REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-1584/2024-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, u pravnoj stvari I-tužiteljice TJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II- tužiteljice OJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] te III- tužitelja RJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Mislavu Bistroviću, odvjetniku iz Zagreba, Ulica Andrije Hebranga 27, protiv tuženika Sveučilište u Zagrebu Građevinski fakultet, Zagreb, Fra Andrije Kačića Miošića 26, OIB: 62924153420, zastupan po punomoćniku Mariju Vujiću, odvjetniku iz Zagreba, Gundulićeva 61 te uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupan po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Zagreb, Slavonska avenija 6, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. ožujka 2025. u nazočnosti zamjenice punomoćnika I-III tužitelja JJ, odvjetničke vježbenice, punomoćnika tuženika Marija Vujića, odvjetnika, a u odsutnosti uredno pozvanog umješača, sukladno odredbi čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), dana 10. travnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  je

I/ Nalaže se tuženiku Sveučilište u Zagrebu Građevinski fakultet, Zagreb, Fra Andrije Kačića Miošića 26, OIB 62924153420 da I-tužiteljici TJ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 435,77 EUR preračunato po fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 27,98 eura od dana 16. siječnja 2016. do isplate,

- na iznos od 27,98 eura od dana 16. veljače 2016. do isplate,

- na iznos od 28,10 eura od dana 16. ožujka 2016. do isplate,

- na iznos od 28,10 eura od dana 16. travnja 2016. do isplate,

- na iznos od 28,10 eura od dana 16. svibnja 2016. do isplate,

- na iznos od 28,10 eura od dana 16. lipnja 2016. do isplate,

- na iznos od 28,10 eura od dana 16. srpnja 2016. do isplate,

- na iznos od 33,86 eura od dana 16. kolovoza 2016. do isplate,

- na iznos od 33,86 eura od dana 16. rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 33,86 eura od dana 16. listopada 2016. do isplate,

- na iznos od 33,86 eura od dana 16. studenoga 2016. do isplate,

- na iznos od 33,86 eura od dana 16. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 39,69 eura od dana 16. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od 30,32 eura od dana 16. veljače 2017. do isplate, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, i to od dospijeća do dana 31.12.2022. godine u visini stope koja je bila određena člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021) prema kojoj se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dana 1.1.2023. godine pa do 29.12.2023. u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022) koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od dana 30.12.2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku da I-tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak ovog postupka u iznosu od 554,17 eura uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana 10. travnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III/ Nalaže se tuženiku Sveučilište u Zagrebu Građevinski fakultet, Zagreb, Fra Andrije Kačića Miošića 26, OIB 62924153420 da II-tužiteljici OJ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 363,05 EUR preračunato po fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 23,31 eura od dana 16. siječnja 2016. do isplate,

- na iznos od 23,31 eura od dana 16. veljače 2016. do isplate,

- na iznos od 23,41 eura od dana 16. ožujka 2016. do isplate,

- na iznos od 23,41 eura od dana 16. travnja 2016. do isplate,

- na iznos od 23,41 eura od dana 16. svibnja 2016. do isplate,

- na iznos od 23,41 eura od dana 16. lipnja 2016. do isplate,

- na iznos od 23,41 eura od dana 16. srpnja 2016. do isplate,

- na iznos od 28,21 eura od dana 16. kolovoza 2016. do isplate,

- na iznos od 28,21 eura od dana 16. rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 28,21 eura od dana 16. listopada 2016. do isplate,

- na iznos od 28,21 eura od dana 16. studenoga 2016. do isplate,

- na iznos od 28,21 eura od dana 16. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 33,07 eura od dana 16. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od 25,26 eura od dana 16. veljače 2017. do isplate, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, i to od dospijeća do dana 31.12.2022. godine u visini stope koja je bila određena člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021) prema kojoj se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dana 1.1.2023. godine pa do 29.12.2023. u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022) koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od dana 30.12.2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV/ Nalaže se tuženiku da II-tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 554,17 eura ovog postupka uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana 10. travnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V/ Nalaže se tuženiku Sveučilište u Zagrebu Građevinski fakultet, Zagreb, Fra Andrije Kačića Miošića 26, OIB 62924153420 da III-tužitelju RJ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 363,05 EUR preračunato po fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 23,31 eura od dana 16. siječnja 2016. do isplate,

- na iznos od 23,31 eura od dana 16. veljače 2016. do isplate,

- na iznos od 23,41 eura od dana 16. ožujka 2016. do isplate,

- na iznos od 23,41 eura od dana 16. travnja 2016. do isplate,

- na iznos od 23,41 eura od dana 16. svibnja 2016. do isplate,

- na iznos od 23,41 eura od dana 16. lipnja 2016. do isplate,

- na iznos od 23,41 eura od dana 16. srpnja 2016. do isplate,

- na iznos od 28,21 eura od dana 16. kolovoza 2016. do isplate,

- na iznos od 28,21 eura od dana 16. rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 28,21 eura od dana 16. listopada 2016. do isplate,

- na iznos od 28,21 eura od dana 16. studenoga 2016. do isplate,

- na iznos od 28,21 eura od dana 16. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 33,07 eura od dana 16. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od 25,26 eura od dana 16. veljače 2017. do isplate, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, i to od dospijeća do dana 31.12.2022. godine u visini stope koja je bila određena člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021) prema kojoj se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dana 1.1.2023. godine pa do 29.12.2023. u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022) koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od dana 30.12.2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

VI/ Nalaže se tuženiku da III-tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak ovog postupka u iznosu od 554,17 eura uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana 10. travnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prednik I-tužiteljice TJ (dalje u tekstu: I-tužiteljica), II-tužiteljice OJ (dalje u tekstu: II-tužiteljica) i III-tužitelja RJ (dalje u tekstu: III-tužitelj), ĐJ (dalje u tekstu: prednik I-III tužitelja) u tužbi od 17. srpnja 2020. navodi da je zaposlen kod tuženika Sveučilište u Zagrebu Građevinski fakultet (dalje u tekstu: tuženik), a koji poslodavac predstavlja javnu službu u smislu čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" br. 27/01 i 39/09), te da je dana 23. studenog 2006. između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama kojim da je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009. godini. Zbog nastupa recesije dana 13. svibnja 2009. Vlada RH i sindikati javnih službi sklopili su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008. na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno čl. III Dodatka Sporazuma, a odredbama čl. IV-V Dodatka Sporazuma je ugovoreno daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u RH. Dana 26. listopada 2011. su između Vlade RH i Sindikata javnih službi sklopljene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama koji predstavlja osnovu ove tužbe, a te Izmjene Dodatka Sporazumu usvojene su i u obliku Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. Sukladno čl. XI st. 4. Izmjena Dodatka Sporazuma je ugovoreno trajanje istog 5 godina, a zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu ta primjena istekla je 26. siječnja 2017. Nadalje, tužitelj navodi da su Vlada RH i sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazuma radi pojašnjenja primjene čl. IV st. 5. u vezi s čl. VII st. 1. Izmjena Dodatka Sporazuma, te je člankom III Izmjena Dodatka Sporazuma ugovoreno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno, rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće primjene prema tim Izmjenama i dopunama. Tužitelj navodi da je 28. kolovoza 2015. Državni zavod za statistiku (dalje: DZS) objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014., dana 27. studenog 2015. DZS je objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014., a koji statistički pokazatelji su potvrđeni i procjenom DZS-a od dana 4. prosinca 2015. Tužitelj smatra da je, s obzirom da aritmetička sredina gore navedene dvije stope realnog rasta BDP-a iznosi upravo 2%, krajem studenog 2015. ispunjen uvjet iz čl. III Izmjena Dodatka Sporazumu, jer su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci DZS-a, a kako je čl. VII c. st. 3. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava "za mjesec" da se u prvom slijedećem mjesecu vrši ta primjena, isplata, odnosno, povišica, onda se osnovica u prosincu 2015. povećala na iznos od 5.415,37 kn, a budući da tuženik od prosinca 2015. nadalje je tužitelju plaću obračunavao po osnovici od 5.108,84, umjesto, a sukladno Izmjenama Dodatka Sporazuma, po osnovici od 5.415,37 kn, ukupan dug tuženika prema tužitelju s osnova razlike u plaći iznosi 7.710,73 kn za sve plaće od prosinca 2015. do zaključno siječnja 2017. Nadalje, tužitelj navodi da je odredbom članka IV. stavak 1. Izmjena Dodatka Sporazumu propisano da točno šest mjeseci nakon objave podatka iz članka III. ovih Izmjena i dopuna ugovorne strane utvrdit će odnos (kvocijent) pariteta između: pariteta mjesečne osnovne bruto plaće početnika s VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini i istog pariteta iz prethodne alineje u 2008. godini, a sve prema podacima Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske. Kvocijent pariteta iz čl. IV st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu nije utvrđen jer se Vlada RH oglušila na poziv sindikata javnih službi od 2. lipnja 2016. čime je Vlada RH povrijedila svoju obvezu iz čl. IV. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. Odredbom čl. 297. st. 4. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; nastavno: ZOO) propisano je: "Uzima se da je uvjet ispunjen ako njegovo ispunjenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, spriječi strana na čiji je teret određen (…)". Stoga, a s obzirom da se Vlada RH nije odazvala pozivu sindikata javnih službi od 2. lipnja 2016., time je, protivno načelu savjesnosti i poštenja, spriječila ispunjenje uvjeta koji je određen na teret Vlade RH, odnosno državnog proračuna. Sukladno čl. 297. st. 4. ZOO-a treba uzeti da je zbog opisanog propuštanja i povrede ugovornih obveza od strane Vlade RH ispunjen uvjet odnosno da je kvocijent pariteta utvrđen. Kvocijent pariteta odrediv je u smislu čl. 272. ZOO- a jer se može odrediti temeljem objektivnih statističkih podataka DZS-a dostavljenih sindikatima javnih službi sukladno čl. VII.b st. 10. Izmjena Dodatka Sporazumu. Slijedom navedenog, a sukladno čl. IV. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu i čl. 297. st. 4. ZOO-a, treba uzeti da je kvocijent tj. odnos pariteta utvrđen 4. lipnja 2016. u iznosu od 85,9:100/87,9:100 iz čega proizlazi da je paritet iz 2015. godine 2,33% manji od pariteta iz 2008. godine. Primjenom čl. IV. st 2. Izmjena Dodatka Sporazumu, kojom je određeno da se osnovica uvećava za polovicu utvrđene razlike između pariteta, osnovica se od srpnja 2016. godine do siječnja 2017. godine uvećava za daljnjih 1,16% te iznosi 5.478,19 kn. Ukupan dug tuženika prema tužitelju s osnove ove razlike u plaći iznosi 809,86 kn za period od srpnja 2016. godine do siječnja 2017. godine. Odredba čl. IV. st. 3. Izmjena Dodatka Sporazumu glasi: "Nakon pet mjeseci od početka primjene korigirane osnovice, sukladno prethodnom stavku, osnovica će se uvećati za preostalih 50% utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. godine." Stoga, osnovica se za prosinac 2016. i siječanj 2017. povećava za daljnjih 1,16% te iznosi 5.541,74 kn. Ukupan dug tuženika prema tužitelju s osnove ove razlike u plaći iznosi 234,07 kn. Odlukom Vlade RH od 29. prosinca 2016. osnovica je povećana na iznos od 5.211,02 kn počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine, a isto povećanje osnovice uzeto je u obzir prilikom obračuna razlike u plaći za mjesec siječanj 2017. godine. Slijedom svega navedenog, prednik I-III tužitelja predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku isplatu ukupnog iznosa od 1.161,95 eura uvećano za zakonske zatezne kamate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Navodi kako je nesporno da je 23. studenog 2006. između Vlade Republike Hrvatske s jedne strane te Nezavisnog sindikata visoke znanosti i obrazovanja, Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske i Sindikata hrvatskih učitelja, s druge strane, sklopljen Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti kao i Dodaci Sporazumu od 13. svibnja 2009. i Izmjene i Dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. Osporava pravnu valjanost pravnih izvora, prije svega Izmjena i Dopuna Dodatka Sporazumu o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 26. listopada 2011. iz razloga jer je Izmjene i Dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. parafirao, a nije potpisao odnosno sklopio, jedan od potpisnika Sporazuma i Dodatka Sporazumu - Samostalni Sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske. Stoga da bi Izmjene i Dopune bile valjane, imaju se sastaviti i sklopiti od svih ugovornih stranaka, što u konkretnom slučaju nije učinjeno. Iz istih razloga je nevaljana Arbitražna odluka od 7.11.2011. kao i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 28.12.2012. Nadalje navodi da Sporazum o osnovici plaće u javnim službama od dana 23.11.2006., Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 13.5.2009. i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26.10.2011., nisu bili na zakonit način sklopljeni kolektivni ugovor. Sklapanju kolektivnog ugovora nisu prethodili zakonski kolektivni pregovori u smislu odredaba Zakona o radu. Ovo stoga što poslodavac o sklapanju kolektivnog ugovora nije pregovarao s pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika sindikata već sa predstavnicima određenih, pojedinačnih sindikata s područja za koje se kolektivni ugovor sklapa. Tužitelj se neosnovano poziva na članak 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26.10.2011. S obzirom da prije donošenja Odluke o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama dana 29.12.2016. godine nije bilo kolektivnog ugovora zaključenog između Vlade RH i sindikata javnih službi kojim bi se uređivala osnovica za plaću u javnim službama, to je do donošenja Odluke za primjenu bila utvrđena osnovica za obračun plaće u javnim službama u visini od 5.108,84 kn bruto prema Dodatku Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 13.5.2009. Navodi da se tužitelj pogrešno poziva i temelji svoj tužbeni zahtjev na čl. 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26.10.2011. S obzirom da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26.10.2011. imaju ugovoreno vremensko važenje od 5 godina čije trajanje je isteklo dana 25.10.2016., to implicira kako do „uskladbe“ osnovice plaće u javnim službama temeljem predmetnih Izmjena i dopuna ne bi došlo u razdoblju važenja i primjena istih. Pravna nevaljanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26.10.2011. općenito implicira i neprimjenjivost čl. IV na koje se tužitelj poziva. Također, s obzirom na sve prethodno navedeno, odgoda „uskladbe“ za dužinu trajanja konzekutivnih razdoblja pada realnog tromjesečnog BDP-a (tzv. negativnog rasta) odgađa i primjenu čl. IV za vrijeme cijelog trajanja do Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26.10.2011. godine. Slijedom iznesenog, predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Umješač Republika Hrvatska stupila je u parnicu na strani tuženika podneskom od 19. studenoga 2020. u kojem u bitnome ističe kao i tuženik u odgovoru na tužbu.

4. Tijekom postupka sud je izveo slijedeće dokaze: izvršen je uvid u Ugovor o radu, u obračunske liste, u Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13.5.2009., Izmjene Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011., Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28.12.2012., priopćenja za javnost DZS-a od 28.8.2015., procjene tromjesečnog BDP-a za drugo i treće tromjesečje 2015. od 4.9.2015., procjene tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. od 4.12.2015., priopćenja za javnost od 20.10.2016., Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23.11.2006., Odluku Vlade RH o imenovanju članova arbitražnog vijeća, u dopis Potpisnicima Dodatka Sporazumu, u Dopis Sindikata javnih službi, u Odluku o pregovaračkom odboru, u izračun potraživanja, u presudu ovog suda poslovni broj Pr-6965/2020 od 23. siječnja 2023., u rješenje ovog suda poslovni broj Pr-6965/2020 od 24. siječnja 2024., u rješenje ovog suda poslovni broj Pr- 6965/2020 od 7. veljače 2024., te u rješenje Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž R-32/2024 od 16. listopada 2024.

5. Predmet spora je zahtjev prednika I-III tužitelja kao radnika tuženika za isplatom razlike plaće u iznosu od 1.161,95 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama za razdoblje od prosinca 2015. do siječnja 2017., a koji zahtjev temelji na odredbi iz članka III. i članka IV. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011.

6. U ovom predmetu sud je donio presudu poslovni broj Pr-6965/2020 od 23. siječnja 2023. kojom je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev prednika I-III tužitelja. Budući da je u međuvremenu prednik I-III tužitelja preminuo Županijski sud u Zadru je svojim dopisom od 23. listopada 2023. vratio spis ovom sudu radi donošenja rješenja o prekidu postupka. Sud je svojim rješenjem poslovni broj Pr-6965/2020 od 24. siječnja 2024. prekinuo postupak u ovoj pravnoj stvari, koji postupak je nastavljen rješenjem poslovni broj Pr-6965/2020 od 7. veljače 2024. u odnosu na I-tužiteljicu, II-tužiteljicu i III-tužitelja kao nasljednike prednika I-III tužitelja. Županijski sud u Zadru je svojim rješenjem poslovni broj Gž R-32/2024 od 16. listopada 2024. ukinuo presudu ovog suda te je predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Kao razlog ukida navodi se činjenica da je presuda donesena u odnosu na osobu koja je preminula te stoga ne može biti stranka u ovom postupku, a ujedno su nasljednici ranijeg tužitelja preuzeli vođenje parnice. Prvostupanjski sud je stoga počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka kada je donio presudu u odnosu na osobu koja je preminula. Stoga je Županijski sud u Zadru ukinuo prvostupanjsku presudu te je predmet vratio ovom sudu na ponovni postupak.

7. Uvidom u rješenje ovog suda poslovni broj Pr-6965/2020 od 24. siječnja 2024. sud je prekinuo postupak budući da je prednik I-III tužitelja preminuo, dok je rješenjem poslovni broj Pr-6965/2020 od 7. veljače 2024. pozvao nasljednike prednika I-III tužitelja da preuzmu postupak u ovoj pravnoj stvari, te je postupak nastavljen u odnosu na I-III tužitelje. Navedeno rješenje postalo je pravomoćno 24. veljače 2024. te je postupak nastavljen u odnosu na I-III tužitelje.

8. Među strankama nije sporno da je prednik I-III tužitelja radnik tuženika i da mu je tuženik od prosinca 2015. do siječnja 2017. obračunao i isplatio plaće po osnovici od 5.108,84 kn, što proizlazi iz platnih lista koje prileže spisu. Nije sporna matematička ispravnost visine tužbenog zahtjeva. Sporno je li tuženik predniku I-III tužitelja trebao u predmetnom razdoblju plaću obračunati i isplatiti po osnovici od 5.415,37 kuna, temeljem odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, odnosno u razdoblju od srpnja 2016. do siječnja 2017. po osnovici od 5.478,19 kn, a za prosinac 2016. i siječanj 2017. po osnovici od 5.541,74 kn. Sporna je i sama pravna valjanost navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma te podredno, jesu li ispunjeni uvjeti za primjenu te odredbe (pod uvjetom da je valjana) ili je pak ista odgođena te i prestala važiti budući je primjena Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu istekla 26. siječnja 2017.

9. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu, a ranije je navedena, sud je utvrdio slijedeće:

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi i to: Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenoga 2006. Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008., te u 2009. i da navedene obračunske osnovice se primjenjuju od 1.1. svake godine,

- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto time da su u čl. III utvrdili način povrata osnovice, a to na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te u čl. IV odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s tim da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen čl. III Dodatka, te članak IV, koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. VII u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na način da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanih u čl. III do V tih Izmjena i dopuna,

- da je 7. prosinca 2011. Arbitraža, koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži, donijela Arbitražnu odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće, na način kako je to prethodno opisano,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe, i to u odnosu na čl. IV u vezi s čl. VII Dodatka Sporazumu,

- da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a u 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen dana 4. prosinca 2015.,

- da je Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1.1.2017. tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017.

10. Nadalje, sukladno odredbi čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ br. 115/10, dalje: TKU/10) sklopljenim 4. listopada 2010. ugovoreno je da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima. Isto je propisano i TKU-om za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. („Narodne novine“ br. 141/12, dalje: TKU/12) u članku 51. st. 3.

11. Obzirom na ranije navedeno, sud utvrđuje da nisu pravno nevaljane Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., to stoga jer je Vlada RH kao potpisnik istih izrijekom potvrdila njihovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011., TKU od 12. prosinca 2012., te Vjerodostojnim tumačenjem, te niti prilikom pregovaranja i potpisivanja tih akata, a ni inače nije nikada dovodila u pitanje njihovu pravnu valjanost, niti u ijednom sudskom postupku tražila utvrđenje njihove ništavosti, pri čemu je irelevantno što te Izmjene i dopune nije potpisao Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske. Naime, da bi to utjecalo na ništetnost i nevaljanost navedenih Izmjena, navedeni sindikat bi trebao biti isključen iz samog pregovaranja za navedene Izmjene, a tuženik to nije dokazao. Ovo pravno stajalište proizlazi iz odluka Vrhovnog suda RH (Revr-408/12 od 3. travnja 2013., Revr-847/10 od 7. prosinca 2011., Revr-1797/09 od 7. veljače 2012.) te Odluke Ustavnog suda RH broj U-III- 3535/13 od 5. ožujka 2015. Osim toga, navedene Izmjene i dopune su unesene i u TKU za službenike i namještenike u javnim službama/2012, a koji TKU je potpisan, između ostalih, i po navedenom Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, što znači da je i taj sindikat u cijelosti prihvatio navedene Izmjene i dopune. Stoga nisu osnovani navodi tuženika o tome da akti nisu valjani uslijed povrede propisa o kolektivnom pregovaranju.

12. Stoga, prema stavu ovog suda, navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće su u svakom slučaju postale i dio kolektivnog ugovora čiji su sadržaj u cijelosti prihvatili svi sindikati koji su sudjelovali u kolektivnom pregovaranju, a koji su ga kasnije i potpisali. Činjenica je da su doista plaće zaposlenih u javnim službama regulirane Zakonom o plaćama u javnim službama („Narodne novine“ br. 27/01, 39/09), međutim, prema odredbi čl. 192. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, dalje: ZR) kolektivnim ugovorom se uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa te druga pitanja iz radnog odnosa, a plaće su svakako važan dio radnog odnosa te se upravo u članku 51. TKU/12 uređuje i definira plaća zaposlenih u javnim službama. Navedene Izmjene i dopune su zaključene na rok od 5 godina, a kako to proizlazi iz odredbe čl. IX navedenih Izmjena, što znači da bi istekle s danom 25. listopad 2016., ali sukladno odredbi čl. 199. st. 1. ZR-a na njih se primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, a što znači da važe i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene. Prema tome, po ocjeni suda, rok važenja navedenih Izmjena je istekao s danom 26. siječnja 2017.

13. Sukladno navedenom, Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. obvezuju tuženika u čije ime i za čiji račun je Vlada RH sa sindikatima javnih službi i sklopila isti.

14. Nadalje, što se tiče odgode primjene čl. III Izmjena i dopuna, ovaj sud ocjenjuje da se odredbe čl. VII na njega ne odnose, budući iz teksta i smisla čl. VII, kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., te Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., proizlazi da se odgoda odnosi samo na uskladbu, odnosno, način usklađivanja pariteta određen čl. IV dok članci III do V samo u smislu određivanja razdoblja u odnosu na koje se utvrđuje je li došlo do realnog međugodišnjeg tromjesečnog negativnog rasta BDP-a, pa sukladno navedenom nije došlo do odgode primjene čl. III kojim je uređen način povrata osnovice. Navedeno proizlazi iz smisla odredbe i cilja radi kojeg je ista zaključena, budući nije logično da bi se upravo razdoblje u kojem je došlo do pada BDP-a i radi čega je odgođena uskladba osnovice ponovno koristi kao parametar za odgodu primjene odredbe u trenutku kada su se stekli uvjeti za njeno uvećanje. Naime, na ovaj način u stvari bi se potpuno onemogućila primjena uvećane osnovice (kada bi se primijenila odgoda za 12 kvartala) što je suprotno svrsi radi koje je odredba čl. III Izmjena i dopuna Sporazuma ugovorena.

15. U pogledu ispunjenja uvjeta za povrat osnovice, valja navesti da je iz službenih pokazatelja Državnog zavoda za statistiku RH, a na koje se čl. III i poziva, vidljivo da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. bio realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014., a u trećem tromjesečju 2015. da je bio realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014., pa stoga sasvim jasno proizlazi da je za dva tromjesečja uzastopno došlo do rasta međugodišnjeg realnog tromjesečja prosječno 2 posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja tj. 1,2%+2,8%=4%:2=2%) tako da su krajem 2015. ispunjeni uvjeti iz čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu za primjenu osnovice za obračun plaće u javnim službama od 5.414,37 kn bruto.

16. Odredbom čl. 4. st. 1 Izmjena Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. određeno je da će točno šest mjeseci nakon objave podataka iz čl. 3. Izmjena i Dopuna ugovorne strane utvrditi paritet između mjesečne osnovne bruto plaće početnika s VSS u javnim službama prosječno za 12 mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u RH u prethodnoj godini i istog pariteta iz prethodne alineje u 2008.

17. Spisu prileže statistički podaci DZS iz kojih proizlazi prosječna plaća početnika s VSS za 12 mjeseci u 2015. od 6.225,44 kn, pri čemu prosječna mjesečna nominalna bruto plaća u privredi u RH iznosi u 2015. godini 7.247,50 kn. Odredbom čl. VII b st. 3 i 8 Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno je da paritet za 2008. iznosi 87,9:100 dok bi prema naprijed navedenim podacima DZS paritet za 2015. iznosio 85,9:100. Sukladno čl. IV. st. 1, I. st. 1 Izmjena Dodatka Sporazumu kvocijent pariteta se stavlja u odnos s naprijed navedenim paritetima. Prednik I-III tužitelja je naveo u tužbi da proizlazi da je paritet iz 2015. 2,33% manji od pariteta iz 2008. Odredba čl. IV. st. 2 Izmjena Dodatka utvrđuje korigiranje osnovice za obračun plaća u slučaju smanjenja pariteta u odnosu na 2008. i to od prvog slijedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike, tako da se ista uveća za polovicu utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog postotnog rasta prosječne bruto plaće u privredi u RH u tekućoj godini, sve s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. Iz navedenog slijedi da bi se osnovica od srpnja 2016. uvećala za daljnjih 1,16% te prednik I-III tužitelja navodi u tužbi da iznosi 5.478,19 kn. Nadalje, sukladno odredbi čl. IV. st. 3 Izmjena Dodatka, nakon 5 mjeseci od početka primjene korigirane osnovice, sukladno prethodnom stavku, osnovica će se uvećati za preostalih 50% utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog rasta prosječne plaće u privredi RH u tekućoj godini s ciljem očuvanja pariteta iz 2008., iz čega slijedi da se osnovica za prosinac 2016. i siječanj 2017. povećava za daljnjih 1,16% što iznosi 5.541,74 kn. Slijedom navedenih odredaba sud je u cijelosti utvrdio osnovanim potraživanje prednika I-III tužitelja u pogledu pariteta.

18. Nije relevantno što u ovom slučaju Vlada RH nije donijela Odluku o visini osnovice za izračun plaće u javnim službama, jer propust Vlade RH da donese takvu Odluku ne može ići na štetu prednika I-III tužitelja, to stoga što je Vlada RH sklopila sve navedene pravne poslove, uključujući i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. u ime i za račun svih poslodavaca iz javnih službi, u koje spada i tuženik, a koje istog obvezuju.

19. Navedeno pravno stajalište proizlazi iz revizijske presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-1111/2020 od 1. prosinca 2020. koja je donesena u činjenično i pravno primjenjivom predmetu.

20. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio potraživanje prednika I-III tužitelja osnovanim, te je donio presudu kao u izrijeci.

21. I-III tužiteljima na svaki pojedini mjesečni iznos pripada i zatezna kamata od dospijeća, tj. od 16.-og u mjesecu za protekli mjesec, obzirom se radi razlici plaće koja se isplaćuje najkasnije 15.-og u mjesecu za protekli mjesec, sukladno čl. 92. st. 3. Zakona o radu. Odluka o kamati donesena je sukladno odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određena je čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja je propisana za ostale odnose.

22. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je prema odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku koja propisuje da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu je dužna protivnoj stranci i njezinom umješaču naknadi troškove. Visina troška I-III tužitelja određena je prema odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), budući da su I-III tužitelji zastupani po odvjetniku.

23. Trošak I-III tužitelja odnosi se na trošak za sastav tužbe u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 7/1), za sastav dva obrazložena podneska iznos od 150,00 eura za svaki podnesak (Tbr 8/1), za sastav obrazloženog podneska od 31. siječnja 2024. iznos od 180,00 eura (Tbr. 8/1 u svezi sa Tbr. 40/1 Tarife), za zastupanje na dva ročišta iznos od 150,00 eura za svako ročište (Tbr. 9/1), za zastupanje na ročištu 20. ožujka 2025. iznos od 180,00 eura (Tbr. 9/1 u svezi sa Tbr. 40/1 Tarife), za zastupanje na ročištu za objavu presude 23. siječnja 2023. iznos od 100,00 eura (Tbr. 9/3), za zastupanje na ročištu za objavu presude 9. travnja 2025. iznos od 120,00 eura (Tbr. 9/3 u svezi sa Tbr. 40/1 Tarife), što sveukupno iznosi 1.330,00 eura kojem iznosu valja pridodati iznos od 332,50 eura na ime 25% PDV-a (Tbr 46) što sveukupno iznosi 1.662,50 eura koji trošak je tuženik dužan naknaditi I-III tužiteljima. Kada se navedeni iznos podijeli sa tri (na svakog tužitelja) dobije se iznos od 554,17 eura, koji trošak je tuženik dužan naknaditi svakom od tužitelja.

24. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

U Zagrebu 10. travnja 2025.

Sutkinja:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka pisanog otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

Presuda u sporovima male vrijednosti se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ovoga zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. Zakona o parničnom postupku).

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a Zakona o parničnom postupku).

DNA:

1. I-III tužiteljima po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku

3. umješač po OGDO