Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-780/2022-9

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća te Nevena Cambja i Bruna Kleina, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sare Bušić, kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv okrivljenika LŠ i dr., zbog kaznenih djela iz članka 190. stavka 2. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu te okrivljenika LŠ i ĐŠ, protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovnog broja K-1057/2021-20, od 10. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 10. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaćajući žalbe okrivljenika LŠ i ĐŠ, a povodom tih žalbi i po službenoj dužnosti, ukida se presuda suda prvog stupnja i predmet upućuje tom sudu na ponovno suđenje i odluku pred potpuno izmijenjenim vijećem.

II. Uslijed odluke pod I. žalba Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu je bespredmetna.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu proglasio je krivim okrivljenike LŠ i ĐŠ zbog počinjenja kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama opisanog u članku 190. stavku 1. i 2. KZ/11, a kažnjivog po članku 190. stavku 2. KZ/11 te kaznenog djela nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih stvari, opisanog i kažnjivog po članku 331. stavku 1. KZ/11, a sve u vezi s člankom 51. KZ/11. Nakon toga, sud je okrivljenicima utvrdio pojedinačne kazne zatvora i to okrivljeniku LŠ za kazneno djelo iz članka 190. stavka 2. KZ/11, na temelju te odredbe, kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Za kazneno djelo iz članka 331. stavka 1. KZ/11, na temelju te odredbe, kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca te su ujedno tom okrivljeniku opozvane i ranije uvjetne osude, i to izrečena presudom Općinskog suda u Virovitici poslovnog broja K-49/2019, od 27. veljače 2019., koja je pravomoćna postala 13. ožujka 2019. te je u ovom postupku iz navedene presude uzeta kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Također, okrivljeniku LŠ je opozvana i uvjetna osuda Općinskog suda u Virovitici poslovnog broja K-218/2018, od 4. travnja 2019., koja je postala pravomoćna 27. svibnja 2019. te je iz navedene presude uzeta kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci. Nakon toga, okrivljenik LŠ je, na temelju članka 51. KZ/11, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci. Na temelju članka 54. KZ/11, u kaznu zatvora okrivljenom LŠ je uračunato vrijeme uhićenja i provedeno u istražnom zatvoru u trajanju od 10. srpnja 2019., do 14. studenog 2019.

1.1. Okrivljeniku ĐŠ je prvostupanjski sud također utvrdio pojedinačne kazne zatvora i to za kazneno djelo iz članka 190. stavka 2. KZ/11, na temelju te odredbe, kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a za kazneno djelo iz članka 331. stavka 1. KZ/11, na temelju te odredbe, kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca. Tom okrivljeniku je, na temelju članka 58. stavka 1. i 3. KZ/11, opozvana uvjetna osuda izrečena presudom Općinskog suda u Virovitici poslovnog broja K-107/2015, od 31. kolovoza 2016., koja je postala pravomoćna 21. srpnja 2017. te je u ovom postupku iz navedene presude uzeta kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, nakon čega je, na temelju članka 51. KZ/11, okrivljeni ĐŠ osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci. U kaznu zatvora tom okrivljeniku je, na temelju članka 54. KZ/11, uračunato vrijeme uhićenja i provedeno u istražnom zatvoru u trajanju od 10. srpnja 2019. do 17. siječnja 2020.

2. Na temelju članka 331. stavka 7. KZ/11 od okrivljenog LŠ oduzeta su dva protuoklopna raketna bacača RBR64MM, takozvane "zolje", privremeno oduzeta po djelatnicima PU Zagrebačke po potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta broj 00071228 od 9. srpnja 2019.

3. Na temelju članka 190. stavka 8. KZ/11, od okrivljenog ĐŠ oduzeto je 964,02 grama konoplje tipa droge marihuana, privremeno oduzete po djelatnicima PU Zagrebačke po potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta broj 00071226, od 9. srpnja 2019.

4. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točke 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje u tekstu: ZKP/08), okrivljeni LŠ i ĐŠ obvezani su naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od po 1.425,00 kuna svaki, s osnove troškova toksikološkog i daktiloskopskog vještačenja po Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" te paušalni iznos od po 1.500,00 kuna svaki.

5. Protiv ove presude žalbu je podnijelo Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu, zbog povrede kaznenog zakona te odluke suda o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se preinači pobijana presuda na način da se okrivljenicima izreknu kazne zatvora u duljem trajanju.

6. Žalbu protiv prvostupanjske presude podnio je okrivljenik LŠ, po svom branitelju Igoru Cišperu, odvjetniku u Zagrebu, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, a podredno da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenika oslobodi optužbe zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 190. stavka 1. i 2. KZ/11, a da mu se u odnosu na kazneno djelo iz članka 331. stavka 1. KZ izrekne kazna zatvora u kraćem trajanju te da mu se ne opozivaju ranije uvjetne osude. Okrivljenik je u žalbi zatražio da se on i njegov branitelj izvijeste o sjednici vijeća drugostupanjskog suda.

7. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio i okrivljenik ĐŠ, po svom branitelju Andriji Iliću, odvjetniku u Zagrebu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona te "povrede odredaba kaznenog postupka", kao i odluke o kazni, s prijedlogom da se ukine prvostupanjska presuda.

8. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

9. Prije održavanja sjednice drugostupanjskog vijeća, u suglasju s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, kojega je nakon uvida vratilo ovom sudu na daljnji nadležni postupak.

10. Na temelju odredbe članka 475. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22 i 36/24, dalje u tekstu: ZKP/08), sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u odsutnosti uredno izvještenog Županijskog državnog odvjetništva u Splitu, okrivljenika LŠ i njegovog branitelja Igora Cišpera.

11. Žalbe okrivljenika LŠ i ĐŠ su osnovane, dok je žalba Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu bespredmetna.

12. Okrivljenik LŠ u svojoj žalbi nije naveo da prvostupanjsku presudu osporava zbog žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka, već samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, međutim iz sadržaja žalbe proizlazi da se određeni žalbeni navodi suštinski odnose na žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka, koja bi posljedično dovela i do pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, u žalbi okrivljenika se ističe kako je sud u pobijanoj presudi pod točkom 15. zaključio da su oba okrivljenika znali što se prevozi u automobilu jer su i zolje i droga bili vidljivi njima obojici koji "zajedno putuju čak od Slatine do Zagreba", međutim da sud ničim nije obrazložio zašto bi oni to trebali znati te da činjenica da je okrivljenik LŠ, vozeći svog brata EŠ u bolnicu u Zagrebu, koji je tom prigodom povezao i ĐŠ, nikako ne znači da je LŠ znao za drogu koju je okrivljenik ĐŠ imao kod sebe, odnosno da je ĐŠ znao za zolje. Dakle, ovaj okrivljenik očito ukazuje na to da prvostupanjski sud nije dao razloge o odlučnim činjenicama, koje bi se odnosile na zajedničko i dogovorno postupanje oba okrivljenika, u odnosu na kaznena djela koja nisu priznali.

13. S druge strane, okrivljenik ĐŠ u svojoj žalbi ističe kako je prvostupanjski sud počinio "povredu odredaba kaznenog postupka" (očito se misli na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka), na način što u obrazloženju presude nije naveo razloge o odlučnim činjenicama je li okrivljenik ĐŠ nabavio oružje ili bio u posjedu istoga, odnosno razlozi koje je sud dao da su nejasni i nedostatni.

14. Evidentno je dakle, da oba okrivljenika upiru na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, za koju drže da je počinjena na način što prvostupanjski sud nije dao valjane i dostatne razloge u pogledu svojih utvrđenja zbog čega smatra da su okrivljenici kod oba kaznena djela postupali zajednički i dogovorno, što im je stavljeno na teret optužnicom i za što su proglašeni krivim u izreci prvostupanjske presude, što su svakako odlučne činjenice, o kojima je prvostupanjski sud bio dužan dati valjane i uvjerljive razloge, a što je on propustio učiniti, koji propust je, posljedično doveo i do pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer je, po stajalištu oba okrivljenika, svakog od njih trebalo proglasiti krivim samo za ono djelo čije su počinjenje svaki od njih pojedinačno priznali.

15. U pravu su okrivljenici kada ističu da bi na opisani način bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, na koju ovaj drugostupanjski sud pazi i po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. ZKP/08. Naime, u potpunosti pravilno se u žalbama naglašava činjenica da je prvostupanjski sud u svojoj presudi gotovo u potpunosti propustio dati razloge o odlučnoj činjenici zajedničkog i dogovornog postupanja oba okrivljenika u pogledu oba kaznena djela. U tom pravcu prvostupanjski sud u točki 15. obrazloženja navodi kako je jasno za zaključiti da su zolje i droga bile unutar vozila te "vidljive obojici okrivljenika", koji zajedno putuju čak od Slatine do Zagreba te da su stoga potpuno bez osnova njihove obrane da nisu znali što se točno nalazi i vozi u autu kojim zajedno putuju. Stoga priznanje jednog i poricanje počinjenja drugog kaznenog djela je, po ocjeni suda, pokušaj otklanjanja odgovornosti barem za jedno kazneno djelo koje su kritične zgode počinili. U nastavku se ističe da su obojica okrivljenika bili svjesni i jasno "znali" za drogu te da su jedan i drugi bili "svjesni i znali" da se radi o marihuani namijenjenoj krajnjoj neovlaštenoj prodaji, a isto tako da su obojica bili "svjesni" da se u vozilu nalaze zolje za koje su nedvojbeno "znali" da se radi o opasnom vojnom oružju koje građani ne smiju posjedovati, čime su obojica "svjesno i namjerno" počinili oba kaznena djela za koja se terete da ih je sud za ista i oglasio krivim.

16. Iz navedenog obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi kako sud svoju ocjenu o tome da su okrivljenici zajednički i dogovorno postupali temelji isključivo na činjenici da su se okrivljenici nalazili u istom vozilu u kojem su bili i droga i oružje koji su, kako to sud navodi bili "vidljivi obojici okrivljenika" jer putuju čak od Slatine do Zagreba. Pri tome sud ne obrazlaže na koji način je utvrdio da su i oružje i droga bili vidljivi obojici okrivljenika, ali isto tako, čak i pod uvjetom da su ti predmeti doista bili vidljivi obojici okrivljenika, ne obrazlaže ni zbog čega smatra da bi ta okolnost bila dovoljna za zaključak da su oba okrivljenika postupali zajednički i dogovorno te da su drogu i oružje zajednički i dogovorno nabavili i posjedovali. Nadalje, sud nije dao nikakve razloge ni u pogledu toga na temelju čega izvodi zaključak da je droga marihuana koja je oduzeta od okrivljenika ĐŠ bila namijenjena daljnjoj prodaji, što je bitno obilježje kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11, za koje su okrivljenici proglašeni krivim, što je također bilo nužno učiniti.

16.1. Naprijed navedene su bez ikakve sumnje odlučne okolnosti, o kojima je prvostupanjski sud morao dati jasne i uvjerljive razloge, što je međutim propustio učiniti, na koji način je doista ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, na koju se s pravom ukazuje u žalbama oba okrivljenika. U takvoj situaciji bitna povreda odredaba kaznenog postupka je dovela i do pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, radi čega je prvostupanjsku presudu bilo nužno ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred potpuno izmijenjenim vijećem.

17. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će izvesti sve do sada izvedene dokaze, a po potrebi i druge, ako bi to bilo od koristi za kazneni postupak, nakon čega će svestrano analizirati svaki dokaz, kako pojedinačno, tako i u povezanosti s ostalim dokazima te će ih s više kritičnosti cijeniti, nakon čega će donijeti novu pravilnu i zakonitu presudu, koju će potom valjano i potpuno obrazložiti, u skladu s odredbom članka 459. ZKP/08. Kod ovoga se skreće pozornost sudu da odlučne činjenice u kaznenom postupku moraju biti dokazane potpuno izvjesno i izvan svake razumne sumnje jer je za nedvojbeno utvrđenje da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje je okrivljen potreban najveći stupanj izvjesnosti koji se može postići u sudskom postupku, koji označava potrebu da okrivljenikova krivnja mora biti pouzdana, sigurna i da ne smije ostavljati nikakvu dvojbu, čak niti tračak sumnje koji dovodi u pitanje osudu. Zato za osudu moraju biti izvedeni dokazi koji jasno, nedvojbeno upućuju na jedini mogući zaključak da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje je okrivljen.

17.1. Dakle, u konkretnoj situaciji nije dostatno da su predmeti koji se nalaze u vozilu svim putnicima u tom vozilu vidljivi, odnosno da bi se isključivo na toj okolnosti mogao donijeti zaključak da su oni zajednički i dogovorno posjedovali sve predmete u tom vozilu jer bi se po istoj toj logici moglo zaključiti da je i EŠ, treći putnik u vozilu kritične prigode, zajednički i dogovorno s okrivljenicima počinio oba kaznena djela, već je nužno utvrditi postojanje njihove zajedničke odluke i namjere da se ti predmeti zajednički drže s istim protupravnim ciljem. Pri tome svakako treba imati u vidu odredbu članka 3. stavka 2. ZKP/08, da je teret dokazivanja u kaznenom postupku na tužitelju te odredbu članka 3. stavka 3. ZKP/08 o tome da sud, u slučaju dvojbe oko postojanja činjenica koje tvore obilježja kaznenog djela ili o kojima ovisi primjena kaznenog zakona rješava presudom na način koji je povoljniji za okrivljenika. U svakom slučaju, kakva god da bude odluka prvostupanjskog suda, o svim odlučnim činjenicama te o svim razlozima kojima se prvostupanjski sud vodio prilikom donošenja te odluke, dužan je dati uvjerljive i valjano obrazložene razloge.

17.2. Također se kod ovoga skreće prvostupanjskom sudu pozornost da je, u slučaju donošenja osuđujuće presude, u odnosu na oba okrivljenika potrebno voditi računa i o rokovima u kojima je moguće opozvati ranije pravomoćno izrečene uvjetne osude, koje propisuje odredba članka 58. KZ/11.

18. Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci, sukladno članku 483. stavku 1. i 484. stavku 1. ZKP/08.

Split, 10. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Maria Majić