Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-768/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sucu toga suda Borisu Mimica kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Ivani Mandić, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ivana Mandić i Mirela Džoja Petrlić, Osijek, protiv tuženika OTP Leasing d.o.o. Zagreb, Petrovaradinska ulica 1, [osobni identifikacijski broj], zastupan po puunomoćnici Ivani Topić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Eterović, Šarac i Topić jtd., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1151/2024-6 od 12. veljače 2025., dana 10. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1151/2024-6 od 12. veljače 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskom rješenjem odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

" Odbija se kao neosnovan tuženikov prigovor stvarne i mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Osijeku.".

2. Protiv tog rješenja žali se tuženi zbog svih žalbenih razloga propisani odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 -dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači u skladu s žalbenim razlozima podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U odgovoru na žalbu tužitelj u cijelosti osporio žalbene navode predlažući da se ista odbije kao neosnovana te zatražio naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijanu odluku suda prvog stupnja kao i postupak koji je prethodio ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje pazi po službenoj dužnosti.

5. Isto tako sud prvog stupnja je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te pravilno primijenio materijalno pravo.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnosti odredbe čkanka 5. ugovora o operativnom leasingu broj 1001510 i čl. 6.5, 7.1, 7.2. i 7.3. Općih uvjeta ugovora o operativnom leasingu OL-POK-01, te isplate.

7. Tuženik je u odgovoru na tužbu istakao prigovor stvarne i mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda uz obrazloženje kako je tužitelj odvjetnik radi čega je stvarno nadležan trgovački sud te kako su stranke kao sudionici predmetnog ugovora u slučaju spora sporazumno ugovorili nadležnost suda u Zagrebu, tako da je u ovom slučaju za suđenje stvarno mjesno nadležan Trgovački sud u Zagrebu.

8. Prema članku 1. stavak 1. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07 i 146/08 – dalje ZTD/08), trgovac, pravna ili fizička osoba koja samostalno i trajno obavlja gospodarsku djelatnost radi ostvarenja dobiti proizvodnjom, prometom robe i pružanjem usluga na tržištu a kojim zakonom nije drugačije određeno. Odredbom iz članka 1. stavak 2. propisano je kako se trgovcima u smislu gore citirane odredbe smatraju osobe koje se bave slobodnim zanimanjem uređenim posebnim propisima, samo ako je to tako određeno tim propisima. U ovom slučaju tužitelj je odvjetnik a Zakon o odvjetništvu (Narodne novine broj 9/94, 117/08, 50/09, 75/09 i 18/11) nije propisano kako se odvjetnik smatra trgovcem ili pravnom osobom, već je taj status propisan za odvjetnička društva, odnosno za slučaj kad dva ili više odvjetnika koja su upisana u imeniku odvjetnika Komore, osnivaju odvjetnički ured sa svojstvom pravne osobe kako to propisuju odredbe članka 27. stavak 1. tog zakona. Dakle, tužitelj nema subjektivitet pravne osobe već status fizičke osobe u ovoj pravnoj stvari.

9. Sud prvog stupnja napominje kako iz sadržaja predmetnog ugovora proizlazi da tuženik ima poslovnicu u Osijeku, stoga je sud prvog stupnja uzeo u obzir odredbu članka 46. stavak 1. ZPP-a kojim je propisano kako je za suđenje nadležan sud koji je opće mjesno nadležan za tuženika ukoliko zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost kojeg drugog suda.

10. Sud prvog stupnja posebno uzima u obzir i odredbu članka 59. ZPP po kojoj za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta pored suda opće mjesne nadležnosti, nadležan je sud na čijem području se ta poslovna jedinica nalazi.

11. Slijedom navedenog sud prvog stupnja zaključuje da je tužitelj podnošenjem tužbe pred prvostupanjskim sudom iskoristio mogućnosti izbora stoga je stvarno nadležan Općinski sud u Osijeku ujedno i mjesno nadležan za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.

12. Sud prvog stupnja pravilno je odbio prigovor nenadležnosti.

13. Naime, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužitelj nije trgovac pa je za rješavanje ovog spora nadležan općinski sud a ne trgovački. U odnosu na žalbene navode tuženika o tome da je predmet operativnog leasinga motorno vozilo koje tužitelj koristi kao odvjetnik u profesionalne svrhe treba istaknuti da tuženik ove navode nije dokazao niti oni proizlaze iz dosadašnjeg utvrđenja. Tužitelj se kao odvjetnik bavi pružanjem odvjetničkih usluga a okolnost da se pritom eventualno koristi motornim vozilom koji je predmet operativnog leasinga nije pravno odlučno za zaključak da nije trgovac u smislu nadležnosti u ovom sporu za zaštitu potrošača.

14. Isto tako tužitelj u ovom sporu ima status potrošača jer je riječ o fizičkoj osobi koji je sklopio pravni posao izvan svoje poslovne djelatnosti, a okolnost da eventualno koristi motorno vozilo koje je predmet operativnog leasinga nije pravno odlučno za zaključak da potrošač u smislu propisa o zaštiti potrošača u ovom sporu za zaštitu potrošača.

15. Kako je predmetni ugovor sklopljen 2007., mjerodavne su odredbe Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. (Narodne novine, broj: 96/2003. - dalje: ZZP). Prema odredbi čl. 81. ZZP-a ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje, odredbom čl. 83. ZZP-a propisano je da prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i poslije sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe kao i neki drugi ugovor, koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor. Prema odredbi čl. 87.st.1. ZZP-a nepoštena ugovorna odredba je ništava.

16. Obzirom da je ugovor o kreditu sklopljen na unaprijed formuliranom obrascu, da se o odredbama ugovora nije pregovaralo, tužitelj kao potrošač nije imao ikakav utjecaj na sadržaj ugovora, pa niti na odredbu o mjesnoj nadležnosti, to je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je donio osporavano rješenje.

17. Imajući u vidu udaljenost tužiteljevog boravišta od sjedišta tužene, tužena s mrežom poslovnica i zaposlenika u cijeloj Republici Hrvatskoj, ima adekvatnu mogućnost angažiranja punomoćnika za zastupanje i u mjestu gdje je tužitelji pokrenuo spor u kojem tuženik ima svoju poslovnicu, što znači da sporna odredba uzrokuje znatnu procesnopravnu neravnotežu stranaka i da među njima nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula u smislu odredbi čl. 70. st. 1. do 4. ZZP-a.

18. Dakle, kako je prorogacijska klauzula ništetna, mjesno nadležan mogao bi biti (i) sud nadležan prema prebivalištu tužitelja kako to obrazlaže i sud prvog stupnja te je riječ o izbornoj (elektivnoj) mjesnoj nadležnosti.

19. Pri tome treba istaknuti da i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu Gr 1- 143/19 (odluka od 11. prosinca 2019) pravno shvaćanje prema kojem je za spor u svezi s Ugovorom o kreditu u smislu odredbe čl. 19.l st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju mjesno nadležan sud prebivališta potrošača zauzeo je u istovjetnom predmetu u pogledu vremenskih granica važenja tog Zakona pa je ovdje pravno neodlučno što Zakon o potrošačkom kreditiranju nije bio na snazi u vrijeme zaključenja ugovora.

20. Slijedom navedenog valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu tuženika i primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a potvrditi pobijano rješenje, čime je odlučeno kao u izreci.

21. Zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu odbijen je kao neosnovan primjenom čl. 155. ZPP-a jer nije bio potreban za vođenje ovog spora.

U Splitu, 10. travnja 2025.

Sudac

Boris Mimica