- 1 -              Rev 192/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 192/2020-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. M. iz S., (OIB …), zastupanog po punomoćniku T. K., odvjetniku iz S., protiv I. tuženika H. M. iz S., (OIB …) i II. tuženice D. M. iz S., (OIB …), oboje zastupanih po punomoćniku L. A., odvjetniku iz S., radi zaštite od smetanja posjeda, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6042/2018-2 od 11. lipnja 2019., kojim je djelomično potvrđeno i djelomično preinačeno rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Psp-181/2016-34 od 1. listopada 2018., u sjednici održanoj 7. studenoga 2023.,

 

 

r i j e š i o j e:

 

              I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukida rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6042/2018-2 od 11. lipnja 2019. u stavku II. njegove izreke, u odluci kojom je djelomično prihvaćena žalba I. i II. tuženika kao osnovana i preinačeno prvostupanjsko rješenje te predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              II. O trošku postupka povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.

 

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskim rješenjem:

 

- u stavku I. izreke, odbijena je djelomično žalba I. i II. tuženika kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje "u točki I izreke u dijelu u kojem je utvrđeno da su I. i II. tuženici smetali tužitelja u suposjedu nekretnine označene kao čest. zem. 726/5 ZU 10815 K.O. S. na način da su izvršili iskop zemlje dubine 1 m, širine 1,70 m i dužine 10 m te u dijelu u kojem je zabranjeno svako takvo ili slično smetanje suposjeda",

 

- u stavku II. izreke, djelomično je uvažena žalba I. i II. tuženika kao osnovana i preinačeno prvostupanjsko "rješenje u preostalom dijelu točke I izreke te u točki III izreke" tako da je odlučeno:

 

              "Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva da su ga I. i II. tuženi smetali u isključivom posjedu čest. zem. 726/5 ZU 10815 K.O. S. na način da su na njoj izvršili iskop zemlje dubine 1 m, širine 1,70 m i dužine 10 m, te u dijelu u kojem je tuženima naloženo da uspostave ranije posjedovno stanje, na način da vrate iskopano zemljište, te s istim zemljištem izravnaju dvorište, tako da dio dvorišta na kojem su izvršili iskop dubine 1 m, širine 1,70 m i dužine 10 m, izravnaju s ostalim dijelom dvorišta, te u dijelu zabrane svakog takvog ili sličnog smetanja isključivog posjeda.

 

              Svaka stranka snosi svoj trošak postupka."

 

2. Protiv drugostupanjskog rješenja iz stavka II. njegove izreke, u odluci kojom je prihvaćena žalba I. i II. tuženika kao osnovana i preinačeno prvostupanjsko rješenje, tužitelj je izjavio reviziju (tzv. izvanrednu) pozivom na odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP-a). Predlaže da revizijski sud preinači pobijano drugostupanjsko rješenje, i to na način da odbije žalbu tuženika i potvrdi prvostupanjsko rješenje u cijelosti, podredno da ga ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3. Na reviziju nije odgovoreno.

 

4. Revizija je osnovana.

 

5. Prema odredbama čl. 382. st. 2. ZPP-a, a koje se (obzirom da je osporeno rješenje doneseno 11. lipnja 2019.) na temelju odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19) te odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22) u vezi s odredbom čl. 443. st. 3. ZPP-a primjenjuju na ovaj spor, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjskog rješenja donesenog u parnici zbog smetanja posjeda (dalje: izvanrednu reviziju) "ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

 

              1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

 

              2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

 

              3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.".

 

5.1. U izvanrednoj reviziji stranka treba (prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP-a) određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

6. U postupku koji je prethodio ovome utvrđeno je (kako je to konstatirao u svojoj odluci drugostupanjski sud):

 

- "da su stranke suvlasnici nekretnine, da su tuženi utuženog datuma izvršili iskope zemlje koju su uklonili, da bi kasnije betonirali plato te isti popločili i popločili dio dvorišta te postavili vrata i žičanu ogradu kako je to opisano u nalazu i mišljenju sudskog vještaka P. Č., te na taj način oduzeli dio posjeda čest. zem. 726/5 UZ 10815 K.O. S., odnosno tužitelja onemogućili u pristupu dijela okućnice na južni dio dvorišta, kojim je tužitelj ranije neometano prolazio",

 

- da je stoga prvostupanjski sud pružio "tužitelju pravnu zaštitu temeljem čl. 21. i čl. 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 73/00, 114/01, 141/06 i 146/08 - dalje: ZVDSP).".

 

7. Drugostupanjski sud je zahtjev tužitelja u ovdje prijepornom dijelu ocijenio neosnovanim i (preinačenjem prvostupanjskog rješenja) odbio uz osnovno te odlučno shvaćanje:

 

- da "iz iskaza samog tužitelja jasno proizlazi da su stranke dio nekretnine u odnosu na koju je tužitelju pružena pravna zaštita koristili zajednički, što znači da su oni suposjedovali predmetnu nekretninu, a sukladno čl. 24. st. 1. ZVDSP, svaki suposjednik je ovlašten štititi svoj posjed od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjeg suposjedovanja ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti, a što tuženi navedenim iskopom su svakako učinili",

 

- da "međutim, kako je to razvidno iz stanja spisa, a pogotovo iz spisu priležećeg spisa istog suda koji se odnosi na osiguranje dokaza, prije podnošenja tužbe tuženi su zatrpali iskop, dakle, u naravi su vratili zemljište u prvotno stanje",

 

- da time "činjenica da su nakon toga vršili daljnje radove na način, a kako to utvrđuje prvostupanjski sud, da su betonirali plato te isti popločili i popločili dio dvorišta te postavili vrata i žičanu ogradu, nije odlučna obzirom da takvi eventualni činovi smetanja počinjeni od tuženika nisu utuženi",

 

- da je "slijedom navedenog, valjalo tužitelja odbiti s dijelom tužbenog zahtjeva kako je to navedeno u izreci ovog rješenja pod točkom II, a tužitelju pružiti suposjedovnu zaštitu (...) u odnosu na utvrđeni čin smetanja suposjeda i zabranu svakog takvog ili sličnog smetanja".

 

8. Tužitelj je reviziju podnio pozivom na odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a i u njoj naznačio pitanje:

 

              "Podrazumijeva li uspostava ranijeg posjedovnog stanja u posjedovnim parnicama uspostavu onakvog stanja kakvo je bilo u trenutku smetanja posjeda te uživa li tužitelj posjedovnu zaštitu u odnosu i na one radnje koje je tuženik izvršio u toku postupka, a koje radnje predstavljaju jedinstveni čin smetanja posjeda, iako nisu posebno navedene u tužbenom zahtjevu?"

 

te istakao da je to pravno pitanje od važnosti za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, pritom ukazujući na odluku Županijskog suda u Splitu, za koju drži da je temeljena na shvaćanju suprotnom onome na kojemu je temeljeno ovdje pobijano drugostupanjsko rješenje.

 

9. Ispitujući pobijano rješenje sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP-a, dakle samo u dijelu u kojem se pobija - i zbog postavljenog pravnog pitanja, revizijski sud ocjenjuje da se ovdje radi o pravnom pitanju o kojem ovisi odluka u predmetnom postupku i važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: o njemu postoji različita sudska praksa pa se takva (neujednačena i nesigurna) može i nadalje očekivati.

 

10. Naime, revizijski sud nalazi da na u reviziji postavljeno pitanje, gledano po njegovom smislu i sadržaju, valja odgovoriti samo pozitivno: uspostava ranijeg posjedovnog stanja u posjedovnim parnicama podrazumijeva uspostavu onakvog stanja kakvo je bilo prije trenutka smetanja posjeda - pa tužitelj uživa pravo na posjedovnu zaštitu, ako je (kako ne bi bio prekludiran u ostvarenju svoga prava) postavljenim zahtjevom ovu tražio već i za početne radove tuženika, koje i same za sebe čine čin smetanja - i u odnosu na one radnje koje je tuženik izvršio za razdoblja trajanja postupka, u nastavku izvršenja (za dovršenje) radova zbog kojih je tražena zaštita (određeno naznačenih u tužbenom zahtjevu), dakle - u odnosu i na one radnje koje sa utuženim činom smetanja predstavljaju jedinstveni čin smetanja posjeda i služe (u okviru tog, smisleno ili razumno gledano: jedinstvenog čin smetanja) ostvarenju cilja (svrhe) utuženih radova (opet ovdje primjerice: u popločavanju i ograđivanju dijela dvorišta), iako nisu posebno navedene u tužbenom zahtjevu.

 

10.1. Intencija prava na posjedovnu zaštitu, koja se iscrpljuje u htijenju da se posljednjem mirnom posjedniku pruži promptna te svrsishodna pomoć u uspostavi stanja kakvo je bilo prije učinjenog samovlasnog smetanja njegova posjeda - i to bez primjene strogog i time nedopuštenog formalizma, nije spojiva sa idejom da se u situaciji kada se čin smetanja svodi na izvođenje radova koji traju u jednom vremenskom slijedu na istome području smetanja u građenju nečega ili na izradi određenog dijela, a koji su radovi (kao npr. "građevinski zahvati") skopčani sa nizom pojedinačnih postupaka poduzetih u istome cilju i u svojoj ukupnosti čine jednu zaokruženu cjelinu istoga posla (ili djela), od tužitelja zahtjeva da zaštitu traži (ili proširuje) na svaki od tih pojedinačnih (po vremenskom slijedu rascjepkanih) postupaka: suprotno bi se shvaćanje svodilo na to da bi tužitelj morao, kako bi sa traženjem zaštite uspio, primjerice, postavljati poseban zahtjev i za svaki red postavljenih pločica ili za svaki dio postavljene ograde u okviru istoga posla ograđivanja i uređenja ograničenog i određenog dijela nekretnine - a takvo se shvaćanje u pravnom sustavu, u razumnom i savjesnom pristupu zaštiti od smetanja posjeda, ne može dopustiti.

 

11. To je ujedno i odgovor na u reviziji postavljeno pitanje.

 

12. Stoga, a kako shvaćanje drugostupanjskog suda iz rješenja kojeg je donio nije u skladu s navedenim shvaćanjem ovoga suda - i kako drugostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog shvaćanja (pogrešne primjene materijalnog prava) nije razmotrio druge okolnosti i činjenice odlučne za odluku o predmetu spora i (time) za nastavak postupka, to je valjalo ukinuti pobijano drugostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu - te odlučiti kao u izreci ove odluke, u stavku I. izreke rješenja (na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a).

 

13. Budući da odluka o troškovima postupka ovisi o konačnom uspjehu stranaka u sporu, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima (u smislu odredbe čl. 164. st. 4. ZPP-a).

 

14. U ponovljenom postupku potrebno je postupiti prema izloženom shvaćanju revizijskog suda i ponovno odlučiti o žalbi tuženika - odlukom o predmetu spora s obrazloženjem prema odredbama čl. 375. ZPP-a.

 

15. Revizijski sud tek primjećuje da osporeno rješenje ne sadrži dostatne razloge o ocjeni (utvrđenju) da su "tuženi zatrpali iskop, dakle, u naravi su vratili zemljište u prvotno stanje": to i pored utvrđenja da je "suposjednik ovlašten štititi svoj posjed od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjeg suposjedovanja ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti, a što tuženi navedenim iskopom su svakako učinili".

 

16. Za konačnu odluku ostavljaju se troškovi podnesene revizije (čl. 166. st. 3. ZPP-a), o čemu je odlučeno odlukom iz stavka II. izreke ovog rješenja.

 

Zagreb, 7. studenoga 2023.