Poslovni broj: P-349/2024-13

Republika Hrvatska

Općinsku sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, sutkinja Marija Bušković, u pravnoj stvari tužitelja TĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Vedran Gjenero, odvjetnik iz Dubrovnika, protiv tuženika 1. TĐC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. ĐĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 3. VĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Robert Izidor Majić, odvjetnik iz Zadra, 4. PĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 5. IĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 6. OĐ pok. T, odsutan i nepoznata boravišta, zastupan po privremenoj zastupnici Maji Vojnić, odvjetnici iz Dubrovnika, 7. CĐ pok. JĐ, odsutna i nepoznata boravišta, zastupan po privremenoj zastupnici Maji Vojnić, odvjetnici iz Dubrovnika, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 18. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženica PĐ i IĐ, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik cjeline nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te suvlasnik za 21/84 dijela nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te su tuženici dužni trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužitelja temeljem ove presude.

II. Nalaže se tuženicama u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime nadoknade troškova postupka iznos od 4.350,00 eura sa zateznom kamatom koja teče od 11. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.1. Prednica tužitelja ŽĐ je podnijela ovom sudu 9. rujna 2020. tužbu kojom tvrdi da je stvarna vlasnica cjeline nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te suvlasnica za 21/84 dijela nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] jer je vlasništvo istih njena obitelj stekla agrarnom reformom u kojoj su ove nekretnine postale vlasništvo njenog djeda FĐ pok. ZĐ, dok je njen pokojni otac KĐ pok. FĐ upisan u katastru kao posjednik ovih nekretnina, uz napomenu da su ona i njena obitelj u kvalificiranom posjedu nekretnina preko 60 godina.

1.2. Slijedom navedenog, sada tužitelj TĐ, sin pok. LĐ, predlaže utvrditi njegovo pravo vlasništva cjeline nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te suvlasništvo za 21/84 dijela nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uz obvezu tuženika da trpe uknjižbu njegovog prava vlasništva i brisanje njihovog suvlasništva predmetnih nekretnina.

2. Tuženik VĐ u odgovoru na tužbu tvrdi da je suvlasništvo predmetnih nekretnina stekao kupoprodajom od ranije uknjiženog suvlasnika AĐ te da je pri tom postupao s povjerenjem u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga i nije imao razloga sumnjati u upisana prava prodavatelja. Predlaže odbiti zahtjev tužitelja.

3. Tuženica PĐ u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tvrdnje i zahtjev tužitelja i njegove prednice. Navodi da tužitelj ne dokazuje da je pravni sljednik svih nositelja prava agrarne reforme pa niti za 1/3 dijela, a da sam traži veći dio nego je naveden u agrarnoj reformi. Tvrdi da iz priloženog rješenja nije jasno je li subjekt prava rješenja iz 1947. pravni prednik tuženika izvan 1/2 eventualno otuđenog prava ČĐ. Ukazuje da je krug upisanih nositelja posjeda širi od osoba navedenih u tužbi, kao i da su predmetne čestice dijelovi zemljišnoknjižnih čestica. Tvrdi da su tuženici OĐ. T i CĐ pok. JĐ umrle osobe, a što je razvidno iz same činjenice vremena njihovog upisa. Predlaže odbiti zahtjev tužitelja i naložiti istom da joj nadoknadi troškove postupka.

4.1. Obzirom je za tuženike OĐ pok. T i CĐ pok. JĐ utvrđeno da nisu upisani u evidenciji prebivališta i boravišta u [adresa], a niti je za iste upisana činjenica smrti, u vezi s činjenicom da tuženica PĐ ne tvrdi da bi bila njihov sljednik niti dokazuje da su isti umrli, ovaj sud je rješenjem od 11. rujna 2020. istima postavio privremenu zastupnicu – odvjetnicu Maju Vojnić da ih zastupa u ovom postupku.

4.2. Pri tome se ukazuje da nije utvrđeno da su CĐ pok. JĐ i SĐ pok. JĐ, za koju je dostavljen smrtni list, istovjetne osobe, dok je nelogično da se za osobu koja je umrla 1969., kako proizlazi iz smrtnog lista, ne bi vodio ostavinski postupak u vezi predmetnih nekretnina da je ista istovjetna tada upisanoj suvlasnici nekretnina.

Nadalje, nije dokazano, a niti vjerojatno, da bi osoba imena OĐ pok. T, ovdje tužena, bila istovjetna osobi upisanoj u matične knjige kao OĐ EĐ pok. T, jer osim što prezimena nisu istovjetna, navedena osoba je evidentno rođena 1840. te bi u vrijeme Odluke koju je 17. srpnja 1947. pod brojem Reg.A 1105/Jan donijela Kotarska komisija za agrarnu reformu i kolonizaciju u Dubrovniku, kada je u istoj odluci navedena osoba OĐ, već imao preko 100 godina, što pretpostavlja da nisu istovjetne osobe.

4.2. Privremena zastupnica tuženika OĐ pok. T i CĐ pok. JĐ osporava tvrdnje tužitelja te predlaže odbiti zahtjev istog.

5. Tuženici ĐĐC i ĐĐ, kao nasljednici pok. RĐ, osporavaju tvrdnje i zahtjev tužitelja. Navode da je njihov otac naslijedio predmetne nekretnine te se, kao i oni nakon njega, upisao kao suvlasnik istih. Prigovaraju aktivnoj legitimaciji jer da tužitelj, odnosno njegova prednica, ne dokazuju da su sljednici FĐ pok. ZĐ, te naglašavaju da je KĐ pok. ZĐ agrarnom odlukom priznato pravo na 1/3 dijela nekretnina, pri tome bez navođenja katastarske općine u kojoj bi se te nekretnine nalazile, dok k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uopće nisu navedeni u agrarnoj odluci.

6. U odnosu na tvrdnje tuženika, tužitelj navodi da je u zemljišnim knjigama za predmetne nekretnine pod poslovnim brojem Dbr.3216/1931 zabilježeno prikazivanje prijave FĐ pok. ZĐ iz [adresa] za dosuđenje u vlasnost predmetnih nekretnina čime da je jasno da se tuženici nisu upisali kao suvlasnici nekretnina s povjerenjem u zemljišne knjige, pored činjenice da je tuženik VĐ mogao uvidom u zemljišnu knjigu utvrditi da se u vezi ovih nekretnina vodi više postupaka, a napominje da je do 2017. godine bila na snazi odgoda povjerenja u zemljišne knjige. U odnosu na svoje sljedništvo, ukazuje da je NĐ, sestra njegove pokojne majke ŽĐ, ovjerenom izjavom priznala vlasništvo ŽĐ na ovim nekretninama.

7.1. Na glavnoj raspravi su pročitane povijest promjena na katastarskim česticama koju je 13. rujna 2018. izdala DGU, Područni ured za katastar Dubrovnik, Odluka Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Dubrovniku od 17. svibnja 1947. rboj Reg A 1105/Jan, presuda Sreskog suda u Stonu poslovni broj Agr. I: 1369/51.A. od 8. studenog 1937., rješenje o nasljeđivanju koje je 22. studenog 2002. pod poslovnim brojem O-682/02 donio Općinski sud u Dubrovniku, Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 1. listopada 2012. te dodatak istog od 22. listopada 2012., izvadak iz zemljišnih knjiga s povijesnim slijedom upisa, rješenje o raspoređivanju naknadno pronađene imovine koje je ovaj sud donio 9. lipnja 2010. pod poslovnim brojem O-289/10, rješenja o nasljeđivanju koje je 9. rujna 2022. pod poslovnim brojem O-997/2022 donio Nikša Mozara, javni bilježnik u Dubrovniku, izjava NĐ od 29. kolovoza 2018., djelomična presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-763/2012 od 10. rujna 2019., djelomična presuda zbog ogluhe koju je 22. siječnja 2019. pod poslovnim brojem P-763/2012 donio Općinski sud u Dubrovniku, djelomična presuda zbog ogluhe koju je ovaj sud donio 22. siječnja 2018. pod poslovnim brojem P-763/2022, proveden je uviđaj na licu mjesta te geodetsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku geodetske struke dipl. ing. geod. UĐ, a saslušani su svjedoci ĆĐ, BĐ, HĐ i GĐ.

7.2. Daljnji dokazi nisu izvođeni obzirom je odlučno činjenično stanje utvrđeno temeljem provedenih dokaza, čime bi izvođenje daljnjih dokaza bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka.

8. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (¨Narodne novine¨ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje u tekstu: ZPP), odlučeno je kao u izreci ove presude.

9. Predmet spora je vlasništvo cjeline nekretnina oznake nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te suvlasništvo za 21/84 dijela nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

10. Između stranaka nije sporno da su tuženici uknjiženi kao suvlasnici predmetnih nekretnina, no sporno je:

- jesu li upravo predmetne nekretnine bile predmet agrarne reforme,

- je li tužitelj sljednik FĐ pok. ZĐ,

- je li tužitelj pošteni posjednik predmetnih nekretnina, pogotovo preko 1/3 dijela istih kao i cjeline k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- jesu li tuženici nekretnine stekli s povjerenjem u zemljišne knjige.

11.1. Odredbom čl. 159. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17., 152/14., 81/15, dalje u tekstu ZV) je propisano da se dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, dok je stavkom 2. istog članka propisano da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, a stavkom 3. navedeno članka da samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

11.2. Nadalje, čl. 160. st. 2., 3., 4. i 5. ZV-a je propisano da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati.Kad se poštenom posjedniku čiji posjed nije zakonit i istinit uračunava vrijeme kroz koje je njegov prednik stvar posjedovao zakonito, pošteno i istinito, pravo vlasništva steći će istekom još onoliko vremena koliko je potrebno da pošteni posjednik stekne stvar dosjelošću.Kad se zakonitom, poštenom i istinitom posjedniku uračunava vrijeme kroz koje je njegov prednik stvar posjedovao pošteno, ali ne zakonito ili istinito, vlasništvo će steći dosjelošću istekom još onoliko vremena koliko je potrebno da pošteni posjednik stekne stvar dosjelošću, osim ako stvar već nije stekao time što je njegov zakoniti, pošteni i istiniti posjed trajao onoliko vremena koliko je potrebno da je zakoniti, pošteni i istiniti posjednik stekne dosjelošću.

12.1. Člankom 28. st. 2., 4 i 5. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 6/80., 36/90., "Narodne novine" br. 53/91., 91/96.) je propisano da savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina.Savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina. Nasljednik postaje savjestan posjednik od trenutka otvaranja nasljeđa i u slučaju kada je ostavilac bio nesavjestan posjednik, a nasljednik to nije znao niti je mogao znati, a vrijeme za dosjelost počinje teći od trenutka otvaranja nasljeđa.

12.2. Člankom 30. st. 1. i 2. ZOVO-a je propisano da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kada je posjednik stupio u posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost.U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prethodnici sadašnjeg posjednika posjedovali stvar kao savjesni i zakoniti posjednici, odnosno kao savjesni posjednici.

13.1. Konačno, odredbama paragrafa 1453, 1455, 1460 do 1946. te 1468. Austrijskog općeg građanskog zakonika ("Justizgesetzsammlung" br. 1/11.) institut sjecanja vlasništva dosjelošću je reguliran na istovjetan način kao odredbama citiranih ZV- a i ZOVO-a, uz izuzetak roka trajanja dosjedanja od 30 godina.

14. Tužitelj tvrdi da je vlasništvo predmetnih nekretnina stekao kao kvalificirani posjednik istih i to temeljem agrarne reforme kojom su nekretnine postale vlasništvo njegovog pradjeda FĐ pok. ZĐ, potom njegovog djeda FĐ, kojeg je naslijedila njegova majka ŽĐ (prvotno tužiteljica), a koju je potom on naslijedio.

15. Uvidom u izdvatke iz zemljišnjih knjiga utvrđeno je da su tuženici upisani kao suvlasnici nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica] sve z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te suvlasnici predmetnih 21/84 dijela nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], s tim daje u B (vlasničkom) listu pod poslovnim brojem 3216/1931 (time iz 1931. godine) zabilježeno ¨prikazanje prijave FĐ pok. ZĐ iz [adresa] za dosuđenje u vlasnost¨, između ostalog, i predmetnih k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok u pogledu nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja je 2012. otpisana u drugi zemljišnoknjižni uložak nije upisana takva zabilježba. U odnosu na zabilježbu iz 1931. upisano je da se ista odnosu na sve upisane udjele vlasništva.

16.1. Čitanjem Odluke koju je 17. srpnja 1947. pod brojem Reg.A 1105/Jan. donijela Kotarska komisija za agrarnu reformu i kolonizaciju u Dubrovniku, utvrđeno je da je istom obrađivaču DĐ, kao i ZĐ te MĐ, svakom pojedinačno priznato vlasništvo po 1/3 dijela, između ostalog, k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],i to kao obrađivačima zemlje od davnina, kmetovima obitelji RĐ, o čemu je obaviješten ŠĐ pok. Đ iz [adresa], za sebe i suvlasnike.

16.2. Nadalje, čitanjem presude Sreskog suda u Stonu poslovni broj Agr.I.1369/31. A. od 8. studenog 1937. utvrđeno je da je istom razriješen kmetski odnosi između težaka FĐ pok. ZĐ te RĐ i CĐ kao vlasnika, uz dosudu cjeline vlasništva nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

17. Konačno, čitanjem povijesti promjena na katastarkim česticama koju je 13. rujna 2018. izdala Državna geodetska uprava, Područni ured za katastar Dubrovnik, utvrđeno je da su nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te dio k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], od 1966. do 2016. bile upisane kao posjed FĐ pok. FĐ iz [adresa], dok su 2016. kao posjednici upisane osobe koje su upisane kao vlasnici nekretnina u zemljišnim knjigama.

18. Uviđajem na licu mjesta te temeljem nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka geodetske struke dipl.ing.geod. UĐ, a koji nalaz kao jasan i stručan ovaj sud prihvaća, uz napomenu da niti stranke nisu istom prigovorile, utvrđeno je da se nekretnine u naravi predstavljaju:

- k. č. [katastarska čestica] održavana poljoprivredna zemljišta u nizu obrasla travom,

- k. č. [katastarska čestica] dugačko zemljište obraslo neprohodnom šumom i makijom,

- k. č. [katastarska čestica] zemljišta obrasla gustom šumom, a koja sa južne strane graniče s makadamskim putem,

- k. č. [katastarska čestica] zemljište obraslo gustom šumom u južnom dijelu, a u sjevernom dijelu uz cestu pokošeno zemljište,

- k. č. [katastarska čestica] zemljišta zapadno od makadamskog pješačkog puta koji vodi prema moru, u naravi poljoprivredna zemljišta koja su pokošena i obrasla niskom travom.

19.1. Svjedokinja HĐ, rođena 1958., unuka JĐ, brata pradjeda tužitelja FĐ, uvjerljivo i logično iskazuje da je prema njenim saznanjima predmetnu zemlju posljedni put obrađivala baka od tužitelja, dok je njena obitelj obrađivala susjednu zemlju, a da su znali što je čije po agraru odnosno odluci o agrarnoj reformi iz 1937., kojim su njen djed TO i djed od tužiteljeve majke ĐO kao kmetovi dobili vlasništvo zemlje, s tim da oni (svjedokinjina obitelj) vodili spor protiv CĐ i IĐ te se upisali kao vlasnici.

19.2. Svjedokinja BĐ, rođena **.**.1946., kao osoba koja od 1971., nakon udaje, obrađuje susjednu zemlju odnosno kontinuirano dolazi na istu od tada, uvjerljivo opisuje kako je na predmetnim česticama viđala pok. FĐ koji je radio na zemlji tako što je na dijelu sadio bob, kupus i imao masline, a na dijelu brao drva, da je dolazila i njegova supruga zvana V, a kasnije njihova kćerka. Smatra da se radi o zemlji FĐ jer su, kao i oni na svojoj, radili na zemlji i plaćali porez za nju dok se plaćao, a da joj je pok. DĐ rekao da je da platio advokatu da to riješi. Navodi da je njen sin, za njihovu zemlju, vodio spor u vezi njihove zemlje te da su sada njena djeca upisana kao vlasnici.

19.3. ĆĐ, sin svjedokinje BĐ, rođen 1974., iskazuje da poznaje tužitelja jer imaju susjednu zemlju koju od davnina dijele na trećine tako da je trećina njihova, trećina od ŽĐ, a trećina od GĐ, kako su stekli u agrarnoj reformi 1931. Navodi da su i oni, radi svoje zemlje vodili spor protiv ¨sličnih ljudi¨ te uspjeli u istom, a da je problem nastao jer je pred II. svjetski rat izgorio Sreski sud u Stonu te zbog toga nije provedeni dio odluka iz agrarne reforme. Tvrdi da je na predmetnoj zemlji viđao pok. FĐ, njegovu kćer ŽĐ, a koja bi povremeno platila druge za čišćenje zemlje, a i tužitelja.

19.4. Konačno, svjedok GĐ, rođen 1970., navodi da je podrijetlom iz kraja gdje se nekretnine nalaze, da je posjećivao baku i djeda u djetinjstvu, a sada na ovom predjelu obrađuje masline, a da zna koja je zemlja od ŽĐ jer graniči s njegovom. Također navodi da je na predmetnoj zemlji viđao pok. FĐ kako radi masline te kasnije njegovu kćer ŽĐ koja je oboljela pa je drugima davala drva u zamjenu za povremeno čišćenje zemlje. Ukazuje da mu je poznato da su na terenu 1950. i 1961. provedene revizije posjeda te da se radilo o postupcima u kojima bi svatko nazočio na svojoj zemlji, trajalo bi mjesec dana, te bi susjedi bili tu, pa da nitko ne bi stajao na zemlji da nije njegovo, dok je nakon izlaganja 1962. posjed tako i upisan te nije bilo sporova.

20. Temeljem prethodno navedenog zaključak je ovog suda, da je KĐ pok. ZĐ navedenom presudom u agrarnoj reformi 1937. stekao vlasništvo svih predmetnih nekretnina, izuzev k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uz napomenu da iako u navedenoj presudi nije naznačena katastarska općina da je iz same zabilježbe u zemljišnim knjigama o tijeku postupka koja je provedena 1931. razvidno da se radi upravo o predmetnim nekretninama.

21. Kada se sadržaj ove presude dovede u vezu sa činjenicom da je KĐ, sin FĐ pok. ZĐ, od postojanje evidencije upisa posjeda do 2016. bio upisani isključivi posjednik k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te posjednik dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 647 m2, pored Nikše i ĆĐ te VO, PO i VĐC, te uvjerljivim iskazima prethodno navedenih svjedoka, a koji iskazuju na temelju neposredni saznanja, kao susjedi i vlasnici susjednih zemljišta, također stečenih istom agrarnom reformom, zaključak je ovog suda da je KĐ pok. ZĐ kao samostalni, zakoniti i pošteni kontinuirani posjednik cjeline nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za svog života stekao vlasništvo ovih nekretnina, dok je njegov sin KĐ pok. FĐ, kao osoba koja je prema priloženom rješenju o nasljeđivanju, rođen 1909. i umro 2002., evidentno kao faktični samostalni, neometani, pošteni i kontinuirano posjednik, te kao osoba koja je temeljem postupka revizije posjeda od nadležnog upravnog tijela, u vrijeme kada se porez na nekretnine plaćao prema upisima posjeda, bio upisan kao posjednik preko 30 godina i to svih predmetnih nekretnina, pa i k. č. [katastarska čestica] Zaton doli te dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koje nisu stečene samom odlukom u agrarnoj reformi jer evidentno nisu bile istom obuhvaćene, no koje su prema upisu posjeda te faktičnoj vlasti bile njegov isključivi i neometani posjed.

22. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju koje je ovaj sud donio 22. studenog 2022. pod poslovnim brojem O-682/02 utvrđeno je da su FĐ, u trenutku smrti 2002., tada već stvarno vlasnika nekretnina, naslijedile kćeri ŽĐ i NĐ, s tim da je prema priloženoj izjavi NĐ svoja prava ustupila sestri ŽĐ, ovdje prvotnoj tužiteljici, a koju je tijekom postupka prema rješenju o nasljeđivanju koje je 6. veljače 2024. pod poslovnim brojem O-1417/23 donijela Luce Bronzan, javni bilježnik u Dubrovniku, naslijedio sada tužitelj, sin iste, TĐ.

23. Temeljem prethodno navedenog, zaključak je ovog suda da je tužitelj, osobno i putem prednika, na navedeni način stekao vlasništvo predmetnih nekretnina, kako predlaže utvrditi u ovom postupku.

24. U odnosu na prigovor tuženika da su svoje suvlasništvo nekretnina stekli s povjerenjem u zemljišne knjige i to nasljeđivanjem upisanih suvlasnika, odnosno tuženika VĐ da je svoje suvlasništvo stekao kupoprodajom od 1. listopada 2012. s povjerenjem u zemljišne knjige, ukazuje se da je u pogledu nekretnina oznake 282/2, 282/4, 289/1, 289/4, 289/5, 291/1 i 291/2 k. o. [katastarska općina] u trenutku stjecanja i upisa vlasništva tuženika, bilo nasljeđivanjem, bilo kupoprodajom, bilo zabilježeno ¨prikazanje prijave FĐ pok. ZĐ iz [adresa] za dosuđenje u vlasnost¨ i to od 1931. te da isto nikada nije brisano, čime su znali za postojanje postupka dosude vlasništva KĐ te im kao savjesnim i poštenim stjecateljima nije moglo ostati nepoznato postojanje prava trećih, pogotovo jer niti ne tvrde da bi zahtijevali brisanje ove zabilježbe ili pak provjeru osnovanosti iste, a tijekom koje bi uvidom u službene evidencije dobili podatak o donesenoj presudi u korist obrađivača zemljišta, čime nema mjesta primjeni čl. 122. ZV- koji propisuje:

(1) Smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona.

(2) Stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju.

(3) Nedostatak dobre vjere ne može se predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje;

a sve obzirom na upise navedene zabilježbe u zemljišnim knjigama koja je takva da su imali dovoljno razloga posumnjati da vlasništvo pripada njihovim prednicima.

25. U odnosu na k. č. [katastarska čestica] te k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ocjena je ovog suda da tuženicima nije moglo ostati nepoznato da je prednik tužitelja bio upisani posjednik predmetnih nekretnina od osnivanja evidencije posjeda 1966. jer se radi o službenoj evidenciji koja je običajno u navedenom kraju, sve do stupanja na snagu ZV-a, predstavljala stvarnu evidenciju ostvarivanja prava na poljoprivrednim zemljištima, a obzirom su znali za zabilježbu prijave vlasništva upisanu u zemljišne knjige 1931., logično je da su imali razloga provjeriti službeni upis posjeda, najmanje radi vlastitog upisa, što se očekuje od savjesnih i poštenih stjecatelja te što je logično kod stjecanja poljoprivrednog zemljišta, kao predmetnog. Naime, neživotno je i nelogično da stjecatelj nekretnina ne bi pregledao nekretninu koju kupuje, a nasljednik da ne bi znao da nitko od njegove obitelji nije obrađivao poljoprivredna zemljišta, pogotovo nasljednici potomaka prijašnje vlastele za koje se znalo da nisu obrađivali zemlju te da su se u vezi poljoprivredne zemlje vodili agrarni postupci te da su samu zemlju oduvijek obrađivale treće osobe.

26. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda da je zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti te je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

27.1. Tužitelj je u cijelosti uspio u postupku pa temeljem čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP- a ima pravo na nadoknadu troškova i to troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno vrijednosti predmeta spora, i to kako slijedi: sastav tužbe u iznosu od 625,00 eura - tbr. 7. t. 1. u vezi s tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., dalje: OT), sastava podneska do 14.2.2023. u iznosu od 625,00 eura (tbr. 8. toč. 1. i tbr. 46. OT-a) te zastupanja na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari 6.6.2024., 6.3.2023., 26.1.2023. i 18.2.2025. u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura (tbr. 9. toč. 1. u vezi tbr. 46. OT-a), što daje ukupni trošak zastupanja u iznosu od 3.750,00 eura.

27.2. Tužiteljica ima pravo i na nadoknadu troška plaćenog predujma za uviđaj i geodetsko vještačenje u traženom iznosu od 600,00 eura, što s troškom zastupanja daje ukupni trošak postupka u iznosu od 4.350,00 eura.

27.3. O osnovi i visini zatezne kamate na dosuđeni trošak je odlučeno primjenom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (¨Narodne novine¨ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.) i čl. 151. st. 3. ZPP-a.

Dubrovnik, 10. travnja 2025.

Sutkinja

Marija Bušković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude je dopuštena žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, putem ovog suda, pisano u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. pun. tužitelja uz pristojbu za presudu

2. tuženicima ad 1 i 2

3. pun. tuženika ad 3

4. pun. tuženika ad 4 i 5 – IO

5. privremenoj zastupnici tuženika ad 6 i 7