REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-7862/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice vijeća, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Matee Sačević sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog FK, zbog prekršaja iz članka 286. stavka 12. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23.; dalje: ZSPC) rješavajući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Trogir, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu, poslovni broj: Pp-9739/2024-6, u sjednici vijeća održanoj 10. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Trogir, a po službenoj dužnosti, preinačava se pobijana prvostupanjska presuda u točki a) izreke te se izriče:

Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.; dalje: PZ), okrivljeni FK (osobni podaci kao u prekršajnom nalogu)

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

- da je

a) dana 01.08.2024. u 07:00 sati, u mjestu Seget Vranjica, općina Seget, na križanju ulica: Kralja Tomislava, Put Kosovice, općina Seget upravljao sa osobnim automobilom marke Opel, registarske oznake i broja ST8758I, u vrijeme kad mu je vozačka dozvola poništena temeljem rješenja PP Trogir od dana 23.12.2022.g. pod brojem 511-12-33-UP/I-10/28-2022 (zbog prikupljenih 12 negativnih prekršajnih bodova) u trajanju od 02.01.2023. do 02.01.2025. godine,

- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 286. stavka 12. ZSPC-a.

II. Uslijed odluke pod točkom I. izreke ove presude, žalba tužitelja je u dijelu koji se odnosi na prekršaj iz točke a) izreke pobijane presude bespredmetna.

III. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja kao osnovane, preinačava se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o kazni, tako da se okrivljenom FK za djelo iz članka 289. stavka 4. ZSPC-a, činjenično opisano u izreci pobijane presude u točki b), izriče kazna zatvora u trajanju od 15 (petnaest) dana u koju se na temelju članka 40. stavka 1. i 2. PZ-a uračunava vrijeme zadržavanja od 1. kolovoza 2024. u 07,05 sati do 1. kolovoza 2024. u 12,00 sati kao 1 (jedan) dan zatvora, pa je okrivljeniku na ime izrečene kazne preostalo za izdržati 14 (četrnaest) dana zatvora.

IV. U preostalom dijelu odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda u pobijanom a nepreinačenom dijelu.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Solinu okrivljeni FK proglašen je krivim da je počinio prekršaje iz članka 286. stavka 12. i članka 289. stavka 4. ZSPC-a za koje mu je izrečena ukupna kazna zatvora od 25 dana na koju je temeljem članka 44. PZ-a primijenjena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 1 godine. Ukoliko uvjetna osuda bude opozvana, u skladu s člankom 40. PZ-a u izrečenu ukupnu kaznu zatvora uračunat će se vrijeme zadržavanja od 1. kolovoza 2024. u 7,05 sati do 1. kolovoza 2024. u 12,00 sati kao jedan dan zatvora.

1.1. Također je navedenom presudom odlučeno da je okrivljenik dužan platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura i odlučeno je da se temeljem članka 76.a PZ-a okrivljeniku ima vratiti privremeno oduzeti automobil marke Opel Corsa reg. oznake [registarska oznaka] kao i pripadajući ključ.

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava splitsko-dalmatinska, Policijska postaja Trogir, je podnio pravodobnu žalbu.

2.1. Tužitelj je podnio žalbu zbog odluke o prekršajnim sankcijama u odnosu na djela prekršaja iz članka 286. stavka 12. i članka 289. stavka 4. ZSPC-a i u bitnome navodi da je sud pravilno utvrdio otegotne okolnosti ali ih nije u dovoljnoj mjeri cijenio, u konkretnom slučaju radi se o višestrukom recidivistu koji pokazuje iznimnu upornost u činjenju najtežih prekršaja, a dosadašnje novčane kazne nisu ostvarile svrhu kažnjavanja. Nadalje navodi da je sud pogrešno kao olakotnu okolnost cijenio priznanje prekršaja i kajanje jer to ne može u ovakvim slučajevima biti olakotna okolnost isto kao i izostanak štetnih posljedica jer da je takva posljedica nastupila radilo bi se o kaznenom djelu. Tužitelj predlaže da se okrivljeniku za oba djela prekršaja utvrdi bezuvjetna kazna zatvora u maksimalnom trajanju od 60 dana te da se od istoga oduzme vozilo koje je predmet počinjenja prekršaja jer je okrivljenik opasnost za sigurnost prometa, živote ljudi i imovinu jer se jedino tako može postići svrha kažnjavanja.

3. Žalba je djelomično bespredmetna i djelomično osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 202. stavka 1. PZ-a po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da je prvostupanjski sud donoseći pobijanu presudu počinio bitnu povredu odredbe prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6. PZ-a, a na koju ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti. Drugih povreda, ispitujući ovu presudu, ovaj Sud nije utvrdio, a također nije povrijeđeno ni materijalno prekršajno pravo na štetu okrivljenika niti je nastupila zastara prekršajnog progona.

4.1. Povreda odredbe prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6. PZ-a očituje se u tome da je prvostupanjski sud prekoračio optužni prijedlog u odnosu na djelo prekršaja iz članka 286. stavka 12. ZSPC-a, činjenično opisano u točki a) izreke pobijane presude.

4.2. Činjenični opis tog prekršaja iz optužnog prijedloga ovlaštenog tužitelja ne sadrži podatak o izvršnosti rješenja PP Trogir broj 511-12-33-UP/I-10/28-2022 od 23. prosinca 2022., dok je prvostupanjski sud u činjenični opis istog prekršaja u točki a) pobijane presude naveo podatak da je predmetno rješenje izvršno 2. siječnja 2023.

4.3. Odredba članka 195. stavka 1. točka 6. PZ-a propisuje da bitna povreda odredaba prekršajnog postupka postoji ako je sud povrijedio propise prekršajnog postupka o pitanju postoji li optužni prijedlog ovlaštenog tužitelja ili je optužni prijedlog prekoračen.

4.4. Ovaj je Sud utvrdio navedenu povredu odredaba prekršajnog postupka odnosno prekoračenje optužnog prijedloga iz razloga što je izvršnost predmetnog rješenja kojim je okrivljeniku ukinuta i oduzeta vozačka dozvola bitna i odlučna činjenica koja tvori biće predmetnog prekršaja iz članka 286. stavka 12. ZSPC-a, a koja nije bila sadržana u činjeničnom opisu prekršaja u optužnom prijedlogu. Imajući na umu ovakav propust tužitelja, već je na temelju takvog optužnog prijedloga valjalo, bez provođenja postupka u odnosu na ovaj prekršaj, osloboditi okrivljenika optužbe na temelju članka 161. stavka 6. PZ-a, što prvostupanjski sud nije učinio već je prekoračio optužni prijedlog na gore opisani način.

5. Imajući u vidu sve navedeno, djelo prekršaja iz članka 286. stavka 12. ZSPC-a za koje je okrivljenik proglašen krivim, a na način kako je to činjenično opisano u optužnom prijedlogu, po propisu nije prekršaj.

5.1. Člankom 286. stavkom 12. ZSPC-a propisano je da će se vozač koji upravlja motornim vozilom nakon izvršnosti rješenja kojim mu se ukida i oduzima vozačka dozvola, a prije ponovnog stjecanja prava na samostalno upravljanje motornim vozilom, kazniti za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kaznom zatvora u trajanju do 60 dana.

5.2. Slijedom navedenog, iz činjeničnog opisa prekršaja u optužnom prijedlogu ne proizlaze bitna obilježja prekršaja iz članka 286. stavka 12. ZSPC-a jer isti ne sadrži podatak o tome kada je rješenje kojim je ukinuta i oduzeta vozačka dozvola okrivljeniku postalo izvršno, a koji tvori jedan od konstitutivnih elemenata koji čini biće ovog prekršaja.

5.3. S obzirom da je zakonski opis prekršaja odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to znači da sve odlučne činjenice moraju biti jasno i izrijekom navedene u činjeničnom opisu prekršaja. U protivnom, dakle u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.

5.4. Slijedom navedenog, navedeno djelo iz članka 286. stavka 12. ZSPC-a za koje se protiv okrivljenika vodi prekršajni postupak, a na način kako je to činjenično opisano u optužnom prijedlogu, po propisu nije prekršaj, pa je ovaj Sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu presudu u tom dijelu na način da je okrivljenik za predmetno djelo prekršaja oslobođen od optužbe, kako je to i navedeno u izreci ove presude u točki I.

5.5. S obzirom na navedeno, žalba tužitelja je bespredmetna u dijelu koji se odnosi na prekršaj iz članka 286. stavka 12. ZSPC-a.

6. Nadalje, ispitujući povodom žalbe pobijanu presudu, u odnosu na prekršaj iz članka 289. stavka 4. ZSPC-a, ovaj je Sud stava da je prvostupanjski sud nakon provedenog postupka i svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom svih izvedenih dokaza zajedno i svakog dokaza zasebno, te na osnovu cjelokupne materijalne dokumentacije, utvrdio sve odlučne činjenice te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz primijenjenog propisa. Za svoju odluku prvostupanjski sud je iznio valjane i dostatne razloge koje je valjano obrazložio.

6.1. No, ispitujući pobijanu presudu u pogledu navoda žalbe tužitelja na odluku o kazni, ovaj je Sud mišljenja da isti osnovano ističe da se kaznom zatvora od 15 dana za prekršaj iz članka 289. stavka 4. ZSPC-a, na koju se temeljem članka 44. PZ-a primjenjuje mjera upozorenja uvjetna osuda tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenik ne počini novo isto ili slično djelo u roku od 1 godine, neće ispuniti svrha kažnjavanja budući da je okrivljenik recidivist u činjenju istih prekršaja.

6.2. U pravu je tužitelj kada ističe da se radi o jednim od najtežih prekršaja u cestovnom prometu koje okrivljenik opetovano čini, dovodeći time u opasnost sebe i ostale sudionike u prometu, jer se radi o osobi koja je već ranije osuđivana za upravljanje vozilom za vrijeme trajanja zaštitne mjere. Razvidno je da dosadašnje kazne na okrivljenika nisu imale utjecaja niti su ostvarile svrhu kažnjavanja budući da ponovno čini iste prekršaje, stoga nije bilo mjesta primjeni uvjetne osude u konkretnom slučaju te neosnovano zaključuje prvostupanjski sud da će se izrečenom kaznom uz primjenu uvjetne osude ostvariti svrha kažnjavanja i da je ista primjerena stupnju krivnje i opasnosti prekršaja, budući da je okrivljenik svojim ponašanjem demonstrirao da dosadašnje blaže kazne na njega nisu ostvarile učinak niti ga odvratile od ponovnog činjenja prekršaja.

6.3. Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti žalbu tužitelja kao djelomično osnovanu te preinačiti odluku o kazni na način da se ovom presudom okrivljeniku za djelo prekršaja iz članka 289. stavka 4. ZSPC-a izriče bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od 15 dana u koju se temeljem članka 40. PZ-a uračunava vrijeme oduzimanja slobode u vezi s prekršajem. Ovaj je Sud mišljenja da je bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od 15 dana pogodna za ostvarivanje svrhe kažnjavanja, kako to osnovano ističe tužitelj u žalbi, posebice imajući na umu da je okrivljenik ranije prekršajno kažnjavan novčanim kaznama, pa cijeneći jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, kao i to da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonjena je mogućnost primjene uvjetne osude u odnosu na prekršaj iz članka 289. stavka 4. ZSPC-a jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. PZ-a i svrha kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a u tom slučaju ne bi mogla postići.

7. U odnosu na navode žalbe tužitelja za trajnim oduzimanjem osobnog vozila od okrivljenika, ovaj je Sud stava da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju pravilno odlučio o vraćanju privremeno oduzetog vozila. Naime, obzirom da su ranijim sudskim odlukama okrivljeniku za istovrsni prekršaj izrečene novčane kazne u zakonskom minimumu, koje se imaju smatrati blažom vrstom kazne, te je istome presudom ovog Suda po prvi puta izrečena stroža vrsta kazne odnosno bezuvjetna kazna zatvora, to ovaj Sud opravdano smatra da bi mjera oduzimanja vozila u tom slučaju bila suviše stoga i otegotna za navedene okolnosti i da će ovakva vrsta i mjera kazne imati utjecaja na okrivljenika da više ne čini ovakve i slične prekršaje odnosno da se ovakvom vrstom i mjerom kazne ostvaruje svrha kažnjavanja propisana člankom 32. PZ-a, zbog čega je valjalo u tom dijelu odbiti žalbu tužitelja.

8. Zbog navedenih razloga, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 10. travnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Matea Sačević, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.