- 1 -              Rev 1283/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1283/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika (dalje: tužitelj) POLIKLINIKE ZA GINEKOLOGIJU, OPĆU KIRURGIJU, RADIOLOGIJU, MAMOGRAFIJU, NEUROLOGIJU I MEDICINU RADA C. S., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik D. P. odvjetnik u S., protiv tužene-protutužiteljice (dalje: tužena) L. B. iz S., OIB ..., koju zastupa Odvjetničko društvu Lj. i V., u S., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1224/22 od 20. travnja 2022. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-557/13 od 20. siječnja 2017., u sjednici održanoj 7. studenoga 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Prihvaća se revizija tužitelja te se djelomično preinačuje presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1224/22 od 20. travnja 2022. u točki I. i sudi:

 

              Odbija se žalba tužene kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-557/13 od 20. siječnja 2017. u točki I. za iznos od 60.042,91 eura (433.018,34 kn) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama kako su navedene u izreci prvostupanjske presude, te u točki III. za iznos troškova postupka od 10.728,08 eura (80.830,75 kuna).

 

              II. Nalaže se tuženoj da tužitelju nadoknadi daljnje troškove revizijskog postupka u iznosu 8.342,13 eura (62.853,75 kuna) u roku od 8 dana.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je pod toč. I izreke tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 478.819,21 kn sa zateznom kamatom. Pod toč. II izreke odbijen je i protutužbeni zahtjev tužene na isplatu iznosa od 260.000,00 kn sa zateznom kamatom. Pod toč. III izreke naloženo je tuženoj da tužitelju isplati parnični trošak u iznosu od 101.375,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 20. siječnja 2017. god. pa do isplate.

 

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I Prihvaća se kao djelomično osnovana žalba tužene-protutužiteljice, te se preinačava presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-557/13 od 20. siječnja 2017. u dijelu pod toč. I izreke, za iznos glavnice od 433.018,34 kn sa zateznom kamatom i u dijelu pod toč. III izreke za iznos parničnog troška od 80.830,75 kn i sudi:

1. Odbija se kao djelomično neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika u dijelu od ukupno 433.018,34 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim

-na iznos od 7.986,25 kn od 13.01.2009. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 19.02.2009. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 05.03.2009. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 07.04.2009. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 16.05.2009. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 21.06.2009. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 21.07.2009. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 21.08.2009. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 21.09.2009. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 10.10.2009. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 07.11.2009. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 16.12.2009. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 21.01.2010. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 21.02.2010. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 16.03.2010. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 16.04.2010. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 11.05.2010. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 11.06.2010. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 11.07.2010. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 16.08.2010. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 04.09.2010. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 09.10.2010. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 11.11.2010. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 11.12.2010. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 11.01.2011. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 11.02.2011. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 11.03.2011. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 11.04.2011. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 11.05.2011. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 11.06.2011. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 16.07.2011. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 11.08.2011. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 16.09.2011. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 16.10.2011. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 16.11.2011. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 16.12.2011. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 16.01.2012. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 16.02.2012. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 06.03.2012. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 06.04.2012. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 05.05.2012. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.849,97 kn od 07.06.2012. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.849,97 kn od 07.07.2012. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.849,97 kn od 09.08.2012. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.849,97 kn od 08.09.2012. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.849,97 kn od 11.10.2012. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.849,97 kn od 09.11.2012. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.849,97 kn od 11.12.2012. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.849,97 kn od 09.01.2013. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.849,97 kn od 11.02.2013. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.849,97 kn od 16.03.2013. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.849,97 kn od 11.04.2013. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.849,97 kn od 16.05.2013. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.849,97 kn od 11.06.2013. g. pa do isplate,

-na iznos od 3.532,48 kn od 16.07.2013. g. pa do isplate,

2. Odbija se zahtjev tužitelja za dosuđenja troškova postupka u dijelu od 80.830,75 kn.

II U preostalome dijelu pod toč. I izreke, za iznos glavnice od 45.800,87 kn sa zateznom kamatom i u dijelu pod toč. III izreke za iznos parničnog troška od 20.544,25 kn žalba tuženika odbija se kao djelomično neosnovana, te se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-557/13 od 20. siječnja 2017. djelomično potvrđuje za iznos glavnice od 45.800,87 kn sa zateznom kamatom tekućom

-na iznos od 18.450,00 kn od 23.07.2010. g. pa do isplate,

-na iznos od 2.000,00 kn od 07.07.2011. g. pa do isplate,

-na iznos od 3.075,00 kn od 18.02.2011. g. pa do isplate,

-na iznos od 12.000,00 kn od 22.03.2012. g. pa do isplate,

-na iznos od 8.275,87 kn od 25.12.2012. g. pa do isplate,

-na iznos od 2.000,00 kn od 16.05.2013. g. pa do isplate,

kao i u dijelu pod toč. III kojim je naloženo tuženoj isplatiti tužiteljici parnični trošak od 20.544,25.

III Nalaže se tuženoj da tužitelju u roku od petnaest dana isplati i trošak žalbe od 746,87 kn odnosno trošak revizije od 896,25 kn.“

 

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-3277/22 od 13. rujna 2022. dopustio reviziju protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

 

              "Je li pravno shvaćanje izraženo u odluci Ustavnog suda U-III-3526/19 od 15. prosinca 2020. godine (donesenoj po ustavnoj tužbi fizičke osobe- liječnika protiv Kliničkog bolničkog centra O. kao javne ustanove u vlasništvu Republike Hrvatske) o tome da bruto plaća predstavlja novčanu protuvrijednost rada te da stoga ne može predstavljati trošak specijalizacije koji bi liječnik specijalist bio obvezan vratiti u slučaju kada raskida ugovor o radu prije isteka roka iz ugovora o specijalizaciji, primjenjivo u okolnostima kada se radi o tužbi tužitelja privatne zdravstvene ustanove za koju tuženik (liječnik specijalizant) nije odradio niti jedan radni dan, nego je cjelokupan radni staž specijalizacije na koju je upućen od privatne zdravstvene ustanove obavio u državnim zdravstvenim ustanovama, a plaću ostvarivao od privatne zdravstvene ustanove odnosno tužitelja?''.

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena, sa prijedlogom da revizijski sud pobijanu odluku preinači, podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

5. Na reviziju nije odgovoreno.

 

6. Revizija tužitelja je osnovana.

 

7. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužitelja za vraćanje naknade plaća isplaćenih tuženoj za vrijeme trajanja specijalizacije u iznosu od 433.018,34 kn.

 

8. U postupku koji je prethodio ovome utvrđeno je:

 

-da su 24. studenoga 2008. stranke potpisale ugovor o radu na neodređeno vrijeme prema kojem ugovoru je tužena kod tužitelja trebala obavljati poslove „specijalizanta medicine rada i sporta“ od 28. studenoga 2008.,

- da su se stranke čl. 1. navedenog ugovora sporazumjele da tužitelj prima u radni odnos na neodređeno vrijeme specijalizanta u svrhu stručnog osposobljavanja i usavršavanja radi provođenja specijalističkog staža iz medicine rada i sporta i da će tužena provoditi specijalistički staž iz medicine rada i športa prema planu i programu propisanom Pravilnikom o spec. usavršavanju zdravstvenih djelatnika uz stručnu pomoć i pod nadzorom mentora na temelju Rješenja Ministarstva zdravstva o odobrenju specijalizacije iz medicine rada i športa,

- da su se stranke čl. 4. Ugovora o specijalizaciji sporazumjele da je tužena dužna poslije polaganja specijalističkog ispita ostati u radnom odnosu kod tužitelja u ordinaciji medicine rada i športa na radnom mjestu liječnika specijaliste medicine rada i športa najmanje deset (10) godina, a ukoliko nakon polaganja specijalističkog ispita prekine stalni radni odnos sa Poliklinikom da je dužna tužitelju nadoknaditi sve troškove nastale za vrijeme specijalizacije (specijalizantsku plaću za cijelo vrijeme specijalizantskog staža, sve ostale naknade i troškove koji su isplaćeni u svezi sa specijalističkim stažem, kao i troškove polaganja specijalističkog ispita i to u bruto iznosu)

-da je Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi 16. prosinca 2008. pod brojem Klasa: UP/I-131-02/08-01/393 i Ur.br. 534-07-2-2/3-08-2 donijelo rješenje kojim se tuženoj kao radnici kod tužitelja odobrava specijalizacija iz medicine rada i sporta za potrebe i o trošku tužitelja i da se tuženoj za glavnog mentora imenuje Dr. D. A., specijalist medicine rada u Domu zdravlja Splitsko-dalmatinske županije,

-da je tužena provela specijalizaciju u skladu sa Planom specijalizacije i da je 13. lipnja 2013. položila specijalistički ispit i stekla zvanje „specijalist medicine rada i sporta“,

-da je tužena u razdoblju od 14. lipnja 2013. do 28. lipnja 2013. koristila godišnji odmor,

- da je tužitelj 3. srpnja 2013. tuženoj ponudio sklapanje Ugovora o poslovnoj suradnji kojim bi tužena zasnovala radni odnos kao specijalist medicine rada i sporta u Ustanovi za zdravstvenu skrb u medicini rada „B.“, S., ...,

- da su osnivači Ustanove za zdravstvenu skrb u medicini rada „B.“, S., ..., isti kao i osnivači tužitelja,

-da je tužena odbila potpisati Ugovor od 3. srpnja 2013. te da stranke nisu potpisale novi ugovor o radu ili aneks postojećem za obavljanje radnog mjesta „specijalist medicine rada i sporta“,

-da je tužitelj 11. srpnja 2013. uputio tuženoj „pisano upozorenje na obvezu iz radnog odnosa“ u kojoj se upozorava tužena na ispunjavanje obveza iz radnog odnosa sa mogućnošću otkaza ugovora o radu,

-da je tadašnja punomoćnica tužene odvjetnica M. B. P. uputila tužitelju dopis od 10. srpnja 2013. u kojem upozorava tužitelja na njegove obveze u skladu sa zaključenim Ugovorom o specijalizaciji, ističe da tužena nije voljna sa bilo kim osim sa tužiteljem zaključiti ugovor o radu, obavještava tužitelja da je tužena spremna ostati u radnom odnosu kod tužitelja na radnom mjestu liječnika specijaliste medicine rada i sporta, te poziva tužitelja da se u tom smislu zaključi ugovor o radu, jer u suprotnom da će biti isključena bilo kakva financijska obveza tužene prema tužitelju obzirom da bi radni odnos tužene prestao zbog neispunjavanja ugovorne obveze tužitelja, a ne krivnjom odnosno neispunjenjem ugovornih obveza tužene,

- da je tužena 12. srpnja 2013. dala izvanredni otkaz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme kojeg je imala zaključenog sa tužiteljem, a iz obrazloženja otkaza je razvidno da je tužena otkazala ugovor o radu iz razloga što joj tužitelj nije oformio ordinaciju za njen rad, da joj je ponudio  Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sa Ustanovom za zdravstvenu skrb u medicini rada B. i Ugovor o poslovnoj suradnji sa navedenom ustanovom, iz čega da je razvidno da tužitelj nije ispunio svoje ugovorne obveze iz Ugovora o specijalizaciji od 25. studenoga 2008.,

-da je tužitelj 17. srpnja 2013. uputio tuženoj „očitovanje poslodavca na izvanredni otkaz ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 12. srpnja 2013.g.“ u kojem tužitelj poziva tuženu da potpiše aneks ugovora o radu za radno mjesto specijalist medicine rada i sporta upravo sa tužiteljem, a ne Ustanovom B., te upozorava tuženu da ukoliko ista ustraje u svom otkazu da će tužitelj zatražiti naknadu svih troškova u skladu sa Ugovorom o specijalizaciji,

-da je tužena ustrajala na svojoj odluci o izvanrednom otkazu zbog čega je tužitelj sa 19. srpnjem 2013. odjavio tuženu sa mirovinskog i zdravstvenog osiguranja te joj vratio svu radno pravnu dokumentaciju,

- da je tužena 19. rujna 2013. uputila tužitelju dopis u kojem poziva tužitelja da joj oformi ordinaciju medicine rada i sporta i da joj uruči Ugovor o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu specijaliste medicine rada i sporta, kako bi ista mogla započeti sa radom za kojeg se obvezala Ugovorom o specijalizaciji 1. prosinca 2008., na koji dopis joj tužitelj nije odgovorio,

- da je sudski vještak utvrdio da su ukupni troškovi tužitelja po osnovi isplaćene plaće, materijalnih troškova specijalizacije, troškova školarine, mentorstva i ispita iznosili 478.819,21 kn od čega materijalni troškovi specijalizacije, troškovi školarine, mentorstva i ispita iznose 45.800,87 kn, a iznos od 433.018,34 kn isplaćene plaće.

 

9. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev zauzevši pravno shvaćanje da je tužitelj u cijelosti ispunio sve svoje obveze iz ugovora o specijalizaciji, da je tuženoj platio sve troškove specijalizacije i da je tužena bila dužna nakon položenog specijalističkog ispita kod tužitelja nastaviti raditi 10 godina, pa kako je tužena bez opravdanog razloga odbila nastaviti raditi kod tužitelja, to da su ispunjene pretpostavke iz čl. 4. zaključenog Ugovora o specijalizaciji te je tuženu trebalo obvezati na isplatu.

 

10. Drugostupanjski sud djelomično je preinačio prvostupanjsku presudu na način da je odbio tužbeni zahtjev tužitelja zauzevši pravno shvaćanje da je plaća zakonom određena kao novčana protuvrijednost rada koji je radnik obavio za poslodavca i nju je poslodavac dužan platiti nakon obavljenog rada, prema prisilnoj odredbi - u vrijeme zaključivanja predmetnih ugovora o radu i ugovora o specijalizaciji - važećeg čl. 83. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03,123/03, 142/03, 30/04 i 68/05 – dalje: ZOR, koji se ovdje primjenjuje kao važeći materijalnopravni propis prema odredbi čl. 300. st. 1. i 297. Zakona o radu - Narodne novine broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13). Obzirom da je tužena (uz suglasnost tužitelja – kod treće osobe, što je slobodno ugovoreno i prema tome nema utjecaja u ovoj pravnoj stvari) obavljala rad za vrijeme specijalizacije, to iznos isplaćene plaće za obavljeni rad ne može niti prema ugovoru stranaka ulaziti u trošak specijalizacije koji bi teretio tuženu, te se pritom drugostupanjski sud poziva na odluku ovog suda Revr-33/11 od 22. listopada 2013.

 

11. Tužitelj u svojoj reviziji pa tako i kroz dopušteno revizijsko pitanje ističe da se na predmetnu pravnu situaciju ne može primijeniti pravno shvaćanje zauzeto u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3526/19 od 15. prosinca 2020. prema kojem bruto plaća predstavlja novčanu protuvrijednost rada te stoga ne može predstavljati trošak specijalizacije koji bi liječnik specijalist bio obvezan vratiti u slučaju kada raskida ugovor o radu prije isteka roka iz ugovora o specijalizaciji, a na kojem shvaćanju svoju odluku temelji drugostupanjski sud. Tužitelj smatra da je isto neprimjenjivo u konkretnom predmetu obzirom se u predmetnoj stvari radi o privatnoj poliklinici koja je isplaćivala plaću liječnici specijalizantici za vrijeme specijalizacije koju je ona odradila u drugoj ustanovi, a ne kod tužitelja, što nije slučaj kao u predmetu Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3526/19 gdje specijalizant odrađuje specijalizaciju u ustanovi koja mu isplaćuje plaću.

 

12. Ovaj sud zauzeo je pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 28. studenog 2016. da liječnik specijalist koji je raskinuo ugovor o radu prije isteka roka iz ugovora o specijalizaciji obvezan je vratiti isplaćene mu bruto plaće (kao dio troškova specijalizacije) kad je ugovorom o specijalizaciji tako ugovoreno zdravstvenoj ustanovi s kojom je sklopio ugovor o specijalizaciji neovisno o tome gdje je obavljao specijalizaciju.

 

13. Ustavni sud Republike Hrvatske je međutim u odluci U-III-3526/19 od 15. prosinca 2020. kao i u odluci U-III-2405/22 od 11. srpnja 2023. zauzeo pravno shvaćanje da bruto plaća predstavlja novčanu protuvrijednost rada, te stoga ne može predstavljati trošak specijalizacije koji bi liječnik specijalist bio obvezan vratiti u slučaju kada raskida ugovor o radu prije isteka roka iz ugovora o specijalizaciji.

 

14. Valja istaknuti da se u predmetu koji se pred Ustavnim sudom RH vodio pod brojem U-III-2405/22 radilo o pravnim poslovima, dakle ugovorima o radu i ugovorima o međusobnim pravima i obvezama sklopljenima između stranaka, u vrijeme kada su na snazi bile odredbe članka 11. i 12. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine (Narodne novine 100/11 do 116/15).

 

Sukladno čl. 11. tada važećeg Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine zdravstvena ustanova čiji je osnivač Republika Hrvatska, županija i grad sa specijalizantom sklapa ugovor o međusobnim pravima i obvezama, a pri sklapanju ugovora iz st. 1. obveza rada u radnom odnosu na neodređeno vrijeme nakon završetka specijalističkog usavršavanja i položenog specijalističkog ispita ne smije biti ugovorena u trajanju duljem od vremena trajanja specijalizacije.

 

14.1. Prema čl. 11. st. 3. i 4. Pravilnika u ugovoru iz st. 1. mora se ugovoriti iznos naknade štete sukladno čl. 12. st. 1. istog Pravilnika koju je doktor medicine u slučaju kada otkazuje ugovor o radu prije isteka ugovorne obveze, razmjerno izvršenoj obvezi rada obvezan isplatiti zdravstvenoj ustanovi.

 

14.2. Prema čl. 12. st. 1. Pravilnika (Narodne novine 35/12) troškovi specijalizacije obuhvaćaju bruto plaće doktora medicine, troškove mentorstva, troškove zdravstvene ustanove u kojoj se obavlja specijalističko usavršavanje i druge troškove vezano uz specijalističko usavršavanje.

Dakle, Pravilnikom važećim u vrijeme sklapanja tamo predmetnih ugovora određeni su između ostalog slučajevi kada specijalizant mora naknaditi bolnici iznos naknade štete (članak 11. stavci 3. i 4.), a koji obuhvaća između ostalog i troškove bruto plaća sukladno odredbama Pravilnika (članak 12. stavka 1. Pravilnika).

 

14.3. Pravilnikom o izmjeni Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine (Narodne novine 62/16) navedene su odredbe (članak 11. i 12. ranijeg Pravilnika) drugačije definirane, pa situacija kad je specijalizant obvezan naknaditi troškove iz članka 12. st. 1. Pravilnika više ne obuhvaća bruto plaće.

Nadalje je odredbom čl. 17. novog Pravilnika (Narodne novine 62/16) propisana dužnost zdravstvene ustanove (tamo tuženika) da ponudi specijalizantu (tamo tužiteljima) sklapanje izmijenjenog ugovora o radu sukladno izmijenjenim odredbama članaka 11. i 12. Pravilnika.

Dakle na strani tuženika je dužnost da ponudi specijalizantu izmjene s posljedicom odgovornosti ravnatelja ukoliko to ne učini, kako je propisano člankom 17. st. 2. Pravilnika (NN 62/16).

Specijalizant je sada po Pravilniku (Narodne novine 62/16) u slučaju otkaza ugovora o radu u državnoj ili regionalnoj zdravstvenoj ustanovi u kojoj radi i namjere da prijeđe u drugu takvu ustanovu obvezan prethodno za prijelaz pribaviti suglasnost nadležnog ministarstva, te isto tako naknaditi ustanovi kojoj otkazuje troškove specijalizacije, a u slučaju da zdravstvenoj ustanovi otkazuje bez suglasnosti ministarstva dužan je u roku od 30 dana isplatiti istoj troškove specijalizacije (dakle u tom slučaju je propisani rok povrata). Bitna novina u odnosu na ranije je da specijalizant više nije u obvezi vratiti isplaćene mu bruto plaće koje su u ranijem Pravilniku - NN 54/12 također činile troškove specijalizacije i koje je također morao vratiti razmjerno izvršenoj obvezi rada s naslova naknade štete.

 

15. U predmetnoj stvari radi se o bitno drugačijoj činjeničnoj, a time i pravnoj situaciji.

 

16. Kako je ranije već navedeno do 2016. Pravilnikom o specijalističkom usavršavanju zdravstvenih djelatnika odnosno Pravilnikom o specijalističkom usavršavanju doktora medicine bilo je propisano da troškove specijalizacije koje je specijalizant dužan vratiti čine i bruto plaće koje su mu isplaćene za vrijeme specijalizacije.

 

16.1. Tek je Pravilnikom iz 2016. propisana bitna novina u odnosu na ranije i to da specijalizant više nije u obvezi vratiti isplaćene mu bruto plaće koje su u ranijem Pravilniku - NN 54/12 također činile troškove specijalizacije i koje je također morao vratiti razmjerno izvršenoj obvezi rada s naslova naknade štete.

 

17. Sve navedene odredbe odnosile su se međutim na situacije kada je specijalizant radio u državnoj ili regionalnoj zdravstvenoj ustanovi sa kojom je i zaključio Ugovor o specijalizaciji, te nakon položenog specijalističkog ispita otkazao ugovor o radu prije ugovorenog roka radi namjere da prijeđe u drugu zdravstvenu ustanovu. Upravo na takve situacije odnosile su se i predmetne odluke Ustavnog suda RH.

 

18. Niti Pravilnik niti odluka Ustavnog suda RH ne odnosi se međutim na situaciju kada specijalizant Ugovor sklapa sa privatnom zdravstvenom ustanovom u kojoj specijalizant ne radi za vrijeme specijalizacije, već specijalistički staž odrađuje u državnoj ili regionalnoj zdravstvenoj ustanovi te mu nadležno Ministarstvo imenuje i glavnog mentora u takvoj ustanovi.

 

19. U navedenoj situaciji, a tako i u predmetnoj specijalizant, ovdje tužena, sklopila je ugovor o radu, a kasnije i ugovor o specijalizaciji sa privatnom zdravstvenom ustanovom (tužiteljem). Tužena se ugovorom o specijalizaciji obvezala kod tužitelja kao liječnik specijalista ostati raditi najmanje deset godina. Iz tog razloga je tužitelj tuženoj isplaćivao plaću za vrijeme dok se tužena nalazila na specijalizaciji i specijalistički staž odrađivala u drugoj ustanovi- Domu zdravlja S. Obzirom da tužena rad koji joj je tijekom cijele specijalizacije plaćao tužitelj nije odrađivala kod tužitelja već u Domu zdravlja S., to se u ovom slučaju ne može smatrati da bruto plaća koju joj je tužitelj isplaćivao predstavlja novčanu protuvrijednost rada, te da stoga ne može predstavljati trošak specijalizacije koji bi liječnik specijalist bio obvezan vratiti u slučaju kada raskida ugovor o radu prije isteka roka iz ugovora o specijalizaciji.

 

19.1. Naime, navedeno pravno shvaćanje da bruto plaća predstavlja novčanu protuvrijednost rada te stoga ne ulazi u troškove specijalizacije koje bi liječnik specijalist bio obvezan vratiti u slučaju kada raskida ugovor o radu prije isteka roka iz ugovora o specijalizaciji, pretpostavlja da liječnik specijalizant rad obavlja kod poslodavca koji mu tu plaću i isplaćuje.

 

19.2. U situaciji kao što je predmetna tužitelj je isplaćivao plaću tuženoj svaki mjesec tijekom specijalizacije za vrijeme dok je tužena radila i odrađivala specijalistički staž u Domu zdravlja S., a ne kod tužitelja. Ovo samo iz razloga što je tužitelj među svojim radnicima trebao doktora medicine rada i sporta te je iz tog razloga i zaposlio tuženu te s njom sklopio Ugovor o radu i ugovor o specijalizaciji. Tužena dakle nije posao za koji je bila plaćena od tužitelja odradila kod tužitelja, pa se stoga ne može smatrati da plaća koju joj je tužitelj isplaćivao predstavlja novčanu protuvrijednost rada, te da ne predstavlja trošak specijalizacije koji bi liječnik specijalist bio obvezan vratiti u slučaju kada raskida ugovor o radu prije isteka roka iz ugovora o specijalizaciji.

 

20. Stoga je navedeno i odgovor na revizijsko pitanje, pa je valjalo prihvatiti reviziju tužitelja i na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci presude.

 

21. Tužitelju je, na temelju čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP, priznata naknada na ime troškova postupka koji se sastoje od zastupanja po punomoćnicima odvjetnicima i to sastav revizije (od 29. lipnja 2018.) u iznosu 1.493,13 eura (7.500,00 kuna) + 25% PDV umanjeno za dosuđeni iznos od 118,95 eura (896,25 kuna), sastav prijedloga za dopuštenje revizije kao i revizije svaki po 1.493,13 eura (11.250,00 kuna) + 25% PDV, te pristojbe na reviziju u iznosu 829,51 eura (6.250,00 kuna), prijedlog za dopuštenje revizije i reviziju svaka po 1.327,23 eura (10.000,00 kuna), što ukupno iznosi 8.342,13 eura (62.853,75 kuna).

 

22. Stoga je na temelju čl. 155. u vezi čl. 166. st. 2. ZPP odlučeno kao u toč. II. izreke.

 

23. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22., 88/22.) ovaj sud je primijenio fiksni tečaj konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 euro= 7,53450 kuna).

Zagreb, 7. studenoga 2023.

                                                                                                                              Predsjednik vijeća:

                                                                                                                              dr.sc. Jadranko Jug, v.r.