REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
PR-485/2022-59
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, u pravnoj stvari tužiteljice TE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Tomislavu Konforti, odvjetniku iz Zagreba, Hruševečka 1, protiv tuženika Sveučilište u Zagrebu – Studentski centar u Zagrebu, Zagreb, Savska cesta 25, OIB: 22597784145, zastupan po punomoćniku Zoranu Šuniću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Šunić i Lisec d.o.o. iz Zagreba, Donje Svetice 99a, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26. veljače 2025. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice Tomislava Konforte, odvjetnika te zamjenice punomoćnika tuženika IE, odvjetničke vježbenice, sukladno odredbi čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), dana 10. travnja 2025. objavio je i
p r e s u d i o je
I/ Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 27.632,86 kuna / 3.667,51 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje do 31.12.2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koja teče od:
- 15.03.2017. na iznos od 55,07 eura do isplate,
- 15.04.2017. na iznos od 73,48 eura do isplate,
- 15.05.2017. na iznos od 62,88 eura do isplate,
- 15.06.2017. na iznos od 74,49 eura do isplate,
- 15.07.2017. na iznos od 70,27 eura do isplate,
- 15.08.2017. na iznos od 64,85 eura do isplate,
- 15.09.2017. na iznos od 97,52 eura do isplate,
- 15.10.2017. na iznos od 64,64 eura do isplate,
- 15.11.2017. na iznos od 69,44 eura do isplate,
- 15.12.2017. na iznos od 83,52 eura do isplate,
- 15.01.2018. na iznos od 73,11 eura do isplate,
- 15.02.2018. na iznos od 64,64 eura do isplate,
- 15.03.2018. na iznos od 67,17 eura do isplate,
- 15.04.2018. na iznos od 84,19 eura do isplate,
- 15.05.2018. na iznos od 65,48 eura do isplate,
- 15.06.2018. na iznos od 74,23 eura do isplate,
- 15.07.2018. na iznos od 61,87 eura do isplate,
- 15.08.2018. na iznos od 79,71 eura do isplate,
- 15.09.2018. na iznos od 103,00 eura do isplate,
- 15.10.2018. na iznos od 50,98 eura do isplate,
- 15.11.2018. na iznos od 78,61 eura do isplate,
- 15.12.2018. na iznos od 65,93 eura do isplate,
- 15.01.2019. na iznos od 75,85 eura do isplate,
- 15.02.2019. na iznos od 83,67 eura do isplate,
- 15.03.2019. na iznos od 60,35 eura do isplate,
- 15.04.2019. na iznos od 63,91 eura do isplate,
- 15.05.2019. na iznos od 73,34 eura do isplate,
- 15.06.2019. na iznos od 68,58 eura do isplate,
- 15.07.2019. na iznos od 64,68 eura do isplate,
- 15.08.2019. na iznos od 77,89 eura do isplate,
- 15.09.2019. na iznos od 76,87 eura do isplate,
- 15.10.2019. na iznos od 48,41 eura do isplate,
- 15.11.2019. na iznos od 64,68 eura do isplate,
- 15.12.2019. na iznos od 91,16 eura do isplate,
- 15.01.2020. na iznos od 60,09 eura do isplate,
- 15.02.2020. na iznos od 82,79 eura do isplate,
- 15.03.2020. na iznos od 62,54 eura do isplate,
- 15.04.2020. na iznos od 0,00 eura do isplate,
- 15.05.2020. na iznos od 45,77 eura do isplate,
- 15.06.2020. na iznos od 45,51 eura do isplate,
- 15.07.2020. na iznos od 51,14 eura do isplate,
- 15.08.2020. na iznos od 66,08 eura do isplate,
- 15.09.2020. na iznos od 66,10 eura do isplate,
- 15.10.2020. na iznos od 55,23 eura do isplate,
- 15.11.2020. na iznos od 69,04 eura do isplate,
- 15.12.2020. na iznos od 54,46 eura do isplate,
- 15.01.2021. na iznos od 93,51 eura do isplate,
- 15.02.2021. na iznos od 31,18 eura do isplate,
- 15.03.2021. na iznos od 36,56 eura do isplate,
- 15.04.2021. na iznos od 54,43 eura do isplate,
- 15.05.2021. na iznos od 34,65 eura do isplate,
- 15.06.2021. na iznos od 41,59 eura do isplate,
- 15.07.2021. na iznos od 9,15 eura do isplate,
- 15.08.2021. na iznos od 40,72 eura do isplate,
- 15.09.2021. na iznos od 36,38 eura do isplate,
- 15.10.2021. na iznos od 25,04 eura do isplate,
- 15.11.2021. na iznos od 73,62 eura do isplate,
- 15.12.2021. na iznos od 56,11 eura do isplate,
- 15.01.2022. na iznos od 41,34 eura do isplate,
u roku od 15 dana, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima.
II/ Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima.
III/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.515,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. travnja 2025. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
IV/ Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. travnja 2025. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
Obrazloženje
1. Tužiteljica TE (dalje u tekstu: tužiteljica) u tužbi od 3. ožujka 2022. navodi da je zaposlena kod tuženika Sveučilište u Zagrebu – Studentski centar u Zagrebu (dalje u tekstu: tuženik) na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme počevši od 7. srpnja 2014. Tužbom potražuje razliku plaće za smjenski rad i rad u drugoj smjeni za razdoblje od veljače 2017. do prosinca 2021. Tužiteljica ističe da je prema odredbi čl. 44 st. 3 t. 2 Kolektivnog ugovora propisano uvećanje plaće za rad u smjenama od 5%, dok je odredbom čl. 16 Pravilnika o plaćama tuženika propisano dodatno uvećanje plaće za rad u drugoj smjeni do 10%. Prema ugovoru o radu tužiteljica svoj rad obavlja u smjenama. Suprotno obvezi iz Kolektivnog ugovora i Pravilnika o plaćama, tuženik tužiteljici obračunava samo dodatak za sate rada u drugoj smjeni i to za 5%, iako tužiteljici pripada pravo na dodatak u iznosu od 10% za sate rada u drugoj smjeni. Tužiteljica predlaže da tuženik sačini izračun razlike plaće na način da se primijeni uvećanje plaće od 5% za smjenski rad te još od 10% za sate rada odrađene u drugoj smjeni, odnosno podredno predlaže da se isto utvrdi na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka. Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iz podneska tužiteljice od 8. rujna 2023. tužiteljica traži isplatu ukupnog iznosa od 3.667,51 eura sve uvećano za zakonske zatezne kamate.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu prije svega ističe prigovor neurednosti tužbe smatrajući da je tužiteljica bila dužna podnijeti tužbu sa tužbenim zahtjevom u konkretnom iznosu. Protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti smatrajući istu neosnovanom. Ističe da je tuženik čitavo vrijeme tužiteljici isplaćivao plaću kako je to propisano čl. 44 Kolektivnog ugovora i to s uvećanjem od 5% za rad u drugoj smjeni. Navodi da se odredbe Pravilnika o plaćama kojima je propisano uvećanje od 10% odnose samo na radnike koji ne rade u smjenama, već isključivo popodne. Nesporno je to da je tužiteljica obavljala rad samo povremeno u drugoj smjeni, a nikada u trećoj smjeni. Treća smjena konstitutivna je sastavnica smjenskog rada te stoga radnicima koji ne rade u trećoj smjeni ne pripada uvećanje plaće po osnovi smjenskog rada već samo po osnovi rada u popodnevnoj smjeni. Stoga tužiteljici pripada pravo na uvećanje plaće u djelomičnom iznosu, a ne za puni opseg smjenskog rada, jer tužiteljica nije obavljala rad u trećoj smjeni. Isto tako ističe da je tužiteljica provela velik broj sati u pripravnosti, što se ne smatra radnim vremenom, te za te sate ne može ostvariti pravo na dodatak smjenskog rada. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti.
3. Tijekom postupka sud je izveo sljedeće dokaze: izvršen je uvid u ugovore o radu (str. 6-7, 8-9 spisa), u Pravilnik o plaćama i drugim primanjima radnika tuženika (str. 10-18 spisa), u Kolektivni ugovor za radnike tuženika (str. 19-27 spisa), u isplatne liste (str. 28-94 spisa), izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Centar za financijska vještačenja d.o.o. o čemu u spisu prileži pisani nalaz i mišljenje (str. 185- 193 spisa), pisano očitovanje vještaka (str. 221 spisa), usmeno očitovanje vještaka (str. 271 spisa) te dodatni izračun sudskog vještaka (str. 274-278 spisa).
4. Na temelju svih izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan iz sljedećih razloga.
5. Među strankama nije sporno to da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na neodređeno vrijeme na radnom mjestu blagajnice u restoranu. Sukladno odredbi čl. 6 ugovora o radu od 7. srpnja 2014. rad tužiteljice obavlja se u smjenama na način da je organiziran u šest radnih dana tjedno. Istovjetno je propisano i odredbom čl. 6 ugovora o radu od 17. veljače 2021.
6. Uvidom u isplatne liste tužiteljice koje se odnose na utuženo razdoblje je razvidno da je tuženik primijenio samo uvećanje plaće na određen broj sati smjenskog rada s uvećanjem od 5%. Uvećanje plaće od 5% prema isplatnim listama tuženik je primijenio samo na dio ostvarenog fonda radnih sati u pojedinom mjesecu. Iz navedenih isplatnih lista proizlazi da tuženik nije primijenio nikakvo uvećanje plaće za rad u prvoj smjeni, dok je za rad u drugoj smjeni primijenio uvećanje plaće u visini od 5%.
7. Prema odredbi čl. 16 st. 4 i 5 Pravilnika o plaćama i drugim primanjima radnika Studentskog centra u Zagrebu (dalje u tekstu: Pravilnik) radom u smjenama (smjenski rad) smatra se svakodnevni redovan rad radnika prema utvrđenom radnom vremenu tuženika što radnici obavljaju naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca u prijepodnevnom (prva smjena), poslijepodnevom (druga smjena) ili noćnom (treća smjena) dijelu dana. Rad u prvoj smjeni traje od 6,00 do 14,00 sati, u drugoj smjeni od 14,00 do 22,00 sati i u trećoj smjeni od 22,00 do 6,00 sati.
8. Sukladno odredbi čl. 16 st. 1 Pravilnika osnovna plaća radnika uvećava se za rad u drugoj smjeni u visini od 10%.
9. Nadalje, prema odredbi čl. 44 st. 3 Kolektivnog ugovora za Studentski centar u Zagrebu (dalje u tekstu: Kolektivni ugovor) osnovna plaća radnika uvećava se za smjenski rad u visini od 5%.
10. Imajući u vidu citirane odredbe Pravilnika i ugovora o radu, kao i činjenicu da je tužiteljica u cijelom utuženom razdoblju radila u smjenama, a što je razvidno iz njezinih isplatnih lista, za zaključiti je da je tužiteljica svoj rad obavljala u cijelosti u smjenama, znači u režimu smjenskog rada i to u prvoj smjeni ako je radila od 6,00 do 14,00 sati, odnosno u drugoj smjeni ako je radila od 14,00 do 22,00 sata.
11. Sukladno prijedlogu tužiteljice sudski vještak Centar za financijska vještačenja d.o.o. sačinio je izračun potraživanja tužiteljice na način da je uvećanje plaće u visini od 5% primijenio na čitav opseg rada tužiteljice, kao uvećanje plaće za režim smjenskog rada, dok je u odnosu na sate rada u drugoj smjeni primijenio uvećanje plaće od 10%. Iako je prema zadatku suda sudski vještak trebao sačiniti izračun na način da se dodatak od 5% obračuna za sate rada u prvoj smjeni, a 10% za sate rada u drugoj smjeni, tužiteljica je u podnesku od 6. ožujka 2023. predložila da se taj zadatak korigira na način da se uvećanje plaće od 5% koje je predviđeno odredbom čl. 44 Kolektivnog ugovora primijeni za sve sate rada, znači i za sate u prvoj i u drugoj smjeni, jer se to uvećanje odnosi na režim smjenskog rada, te da se potom sati rada u drugoj smjeni uvećaju za 10% sukladno odredbi čl. 16 Pravilnika. Sudski vještak je na taj način primijenio uvećanje plaće, odnosno vještak je osnovnu plaću tužiteljice za sve sate rada uvećao za 5%, a sate koji su odrađeni u drugoj smjeni uvećao je za 10%, pri čemu je vidljivo da je vještak uzeo u obzir činjenicu da su sati rada u drugoj smjeni već ranije uvećani za 5%.
12. Tuženik je prigovorio izračunu sudskog vještaka navodeći da isti nije sačinjen u skladu sa zadatkom suda, a ujedno da nema osnove da se cijeli iznos osnovne plaće uveća za 5% te potom još i sati rada u drugoj smjeni za 10%, budući da na taj način dolazi do kumulacije dodataka, a tuženik kao poslodavac je dužan sukladno odredbi čl. 9 st. 3 Zakona o radu primijeniti pravo koje je najpovoljnije za radnika. U ovom slučaju to je odredba Pravilnika o radu, s time da se ti dodatci ne mogu primijeniti kumulativno već se međusobno isključuju.
13. Na prigovor tuženika očitovao se sudski vještak u svom dopisu od 28. lipnja 2024. u kojem ponovno navodi da je primijenio uvećanje plaće od 5% na osnovnu plaću, dok je za sate rada u drugoj smjeni plaću uvećao za 10%, te ujedno da nije primijenio uvećanja plaće za sate pripravnosti, budući da je pretpostavio da u tim satima nije bilo rada, odnosno da se radilo o pripravnosti.
14. Iz navedenog očitovanja sudskog vještaka proizlazi da je sudski vještak sukladno argumentaciji tužitelja uvećanje plaće iz odredbe čl. 44 Kolektivnog ugovora primijenio na svu plaću tužiteljice, dok je uvećanje iz čl. 16 Pravilnika primijenio samo na sate koji su odrađeni u drugoj smjeni. Tužiteljica navodi da unatoč postojanju Kolektivnog ugovora i Pravilnika o plaćama koji reguliraju istu materiju, ne dolazi do primjene odredbe čl. 9 st. 3 Zakona o radu, već je tuženik kao poslodavac pristao na to da se ti akti paralelno primjenjuju na plaću tužiteljice, odnosno oni se ne isključuju već se primjenjuju jedan uz drugoga. Naime, u spornom razdoblju bili su na snazi i Pravilnik o plaćama tuženika koji propisuje pravo na dodatak od 10% za rad u drugoj smjeni, ali i Kolektivni ugovor za Studentski centar u Zagrebu koji propisuje pravo radnika na dodatak od 5% za smjenski rad, dakle na cjelokupan smjenski rad. Po stavu suda navedena odredba Pravilnika i Kolektivnog ugovora se međusobno ne isključuju, odnosno tužiteljica na temelju Kolektivnog ugovora ima pravo na dodatak za smjenski rad od 5% za sate odrađene u režimu smjenskog rada (pri čemu iz ugovora o radu tužiteljice nedvojbeno proizlazi da je cijelo vrijeme radila u režimu smjenskog rada), a za rad u drugoj smjeni, sukladno Pravilniku o plaćama taj dodatak iznosi 10%. S obzirom da se pravo na isplatu dodataka koje je predviđeno Kolektivnim ugovorom i Pravilnikom međusobno ne isključuju tužiteljica ima pravo na primjenu tih dodataka za čitavo vrijeme svog rada, odnosno kako za prvu tako i za drugu smjenu. Naime, nema mjesta isključenju primjene odredbe čl. 44 Kolektivnog ugovora i dodatka na plaću koji je tamo predviđen za sate rada koji su odrađeni u drugoj smjeni. Kolektivni ugovor predviđa pravo na uvećanje plaće za smjenski rad, odnosno za režim smjenskog rada, u kojem režimu je tužiteljica odradila čitavo svoje radno vrijeme. Dodatno tužiteljica ima pravo na uvećanje plaće za rad u drugoj smjeni na temelju odredbe čl. 16 Pravilnika odnosno u visini od 10% za te sate rada. Sud je suglasan s argumentacijom tužiteljice da se ovdje ne radi o konkurirajućim pravnim izvorima, već da se ti pravni izvori mogu i trebaju primijeniti jedan pored drugoga, i to odredba čl. 44 Kolektivnog ugovora za sve radnike koji rade u režimu smjenskog rada, dok se odredba čl. 16 Pravilnika primjenjuje u ovom slučaju samo na sate koji su odrađeni u drugoj smjeni.
15. Slijedom navedenog sud je prihvatio izračun sudskog vještaka koji je sačinjen u skladu sa navodima tužiteljice iz tužbe te je utvrdio osnovanim potraživanje tužiteljice koje se odnosi na primjenu dodatka na plaću iz čl. 44 Kolektivnog ugovora, odnosno čl. 16 Pravilnika te je donio presudu kao pod točkom I/ izrijeke.
16. Odluka o kamati temelji se na odredbi čl. 29 st. 1 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Visina stope zatezne kamate određena je sukladno odredbi čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima koja je propisana za ostale odnose. Dospijeće tražbine tužiteljice utvrđeno je sukladno odredbi čl. 92 st. 4 Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23).
17. Odbijen je zahtjev tužiteljice u dijelu isplate zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema odredbi čl. 24. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine broj 115/16, 106/18) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijeva tek s isplatom neto iznosa plaće što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate, jer do trenutka isplate u potpunosti nije dospjela na naplatu bruto razlika plaće.
18. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP- a koja propisuje da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje je protivna stranka imala, ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Budući da je zahtjev tužiteljice odbijen u neznatnom dijelu u odnosu na ukupno potraživanje tužiteljice (u dijelu zateznih kamata), sud je odredio da cjelokupni trošak pada na teret tuženika. Visina troška tužiteljice određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), budući da je tužiteljica zastupana po odvjetniku.
19. Trošak tužiteljice odnosi se na trošak za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7/1), za sastav četiri obrazložena podneska od 30.3.2022., 6.3.2023., 8.9.2023. i 28.11.2024. iznos od 200,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8/1), za zastupanje na četiri ročišta iznos od 200,00 eura za svako ročište (Tbr. 9/1), što ukupno iznosi 1.800,00 eura, kojem iznosu valja pridodati iznos od 450,00 eura na ime 25% PDV-a (Tbr. 46) te iznos od 265,45 eura na ime troška financijskog vještačenja, što sveukupno iznosi 2.515,45 eura koji trošak je tuženik dužan naknaditi tužiteljici.
20. Nije osnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka koji se odnosi na trošak za sastav podnesaka od 20.12.2022., 22.10.2024. i 21.1.2025. u iznosu od 200,00 eura za svaki uvećano za PDV, budući da trošak tih podnesaka nije bio potreban za vođenje ove parnice, jer istima tužiteljica dostavlja sudsku praksu, što je mogla učiniti i na ročištu. Isto tako nije bio potreban trošak za sastav podneska od 28.2.2023. u iznosu od 200,00 eura uvećano za PDV, budući da tim podneskom tužiteljica obavještava sud o uplati predujma, koju činjenicu sud provjerava uvidom u eSpis aplikaciju, te stoga trošak tog podneska nije bio potreban. Ukupno nije priznat trošak tužiteljice u iznosu od 1.000,00 eura.
21. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3 ZPP-a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.
U Zagrebu, 10. travnja 2025.
Sutkinja:
Ida Vrančić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, računajući od dana primitka pisanog otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
1. tužiteljica po pun.
2. tuženik po pun.