Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž Ob-30/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tatjani Ledinšćak-Babić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagateljice MŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i predlagatelja FŠ iz [adresa], Marshall Heights Ring 24C, Kitzingen, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nemanji Nožiniću, odvjetniku u Novoj Gradiški, radi sporazumnog razvoda braka sa mlt. djecom, povodom žalbe predlagatelja podnesene protiv rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj R1 Ob-403/2024-11 od 17. veljače 2025., dana 10. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Usvaja se žalba predlagatelja FŠ, ukida se rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj R1 Ob-403/2024-11 od 17. veljače 2025. te predmet vraća istom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem pod točkom I. izreke obustavlja se postupak označen poslovnim brojem R1 Ob-403/2024, dok je pod točkom II. izreke određeno da će postupak nastaviti po pravilima parničnog postupka iz upisnika "P Ob".

2. Navedeno rješenje pravodobno podnesenom žalbom pobija predlagatelj iz svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga, s prijedlogom da ovaj sud isto ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, odnosno da pobijano rješenje ukine i preinači u smislu žalbenih navoda.

3. Nitko nije odgovorio na žalbene navode.

4. Žalba predlagatelja je osnovana.

5. Nakon što je predlagateljica podnijela sporazumni prijedlog za razvod braka sa mlt. djecom, dok je predlagatelj istaknuo prigovor nenadležnosti suda u Republici Hrvatskoj s prijedlogom da se obustavi postupak jer nije suglasan sa planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, dok je sud utvrdio da prijedlog za sporazumni razvod braka predlagatelj nije ni potpisao, to je sukladno čl. 379. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj:103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 - dalje: ObZ) zaključeno kako je potrebno provesti postupak po tužbi za razvod braka, slijedom čega je odlučeno kao u izreci.

6. U žalbi predlagatelj ističe da, iako je istaknuo prigovor nenadležnosti suda u Republici Hrvatskoj, da prvostupanjski sud bez odluke o tom prigovoru donosi odluku o daljnjem tijeku postupka pred sudom u Republici Hrvatskoj, iako je isticao da su stranke imale zajedničko prijavljeno prebivalište i boravište u [adresa], gdje su rođena i živjela djeca mlt. M i mlt. F sve dok ih predlagateljica nije bez znanja i protivno volji odvela u Republiku Hrvatsku, zbog čega se već i ranije vode sudski postupci pred nadležnim sudom u Saveznoj Republici Njemačkoj, pa smatra da je sud u navedenoj zemlji nadležan za postupanje u predmetnoj pravnoj stvari.

7. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima i ovaj sud smatra da je u istoj počinjena bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23

– dalje: ZPP) u svezi s čl. 346. ObZ-a, obzirom da su o odlučnim činjenicama izostali razlozi, pa rješenje ima nedostataka zbog kojih ovaj sud ne može ispitati njegovu zakonitost i pravilnost.

8. Naime potpuno je nejasno na koji način je sud utvrdio da je sud u Republici Hrvatskoj nadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari po pravilima parničnog postupka, odnosno sada po tužbi tužiteljice, ovdje predlagateljice, za razvod braka s mlt. djecom, pa da iz tog razloga treba obustaviti izvanparnični postupak po prijedlogu stranaka, kad za takav zaključak ne daje nikakve razloge, iako predlagatelj tijekom postupka ističe da je za postupanje u ovoj pravnoj stvari nadležan sud u Saveznoj Republici Njemačkoj.

9. Naime, valja istači da je od 29. siječnja 2019. na snazi Zakon o međunarodnom privatnom pravu ("Narodne novine" broj: 101/17 i 67/23 - dalje: ZMPP) kojim je regulirano pitanje mjerodavnog prava za privatno pravne odnose s međunarodnim obilježjem, nadležnost sudova i drugih tijela Republike Hrvatske u pravnim stvarima, pa je čl. 2. navedenog Zakona propisano da se taj Zakon primjenjuje na odnose kojima se uređuju pojedina pitanja iz čl. 1. Zakona ako nisu uređeni pravno obvezujućim aktima Europske unije, međunarodnim ugovorima koji su na snazi u Republici Hrvatskoj i drugim zakonima koji su na snazi Republici Hrvatskoj.

10. Stoga, kako je prvostupanjski sud propustio ispitati i utvrditi sve relevantne okolnosti o tome je li po prijedlogu stranaka za postupanje nadležan sud u Republici Hrvatskoj, imajući u vidu istaknuti prigovor od strane predlagatelja FŠ koji tvrdi da su stranke imale posljednje zajedničko prebivalište u [adresa], da su tamo živjeli sa navedenom zajedničkom djecom, da se već u navedenoj zemlji vodi postupak oko osobnih odnosa stranaka, a iz stanja spisa proizlazi da su stranke zaključile i brak u Saveznoj Republici Njemačkoj, pa nije iznio nikakve razloge o istaknutom prigovoru nenadležnosti hrvatskog suda, a što je odlučno za ocjenu da li je zakonito odlučeno da se obustavlja postupak stranaka u povodu sporazumnog prijedloga za razvod braka i predmet nastavlja po pravilima parničnog postupka, valjalo je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a u svezi s čl. 346. ObZ-a prihvaćanjem žalbe navedenog predlagatelja ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti istom sudu na ponovno odlučivanje.

11. U nastavku postupka prvostupanjski će sud ispraviti navedene nedostatke na način da će utvrditi sve okolnosti od kojih ovisi ocjena istaknutog prigovora predlagatelja o eventualnoj nenadležnosti suda u Republici Hrvatskoj za postupanje u ovoj pravnoj stvari, vodeći računa da kod predmeta sa međunarodnim elementom za razvod braka utvrđenje nadležnosti suda u Republici Hrvatskoj valja procijeniti po osnovi čl. 3. Uredbe Vijeća EU broj 2019/1111 (Bruxelles II ter) te da odredbe o nadležnosti u postupcima razvoda braka nisu hijerarhijski postavljene nego je nadležnost izberiva, a da postupak roditeljske skrbi i održavanje osobnih odnosa u predmetima sa međunarodnim elementom nije adhezijski postupak razvodu braka već se o nadležnosti odlučuje po različitim odredbama pa se nadležnost u postupcima roditeljske srbi i održavanju osobnih odnosa u pravilu temelji na "uobičajenom boravištu" djeteta, neovisno od "uobičajenog boravišta" njegovih roditelja. Stoga za utvrđivanje nadležnosti suda u Republici Hrvatskoj za roditeljsku skrb valja primijeniti odredbe čl. 7. navedene Uredbe, dok za uzdržavanje valja primijeniti čl. 3. – 8. Uredbe (EZ) broj 4/2009, a prema odredbama navedene Uredbe Bruxelles II procjenjuje se i litispendencija, s obzirom na istaknuti prigovor predlagatelja da se pred sudom u Saveznoj Republici Njemačkoj već vodi postupak u svezi osobnih odnosa stranaka, pa je za odluku o istaknutom prigovoru važan trenutak zaprimanje tužbe (prijedloga, zahtjeva) sudu.

12. Nakon toga sud će ponovno donijeti odluku u ovoj pravnoj stvari dajući za svoje zaključke jasne i okolnosne razloge koji imaju uporište u stanju spisa i utvrđenim činjenicama kako bi ovaj sud o eventualnoj novoj žalbi mogao ispitati pravilnost i zakonitost iste.

U Varaždinu 10. travnja 2025.

Sutkinja

Tatjana Ledinšćak-Babić