Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-321/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća te Nevena Cambja i Bruna Kleina, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sare Bušić kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv okrivljenika KP, zbog kaznenih djela iz članka 224. stavka 4., u vezi stavka 1. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 - odluka Ustavnog suda broj 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi okrivljenika KP, protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovnog broja K-1206/2020, od 19. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 10. travnja 2025., u prisutnosti okrivljenika KP i njegovog branitelja Vinka Ljubičića, odvjetnika u Splitu,

p r e s u d i o  j e

Žalba okrivljenika KP odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Splitu proglasio je krivim okrivljenika KP da bi počinio kazneno djelo prijevare iz članka 224. stavka 4., u vezi stavka 1. KZ/97, dva kaznena djela krivotvorenja isprave iz članka 311. stavka 2., u vezi stavka 1. KZ/97 i kazneno djelo ovjerovljavana neistinitog sadržaja iz članka 315. stavka 1. KZ797. Nakon toga sud je okrivljeniku utvrdio pojedinačne kazne zatvora za svako kazneno djelo i to za kazneno djelo iz članka 224. stavka 4., u vezi stavka 1. KZ/97, na temelju članka 224. stavka 4. KZ/97, kaznu zatvora od 7 (sedam) mjeseci, za kazneno djelo iz članka 311. stavka 2., u vezi stavka 1. KZ/97, na temelju članka 311. stavka 2. KZ/97 (točka 1. izreke), kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci, za kazneno djelo iz članka 311. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/97 (točka 2. izreke), na temelju članka 311. stavka 2. KZ/97 kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci i za kazneno djelo iz članka 315. stavka 1., na temelju te odredbe, kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci. Nakon toga, okrivljenik KP je, uz primjenu članka 60. KZ/97, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine pa je potom, na temelju članka 67 KZ/97, prema istome primijenjena uvjetna osuda na način da se izvršenje kazne odgađa, pod uvjetom da okrivljenik za vrijeme od 3 godine od pravomoćnosti presude ne počini neko novo kazneno djelo te pod daljnjim uvjetom da u roku od 18 mjeseci od pravomoćnosti presude oštećenoj BRA-MA Kreditnoj Uniji u stečaju, OIB: 96497966580, naknadi štetu u iznosu od 46.693,37 eura, sve na temelju rješenja o ovrsi Općinskog suda u Splitu OVR- 4661/10, od 17. svibnja 2011., a ako tu obvezu tijekom provjeravanja u roku koji joj je za to određen ne izvrši, upozorava se okrivljenik da sud može opozvati uvjetnu osudu, prema članku 69. stavku 5. KZ/97 i odredi izvršenje izrečene kazne.

2. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22 i 36/24, dalje u tekstu: ZKP/08), oštećenik je sa imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu.

3. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 (pravilno bi bilo članka 148. stavka 6. ZKP/08), okrivljenik je oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka (pri čemu je propušteno navesti da troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava).

4. Protiv ove presude žalbu je podnio okrivljeni KP, po svom branitelju Vinku Ljubičiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ljubičić-Vrdoljak & partneri u Splitu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni s posebnim obvezama, imovinskopravnom zahtjevu, kao i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se preinači osporavana presuda i okrivljenika oslobodi optužbe, a podredno da se ukine presuda i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. U žalbi je zatraženo da se, sukladno odredbi članka 475. stavka 2. (ispravno je stavka1.) ZKP/08, branitelj izvijesti o sjednici vijeća na kojoj će se raspravljati o žalbi.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Prije održavanja sjednice drugostupanjskog vijeća, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je, po obavljenom uvidu, vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

7. Sjednica drugostupanjskog vijeća je, na temelju odredbe članka 475. stavka 3. ZKP/08, održana u odsutnosti uredno izviještenog Županijskog državnog odvjetništva u Splitu. Branitelj okrivljenika je na sjednici vijeća iznio najvažnije dijelove žalbe te je ostao kod svih žalbenih navoda i prijedloga, a okrivljenik se suglasio s njegovim izlaganjem.

8. Žalba okrivljenika KP je neosnovana.

9. U svojoj žalbi okrivljenik ističe kako je u presudi počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka "iz članka 367. stavka 1. točke 11. ZKP-a" (ispravno bi bilo članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08) jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, posebno u odnosu na kazneno djelo pod točkom 2. izreke, a razlozi koji su navedeni pod točkom 1. da su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni. U nastavku žalbe citiraju se dijelovi rješenja drugostupanjskog suda kojima su ukidane ranije prvostupanjske presude, nakon čega se ističe kako je i u ovoj presudi prvostupanjski sud otklonio obranu okrivljenika jer je smatra nevjerodostojnom, nelogičnom i neživotnom te usmjerenom isključivo na izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti u ovom postupku te se ponovno citira uputa iz drugostupanjskog rješenja u pogledu toga što je prvostupanjski sud trebao u ponovljenom postupku napraviti.

9.1. Međutim, u ovom dijelu žalitelj gubi iz vida da je okrivljenik, za razliku od ranijih rasprava u ovom predmetu kada je negirao krivnju, prilikom očitovanja o optužnici na raspravi od 16. rujna 2024. (stranica 346 spisa), izričito izjavio kako se smatra krivim za sva kaznena djela koja mu se u ovom kaznenom postupku stavljaju na teret, upravo onako kako je to činjenično i pravno na raspravi zastupnica optužnice pročitala, nakon čega je iznio i obranu u kojoj je naveo kako se kaje zbog svega, kako mu je jako žao, a nakon provedenog vještačenja i sam da je svjestan kako iznos koji mu je vještačenjem određen mora vratiti oštećeniku, što on da je voljan napraviti.

9.2. U takvoj situaciji, promašeni su žalbeni navodi da bi u pobijanoj presudi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, s obzirom na to da je izreka presude u potpunosti razumljiva, nije proturječna sama sebi ni razlozima presude, u presudi su sadržani razlozi o svim odlučnim činjenicama, koji su razumljivi i nisu u znatnoj mjeri proturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza te se stoga presuda može u potpunosti ispitati.

9.3. Kod ovoga je za naglasiti i to kako, prema članku 459. stavku 7. ZKP/08, obrazloženje presude, u situaciji kada se okrivljenik o svim točkama optužbe očituje na način da se smatra krivim, kao što je to bio slučaj u ovom kaznenom postupku, sadrži samo one okolnosti koje je sud uzeo u obzir pri odmjeravanju kazne i primjeni uvjetne osude, radi čega je promašen žalbeni navod da prvostupanjski sud nije postupio po uputi iz rješenja drugostupanjskog suda o tome da je dužan dati razloge u odnosu na svoj zaključak u pogledu pitanja u kojim se radnjama okrivljenika ostvaruju zakonska obilježja svakog od kaznenih djela za koje je proglašen krivim. U situaciji kada je, kako je to već navedeno, okrivljenik u potpunosti priznao krivnju, više nije bilo potrebe da prvostupanjski sud obrazlaže u kojim radnjama okrivljenika se ostvaruju zakonska obilježja svakog od kaznenih djela, kao što je to propisano odredbom članka 459. stavka 7. ZKP/08. Stoga se okrivljenik neosnovano žali zbog žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

10. Ostali žalbeni razlozi dijelom se odnose na žalbenu osnovu pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a dijelom na žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona te u konačnici i na žalbenu osnovu odluke o kazni.

11. U odnosu na žalbenu osnovu pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, potrebno je naglasiti kako, prema odredbi članka 464. stavka 7. ZKP/08, žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ne može podnijeti okrivljenik u odnosu na točke optužbe za koje se izjasnio da se smatra krivim, osim ako je za dokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje saznao nakon donošenja presude, što ovdje nije bio slučaj. S obzirom na to da se, što je već i ranije navedeno, okrivljenik prilikom očitovanja o optužnici izjasnio na način da se smatra krivim u odnosu na sva kaznena djela koja su mu stavljena na teret, žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja je nedopuštena, radi čega ovaj drugostupanjski sud žalbene navode istaknute u sklopu te žalbene osnove nije ni uzeo u razmatranje.

12. U pogledu žalbene osnove povrede kaznenog zakona, okrivljenik u žalbi ističe kako se u konkretnom slučaju ne bi moglo raditi o počinjenju kaznenog djela krivotvorenja isprave iz članka 311. stavka 2., u vezi sa stavkom 1. KZ/97, u stjecaju s kaznenim djelo prijevare iz članka 224. stavka 4. KZ/97 jer da se "konkretna prijevara ne može ostvariti bez tih radnji, navođenja lažne svrhe pa zato krivotvorenje isprave, bez obzira što je tom radnjom ugrožen drugi zaštitni objekt, ne može biti izdvojeno kao samostalno kazneno djelo jer predstavlja samo jednu od radnji izvršenja kaznenog djela iz članka 224. stavka 4. KZ/97".

12.1. Nije međutim u pravu okrivljenik kada pobija prvostupanjsku presudu zbog naprijed navedenih razloga jer je krivotvorenje isprave posebno kazneno djelo, čije počinjenje je okrivljenik u svojoj obrani u potpunosti priznao, koje je počinio na način da je uporabom preinačenog originalnog prerisa katastarskog plana i potom odvođenjem predstavnika oštećene Štedno kreditne zadruge BRA-MA na lice mjesta i neistinito prikazujući mu lokaciju ove čestice ishodio spornu pozajmicu, koju nikada nije vratio. Radi se dakle, o dva odvojena kaznena djela s potpuno različitim zaštitnim objektom, koja su počinjenja u stjecaju, upravo onako kako je okrivljenik i priznao na raspravi pa se neosnovani žalbeni navodi istaknuti u tom pravcu.

13. Isto se može kazati i za kazneno djelo opisano pod točkom 2. izreke pobijane presude jer se i tu radi o neistinitom ugovoru o kupoprodaji čestite zemlje [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], koji je opskrbljen neautentičnim potpisom prodavatelja MP, kao i neistinitom ovjerom potpisa prodavatelja broja OV-3132/08 od 3. travnja 2008., s pečatom i potpisom javnog bilježnika Ivana Bradarića, koji je dostavljen uz zahtjev za uknjižbu prava vlasništva zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Šibeniku, koje je provelo upis okrivljenika kao vlasnika nekretnine na temelju tako predočenog neistinitog ugovora jer je stvarni vlasnik navedene nekretnine bila druga osoba. I tu se radi o realnom stjecaju dva kaznena djela te nisu osnovani žalbeni navodi u tom pravcu pa se okrivljenik neosnovano žali zbog žalbene osnove povrede kaznenog zakona.

14. Što se tiče žalbene osnove odluke o kazni okrivljenik u žalbi ističe kako sud nije vodio računa o primjeni odredbe članka 41. i 47. KZ (očito se misli na KZ/11, a u konkretnom slučaju je u pitanju je KZ/97) te se nadalje ističe kako je sud morao uzeti u obzir okolnosti koje utječu na to da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela.

14.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je prilikom odluke o izboru vrste i mjere kaznenopravne sankcije potpuno pravilno utvrdio i odgovarajuće cijenio sve okolnosti vezane uz počinjenje ovih kaznenih djela te je o tome dao iznimno detaljne, logične i uvjerljive razloge u točkama 8. do 12. obrazloženja presude, koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Prvostupanjski sud je izložio sve olakotne okolnosti koje je utvrdio na strani okrivljenika, a isto tako i otegotne te je dao i valjano obrazloženje zbog čega je kao primjerenu kaznenopravnu sankciju odlučio odabrati uvjetnu osudu s dvostrukim uvjetom, da unutar vremena provjeravanja nadoknadi štetu prouzročenu kaznenim djelom, što u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, radi čega su neutemeljeni žalbeni navodi da sud nije uzeo u obzir okolnosti koje su od utjecaja na izbor vrste i mjere kaznenopravne sankcije. Upravo suprotno tim navodima, adekvatnim vrednovanjem svih tih okolnosti, prvostupanjski sud je prema okrivljeniku odabrao i optimalno prilagođenu kaznenopravnu sankciju u vidu uvjetne osude s jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od 1 godine i vremenom provjeravanja od 3 godine od pravomoćnosti presude te uz dodatni uvjet da u roku od 18 mjeseci od pravomoćnosti presude oštećenoj Kreditnoj uniji BRA-MA u stečaju naknadi štetu prouzročenu počinjenjem kaznenih djela.

15. Daljnji žalbeni navodi okrivljenika vezani su upravo za obvezu koju je prvostupanjski sud okrivljeniku nametnuo u vidu plaćanja postavljanog imovinskopravnog zahtjeva pa se ističe kako u obrazloženju presude nisu dani razlozi u odnosu na visinu imovinskopravnog zahtjeva te da obveza nije utvrđena kako to propisuju odredbe građanskog prava koje se primjenjuju na odluke o imovinskopravnom zahtjevu.

15.1. Međutim, protivno žalbenim navodima i u odnosu na tu odluku prvostupanjski sud je dao valjane i detaljne razloge u odlomcima 13. do 15.3. obrazloženja pa su stoga potpuno neosnovani žalbeni prigovori okrivljenika izneseni u tom pravcu. Naime, prvostupanjski sud je odluku o imovinskopravnom zahtjevu vezao za rješenje o ovrsi Općinskog suda u Splitu poslovnog broja Ovr-4661/10, od 17. svibnja 2011., prema kojem se imovinskopravni zahtjev oštećenika već prisilno naplaćuje s okrivljenikovih primanja, i upravo to rješenje je bilo pravna osnova za obvezivanje okrivljenika na plaćanje iznosa pričinjene štete oštećeniku, u vidu dodatnog uvjeta u izrečenoj uvjetnoj osudi. U takvoj situaciji, potpuno ispravno prvostupanjski sud u ovom postupku nije ponovno odlučivao o postavljenom imovinskopravnom zahtjevu oštećenika, već ga je s pravom, na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08, uputio u parnicu jer bi dosuđivanje imovinskopravnog zahtjeva i u ovom postupku omogućavalo oštećeniku da se naplati po dvije pravne osnove, što je nedopustivo. Pored toga, a suprotno razlozima iz žalbe, za istaknuti je kako je okrivljenik u svojoj obrani vrlo jasno iskazao kako je potpuno svjestan iznosa štete koju je pričinio oštećeniku, da istu želi naknaditi u nekom primjerenom roku jer mu se putem ovrhe određeni dio već susteže s njegove mirovine te je dodao kako je nakon provedenog vještačenja u potpunosti svjestan iznosa koji mora vratiti oštećeniku. Stoga, kod takve obrane okrivljenika, promašeni su žalbeni razlozi izneseni i u ovom pravcu.

16. Okrivljenik je samo u uvodu svoje žalbe naveo da se žali i zbog žalbene osnove odluke o troškovima kaznenog postupka, međutim u tom pravcu nije iznio nikakve razloge. S druge strane, s obzirom na činjenicu da ga je sud oslobodio plaćanja troškova ovog kaznenog postupka, bilo kakvi razlozi izneseni u tom pravcu od strane okrivljenika bili bi neosnovani.

17. Stoga, kako nisu ostvareni žalbeni navodi te kako ovaj drugostupanjski sud nije našao ni da bi bile počinjene povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu okrivljenika, sukladno odredbi članka 482. ZKP/08, valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Split, 10. travnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maria Majić