitelja obveže na plaćanje parničnih troškova.

3. Presudom ovoga suda broj Pn-190/2021-18 od 18. svibnja 2023. tužbeni zahtjev prihvaćen je u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa naknade štete od 1.000,00 EUR i zakonskih zateznih kamata (toč. I. izreke), odbijen je kao neosnovan u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa naknade štete iznad 1.000,00 EUR do zatraženih 3.318,07 EUR i zakonskih zateznih kamata (toč. II. izreke), odbijen je kao neosnovan u dijelu koji se odnosi na nalog "Jutarnjem listu" da objavi presudu (toč. III. izreke) i tužitelju je naloženo da tuženiku naknadi troškove postupka (toč. IV. izreke). Također, rješenjem ovoga suda broj Pn-190/2021-19 od 18. svibnja 2023. tužitelju je naloženo da tuženiku plati parnične troškove koji se odnose na zastupanje punomoćnika na ročištu za objavu i uručenje presude.

Tuženik je opisanu presudu u točkama I. i IV. izreke i opisano rješenje osporio žalbama, a Županijski sud u Splitu rješenjem broj Gž-2202/2023-3 od 14. prosinca 2023. uvažio je tuženikove žalbe i ukinuo navedene odluke u pobijanim dijelovima, a predmet vratio ovome sudu na ponovni postupak.

Stoga je ovom presudom ponovno odlučeno o osnovanosti dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu iznosa naknade štete od 1.000,00 EUR i o troškovima cjelokupnog postupka, sve sa zakonskim zateznim kamatama.

4. Tijekom postupka radi utvrđivanja odlučnih činjenica izvedeni su dokazi čitanjem članaka Jutarnjeg lista od 6. i 7. listopada 2021., tužiteljeve medicinske dokumentacije, službene bilješke od 15. listopada 2020., optužnice od 5. listopada 2021., odluke od 17. lipnja 2021., evidencija o radnom vremenu, obračunskih listića, odluke od 31. kolovoza 2021. s povratnicom, izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad, odluke od 12. listopada 2021., potvrde od 1. prosinca 2021., prijave od 4. veljače 2021., odluke o izvanrednom otkazu od 15. veljače 2021., upozorenja od 29. siječnja 2020., zapisnika od 22. listopada 2020., dopisa od 1. ožujka i 23. kolovoza 2021., očitovanja, popisa od 12. listopada 2020., certifikata od 22. studenoga 2012., zapisnika od 5. studenoga 2015. i 29. listopada 2015., dopisa od 22. listopada 2020., zapisnika od 10. ožujka 2021., ispisa elektronske pošte, presude od 22. veljače 2023., izvješća o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad, odluke o korištenju godišnjeg odmora od 17. lipnja 2021., presude od 23. rujna 2024. i ispisa novinskih članaka. Pročitane su preslike dijelova predmeta ovoga suda broj Pr-1442/2021, Pn- 150/2021 i K-170/2022.

Pročitani su iskazi stranaka.

Pročitani su iskazi svjedoka ŽE, ĆE, EE, AE, ČE, UE, ME i HE. Izveden je dokaz saslušanjem svjedoka ŠE i KE.

5. Izvedeni dokazi ocjenjeni su sukladno čl. 8. ZPP-a.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Nije sporno da je tuženik novinarki "Jutarnjeg lista" ŽE uputio pismo koje je bilo povod za sastavljanje i objavu članaka 6. i 7. listopada 2021. na koje u tužbi upućuje tužitelj. Tuženik je na ročištu 25. studenoga 2022. potvrdio da se članak "Jutarnjeg lista" temelji na njegovom pismu (prilikom sastavljanja zapisnika tuženikova konstatacija je očitom pogreškom u pisanju zabilježena u uvodnom dijelu zapisnika uz navode tužiteljevog punomoćnika, umjesto uz navode zamjenice tuženikovog punomoćnika).

Među strankama je sporno jesu li istinite tvrdnje koje je tuženik iznio na račun tužitelja, da li je tuženik tužitelja nazvao ravnateljem iz pakla, da li je tuženik na taj način (iznošenjem neistinitih tvrdnji o tužitelju i nazivanjem tužitelja ravnateljem iz pakla) povrijedio tužiteljevo pravo osobnosti i ima li tužitelj zbog toga pravo na naknadu neimovinske štete i u kojem iznosu.

8. Temeljem čl. 19. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje ZOO) pod pravima osobnosti u smislu toga zakona razumjevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr., a svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom.

Čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima propisuje da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Temeljem čl. 1089. st. 1. ZOO-a oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi. Sukladno čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a sud će u slučaju povrede prava osobnosti dosuditi pravičnu novčanu naknadu, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

9. Zakon o medijima (Narodne novine broj 59/04, 84/11 i 81/13) sukladno čl. 1. st. 1. uređuje pretpostavke za ostvarivanje načela slobode medija, prava novinara i drugih sudionika u javnom informiranju na slobodu izvješćivanja i dostupnost javnim informacijama, prava i obveze nakladnika, javnost vlasništva, ostvarivanje prava na ispravak i odgovor, način obavljanja distribucije tiska, način zaštite tržišnog natjecanja te prava i obveze drugih pravnih i fizičkih osoba koje djeluju na području javnog informiranja.

Stoga se pitanje tuženikove odgovornosti za štetu u ovoj parnici ne može tumačiti primjenom Zakona o medijima jer Zakon o medijima ne uređuje sporni pravni odnos s obzirom na to da tužitelj tvrdi da mu je štetu nanijelo tuženikovo pismo koje je bilo povod za objavu novinskog članka na tužiteljevu štetu.

10. Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti (Narodne novine broj 17/19) u čl. 1. propisuje da se tim zakonom uređuje prijavljivanje nepravilnosti, postupak prijavljivanja nepravilnosti, prava osoba koje prijavljuju nepravilnosti, obveze tijela javne vlasti te pravnih i fizičkih osoba u vezi s prijavom nepravilnosti, kao i druga pitanja važna za prijavu nepravilnosti i zaštiti prijavitelja nepravilnosti. Prijavljivanje nepravilnosti može biti unutarnje i vanjsko te javno razotkrivanje (čl. 14. Zakona), time da je unutarnje prijavljivanje otkrivanje nepravilnosti poslodavcu (čl. 16. Zakona), vanjsko prijavljivanje nepravilnosti je otkrivanje nepravilnosti pučkom pravobranitelju kao nadležnom tijelu (čl. 20. i 21. Zakona), a javno razotkrivanje nepravilnosti je otkrivanje nepravilnosti javnosti u kojem prijavitelj nepravilnost može iznimno, bez prethodnog prijavljivanja nepravilnosti kod poslodavca ili nadležnog tijela, javno razotkriti informacije ako postoji neposredna opasnost za život, zdravlje, sigurnost ili od nastanka štete velikih razmjera ili uništenja dokaza (čl. 23. Zakona).

Sporni pravni odnos naknade štete ne doseže pod primjenu navedenog zakona, iako se tuženik poziva na opisanu vrstu zaštite navodeći u svom iskazu da zbog loših odnosa u Domu za odrasle osobe Bjelovar nije imao drugog izbora, nego postati "zviždač" i obavijestiti javnost o tome što se događa. Međutim, način na koji je tuženik postupio ne predstavlja ni unutarnje ni vanjsko prijavljivanje nepravilnosti u smislu Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti, a ne predstavlja ni javno razotkrivanje nepravilnosti u smislu toga zakona jer tuženik niti tvrdi niti je dokazao da je njegov postupak javnog razotkrivanja informacija bio potreban zbog postojeće neposredne opasnosti za život, zdravlje, sigurnost ili od nastanka štete velikih razmjera ili uništenja dokaza.

11. Ocjena suda o tome postoji li tuženikova odgovornost za štetu koju je pretrpio tužitelj i na koji način tu štetu valja naknaditi donesena je primjenom općih odredbi obveznog prava o odgovornosti za izvanugovornu štetu. Čl. 1045. st. 1. i 2. i čl. 1049. Zakona o obveznim odnosima propisuju da je onaj koji drugome prouzroči štetu dužan naknaditi tu štetu, osim ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, krivnja postoji kad je štetnik prouzročio štetu namjerno ili nepažnjom, a predmnijeva se obična nepažnja. U tom smislu prilikom ocjene postoji li tuženikova krivnja u konkretnom slučaju sud je utvrđivao da li je tuženik pišući pismo upućeno novinarki ŽE upotrijebio pažnju prosječnog građanina kako ne bi uvrijedio tužitelja iznošenjem neistinitih činjenica o njemu, ali i to da li bi uslijed tuženikovih objava kod svakog prosječnog čovjeka nastupile štetne posljedice takvog stupnja i intenziteta kakve su nastupile kod tužitelja.

12. Čitanjem isprava priloženih u spis sud utvrđuje da je "Jutarnji list" 7. listopada 2021. objavio članak naslova "Optužbe protiv ravnatelja" i podnaslova "Radnicima bjelovarskog Doma naređivao je što da izjave policiji, a Ministarstvo ne reagira na pozive upomoć" u kojem između ostaloga iznosi sadržaj spornog tuženikovog pisma. U tekstu se opisuje da je tuženik zaposlenik Doma za odrasle osobe Bjelovar i da je nezadovoljan situacijom u tom Domu i tužiteljevim odnosom prema zaposlenima u Domu koji smatra nezakonitim i nasilničkim, a zaposlenike izlaže različitim oblicima prisile. Citiraju se dijelovi tuženikovog pisma o tome da nadležne institucije do sada nisu reagirale na prijave zaposlenih i njihove pozive u pomoć ili su reagirale mlako pa je ravnatelj nastavio svoju ustaljenu praksu zbog koje se većina zaposlenih osjeća loše i krajnje nesigurno, o tome da je ravnatelj voditeljima domskih službi dao tablicu s popisom radnika i tekstom da on nikoga nije spolno uznemiravao i neprimjereno se ponašao pa je tražio od voditelja da tablicu daju na potpis radnicima i dio radnika tu tablicu potpisao je, a dio nije, i o tome kako je ravnatelj u sobi za spremačice naknadno tražio da tu listu potpišu i spremačice koje je nisu potpisale, a tuženik je tamo zatekao ravnatelja i dvije sobarice koje su bile uznemirene, jedna suznih očiju, a druga je ridala i tresla se zbog čega ju je poslao na hitnu pomoć, opisuje njezin povratak na radno mjesto i tužiteljevo ponašanje prema njemu nakon tog događaja zbog čega najavio ostavku na mjesto voditelja službe. Također, u tekstu se piše da je u Domu za odrasle osobe Bjelovar smješteno oko 170 odraslih osoba s psihičkim teškoćama i zaposleno sedamdesetak radnika, uglavnom žena, i da su tuženikova iskustva svojevrsni nastavak priče koju je"Jutarnju list" objavio 12. ožujka 2021. o spremačici, prodavačici i fizioterapeutkinji iz Doma koje je tužitelj spolno uznemiravao pa su na dugotrajnim bolovanjima, a iznose se i dijelovi razgovora s tuženikom o tim događajima i drugim oblicima tužiteljevog pritiska na zaposlene, uključujući i davanje uputa o tome što izjaviti pred policijom. Analizira se postupak nadležnog ministarstva povodom prijava protiv tužitelja i tužiteljeva reakcija na to, činjenica da su protiv tužitelja nadležnom državnom odvjetništvu podnesene kaznene prijave i zaključuje da raste broj zaposlenih u Domu koji završavaju na bolovanju zbog stresa. Navodi se da je tuženik također na bolovanju zbog stresa izazvanog ravnateljevim pritiscima i da ga je tužitelj smijenio s mjesta voditelja domske tehničke službe, o čemu je tužitelj posljednjih godinu dana tuženiku izravno ili neizravno prijetio, iako ga prethodno nije upozorio na eventualne nepravilnosti, a iznosi se i tuženikova tvrdnja o tome da mu je ravnatelj i na mobitelu pokazao kopiju iskaza jednog zaposlenika Doma kojeg je ispitala policija. Zaključno, iznosi se da je tužitelj nakon smjene tuženika na mjesto voditeljice odjela postavio domsku portirku koja ima trogodišnju srednju stručnu spremu i da tužitelj ni nakon osam dana nije odgovorio na pitanja novinara koja su prethodila objavi članka.

Dan ranije "Jutarnji list" objavio je uvodni dio opisanog članka i to pod naslovom "Potresno svjedočanstvo, Mučne optužbe na račun "ravnatelja iz pakla": Progovaram javno jer nadležni ne reagiraju...".

13. Na temelju tužiteljevog iskaza sud utvrđuje da je on bio ravnatelj Doma za odrasle osobe Bjelovar. U tom Domu postoje odjeli za zdravlje, za računovodstvo, za socijalni rad i za prehranu i pomoćno – tehničke poslove, a tužitelj je 1. rujna 2020. tuženika imenovao voditeljem odjela prehrane i pomoćno – tehničkih poslova. Međutim, tužitelj tvrdi da je narednih godinu dana u tuženikovom radu utvrdio sedam ili osam propusta zbog čega ga je 31. kolovoza 2021. smijenio s mjesta voditelja odjela. Tuženik je u tom trenutku koristio godišnji odmor i zatim je otvorio bolovanje, a istovremeno je komunicirao s novinarkom "Jutarnjeg lista" ŽE koja je tužitelju 22. rujna 2021. dostavila upit radi provjere tuženikovih tvrdnji. Tužitelj smatra da se tada slagao senzacionalistički tekst u kojem su bez ikakvih dokaza iznesene neistine i povrijeđeni su tužiteljevi ugled i čast i u Domu i u nadležnom ministarstvu. Istoga dana kada je u "Jutarnjem listu" objavljen članak protiv njega, Državno odvjetništvo sudu je protiv tužitelja podnijelo optužnicu pa tužitelj zaključuje da tu nema slučajnosti i da je sve perfidno smišljeno. Tužitelj opisuje da nije izdržao, nego je zbog psihičkih problema zatražio razrješenje s mjesta ravnatelja Doma, no dobio je izvanredni otkaz u kojem se između ostaloga pozivaju i na objavu "Jutarnjeg lista". Smatra da je naslov "Ravnatelj iz pakla" senzacionalistički i osuđujući, a cijelim postupkom on je bačen na ulicu bez ikakvih prava i zaštite, bez otpremnine i teško mu je pronaći novi posao jer se potencijalni poslodavci pozivaju na objavljeni članak. U 28 godina obavljanja rukovodećih poslova i funkcija nikada nije bilo primjedbi ili pritužbi na tužiteljev rad pa mu je sve što se događalo izazvalo strašan šok i nanesena mu je velika medijska ljaga. Imao je suicidalne misli, ogorčen je, frustriran i nesuvislo razmišlja, više nema ni prijatelja ni poznanika. Tužitelj u svom iskazu opisuje da je postupajući po svojevrsnom nalogu nadležnog ministarstva povodom različitih anonimnih prijava zbog kojih su u Dom za odrasle osobe Bjelovar dolazile inspekcije zatražio provođenje ankete među zaposlenicima Doma radi očitovanja o tome da li je u Domu bilo ili nije seksualnog zlostavljanja povodom kojeg je protiv tužitelja ranije podnesena prijava.

Na temelju tuženikovog iskaza sud utvrđuje da je tuženik zaista novinarki "Jutarnjeg lista" ŽE uputio dopis o stanju u bjelovarskom Domu za odrasle osobe budući da je ona već pisala o tome. Tuženik navodi da je napisao istinu i da je bio primoran postati "zviždač" kako bi obavijestio javnost o svemu što se događa jer i drugi zaposlenici, a ne samo ravnatelj, imaju svoju čast, ugled i zdravlje. U iskazu tvrdi da je tužitelj od rujna 2020. kao ravnatelj Doma s voditeljima odjela održavao sastanke na kojima je gotovo isključivo govorio o raznim anonimnim predstavkama, a tuženik nije htio biti dio toga jer se na kolegijima nije razgovaralo o struci. Na tim sastancima tužitelj je bio uznemiren. Tuženik navodi da o spolnim uznemiravanjima u Domu ne može govoriti jer o tome ništa ne zna i ništa nije vidio, ali tijekom rujna i listopada 2020. zbog toga je u Domu provedena inspekcija nakon koje je tužitelj od zaposlenika tražio potpise na tablici koja se odnosila na spolno uznemiravanje. Tuženik je takvu tablicu uzeo za svoju službu kako bi zaposlenicima službe omogućio da potpišu ili ne potpišu tablicu, a ravnatelju je rekao da smatra da to nije dobro jer stvara pritisak na radnike. Dio radnika nije potpisao tablice pa je održan sastanak s radnicima na kojem su se čitale anonimne prijave, upozoravalo se da će dolaziti policija i postavljalo se pitanje što će o svemu misliti muževi zaposlenica. Tuženik u iskazu tvrdi da su ga jednom prilikom pozvali da dođe u prostoriju sobarica gdje je zatekao ravnatelja da nešto govori, JE je plakala, a ŠE gledala je sa suzama u očima. Tuženiku je bilo neugodno i nije htio biti tamo, čuo je plač i ridanje. Nakon toga ME nije bilo dobro pa ju je HE po tuženikovom nalogu odvezla na hitnu pomoć, a kada je čuo za to, tužitelj je tuženiku rekao da ih zove da se vrate jer je smatrao da JE glumi i da joj nije ništa. Tuženik je tada tužitelju rekao da će problem riješiti tako što će se tuženik maknuti s mjesta voditelja, tužitelj je bio uznemiren, a tuženik mu je savjetovao da sve pusti jer će vrijeme riješiti problem i da mu ne mogu dokazati nešto čega nije bilo. Tuženik tvrdi da je nepotpisivanje tablica nekim zaposlenicima uzrokovalo probleme jer nisu mogli ishoditi potvrde o zaposlenju za ostvarivanje prava djece, za kredit, za godišnji odmor i slično, i tvrdi da je uočio da nešto nije u redu kada na kolegiju voditelja službi nisu htjeli slušati sadržaj izjave koju je sastavila PE povodom optuženja da kuharice u vrijeme pandemije korona virusa puštaju ljude u kuhinju. Nakon što tuženik nije htio podržati OE u kandidaturi za izbor novoga radničkoga vijeća, tužitelj je u tuženika izgubio povjerenje pa je tuženika, kada je tuženik od 30. kolovoza 2021. bio na godišnjem odmoru, sljedećeg dana razriješio s mjesta voditelja. Takva odluka tuženika je šokirala pa je potražio liječničku pomoć i zbog stresa bio je na bolovanju. Tuženik je u siječnju 2022. pretrpio infarkt miokarda i ugrađena su mu tri stenta. Protiv odluke o razrješenju podnio je zahtjev za zaštitu prava, upravno vijeće odbilo je tuženikov zahtjev uz obrazloženje da ravnatelj suradnike bira kako želi, a protiv odluke upravnog vijeća tuženik je podnio tužbu. Tuženik opisuje da nikada ranije nije bio opomenut za neizvršavanje radnih obveza i da je tužitelj od njega tijekom bolovanja tražio dostavu nekih zapisnika koje mu tuženik nije mogao dostaviti jer su se potrebni podaci nalazili u uredu. Opisuje da u srpnju 2021. nije obavio potrebni nadzor zbog objektivnih zapreka, tj. zbog toga što su komisiju činile dvije zaposlenice i on, a njih dvije u vrijeme predviđenog nadzora koristile su godišnje odmore, dok je tuženik pripremao hranu i po potrebi mijenjao vozača koji je također bio na godišnjem odmoru. Na poziv upravnog vijeća Doma u studenom 2021. povukao je tužbu, a upravno vijeće 1. prosinca 2021. vratilo ga je na mjesto voditelja službe. Tuženik ističe da tužitelja nije nazvao "ravnateljem iz pakla".

Svjedok ŽE u svom iskazu navodi da je naslov članka "Jutarnjeg lista" u kojem je tužitelj nazvan "ravnateljem iz pakla" odredio urednik koji je nadležan za cjelokupnu opremu članka, što uključuje naslov i objavljene fotografije.

Svjedok ĆE u iskazu opisuje da je u vrijeme objave spornoga članka bila zaposlena na radnom mjestu glavne medicinske sestre u Domu za odrasle osobe Bjelovar. Mišljenja je da objavljeni članak nije bio u redu jer je blatio ustanovu i da je sve probleme trebalo rješavati unutar ustanove, bez iznošenja podataka u javnost. Zbog proteka vremena više se ne sjeća sadržaja objavljenog članka, tek se sjeća da se radilo o smjeni voditelja i da su se u javnost iznosila imena.

Svjedok EE u iskazu navodi da je 34 godina bila zaposlena u Domu za odrasle osobe Bjelovar na radnom mjestu socijalne radnice, da je od 1. rujna 2022. u mirovini, da je čula za članak u kojem su se spominjali Dom i ravnatelj Doma, ali taj članak nije čitala jer je bila strašno opterećena poslom, samo je u prolazu čula da se radi o nekim nezakonitim radnjama i da se spominje ravnatelj.

Svjedok AE u iskazu opisuje da je u Domu za odrasle osobe Bjelovar zaposlena na radnom mjestu portira i da po potrebi obavlja i poslove prijepisa, a radila je i izračune plaća kada te poslove nije imao tko obaviti. Sjeća se sadržaja spornoga članka jer se i ona spominje u tom članku, a tužitelj je kao ravnatelj bio optužen da je "pipao" tri djelatnice. AE tužitelja doživljava kao očinski tip osobe, navodi da mu se uvijek mogla obratiti i tvrdi da navodno "pipanje" nitko nije vidio. Opisuje da je tuženik u to vrijeme stalno bio na bolovanju pa je ona radila tuženikov posao (zvala je majstore, pisala jelovnike, radila obračune satnica plaća, itd.), a nije joj poznato zašto je tuženik stao u obranu tri djelatnice. Osim toga, svjedok opisuje da je tuženik uglavnom kasnio na posao, da od 13,00 sati uglavnom više nije bio na poslu i da utorkom i četvrtkom nije ni dolazio na posao, a uredno se potpisivao da je te dane radio. Nakon što je tuženik otišao na bolovanje, tužitelj je AE postavio za voditeljicu i potom je objavljen sporni novinski članak u kojem je navedeno da ona ima trogodišnju srednju školu, iako je završila četverogodišnju srednju školu, navedeno je njezino ime i ton članka bio je ponižavajući jer je rečeno da je portirka postavljena za voditelja. Istoga dana kad je objavljen sporni članak, u Domu je bila inspekcija nadležnog ministarstva što je svima povećalo stres. AE poslije je na tuženikovo inzistiranje smijenjena s mjesta voditelja, tuženik je navodno rekao da mu je ugrožena egzistencija, i tuženik je ponovno postavljen na mjesto voditelja, ali je bio na bolovanju pa je njegove poslove i dalje obavljala AE. Tuženik je AE na pitanje zašto je u novinskom članku navedeno sve što je navedeno odgovorio da novinari svašta pišu. Svjedok AE poslove voditelja odjela obavljala je istovremeno s poslovima radnog mjesta portira, kao što je i tuženik poslove voditelja odjela obavljao istovremeno s poslovima radnog mjesta ekonoma. AE poslove voditelja obavljala je sve do 31. siječnja 2023. i to na zamolbu upravnog vijeća, iako ju je to upravno vijeće prethodno razriješilo s mjesta voditelja odjela. Protiv tužitelja podnijela je kaznenu prijavu jer joj nije htio potpisati odobrenje za kredit, no tu prijavu povukla je. Takav svoj postupak svjedok opisuje činjenicom da je shvatila da kaznena prijava nema smisla jer je tužitelj vidio njezinu platnu listu i zaključio da ona neće moći plaćati kredit, a za voditeljicu odjela imenovana je nakon što je povukla kaznenu prijavu. AE potpisala je izjavu o tome da je tužitelj nije spolno uznemiravao.

Svjedok ČE tvrdi da je u spornom članku napisano sve ono što je ona s drugim kolegicama proživljavala na radnom mjestu njegovateljice u Domu za odrasle osobe Bjelovar, uključujući i mobing tijekom travnja i svibnja 2019., što im je uzrokovalo stres. Tvrdi da je u spornom članku iznesena istina i opisuje da je tužitelj kao ravnatelj na UE, JE, HE i nju vršio pritisak i da je na kraju dobila otkaz, njezine kolegice bile su na bolovanju, a tuženik je smijenjen. Svjedok ČE tvrdi da je tužitelj kao ravnatelj Doma vršio pritisak i na druge zaposlenike, ali oni su šutjeli i radili jer su se bojali otkaza. Svjedok opisuje da je otkaz dobila jer su se ona i druge njegovateljice žalile voditeljici i upravnom vijeću na uvjete i načine rada, a ti razlozi tiču se i spornog članka. Od 1. ožujka 2019. do 2021. bila je na bolovanju, no to bolovanje prekinuto je zbog pritisaka prema njezinoj liječnici, a tuženik je htio pomoći njegovateljicama jer je tužitelj sve njih "gazio čizmama", čak joj je doma poslao policiju nakon što joj je otkazan ugovor o radu.

Svjedok UE opisuje da je od 15. listopada 2020. do 11. travnja 2022. bila na bolovanju jer ju je tužitelj "pipao" i hvatao pa ga je optužila za spolno uznemiravanje, bila je pod stresom i na posao je išla u grču, strahu i nelagodi. Smatra da je u spornom članku sve istinito i dodaje da su joj se i druge kolegice žalile na tužiteljevo ponašanje te da joj je AE slala telefonske poruke o tome da je tužitelj tuženika uzeo na zub i da ju je počeo špijunirati u dolascima na radno mjesto. Svjedok JE u iskazu opisuje da je tužitelj od zaposlenika tražio potpise na izjavi da ih nije spolno uznemiravao i da je tuženik zbog toga došao k njoj na radno mjesto. Tom prilikom tuženiku je rekla da ne želi potpisati takvu izjavu. Potom je tuženik istoga dana oko 13,00 sati ponovno došao ME i drugim njegovateljicama radi potpisivanja iste izjave, a njih tri na listi su crnim markerom precrtale svoja imena. Onda je u njihovu sobu došao i tužitelj svašta im govoreći i prijeteći da će zvati policiju i pitajući se što će reći njihovi muževi. Dana 15. listopada 2020. tužitelj je ponovno došao u sobu za njegovateljice i tražio je od njih da potpišu istu izjavu, a JE tada je pobjegla iz sobe i otišla je tuženiku tražeći zaštitu jer joj je bilo zlo s obzirom na to da je tužitelj svašta govorio. Nakon toga vratila se u sobu i tuženik je došao za njom, ali tužitelj ga je istjerao. Pred ambulantom Doma pozlilo joj je, plakala je i vrištala, no u Domu nije mogla dobiti medicinsku pomoć zbog tada aktualne odluke glavne sestre u Domu da pomoćno osoblje u Domu ne može dobiti medicinsku pomoć. Odveli su je u njezinu sobu, a tuženik ju je potom uputio na hitni bolnički prijem jer joj nije bilo dobro. Tamo ju je pratila HE koja se morala vratiti na posao. ME dali su infuziju i neko vrijeme ležala je u bolnici, a po nju je došao suprug HE. JE tvrdi da ju je tužitelj vrijeđao time što je u ugovoru naveo "Imotski, Bosna i Hercegovina" i govoreći da je glumila. U narednih nekoliko dana tri puta joj je pozlilo, završila je na hitnoj pomoći i na psihijatrijskom odjelu i dijagnosticiran joj je stres. Njezin medicinski nalaz netko je dao tužitelju. Opisuje da im tužitelj nije htio dati obrasce koji su potrebni za bolovanje, da tužitelj HE nije želio dati potvrdu i da je tužitelj na sastanku tehničke službe dio njezine izjave pred policijom čitao kao da se radi o erotskom romanu.

Svjedok HE navodi da je u vrijeme objave spornog članka bila na bolovanju i da je tuženik kao voditelj odjela želio zaštititi JE, UE i nju, a to je pokušavao činiti i ranije. HE opisuje da je pratila JE na hitnu pomoć kada joj je pozlilo i da se po tužiteljevoj uputi odmah vratila na posao dok je JE zadržana radi primanja infuzije. Kada se vratila na posao tužitelj ju je dočekao na ulaznim vratima i pitao je što je ME rekla, a ona mu je odgovorila da JE nije rekla ništa, da se tresla i pitala se što će biti s njezinim djetetom. Zbog toga što je samoinicijativno otišla s radnog mjesta prateći JE na hitnu pomoć, tužitelj je pripremio pisanu odluku o otkazu ugovora o radu HE, a tuženik joj je rekao da se otkaza ne treba bojati jer ju je on poslao u pratnju. Nešto kasnije JE na mobitel joj je poslala svoj nalaz, ali HE taj nalaz je zbog straha obrisala, a po JE na hitnu pomoć otišao je suprug HE. Svjedok HE opisuje da joj je tuženik rekao da tužitelj u svom mobitelu ima nalaz ME i da je tuženik tražio da mu pokaže njezin nalaz, ali ona to nije učinila, nego je nalaz izbrisala. Nije vidjela da se nalaz ME nalazi na tužiteljevom mobitelu. Svjedok HE navodi da je na bolovanju prvi puta bila u lipnju 2020. kada joj je tužitelj naredio da korisnicima dijeli pojačane obroke i kavu, iako za to nije educirana i iako joj za to nije dao pisani nalog. Tvrdi da je na poslu zbog tužitelja puno puta doživjela stres, da je na posao išla pijući tablete, da je stalno bila provjeravana i da nije mogla otići ni na wc bez da se pita gdje je bila. Stres na poslu izazvala joj je i činjenica da su joj htjeli mijenjati radno vrijeme jer bi to utjecalo na mogućnosti rada njezinog supruga. Ti problemi postali su još gori kada je odbila potpisati potvrdu o tome da nije bilo spolnog zlostavljanja i zbog toga je bila na bolovanju od 2. studenoga 2020. do travnja 2022. . Tužitelj joj je potvrdu koja se odnosila na potrebe bolesnog djeteta dao 17 dana nakon što je pisani zahtjev predala u tajništvu, tek nakon intervencije nadležnog ministarstva. Isto tako, tužitelj zaposlenicama nije želio davati potvrde za kredit.

Svjedok ŠE u iskazu opisuje da je, kada je jednoga dana u jutarnjoj smjeni tijekom 2020. radila s JE, u prostoriju površine oko 12 m2 koju su koristile radi presvlačenja i gableca ušao tužitelj i tražio od njih da potpišu listu za potpis izjave o tome da on nikoga nije dirao ili zlostavljao. Ta lista prethodnih dana nekoliko puta dolazila je do njih i uvijek ju je donosio netko drugi. Svjedok ŠE prethodno je na toj listi prekrižila svoje ime, a tada se potpisala na listić uz riječi da je "pojela govno kada je uzela kemijsku olovku". Nakon što je tužitelj takav potpis ponovno zatražio i od ME, JE počela je plakati i izašla je iz sobe, a vratila se u tuženikovoj pratnji, no tužitelj tuženiku nije dopustio ulazak u sobu. JE ponovno je izašla iz sobe jer joj nije bilo dobro, plakala je ispred ambulante Doma, i u pratnji HE otišla je na hitnu pomoć, tamo je zadržana na pretragama i kasnije se vratila na posao, istoga dana ili nekog drugog dana. ŠE opisuje da je čula za zabranu da se u ambulanti Doma pruža liječnika pomoć zaposlenicima tehničke službe Doma, ali o tome nije vidjela pisanu odluku. Svjedok KE u svome iskazu navodi da je vezano uz događaje u Domu za odrasle osobe Bjelovar dva puta davala iskaz pred policijom, time da joj je tužitelj prije drugog iskaza dao papirić na kojem je pisalo što treba govoriti jer je prvi put navodno dala lažni iskaz. Taj papirić predala je policiji i na njemu piše kada je to bilo i tko je s njom toga dana radio. Policijski postupak odnosio se na HE, JE, UE i SE i na to da li ih je tužitelj "pipao", a iskaze su davali brojni zaposlenici Doma. Svjedok opisuje da se više ne sjeća sadržaja papirića koji joj je tužitelj dao, osim što je pisalo da je vidjela da se HE i JE nešto dogovaraju pred kantinom. Svjedok KE opisuje da je vidjela kada je tužitelj prišao ME i stavio joj ruku iza leđa prelazeći joj prstima od vrata prema grudnjaku, da su se zaposlenice znale požaliti na tužitelja, da se HE znala požaliti govoreći "što on nju ima pipkati po licu" i da je tužitelj jednom prilikom sjeo s njom i kolegicom B govoreći da bi radije po njima jašio cijeli dan.

14. Tužitelj je uz tužbu priložio službenu bilješku njegovateljice GE i medicinskog tehničara VE sastavljenu 15. listopada 2020. u 8,30 sati u ambulanti Doma za odrasle osobe Bjelovar iz čijeg sadržaja proizlazi da su se oko 8,00 sati u hodniku ispred ambulante začuli vika, metež i pozivi korisnika Doma. Na licu mjesta zatekli su spremačicu JE i primjetili su njezino neobično stanje koje je sličilo histeričnom napadu. Pozvali su je da uđe u ambulantu i primi odgovarajuću pomoć, ali ona ih je grubo odgurnula i odbila suradnju pa im se njezina histerija učinila kao smišljena predstava. Nastavili su moliti je da uđe u ambulantu i kada su konačno uspjeli JE nastavila je izgovarati nerazumljive rečenice poput "vidjet će on mene" i "ništa ja ne moram", ali je i dalje odbijala pomoć medicinskog osoblja. Poslije 20-ak minuta u ambulantu je ušla spremačica ŠE koja je zamolila JE da se smiri i da ne radi scene, a JE odjednom se ustala kao da se ništa nije dogodilo i s ŠE otišla je u njihovu prostoriju vičući "sad idem na hitnu". U njihovu prostoriju nakon nekoliko minuta ušao je voditelj njihovog odjela i ME odobrio je odlazak na hitnu pomoć. Odlukom od 17. lipnja 2021. tužitelj kao ravnatelj Doma za odrasle osobe Bjelovar odredio je način tuženikovog korištenja godišnjeg odmora za 2021. u trajanju od 30 dana, pri čemu će tuženik prvi dio godišnjeg odmora u trajanju od 10 radnih dana koristiti od 30. kolovoza 2021. do 10. rujna 2021., a ostatak godišnjeg odmora koristit će naknadno.

Iz priloženih izvješća o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad proizlazi da je tužitelj bio na bolovanju od 11. do 14. listopada 2021., da je tuženik bio na bolovanju od 3. do 30. rujna 2021., da je svjedok ČE bila na bolovanju od 1. siječnja do 31. siječnja 2021. i 9. veljače 2021., dok iz priloženih evidencija radnog vremena proizlazi da je tuženik tijekom kolovoza 2021. radio svaki dan 8 radnih sati, osim subotama i nedjeljama, kao i na blagdan 5. kolovoza 2021., time da je 30. i 31. kolovoza 2021. koristio godišnji odmor, i da je tuženik tijekom rujna 2021. 1. i 2. rujna 2021. koristio godišnji odmor, a preostale dane u tom mjesecu bio je na bolovanju na teret poslodavca. Iz priložene evidencije radnog vremena proizlazi da je svjedok ČE cijeli svibanj 2020. bila na bolovanju na teret HZZO-a.

Tužitelj je kao ravnatelj Doma za odrasle osobe Bjelovar 31. kolovoza 2021. donio odluku kojom je tuženika razriješio s mjesta voditelja ustrojbene jedinice prehrane i pomoćno-tehničkih poslova. Tuženik je tada bio zaposlen na radnom mjestu ekonoma u Domu, a odluka o razrješenju temelji se na činjenici da je tuženik osim poslova svoga radnog mjesta kao voditelj trebao obavljati i poslove nadzora pravodobnog izvršenja sanitarnih pregleda, dostavljanja rasporeda radnog vremena, sazivanja sjednica Povjerenstva za prehranu, provedbe unutarnjeg nadzora, trebao je redovito dolaziti na posao i odlaziti s posla, pravodobno izvršavati radne zadatke, biti primjer ostalim radnicima i postupati po odlukama ravnatelja, ali to nije činio. Tuženik je tu odluku primio 2. rujna 2021..

Odlukom Upravnog vijeća Doma za odrasle osobe Bjelovar od 12. listopada 2021. tužitelj je na osobni zahtjev razriješen dužnosti ravnatelja Doma za odrasle osobe Bjelovar, a vršitelj dužnosti ravnatelja tom odlukom istovremeno ovlašten je da tužitelju ponudi sklapanje ugovora o radu za poslove tajnika Doma. Prema potvrdi Hrvatskog zavoda za zapošljavanje od 1. prosinca 2021. tužitelj je od 29. listopada 2021. prijavljen u evidenciji nezaposlenih osoba.

Njegovateljica RE **.**.2021. ravnatelju Doma prijavila je u pisanom obliku zaposlenicu ČE zbog zlostavljanja na radnom mjestu koje se dogodilo 1. veljače 2021.. U prijavi tvrdi da ČE već mjesecima vrijeđa njezino ljudsko dostojanstvo po vjerskoj, nacionalnoj i dobnoj osnovi, da je omalovažava pred kolegama i prijeti joj, a prijeti i ravnatelju.

Tužitelj je 15. veljače 2021. kao ravnatelj Doma Jelici Romek izvanredno otkazao ugovor o radu zbog osobito teške povrede iz radnog odnosa, a svoju odluku temelji na prijavi RE, na sukobima ČE s drugim radnicima, na činjenici da nije prihvatila ugovor o radu od 25. svibnja 2020., na činjenici da je prijavljena na privremenom radnom mjestu, itd..

Tužitelj kao ravnatelj Doma 29. siječnja 2020. upozorio je UE na kršenje obveza iz radnog odnosa uz obrazloženje da je provedbom izvanrednog nadzora utvrđeno da je povrijedila obveze iz radnog odnosa. Iz zapisnika od 22. listopada 2020. o provedbi izvanrednog nadzora nad fizioterapeutom UE proizlazi da su povjerenstvo za unutarnji nadzor činili EE, BEP i IE, da je nadzor proveden od 15. do 22. listopada 2020., da UE nije sudjelovala u provedbi nadzora jer je bila na bolovanju zbog privremene nesposobnosti za rad i da su članovi povjerenstva razgovorom s radnicima i korisnicima Doma, čitanjem dokumentacije i pregledom prostorija i opreme utvrdili da UE svoj rad obavlja nekvalitetno i da za njega nije zainteresirana. Pri tom je povjerenstvo utvrdilo i opisalo dvadesetak negativnih činjenica koje se odnose na rad UE. Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske dopisom od 1. ožujka 2021. od tužitelja kao ravnatelja Doma za odrasle osobe Bjelovar zatražilo je očitovanje ravnatelja povodom predstavke na rad UE, a Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu 23. kolovoza 2021. obavijestilo je Dom za odrasle osobe Bjelovar o postupku koji se vodi povodom utvrđenih nepravilnosti i zatražilo je dostavu odgovarajućih podataka.

Iz priloženih očitovanja EE, voditeljice Odjela smještaja i izvaninstitucijskih usluga, ĆE, voditeljice Odjela brige o zdravlju i njege, i AE, zaposlene na radnom mjestu portira, a ta očitovanja upućena su inspekcijskom nadzoru nadležnog ministarstva, proizlazi njihovo nezadovoljstvo radom UE i tuženika. U tim očitovanjima opisuju se agresivna komunikacija UE i tuženika s drugim radnicima Doma, njihova česta bolovanja, nepoštivanje radnog vremena, manipuliranje ljudima, izbjegavanje rada, nepristojan i neprofesionalan odnos prema korisnicima Doma, iznošenje omalovažavajućih informacija u medijima, itd..

Iz priloženog popisa od 12. listopada 2020. proizlazi da je na 17. sjednici stručnog vijeća nazočilo 30 osoba.

Ministarstvo gospodarstva Republike Hrvatske 22. studenoga 2012. tuženiku je izdalo certifikat u području javne nabave.

Čitanjem priloženih zapisnika od 29. listopada i 5. studenoga 2015. sud utvrđuje da je tadašnja ravnateljica Doma za odrasle osobe Bjelovar NE namjeravala donijeti odluku o pisanoj mjeri upozorenja na obveze iz radnog odnosa radniku ZE, tj. tuženiku jer on nije u roku izvršavao radne naloge, čime je kršio obveze iz radnog odnosa, pa je Povjerenstvo za donošenje odluke o mjeri pisanog upozorenja 29. listopada 2015. o tome upoznalo tuženika koji je zatražio rok radi pisanog očitovanja. Nakon toga, ravnateljica Doma 5. studenoga 2015. tuženiku je izdala upozorenje, a tuženik je obavijestio voditeljicu računovodstveno-financijskih i administrativnih poslova da toga dana ide liječniku.

Dopisom od 22. listopada 2020. Služba kriminalističke policije PU Bjelovarsko- bilogorske obavijestila je ravnatelja Doma za odrasle osobe Bjelovar da provodi izvide zbog sumnje na spolno uznemiravanje i zatražilo je dostavu raznih isprava, a 10. ožujka 2021. ta Služba ispitala je tuženika kao svjedoka u postupku protiv tužitelja kao okrivljenika zbog kaznenih djela zlostavljanja na radu i spolnog uznemiravanja. Tužitelj je elektronskom poštom 7. listopada 2021. nadležnoj policijskoj upravi prijavio tuženika za počinjeno kazneno djelo krađe službenog mobitela. Iz pisane izjave KE koja je pribavljena iz predmeta ovoga suda broj K- 170/2022 i koja odgovara opisu izjave iz iskaza svjedoka KE u ovom postupku (na poleđini izjave napisani su datum i vrijeme "27.02.21 – 12,25 h") proizlazi da KE neopozivo potvrđuje da je iskaz ME o događaju iz proljeća 2019. lažan jer KE nije u blagovaonici vidjela da je tužitelj s leđa prišao ME, desnom rukom primio je za lijevo rame i palcem klizio po njezinim leđima uz ramenicu grudnjaka, već je tužitelj JE potapšao po ramenu u znak pozdrava.

15. Presudom i rješenjem ovoga suda broj Pr-1442/2021-20 od 27. listopada 2021. utvrđeno je da nije dopušten izvanredni otkaz ugovora o radu od 15. veljače 2021. i da radni odnos tužiteljice ČE kod tuženog Doma za odrasle osobe Bjelovar nije prestao pa je tuženiku naloženo da tužiteljicu vrati na radno mjesto, tj. na odgovarajuće poslove. Ta odluka postala je pravomoćna i ovršna 14. studenoga 2021.. Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru 6. listopada 2021. protiv tužitelja kao okrivljenika podiglo je optužnicu zbog sumnje da je počinio jedno kazneno djelo zlostavljanja na radu i tri kaznena djela spolnog uznemiravanja. Ta optužnica potvrđena je rješenjem ovoga suda od 22. ožujka 2022., a kazneni postupak povodom te optužnice još uvijek teče.

Presudom Županijskog suda u Varaždinu broj Gž R-210/2022-2 od 22. veljače 2023. kao neosnovana odbijena je žalba tužitelja BE i potvrđena je presuda ovoga suda broj Pr-2356/2021-25 od 29. kolovoza 2022. kojom je odbijen tužiteljev tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnim dvije odluke (neurudžbirane i urudžbirane) upravnog vijeća Doma za odrasle osobe Bjelovar kao tuženika od 12. listopada 2021. o razrješenju ravnatelja i o otkazu ugovora o radu i radi vraćanja tužitelja na radno mjesto tuženikovog ravnatelja i kojom je odbijen podredno postavljeni tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnom odluke tuženikovog upravnog vijeća o razrješenju ravnatelja i otkazu ugovora o radu i radi sklapanja ugovora za radno mjesto tajnika. U predmetu ovoga suda broj Pn-150/2021 tužitelj je zatražio naknadu štete protiv treće osobe smatrajući da mu je tuženik iz te parnice povrijedio pravo osobnosti različitim komentarima na društvenim mrežama, a taj parnični postupak nije pravomoćno okončan.

16. Radi ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je analizirao sve izvedene dokaze i na temelju utvrđenih činjenica, uvažavajući pravno shvaćanje višeg suda iz odluke od 14. prosinca 2023., pojedinačno ocijenio svaki tuženikov navod koji tužitelj smatra neistinitim i za koji tvrdi da mu je nanio neimovinsku štetu, utvrđujući da li je tužitelj dokazao svoje tvrdnje i jesu li ispunjene pretpostavke za naknadu štete. Sukladno pravilu o teretu dokazivanja tužitelj je bio dužan dokazati svoje tvrdnje o neistinitosti tuženikovih izjava jer je upravo tužitelj načinom na koji je sastavljena tužba i izborom činjenica na kojima se temelji tužbeni zahtjev odredio okvir dokaznog postupka.

Općenito, saslušane osobe u svojim iskazima u većoj ili manjoj mjeri pozitivno ili negativno opisuju događaje u Domu za odrasle osobe Bjelovar u vrijeme prije i nakon objave članka u "Jutarnjem listu". Iz njihovih iskaza proizlazi da je stanje u Domu tada bilo krajnje napeto, da je tužitelj bio optužen da je spolno uznemiravao tri djelatnice, a tuženik je stao u obranu tih djelatnica, i da su neke zaposlenice Doma bile pod stalnim stresom zbog pritisaka koje je ravnatelj vršio na njih pa su završile na bolovanju. Ovaj sud je prilikom ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva prilikom donošenja sada ukinute presude od 18. svibnja 2023. zaključak o postojanju tužiteljevog prava na naknadu štete donio na temelju činjenica koje se odnose na svojevrsno opće stanje odnosa unutar Doma za starije osobe Bjelovar i koje su se reflektirale i na odnos tužitelja i tuženika, a rezultirale su tuženikovim spornim tvrdnjama u novinskom članku. Takav pravni pristup nije bio pravilan i za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva prvenstveno je bilo potrebno utvrditi za svaku spornu tuženikovu tvrdnju je li istinita ili nije. 1) Tužitelj tvrdi da je tuženik neistinito naveo da je tužiteljevo ponašanje nezakonito i nasilničko i da zaposlenike izlaže različitim oblicima prisile. Tužitelj osporava takvu tuženikovu tvrdnju navodeći da tuženik nigdje nije naveo koje je zakonske odredbe tužitelj prekršio i o tome nije iznio konkretne dokaze. Na temelju činjenica koje su utvrđene izvedenim dokazima sud zaključuje da je tužitelj djelomično dokazao da ova tvrdnja nije istinita.

Na temelju izvedenih dokaza sud utvrđuje da se tvrdnjama koje su objavljene u novinskom članku od 7. listopada 2021. ukazalo na tužiteljevo nezakonito i nasilničko ponašanje koje se očitovalo u sumnji na počinjena kaznena djela zbog kojih je protiv tužitelja podignuta optužnica, u otkazivanju ugovora o radu ČE, u razrješenju tuženika s mjesta voditelja ustrojbene jedinice i u različitim postupcima kojima je tužitelj kao ravnatelj Doma za odrasle osobe Bjelovar dio zaposlenica izlagao pritiscima tako da je od njih zahtijevao potpisivanje peticije o tome da ravnatelj nikoga nije spolno zlostavljao i tako da zaposlenicama nije želio pravovremeno izdavati različite potvrde ili isprave koje su im trebale za ostvarenje različitih prava. Tuženik nije izričito opisao sve te činjenice u pismu koje je prethodilo novinskom članku, ali utvrđene činjenice upućuju na zaključak da su one bile motiv za tuženikov postupak.

Protiv tužitelja je 6. listopada 2021. podignuta optužnica povodom koje je pred ovim sudom u predmetu broj K-170/2022 u tijeku kazneni postupak zbog sumnje da je počinio jedno kazneno djelo zlostavljanja na radu na teret zaposlenice Doma ČE i tri kaznena djela spolnog uznemiravanja na teret zaposlenica Doma UE, ME i HE. Iz sadržaja novinskog članka "Jutarnjeg lista" koji je objavljen 7. listopada 2021. vidljivo je da se objavljene informacije temelje na tuženikovom pismu, ali i na ranijim izjavama triju zaposlenica Doma koje su opisale razloge zbog kojih su tužitelja prijavile nadležnom ministarstvu zbog spolnog uznemiravanja, o čemu je "Jutarnji list" već pisao 21. ožujka 2021.. Pri tom se ne može zaključiti da je tuženik u svome pismu iznoseći tvrdnje o tužitelju iznosio ili komentirao detalje optužnice, nego su u tom dijelu u novinskom članku citirane ranije izjave zaposlenica Doma. Kazneni postupak do dana donošenja ove presude nije okončan pa se u ovom trenutku primjenom načela presumpcije nevinosti ne može tvrditi da je tužitelj postupao nezakonito jer zaključak o tome može se donijeti tek pravomoćnošću eventualne osuđujuće presude. Međutim, iz sadržaja novinskog članka od 7. listopada 2021. nije vidljivo da se tuženik u svome pismu referirao na sumnju u počinjena kaznena djela, a tuženik u iskazu tvrdi da nikakvo spolno zlostavljanje nije vidio pa o tome ne može ni govoriti. Stoga se ne može smatrati da je tuženikovom tvrdnjom o tužiteljevom nezakonitom postupanju obuhvaćena i sumnja u to da je tužitelj počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret u predmetu ovoga suda broj K-170/2022. Tužitelj je kao ravnatelj Doma odlukom od 15. veljače 2021. izvanredno otkazao ugovor o radu ČE zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, a tuženik u odgovoru na tužbu izričito ističe sudsku odluku od 27. listopada 2021. u čijem su obrazloženju opisani razlozi tuženikove reakcije prema medijima. Presudom i rješenjem ovoga suda broj Pr-1442/2021-20 od 27. listopada 2021. utvrđeno da nije dopušten izvanredni otkaz ugovora o radu ČE od 15. veljače 2021. i da njezin radni odnos nije prestao, a ta odluka postala je pravomoćna 14. studenoga 2021.. Stoga tužiteljevu odluku od 15. veljače 2021. o otkazu ugovora o radu ČE valja smatrati nezakonitom, a spornu tuženikovu tvrdnju istinitom u tom dijelu. Tužitelj je kao ravnatelj Doma odlukom od 31. kolovoza 2021. tuženika razrješio s funkcije voditelja ustrojbene jedinice, a tuženik u svom iskazu opisuje da je protiv te tužiteljeve odluke podnio zahtjev za zaštitu prava. Upravno vijeće Doma tuženikov zahtjev odbilo je odlukom od 30. rujna 2021., a tuženik je protiv odluke Upravnog vijeća podnio tužbu. Tu tužbu tuženik je povukao u studenom 2021. na poziv Upravnog vijeća Doma, a 1. prosinca 2021. tuženik je vraćen na mjesto voditelja ustrojbene jedinice. Iz navedenog proizlazi da tuženik nije u redovnom upravnom postupku dokazao nezakonitost tužiteljeve odluke od 31. kolovoza 2021., a budući da ni jedna stranka nije u ovom postupku iznosila činjenice ili predlagala dokaze kojima bi se dodatno ispitale okolnosti donošenja te odluke (ocjena zakonitosti odluke od 31. kolovoza 2021. nije predmet ovoga spora, ali dokazi u tom smislu mogli su utjecati na utvrđenje činjenica o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva), ne može se smatrati dokazanim da je tužiteljeva odluka od 31. kolovoza 2021. bila nezakonita. Tužitelj je kao ravnatelj Doma zaposlenicima u razdoblju koje je prethodilo objavi članka "Jutarnjeg lista" na potpis nudio listu s izjavom o tome da on kao ravnatelj Doma nije spolno uznemiravao zaposlenice Doma, a tu listu zaposlenicima su nosili i tužitelj i voditelji ustrojbenih jedinica obilazeći ih više puta. Sud ocjenjuje da okolnost da je ravnatelj Doma više puta, osobno ili posredno, nudio takvu listu zaposlenicima na potpis predstavlja vrstu pritiska na zaposlenike Doma, što se može okarakterizirati kao nasilno ponašanje, posebno uzme li se u obzir da su međuljudski odnosi zaposlenika Doma bili poremećeni.

Isto tako, i činjenica da tužitelj nekim zaposlenicima Doma nije pravovremeno davao obrasce za bolovanje, potvrde za osobne potrebe članova obitelji ili potvrde za ostvarivanje prava na kredit, a o tome u svojim iskazima govore svjedoci JE, HE, AE i tuženik, dok tužitelj nije dokazao drugačije, također se može okarakterizirati kao nasilno ponašanje s obzirom na ravnateljevu nadređenu ulogu u odnosu na zaposlenike Doma i poremećene međuljudske odnose. 2) Tužitelj tvrdi da je tuženik neistinito naveo da se zbog toga većina zaposlenih osjeća loše i krajnje nesigurno na radnom mjestu. Tužitelj osporava takvu tuženikovu tvrdnju navodeći da tuženik nije iznio konkretne dokaze o svojim tvrdnjama ili naveo imena zaposlenika koji se osjećaju loše i nesigurno. Na temelju činjenica koje su utvrđene izvedenim dokazima sud zaključuje da tužitelj nije dokazao da ova tvrdnja nije istinita.

Dio zaposlenika Doma svakako se osjećao loše i krajnje nesigurno na svojim radnim mjestima, a to proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka ČE, UE, ME, HE, ŠE i KE i iz činjenice da su poremećeni odnosi rezultirali nekolicinom postupaka pred sudom, policijskim istragama i intervencijama nadležnog ministarstva. Kako bi dokazao eventualnu neistinitost te tvrdnje tužitelj je sudu mogao predočiti ili je mogao sudu predložiti da pribavi podatke o ukupnom broju zaposlenih u Domu u spornom razdoblju (na temelju pročitanog novinskog članka od 7. listopada 2021. sud zaključuje da je u spornom razdoblju u Domu za odrasle osobe Bjelovar bilo 70-ak zaposlenih), podatke o broju zaposlenih koji su se žalili ili su koristili prava po osnovi zdravstvene zaštite zbog problema na poslu, podatke o broju zaposlenih koji takva prava nisu koristili, itd., sve kako bi se eventualna neistinitost takve tuženikove tvrdnje pouzdano utvrdila. Međutim, tužitelj u tom pravcu nije predlagao izvođenje bilo kakvog dokaza. Osim toga, riječ "većina" iz sporne tvrdnje može ukazivati na ozbiljnost situacije i ne mora se shvatiti matematički precizno i doslovno.

3) Tužitelj tvrdi da je tuženik neistinito naveo da u međuvremenu raste broj zaposlenih u bjelovarskom Domu koji zbog stresa završavaju na bolovanju. Tužitelj osporava takvu tuženikovu tvrdnju navodeći da tuženik podacima o uzrocima bolesti zaposlenih ne može raspolagati, a iz dostupnih izvješća o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad proizlazi da je kod svih upisana neodređena šifra "A0-bolest", da su tri zaposlenice na dugotrajnom bolovanju od 2020. i da ni jedan drugi radnik nije na bolovanju zbog stresa, nego zbog drugih opravdanih razloga, kako su usmeno izvijestili svoje voditeljice. Na temelju činjenica koje su utvrđene izvedenim dokazima sud zaključuje da tužitelj nije dokazao da ova tvrdnja nije istinita. Naime, tužitelj je radi dokazivanja neistinitosti tuženikove tvrdnje u spis priložio izvješća o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad za tuženika, za svjedoka ČE i za sebe, ali nije predočio niti je predložio da sud pribavi podatke o ukupnom broju zaposlenih u Domu u spornom razdoblju (na temelju pročitanog novinskog članka od 7. listopada 2021. sud zaključuje da je u spornom razdoblju u Domu za odrasle osobe Bjelovar bilo 70-ak zaposlenih), o broju zaposlenih koji su tada bili na bolovanju i o razlozima njihovih bolovanja niti je u tom pravcu predložio izvođenje nekog drugog dokaza. Zbog toga sud nije imao razloga na temelju podataka o bolovanju za samo tri zaposlenika Doma, a među njima su i tužitelj i tuženik, zaključiti da tuženikov navod nije istinit.

4) Tužitelj tvrdi da je tuženik neistinito naveo da je ravnatelj ostvario prijetnje zbog toga što tuženik u sukobu sa zaposlenicama nije stao na njegovu stranu. Tužitelj osporava takvu tuženikovu tvrdnju smatrajući je uvredljivom, nedokazanom i lažnom. Na temelju činjenica koje su utvrđene izvedenim dokazima sud zaključuje da tužitelj nije dokazao da ova tvrdnja nije istinita.

Utvrđene činjenice nedvojbeno dovode do zaključka da je tužitelj kao ravnatelj zaposlenicima Doma na potpis nudio listu s izjavom o tome da on kao ravnatelj Doma nije spolno uznemiravao zaposlenice Doma. Tu listu neki zaposlenici odmah su potpisali, neki zaposlenici nisu je potpisali, a neki su je potpisali tek nakon što im je lista više puta ponuđena na potpis. Pri tom su i tužitelj i voditelji ustrojbenih jedinica obilazili zaposlenike Doma nudeći im listu na potpis. Sud ocjenjuje da okolnost da je ravnatelj Doma dva ili tri puta, makar i posredno, nudio takvu listu zaposlenicima na potpis nedvojbeno predstavljala veći ili manji pritisak na dio zaposlenika i oni su se s time nosili na različite načine. Sama prijetnja pri tom se nije morala izraziti izravno i eksplicitno, a zaposlenici Doma mogli su je shvatiti više ili manje intenzivno. Svjedoci ČE, UE, JE, HE, ŠE i KE potvrđuju tuženikove tvrdnje o ovome, utvrđene činjenice upućuju na zaključak da je dio zaposlenika Doma bio u otvorenom sukobu s tužiteljem, a to je rezultiralo različitim sudskim postupcima. Tuženik tijekom postupka tvrdi da je u tom sukobu stao na stranu zaposlenica koje su se usprotivile tužitelju, da je štitio te zaposlenice i da ga je tužitelj upravo stoga smijenio s mjesta voditelja ustrojbene jedinice Doma. Iz obrazloženja odluke od 31. kolovoza 2021. o razrješenju tuženika s mjesta voditelja ustrojbene jedinice proizlazi da je tužitelj kao ravnatelj Doma tuženika razrješio s mjesta voditelja zbog toga što nije pravovremeno i uredno izvršavao radne zadatke voditelja ustrojbene jedinice. Uzmu li se u obzir okolnosti u Domu koje su postojale u trenutku donošenja te odluke i činjenica da su se tužitelj i tuženik našli na suprotnim stranama, sud zaključuje da tužitelj osporavajući istinitost tuženikove tvrdnje nije naveo činjenice iz kojih bi se mogao steći drugačiji dojam i zaključiti da tuženikova impresija o ostvarenju prijetnji nije istinita, bez obzira na to što osnova sukoba između stranaka nije navedena kao razlog za donošenje odluke od 31. kolovoza 2021. o razrješenju tuženika.

5) Tužitelj tvrdi da je tuženik neistinito naveo da je iz sobe za spremačice dopirao strašan plač i ridanje. Tužitelj osporava takvu tuženikovu tvrdnju navodeći da je opovrgavaju službena bilješka i izjava neposrednih svjedoka i sudionika događaja. Na temelju činjenica koje su utvrđene izvedenim dokazima sud zaključuje da tužitelj nije dokazao da ova tvrdnja nije istinita.

Iz iskaza saslušanih svjedoka ME i ŠE, iz tuženikovog iskaza i iz službene bilješke koje su 15. listopada 2020. sastavili njegovateljica GE i medicinski tehničar VE u bitnome se može zaključiti da su se 15. listopada 2020. u sobi za spremačice zatekli tužitelj i svjedoci JE i ŠE, da je tamo naknadno došao i tuženik i da je JE iz sobe za spremačice izašla plačući, činilo se kao da je u stanju sličnom histeričnom napadu, a nakon toga zatražila je liječničku pomoć tako što je u pratnji svjedoka HE otišla na bjelovarski hitni bolnički prijem. Dakle, svi ovi dokazi suglasno upućuju na zaključak da je istinita tuženikova tvrdnja o tome da je iz sobe za spremačice dopirao strašan plač i ridanje. Tužitelj nije dokazao drugačije, a nije predložio ni da se kao svjedoci saslušaju GE i VE kako bi se neposredno na raspravi postavljanjem pitanja tim svjedocima dodatno razjasnile činjenice opisanog događaja, posebno njihov dojam da je ponašanje ME bilo gluma.

6) Tužitelj tvrdi da je tuženik neistinito naveo da je tužitelj tvrdio da spremačica glumi i da joj nije ništa i da je na svom mobitelu pokazao sliku njezinog liječničkog nalaza iz hitne službe. Tužitelj osporava takvu tuženikovu tvrdnju navodeći da je neistinita jer svoj mobitel nikome nikada nije dao na pregled, a do liječničke dokumentacije hitne službe nije moguće doći. Na temelju činjenica koje su utvrđene izvedenim dokazima sud zaključuje da tužitelj nije dokazao da ova tvrdnja nije istinita. Radi utvrđenja činjenice može li se ili ne može doći do liječničke dokumentacije hitne službe tužitelj je mogao predložiti, jer tvrdi da nije moguće pribaviti tu dokumentaciju, npr. da se od nadležne liječničke službe pribavi odgovarajuća informacija o tome ili da se pribave pravila liječničke službe koja propisuju postupke u takvim situacijama, da se saslušaju službene osobe koje su pružile liječničku pomoć ME i slično, ali to nije učinio. JE svoj liječnički nalaz poslala je putem mobitela HE pa nije isključeno da je tužitelj možda na neki posredni način mogao doći u posjed liječničkog nalaza ME. Tužitelj tvrdi da svoj mobitel nikome ne daje na pregled, a s obzirom na cjelokupni kontekst ovoga događaja tužitelj je imao mogućnost prvenstveno u ovoj parnici dokazati da na svom mobitelu uopće nije imao liječnički nalaz ME. To se moglo utvrditi informatičkim vještačenjem njegovog mobitela, ali tužitelj nije predložio izvođenje toga dokaza. Ako bi se utvrdilo da tužitelj na mobitelu nije imao liječnički nalaz ME, tada bi tuženikova tvrdnja bila neistinita. Ako bi se utvrdilo da je tužitelj na mobitelu imao liječnički nalaz ME, tek tada bi tužitelj drugim dokazima trebao osporiti istinitost tuženikove tvrdnje o tome da mu je ravnatelj na mobitelu pokazao fotografiju nalaza ME iz hitne službe.

7) Tužitelj tvrdi da je tuženik neistinito naveo da se ravnatelj osvećivao i drugim radnicama koje su odbile potpisati njegovu izjavu da ih nije spolno uznemiravao i zlostavljao. Tužitelj osporava takvu tuženikovu tvrdnju navodeći da je svaki radnik koji je pisanim putem zatražio bilo kakvu potvrdu ili ispravu takvu potvrdu ili ispravu dobio u najkraćem mogućem roku. Na temelju činjenica koje su utvrđene izvedenim dokazima sud zaključuje da tužitelj nije dokazao da ova tvrdnja nije istinita. Tužitelj tijekom ove parnice nije radi dokazivanja neistinitosti te tvrdnje predložio izvođenje dokaza kojima bi sud mogao utvrditi na koji je način tužitelj kao ravnatelj Doma za odrasle osobe Bjelovar zaposlenicima Doma davao potvrde ili isprave, jesu li zaposlenici izdavanje tih potvrda ili isprava morali tražiti pisanim putem ili su to mogli učiniti usmeno, kome su se zahtjevi podnosili, koji je bio uobičajeni rok izdavanja potvrda ili isprava, na koji način su se potvrde ili isprave uručivale zaposlenicima Doma, itd.. Svjedok JE u iskazu tvrdi da joj tužitelj nije htio dati obrasce za bolovanje, a svjedok HE u iskazu tvrdi da joj tužitelj nije htio dati potvrdu za dijete i da drugim zaposlenicama nije želio davati potvrde za kredit. Svjedok AE u iskazu također opisuje da joj tužitelj nije htio potpisati odobrenje za kredit i da je zbog toga protiv tužitelja podnijela kaznenu prijavu, a tu prijavu poslije je povukla i zatim je postavljena na funkciju voditeljice odjela. Sud u nedostatku dokaza (koje je trebao predložiti tužitelj budući da tvrdi da je svaki radnik bilo koju potvrdu ili ispravu dobio u roku) nije mogao utvrditi jesu li te činjenice istinite ili nisu i radi li se o izoliranim slučajevima budući da tužitelj tijekom postupka nije iznio nikakve podatke o tome kakve je sve potvrde ili isprave kao ravnatelj Doma izdavao zaposlenicima, koliko je zahtjeva zaposlenika u određenom razdoblju primio, i slično.

8) Tužitelj tvrdi da je tuženik neistinito naveo da je tužitelj tuženika smijenio s mjesta voditelja prehrane i pomoćnih tehničkih poslova bez prethodnog upozorenja na eventualne nepravilnosti. Tužitelj osporava takvu tuženikovu tvrdnju navodeći da sukladno Statutu Doma i Pravilniku o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta nije bio dužan izdati bilo kakvo upozorenje prije razriješenja tuženika s mjesta voditelja ustrojstvene jedinice. Osim toga, tužitelj tvrdi da je tuženika više puta usmeno upozoravao na propuste i neizvršavanje obveza voditelja. Na temelju činjenica koje su utvrđene izvedenim dokazima sud zaključuje da tužitelj nije dokazao da ova tvrdnja nije istinita.

Opisujući odluku upravnog vijeća od 30. rujna 2021. koja je donesena povodom tuženikovog zahtjeva za zaštitu prava protiv tužiteljeve odluke o razrješenju tuženik navodi da je upravno vijeće svoju odluku obrazložilo činjenicom da ravnatelj svoje suradnike bira kako želi (tuženik je protiv te odluke upravnog vijeća podnio tužbu) i istovremeno tuženik u svom iskazu navodi da je točno da je ravnateljev izbor suradnika slobodan, ali da pri tom mora poštivati pravila. Tužitelj ovome sudu nije kao dokaz predložio čitanje Statuta Doma i Pravilnika o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta, tj. te akte nije dostavio u spis niti je predložio da sud te akte pribavi od Doma za starije osobe Bjelovar, a samo bi se na taj način sa sigurnošću moglo utvrditi da li je i na koji način tim aktima predviđen postupak imenovanja i smjene voditelja odjela, odnosno da li je tužitelj kao ravnatelj Doma prije donošenja odluke o smjeni s mjesta voditelja odjela bio dužan tuženika upozoriti na eventualne nepravilnosti u njegovom radu. S obzirom na izostanak ovoga dokaza, utvrđivanje da li je tužitelj tuženika prethodno usmeno upozoravao na propuste i neizvršavanje obveza voditelja palo je drugi plan. Tužiteljeva tvrdnja o tome da je tuženika usmeno upozoravao na propuste i neizvršavanje obveza voditelja nije potvrđena izvedenim dokazima jer o takvim usmenim upozorenjima u svome iskazu govori isključivo tužitelj, ali postojanje takvih usmenih upozorenja nije utvrđeno iskazima saslušanih svjedoka ili nekim drugim izvedenim dokazima (samo iz očitovanja EE, ĆE i FE i iz iskaza svjedoka AE proizlazi da je tuženik neopravdano izostajao s posla i da nije izvršavao svoje radne zadatke, no iz tih dokaza nije vidljivo je li tužitelj upozoravao tuženika na propuste). Može se tek primjetiti da, iako tuženik u svom iskazu tvrdi da nikada ranije nije bio opomenut za neizvršavanje radnih obveza, drugačije proizlazi iz zapisnika sastavljenih 29. listopada 2015. i 5. studenoga 2015. prema kojima je tadašnja ravnateljica Doma tuženiku izdala upozorenje na obveze iz radnog odnosa s mogućnošću otkaza ugovora o radu zbog neizvršavanja radnih naloga u zadanim rokovima, no to nije dostatno da sud o spornoj tvrdnji donese zaključak koji bi išao tužitelju u prilog. Tuženik se u podnesku od 2. srpnja 2024. pozvao na odredbu čl. 119. Zakona o radu smatrajući da ga je tužitelj kao ravnatelj Doma prije donošenja odluke od 31. kolovoza 2021. o razrješenju trebao temeljem toga propisa upozoriti na eventualne nepravilnosti u radu. Čl. 119. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17 i 98/19) uređuje postupak prije redovitog otkazivanja ugovora o radu uvjetovanog ponašanjem radnika i ne može se primijeniti u ovom slučaju jer tuženiku odlukom od 31. kolovoza 2021. nije otkazan ugovor o radu, nego je tuženik razrješen s funkcije voditelja ustrojbene jedinice prehrane i pomoćno- tehničkih poslova u Domu za odrasle osobe Bjelovar. I nakon te odluke tuženik je ostao zaposlen u Domu na radnom mjestu ekonoma.

9) Tužitelj tvrdi da je tuženik neistinito naveo da je nakon smjene tuženika na mjesto voditeljice odjela prehrane i pomoćnih tehničkih poslova postavio portirku s trogodišnjom srednjom stručnom spremom. Tužitelj osporava takvu tuženikovu tvrdnju navodeći da je AE završila četverogodišnju srednju školu i tečajeve usavršavanja, a godinama je obavljala dio poslova voditelja ustrojbene jedinice prehrane i pomoćno-tehničkih poslova. Na temelju činjenica koje su utvrđene izvedenim dokazima sud zaključuje da je tužitelj dokazao da tvrdnja o tome da je tužitelj na radno mjesto voditeljice odjela postavio osobu s trogodišnjom srednjom stručnom spremom nije istinita i da je nova voditeljica završila četverogodišnju srednju školu, a AE, iako je zaposlena na radnom mjestu portira, od ranije ima dovoljno stručnog znanja i iskustva za obavljanje poslova voditeljice.

Nakon što je odlukom od 31. kolovoza 2021. tuženika razrješio s mjesta voditelja ustrojbene jedinice prehrane i pomoćno-tehničkih poslova, tužitelj je kao ravnatelj Doma na mjesto voditelja te ustrojbene jedinice postavio AE. Iz iskaza svjedoka AE proizlazi, a ni jedna stranka tijekom ovoga postupka nije dokazala drugačije, da je ona u trenutku kada je imenovana voditeljicom ustrojbene jedinice bila zaposlena u Domu na radnom mjestu portira, da je po potrebi obavljala poslove prijepisa i izračuna plaća i da je poslove voditelja ustrojbene jedinice obavljala do 31. siječnja 2023., dakle, više od godine dana, iz čega se može zaključiti da ni upravno vijeće Doma nije imalo zamjerki na njezin rad jer bi je u suprotnom ranije razrješilo s mjesta voditeljice odjela. AE i prije imenovanja voditeljicom izvršavala je poslove voditelja odjela umjesto tuženika i to zbog toga što je on često bio na bolovanju, a ti poslovi sastojali su se u pozivanju majstora, pisanju jelovnika, obračunima satnica plaća, itd.. Svjedok AE tvrdi da ima završenu četverogodišnju srednju školu i da je objavljeni članak za nju bio ponižavajući s obzirom na ton članka u kojem je navedeno da je za voditeljicu postavljena portirka s trogodišnjom srednjom školom uz navođenje njezinog imena i prezimena. 10) Tužitelj tvrdi da ga je dan ranije tuženik na Facebook portalu Jutarnji.hr nazvao "ravnateljem iz pakla", što je bio svojevrsni uvod u članak objavljen 7. listopada 2021.. Svjedok ŽE obrazložila je da je urednik "Jutarnjeg lista" odredio naslov članka od 6. listopada 2021. u kojem je tužitelj nazvan "ravnateljem iz pakla" s obzirom na to da je urednik nadležan za cjelokupnu opremu članka, a to uključuje i naslov članka i objavljene fotografije. Tuženik izričito u iskazu osporava da bi tužitelja nazvao "ravnateljem iz pakla", a tužitelj nije dokazao drugačije pa sud utvrđuje da tuženik tužitelja nije nazvao "ravnateljem iz pakla".

17. Tužitelj je na ročištu 13. lipnja 2022. opisujući osnov svoga zahtjeva za naknadu štete naveo da su tuženikove neistinite tvrdnje rezultirale tužiteljevim razrješenjem s radnog mjesta ravnatelja Doma za odrasle osobe Bjelovar. Tu tužiteljevu tvrdnju sud je razmotrio iz dvije perspektive. S jedne strane, ako bi se smatralo da je objava tuženikovih tvrdnji u medijima bila uzrok tome da upravno vijeće Doma za odrasle osobe Bjelovar razrješi tužitelja s mjesta ravnatelja, tada ta tvrdnja nije točna jer je tužitelj s mjesta ravnatelja razrješen na vlastiti zahtjev, kako proizlazi iz odluke od 12. listopada 2021. i kako je zaključeno i presudom ovoga suda broj Pr- 2356/2021-25 od 29. kolovoza 2022. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Varaždinu broj Gž R-210/2022-2 od 22. veljače 2023. . S druge strane, ako se tužiteljeva tvrdnja o razrješenju s radnog mjesta ravnatelja koristi kao opis ozbiljnosti štetnih posljedica koje su tuženikove tvrdnje izazvale kod tužitelja, tada ta činjenica može biti razlog utvrđenja da postoji osnov da se tužitelju dosudi naknada neimovinske štete i može biti kriterij za ocjenu visine te štete, pod pretpostavkom da tužitelj dokaže da su ispunjene sve ostale pretpostavke za naknadu štete.

18. Na temelju svih utvrđenih činjenica sud smatra da je tužitelj dokazao da je tuženik iznio dvije neistinite činjenice, prvu, koja se odnosi na tvrdnju o tužiteljevom djelomično nezakonitom ponašanju prilikom razrješenja tuženika, i drugu, koja se odnosi na tvrdnju da je tužitelj kao ravnatelj Doma za odrasle osobe Bjelovar na mjesto voditelja ustrojbene jedinice postavio osobu sa završenom trogodišnjom školom. Istovremeno, tužitelj u ovoj parnici nije dokazao neistinitost preostalih tuženikovih tvrdnji, sve kako je već obrazloženo. Tužitelj smatra da mu je tuženik neistinitim tvrdnjama povrijedio pravo osobnosti i to pravo na ugled, čast i dostojanstvo pa se tužitelj osjećao povrjeđeno i poniženo i zatražio je liječničku pomoć, o čemu svjedoči i specijalistički nalaz od 12. listopada 2021. prema kojem je tužitelj zbog reakcije na stres zatražio pomoć psihijatra, a zatražio je i razrješenje s mjesta ravnatelja Doma za odrasle osobe Bjelovar. Ocjenjujući posljedice koje su dvije tuženikove neistinite tvrdnje mogle izazvati kod tužitelja, tj. intenzitet i trajanje povrede tužiteljevog prava osobnosti uzrokovane neistinitim tvrdnjama sud je zaključio da se ne radi o tako teškoj povredi prava osobnosti na ugled, čast i dostojanstvo koja bi kod tužitelja izazvala osobito jaku duševnu bol i strah i koja povreda bi opravdala određivanje naknade za neimovinsku štetu, sve u smislu čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima. Uz to, tužitelj tijekom ovog postupka nije dokazao svoju tvrdnju o tome da mu je nastala neimovinska šteta u vidu narušenog ugleda pred radnicima Doma, pred korisnicima usluga Doma i u javnosti jer u tom pravcu nije predložio izvođenje odgovarajućih dokaza, a nije dokazao ni da on i članovi njegove obitelji trpe sumnjičenja i uvrede i da se medijske objave o njemu dovode u negativan kontekst, nego svoje tvrdnje iz tužbe potvrđuje isključivo vlastitim iskazom, što nije dovoljno da se te okolnosti smatraju dokazanima. Tuženikova tvrdnja o tužiteljevom nezakonitom postupanju neistinita je u dijelu u kojem se, iako tuženik svoj stav nije izrazio tim riječima, odnosi na odluku o razrješenju tuženika s funkcije voditelja ustrojbene jedinice Doma. Međutim, tužiteljevo pravo osobnosti time nije moglo biti bitnije povrijeđeno jer se zapravo radi o tuženikovom načinu da opravda vlastito razrješenje (pri čemu odluku poslije nije s uspjehom osporio redovnim pravnim putem), a nema razloga da tužiteljevi ugled, čast i dostojanstvo zbog toga budu dovedeni u pitanje intenzitetom visokog stupnja. Tuženikova neistinita tvrdnja o tome da je tužitelj nakon tuženika na mjesto voditeljice odjela postavio osobu s trogodišnjom stručnom spremom tek djelomično vrijeđa tužiteljevo pravo osobnosti, dovodeći u pitanje njegove organizacijske i upravljačke sposobnosti, ali istovremeno u većoj mjeri vrijeđa upravo osobu koja je postavljena na tu funkciju jer se izrijekom navodi njezino ime i prezime i omalovažava njezin stupanj obrazovanja. Ovaj sud ocjenjuje da te dvije tuženikove neistinite tvrdnje o tužitelju ni pojedinačno ni zajedno nisu mogle povrijediti tužiteljevo pravo osobnosti u takvom trajanju i tolikim intenzitetom koji bi, zbog osobito jakih posljedica, opravdavao zahtjev za naknadu štete.

Zbog svih navedenih razloga sud ocjenjuje da je tužitelj dokazao neistinitost spornih tuženikovih tvrdnji samo u manjoj mjeri, tj. samo u mjeri koja ne opravdava tužiteljev zahtjev za naknadu neimovinske štete i da tuženik tužitelju nije dužan naknaditi prouzročenu štetu u iznosu od 1.000,00 EUR. Stoga je odlučeno kao u toč. I. izreke.

19. Odluka o parničnim troškovima iz toč. II. izreke temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a jer je tuženik u cijelosti uspio u parnici. Tužitelj je tuženiku dužan naknaditi parnične troškove u ukupnom iznosu od 1.992,95 EUR koji se odnose na trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR, sastava podneska od 5. travnja 2022. u iznosu od 200,00 EUR, zastupanje punomoćnika na ročištima 13. lipnja 2022. i 25. studenoga 2022. u iznosu od 200,00 EUR za svako ročište, zastupanje punomoćnika na ročištu za objavu i uručenje presude 18. svibnja 2023. u iznosu od 100,00 EUR, sastava žalbe na presudu u iznosu od 187,50 EUR, sastava žalbe na rješenje u iznosu od 25,00 EUR, sastava podneska od 2. srpnja 2024. u iznosu od 150,00 EUR, zastupanje punomoćnika na ročištima 16. listopada 2024. i 10. siječnja 2025. u iznosu od 150,00 EUR za svako ročište, PDV-a u iznosu od 390,63 EUR i sudske pristojbe za žalbu na presudu u iznosu od 39,82 EUR. Ovi troškovi bili su potrebni za vođenje parnice i odmjereni su na temelju važeće Odvjetničke tarife i Tarife sudskih pristojbi.

Odluka o trošku parnice koji se odnosi na trošak zastupanja punomoćnika na ročištu za objavu i uručenje presude uslijedit će u posebnom rješenju nakon što se to ročište održi.

20. Zbog toga je odlučeno kao u izreci.

U Bjelovaru 10. travnja 2025.

Sudac

Miroslav Borković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka.