1

                                                                              Poslovni broj: 60 Gž-1791/2023-4

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 60 Gž-1791/2023-4

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Niki Grospić Ivasović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A.–Z. d.o.o. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku I. S., odvjetniku u Z., protiv tuženice S. F. D. iz Z., OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne Službe u Zaboku poslovni broj P-652/2022-6 od 8. ožujka 2023., dana 7. studenog 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tuženice S. F. D. kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne Službe u Zaboku poslovni broj P-652/2022-6 od 8. ožujka 2023.

 

 

Obrazloženje

 

1. Predmetnom je presudom:

 

- pod točkom I. izreke naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 44,46 EUR–a[1] (334,98 kn) na ime troškova izobrazbe za čuvara i zaštitara, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 21. srpnja 2022. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana,

- pod točkom II. izreke naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 212,36 EUR–a (1.600,02 kn) na ime troškova izobrazbe za čuvara i zaštitara, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 21. srpnja 2022. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana,

- pod točkom III. izreke naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 92,91 EUR–a (700,03 kn) na ime troška za izdavanje rješenja kojim se dopušta obavljanje poslova privatne zaštite – zaštitara, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 21. srpnja 2022. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana,

- pod točkom IV. izreke naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 108,83 EUR–a (819,98 kn) na ime naknade za polaganje stručnog ispita, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 21. srpnja 2022. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana,

- pod točkom V. izreke naloženo tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 109,50 EUR–a (825,03 kn) u roku od 15 dana.

 

2. Protiv navedene presude žali se tuženica u cijelosti ne navodeći pri tome konkretno žalbene razloge propisane odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući u bitnom da se ista preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti.

 

3. Žalba je neosnovana.

                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                     4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženica isplati:

 

- iznos od 335,00 kn na ime troškova liječničkog pregleda, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana podnošenja tužbe pa do isplate,

- iznos od 1.600,00 kn na ime troškova izobrazbe za čuvara i zaštitara, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana podnošenja tužbe pa do isplate,

- iznos od 700,00 kn na ime troška za izdavanje rješenja kojim se dopušta obavljanje poslova privatne zaštite – zaštitara, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana podnošenja tužbe pa do isplate,

- iznos od 820,00 kn na ime naknade za polaganje stručnog ispita, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana podnošenja tužbe pa do isplate,

 

kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 825,00 kn.

 

5. Prilikom ispitivanja predmetne presude i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

 

6. Prvostupanjski sud je na temelju svih dokaza koji su izvedeni tijekom postupka, postupajući pritom sukladno odredbi iz čl. 8. ZPP–a, utvrdio u bitnom sljedeće:

 

- da su tužitelj kao poslodavac i tuženica kao radnik 24. veljače 2020. sklopili predugovor o radu radi obavljanja poslova radnog mjesta zaštitara (u daljnjem tekstu: Predugovor),

- da je odredbom iz čl. 4. st. 1. Predugovora ugovoreno da se stranke obvezuju sklopiti glavni Ugovor o radu u roku od 30 dana od dana kada radnik stekne dopuštenje za obavljanje poslova privatne zaštite – zaštitara, odnosno od kada obavijesti poslodavca o stjecanju tog dopuštenja, što predstavlja uvjet za obavljanje poslova tog radnog mjesta prema odredbama Zakona o privatnoj zaštiti (''Narodne novine'' broj 68/03, 31/10 i 139/10),

- da je odredbom iz čl. 4. st. 3. Predugovora ugovoreno da će stranke istodobno s Predugovorom sklopiti i Ugovor o financiranju i pohađanju stručne izobrazbe za poslove privatne zaštite – zaštitara u kojem će utvrditi prava i obveze u vezi s financiranjem i pohađanjem liječničkog pregleda, stručne izobrazbe, ispita i izdavanja rješenja za stjecanje dopuštenja za obavljanje poslova privatne zaštite – zaštitara sukladno Zakonu o privatnoj zaštiti (''Narodne novine'' broj 68/03, 31/10 i 139/10),

- da je odredbom iz čl. 6. Predugovora ugovoreno da se tuženica kao radnik obvezuje biti u radnom odnosu s tužiteljem kao poslodavcem najmanje dvije godine, a da se, ukoliko Ugovor o radu bilo koja strana otkaže iz bilo kojeg razloga prije isteka dvije godine od dana početka rada, tuženica obvezuje tužitelju nadoknaditi sve troškove koje je tužitelj imao vezano za stjecanje dopuštenja za obavljanje poslova privatne zaštite – zaštitara, (osobito troškove liječničkog pregleda, izobrazbe, stručnog ispita i izdavanja rješenja),

 

- da su tužitelj kao poslodavac i tuženica kao radnik 24. veljače 2020. sklopili i Ugovor o financiranju i pohađanju stručne izobrazbe za poslove privatne zaštite – zaštitara (u daljnjem tekstu: Ugovor o financiranju),

- da je odredbom iz čl. 2. st. 1. Ugovora o financiranju ugovoreno da se tužitelj obvezuje snositi troškove liječničkog pregleda, izobrazbe, stručnog ispita i izdavanja rješenja, a što je sve potrebno za stjecanje dopuštenja za obavljanje poslova privatne zaštite – zaštitara sukladno Zakonu o privatnoj zaštiti (''Narodne novine'' broj 68/03, 31/10 i 139/10),

- da se odredbom iz čl. 2. st. 2. Ugovora o financiranju tuženica obvezala pristupiti liječničkom pregledu, pohađati izobrazbu, pristupiti stručnom ispitu i položiti ispit te podnijeti zahtjev za izdavanje rješenja u svrhu stjecanja dopuštenja za obavljanje poslova privatne zaštite – zaštitara,

 

- da je tuženica obavila liječnički pregled za utvrđivanje zdravstvene sposobnosti i ishodila uvjerenje da je zdravstveno sposobna za obavljanje poslova privatne zaštite – zaštitara te ishodila rješenje ureda Z., službe (u sklopu ravnateljstva ministarstva) kojim joj se dopušta obavljanje poslova privatne zaštite – zaštitara,

 

- da su tužitelj kao poslodavac i tuženica kao radnik 13. kolovoza 2020. sklopili Ugovor o radu na neodređeno vrijeme (Ugovor o radu),

- da je odredbom iz čl. 3. st. 1. Ugovora o radu ugovoreno da se tuženica nalazi u radnom odnosu s tužiteljem od 23. travnja 2019., a da će od 1. rujna 2020. otpočeti s radom sukladno Ugovoru o radu,

- da je odredbom iz čl. 8. st. 1. Ugovora o radu ugovoreno da su stranke suglasne da je tužitelj financirao postupak stjecanja dopuštenja tuženici za obavljanje poslova privatne zaštite za koje je Ugovor o radu sklopljen te da je tuženica dužna biti u radnom odnosu s tužiteljem 2 (dvije) godine od dana početka rada,

- da je odredbom iz čl. 8. st. 2. Ugovora o radu ugovoreno da je tuženica, ako radni odnos prestane prije isteka roka iz čl. 8. st. 1. Ugovora o radu zbog bilo kojeg razloga, dužna tužitelju nadoknaditi sve troškove koje je tužitelj imao financirajući postupak iz čl. 8. st. 1. Ugovora o radu,

 

- da se tuženica 1. lipnja 2022. obratila tužitelju putem e-mail–a i zatražila raskid Ugovora o radu s danom 3. lipnja 2022.,

- da je tužitelj dopisom od 8. lipnja 2022. zatražio od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (u daljnjem tekstu: HZMO) da odjavi tuženicu s osiguranja s danom 3. lipnja 2022., a što je HZMO i učinio, navodeći da je razlog odjave redoviti otkaz radniku sukladno odredbama iz čl. 114. i čl. 115. Zakona o radu,

 

- da je cijena liječničkog pregleda tuženice iznosila 335,00 kn,

- da je cijena izobrazbe tuženice za zaštitara iznosila 1.600,00 kn,

- da je cijena izdavanja rješenja kojim se tuženici dopušta obavljanje poslova privatne zaštite – zaštitara iznosila 700,00 kn,

- da je cijena polaganja stručnog ispita od strane tuženice za obavljanje poslova privatne zaštite – zaštitara iznosila 820,00 kn,

- da su svi navedeni troškovi plaćeni od strane tužitelja.

 

7. Tuženica je u odgovoru na tužbu navela u bitnom sljedeće:

 

- da je raskid ugovora o radu zatražila zbog pritisaka odrade dvije prekovremene dvanaestosatne smjene, a koju nije bila u mogućnosti odrediti,

- da njezin pokušaj kompromisnog rješenja da prihvati jednu smjenu koordinatorica nije prihvatila te da je nastavila vršiti pritisak,

- da je predložila tužitelju mu isplati 2/3 zatraženog iznosa jer je kod njega odradila 2/3 vremena ugovorenog predugovorom o radu (najmanje dvije godine od početka rada),

- da je nezaposlena, da nema nikakvih primanja i da je u obvezi otplate kredita pa da nije u mogućnosti platiti traženi iznos.

 

8. Nadalje, odredbom iz čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – u daljnjem tekstu: ZOO) propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i da je odgovoran za njezino ispunjenje.

 

9. Odredbom iz čl. 65. st. 1. ZOO–a propisano je i da je na temelju obveze vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a da je dužnik dužan u cijelosti ispuniti je.

 

10. Kako je tužitelj financirao, odnosno platio trošak liječničkog pregleda tuženice, trošak izobrazbe tuženice za zaštitara, trošak izdavanja rješenja kojim se tuženici dopušta obavljanje poslova privatne zaštite – zaštitara te trošak polaganja stručnog ispita od strane tuženice za obavljanje poslova privatne zaštite – zaštitara, sve kako bi tuženica stekla dopuštenja za obavljanje poslova privatne zaštite za koje je Ugovor o radu sklopljen, a da je tužitelj na zahtjev tuženica otkazao istoj Ugovor o radu prije nego što su prošle 2 (dvije) godine radnog odnosa računajući od dana početka rada (1. rujan 2020.), tako je tuženica sukladno odredbama iz čl. 8. st. 1. i 2. Ugovora o radu dužna tužitelju naknaditi sve troškove koje je tužitelj imao financirajući postupak za stjecanje dopuštenja tuženici za obavljanje poslova privatne zaštite.

 

11. Slijedom toga, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je naložio tuženici da isplati tužitelju iznos od 335,00 kn na ime troška liječničkog pregleda, iznos od 1.600,00 kn na ime troška izobrazbe tuženice za zaštitara, iznos od 700,00 na ime troška izdavanja rješenja kojim se tuženici dopušta obavljanje poslova privatne zaštite – zaštitara te iznos od 820,00 kn na ime troška polaganja stručnog ispita od strane tuženice za obavljanje poslova privatne zaštite – zaštitara, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na svaki od navedenih iznosa od 21. srpnja 2022., kada je tužba u ovom predmetu podnesena pa do isplate, sve sukladno odredbama iz čl. 8. st. 1. i 2. Ugovora o radu, u svezi čl. 9. i čl. 65. st. 1. ZOO–a te čl. 29. st. 1. i 2. ZOO–a.

 

12. Pri tome valja dodati da ovaj drugostupanjski sud prilikom odlučivanja o žalbi tuženice protiv predmetne presude nije razmatrao žalbene navode tuženice, u kojima ona u bitnom ističe da ne duguje tužitelju predmetni iznos i dalje navodi razloge zbog kojih ona to smatra, a koji upućuju na to da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio odlučne činjenice na kojima se odluka o glavnom potraživanju tužitelja, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, temelji.

 

13. Naime, u ovom je predmetu, u smislu odredbe iz čl. 458. st. 1. ZPP–a, riječ o sporu male vrijednosti pa se predmetna presuda sukladno odredbi iz čl. 467. st. 1. ZPP–a ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, već samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a (osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP–a) te pogrešne primjene materijalnog prava.

 

14. Odluka prvostupanjskog suda o trošku parničnog postupka pod točkom V. izreke predmetne presude pravilna je i zakonita jer je donesena u smislu odredaba iz Tbr. 7. st. 1., Tbr. 42. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22), čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22 i 113/22), čl. 1. Zakona o sudskim pristojbama (''Narodne novine'' broj 118/18) te Tar. br. 1. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (''Narodne novine'' broj 53/19 i 92/21) u svezi čl. 154. st. 1. i 155. st. 1. ZPP–a.

 

15. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredaba iz čl. 368. st. 1. i 2. ZPP–a odlučiti kao u izreci ove odluke.

 

U Zagrebu 7. studenog 2023.

 

Sudac:

Nika Grospić Ivasović, v.r.