Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž Ob-74/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud u vijeću sastavljenom od sudaca i to Nediljke Radić kao predsjednice vijeća, te Miha Mratovića (suca izvjestitelja) i mr. sc. Zrinke Tironi kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KĆ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Safeta Ramić-Pozderac, odvjetnica u Zagrebu, protiv tužene RĆ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Radomir Glumičić, odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Radomir Glumičić i Anja Lubin iz Zagreba, radi utvrđenja prestanka bračne zajednice, odlučujući o tužiteljičinoj žalbi protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 20. veljače 2025. godine pod poslovnim brojem P Ob – 843/2022, u sjednici vijeća održanoj 10. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužiteljičina žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 20. veljače 2025. pod poslovnim brojem P Ob- 843/2022.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je presudu koja u izreci glasi:
"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
"Utvrđuje se da je bračna zajednica pok. VĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], preminulog **.**.2022. godine i tužene RĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], trajno prestala dvije godine prije smrti pok. VĆ, krivnjom tužene RĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], te da tužena RĆ, OIB [osobni identifikacijski broj] nema pravo na nasljedstvo iza pok. VĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], preminulog **.**.2022. godine.", kao neosnovan.
II Nalaže se tužiteljici da nadoknadi tuženoj trošak parničnog postupka u iznosu od 3.000,00 EUR, u roku od 15 dana."
2. Protiv prvostupanjske presude pravovremeno se žali tužiteljica osporavajući presudu u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. Stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 – u daljnjem tekstu ZPP) predlažući da se presuda ukine te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili podredno da se presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev kao osnovan.
3. Tužena nije podnijela odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet postupka jest tužiteljičin zahtjev na utvrđenje kako je trajno prestala bračna zajednica između tužiteljičinog sina pok. VĆ preminulog **.**.2022. I tužene, dvije godine prije smrti VĆ tuženičinom krivnjom.
6. Tužiteljica je kao zakonska nasljednica, jer u braku sad pok. VĆ i tužena nisu imali djece upućena u parnicu da dokazuje ostvarenje pretpostavaka iz odredbe članka 25 stavak 2. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine 48/03, 163/03 i 25/05).
7. Citiranom odredbom ZN-a je propisano da bračni drug nema pravo na nasljedstvo, između ostaloga, ako je njegova zajednica života sa ostaviteljem bila trajno prestala njegovom krivnjom ili u sporazumu sa ostaviteljem.
8. Prvostupanjski sud je povezao odredbu članka 25 stavak 2. ZN-a s odredbom čl. 51. Obiteljskog zakona (Narodne novine 103/15 i 156/23) kojom je, između ostaloga, propisano da će sud razvesti brak ako je od prestanka bračne zajednice protekla godina dana.
9. Naime, kako se navedena odredba Zakona o nasljeđivanju odnosi isključivo na pravo bračnih drugova na nasljeđivanje, tada se trajnost prestanka bračne zajednice može tumačiti samo sukladno ObZ-u, koji o pitanju postojanja bračne zajednice predstavlja lex specialis, a iz navedene zakonske odredbe jasno proizlazi kako se trajnim prestankom bračne zajednice smatra prestanak koji traje najmanje godinu dana, ovo sve jer zajednica života predstavlja pravni standard bračne zajednice
10. Stoga je prvostupanjski sud zaključio u primjeni odredbe članka 25 stavak 2. ZN-a kako bračni drug nema pravo na nasljedstvo ako su ispunjene predviđene kumulativne pretpostavke, odnosno da je zajednica života sa ostaviteljem bila trajno prestala najmanje godinu dana prije njegove smrti i to njegovom krivnjom ili u sporazumu sa ostaviteljem.
11. Sud je na temelju iskaza svjedoka zaključio je bračna zajednica pok. VĆ i tužene sigurno prestala prije njegove smrti.
12. Međutim po prvostupanjskom sud nisu se ostvarile kumulativne pretpostavke i to da je do prestanka bračne zajednice došlo prije više od godine dana od smrti pok VĆ s jedne strane, te da s druge strane nije dokazano kako je do prestanka bračne zajednice pok. VĆ i tužene došlo njenom krivnjom ili u sporazumu sa ostaviteljem.
13. Kao prvo s obzirom na tužiteljičine žalbene navode valja istaći kako ovaj sud prihvaća pravno stajalište da je OBZ lex specialis u odnosu na ZN po pitanju definicije bračne zajednice kao i prestanka iste.
14. Valja ipak napomenuti kako je normu iz odredbe članka 25 stavak 2. ZN-a u praktično neizmijenjenom obliku poznavao i ranije važeći Zakon o nasljeđivanju (Narodne novine broj 52/71, 47/78 i 56/00) i to u odredbi članka 27 stavak 2.
15. Ranije važeći Zakon o nasljeđivanju je u biti savezni zakon koji je stupio na snagu 11. srpnja 1955. I kao takav je preuzet u hrvatski pravni sustav na temelju ustavnopravnih promjena po kojim je dio zakonodavne nadležnosti prebačen na tadašnje republike.
16. Kroz vrijeme početka važenja norme o gubitku prava bračnog druga da naslijedi izmijenio se čitav niz obiteljsko pravnih propisa koji su regulirali razvod (rastavu) braka i definirali zajednicu života.
17. Preljub kao poseban razlog za razvod braka predviđao je Osnovni zakon o braku (Narodne novine broj 52/71), dok je Zakon o braku i porodičnim odnosima propisivao kako bračni drug koji je sam izazvao poremećenost bračnih odnosa može tražiti razvod braka samo ako su od prestanka zajedničkog života bračnih drugova protekle dvije godine, ali u tom slučaju sud će udovoljiti zahtjevu za razvod braka ako utvrdi da ne postoje izgledi da se uspostavi zajednički život bračnih drugova.
18. Krivnja jest na kraju otpala kao razlog za razvod braka, ali je ipak i sada važeći OBZ predvidio u odredbi članka 299 mogućnost sudu da odbije zahtjev za uzdržavanje ili da donese odluku o prestanku uzdržavanja bračnog druga ako bi uzdržavanje predstavljalo očitu nepravdu za drugog bračnog druga koji bi trebao plaćati uzdržavanje.
19. Ovaj sud zaista smatra kako osnovano tužiteljica navodi da razlozi koje prvostupanjski sud iznosi glede vremena prestanka bračne zajednice odnosno da tužiteljica nije dokazala kako je od prestanka bračne zajednice do smrti sada pok. VĆ proteklo više od jedne godine nisu valjani, odnosno da je počinjena bitna povreda postupka po odredbi članka 354 stavak 2. točka 11. ZPP-a. Međutim ta povreda niti ne dovodi do ukidanja presude ne samo zbog mogućnosti primjene odredbe članka 373a ZPP-a već zbog činjenice da za gubitak prava na nasljeđivanje treba biti ostvarena druga pretpostavka i to krivnja ili sporazum
20. Naime, ovaj sud prihvaća činjenično-pravni zaključak prvostupanjskog suda o nepostojanju druge pretpostavke i to da je krivnjom tužene ili u sporazumu sa ostaviteljem došlo do prestanka bračne zajednice.
21. Kako to iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi tužena je otišla raditi sezonske poslove, njegovati majku ili slično, a ne proizlazi da je zasnovala zajednicu s nekom trećom osobom (konkubinat) ili da je imala namjeru dovesti do razvoda braka.
22. Krivnja u sebi sadržava namjeru (dolus) i nehaj (culpu) no po pravnom shvaćanju ovog suda odredbu članka 25 stavak 2. ZN-a valja tumačiti restriktivno te se nehaj ni ne može stavljati na teret bračnom drugu, odnosno da zbog nehaja izgubi pravo na nasljeđivanje.
23. Kada postoji bilo kakva sumnja je li nastao gubitak prava bračnog druga na nasljeđivanje valja smatrati kako nije nastao gubitak tog prava (tako i Savezni Vrhovni sud u odluci Rev-287/61).
24. Stoga sam odlazak iz bračne zajednice kako se to navodi u žalbi ne znači automatski onaj stupanj krivnje koji bi dovodio do gubitka prava bračnog druga na nasljeđivanje.
25. Sporazuma između bračnih drugova u svezi zajednice očito nije bilo, pa zato nije ni došlo do gubitka prava na nasljeđivanje.
26. Prvostupanjski sud nije počinio povrede postupka na koje ovaj sud pazi na temelju odredbe članka 365 stavak 2. ZPP-a.
27. Odluka o troškovima postupka je pravilna jer je utemeljena na odredbi članka 154 stavak 1. ZPP-a.
28. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe članka 368 stavak 1. ZPP-a u svezi odredbe članka 373a ZPP-a odbiti tužiteljičinu žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Splitu, 10. travnja 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Nediljka Radić