Republika Hrvatska
Općinski sud u Gospiću
Trg Alojzija Stepinca 3
53000 Gospić
Poslovni broj P-238/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski sud u Gospiću po sucu Mirjani Kosanović kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja IG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnica Dijana Britvić, odvjetnica u [adresa] protiv tuženika JG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja ništetnosti ugovora o prodaji, dana 10. travnja 2025.
r i j e š i o j e :
I. Odbija se prijedlog tužitelja radi prekida ovog parničnog postupka.
II. Odbacuje se kao nedopuštena tužba tužitelja u ovoj pravnoj stvari.
Obrazloženje
1. Tužbom od 29. srpnja 2021. godine tužitelj zahtijeva utvrđenje ništetnosti ugovora o prodaji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države od 12. listopada 2006. godine zaključenog između Republike Hrvatske kao prodavatelja i tuženika kao kupca koji je kao najpovoljniji ponuditelj imao prvenstveno pravo kupnje predmetnog zemljišta. Smatra da tuženik nije ostvarivao prvenstveno pravo kupnje pa je stoga predmetni ugovor ništetan jer je sklopljen protivno prisilnim propisima i moralu društva. Naime, iz odredbe članka 8 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine broj 48/05) koji je bio na snazi u trenutku raspisivanja natječaja i sklapanja ugovora proizlazi kako je za stjecanje prvenstvenog prava kupnje bilo potrebno kumulativno ispuniti dva uvjeta i to da se radi o osobi upisanoj u upisnik poljoprivrednih gospodarstava te da ta osoba ima prebivalište odnosno sjedište na području jedinice lokalne samouprave koja provodi natječaj, dakle, na području Općine Lovinac. Kako tuženik nije ispunjavao traženi uvjet prijavljenog prebivališta na području jedinice lokalne samouprave smatra da nisu bile ispunjene pretpostavke iz citiranog članka Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o poljoprivrednom zemljišta, kao i da se na istoga nije mogla primijeniti odredba članka 9 i odredba članka 26a tog Zakona odnosno propisana obveza osobi koja ima prvenstveno pravo kupnje da prihvati najvišu cijenu koju je ponudio bilo koji ponuđač. Tvrdi da je Općina Lovinac postupala nezakonito jer je nakon zaključenja javnog natječaja omogućila tuženiku da podigne ponuđenu cijenu sa 200.000,00 kuna na 300.000,00 kuna. Dalje navodi kako je predmetni ugovor ništetan i zbog činjenice da je zaključen na osnovu odluke o izboru najpovoljnije ponude koja je donesena od strane neovlaštenog tijela. Naime, odredbom članka 54b Zakona o poljoprivrednom zemljištu propisano je da ukoliko općinsko ili gradsko vijeće u roku od 2 mjeseca od dane suglasnosti nadležnog Ministarstva na odluku o raspisivanju natječaja za zakup i prodaju ne raspiše natječaj i ne donese odluku o izboru najpovoljnijeg ponuditelja, da odluku o raspisivanju natječaja i odluku o izboru najpovoljnijeg ponuditelja donosi županijsko poglavarstvo na čijem području je sjedište općine. Kako je od davanja suglasnosti nadležnog Ministarstva do donošenja odluke o izboru najpovoljnijeg ponuditelja proteklo više od 2 mjeseca, Općina Lovinac više nije bila ovlaštena donijeti odluku o izboru najpovoljnijeg ponuditelja i sudjelovati u sklapanju predmetnog ugovora, već je za isto bilo ovlašteno županijsko poglavarstvo. Slijedom navedenog predlaže donijeti presudu kojom će se utvrditi da je ništetan ugovor o prodaji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države sklopljen 12. listopada 2006. između Republike Hrvatske kao prodavatelja i tuženika kao kupca uz naknadu troškova parničnog postupka.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći kako nije vlasnik predmetne nekretnine oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da je tužitelj trebao tužiti trgovačko društvo Agrovelebit d.o.o. Tvrdi da je tužba bespredmetna jer je natječaj proveden po naputku Ministarstva poljoprivrede uz suglasnost Županijskog državnog odvjetništva te da o provedbi natječaja postoji sva dokumentacija i to gospodarski program i program prihvaćen od strane Ličko-senjske županije. Ističe kako je program podizanja trajnih nasada iz 2007. godine u cijelosti izvršen.
3. Odredba članka 288 stavka 1 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) propisuje da se na pripremnom ročištu najprije raspravlja o pitanjima koja se odnose na smetnje za daljnji tijek postupka, bilo da je sud nakon ispitivanja tužbe odgodio rješavanje tih pitanja bilo da su ona pokrenuta u odgovoru na tužbu ili na pripremnom ročištu, a stavkom 2 istog članka propisano je da sud osim rješenja koja je ovlašten donositi nakon prethodnog ispitivanja tužbe na pripremnom ročištu donosi i rješenje o odbacivanju tužbe ako utvrdi da o tužbenom zahtjevu već teče parnica, da je stvar pravomoćno presuđena, da je o predmetu spora sklopljena sudska nagodba ili da ne postoji pravni interes tužitelja za podnošenje tužbe.
4. Na pripremnom ročištu održanom 5. ožujka 2025. tužitelj je ustrajao kod postavljenog tužbenog zahtjeva i predložio prekid ovog postupka sukladno odredbi članka 213 ZPP-a do donošenja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske o prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospić poslovni broj Gž-591/2021 kojom je potvrđena presuda Općinskoga suda u Gospiću poslovni broj P-520/2013-121 od 9. svibnja 2024. kojom je, između ostalog, odbijen tužbeni zahtjev tužitelja IG radi utvrđenja ništetnosti ugovora o prodaji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države sklopljenog 12. listopada 2006. između Republike Hrvatske i Općine Lovinac kao prodavatelja i HG kao kupca KLASA: 320-01/06-01/01, URBROJ: 2125/10-06-33. Podredno, tužitelj je predložio izvršiti uvid u spis poslovni broj P-520/2013. Tuženik se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja.
5. Sud je izvršio uvid u dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis i to presliku objavljenog javnog natječaja od 9. travnja 2006. (list 6 i 7 spisa), zapisnik sa sjednice Natječajne komisije od 11. svibnja 2006. (list 8 i 9 spisa), izjavu tuženika od 11. svibnja 2006. (list 10 spisa), ponudu tuženika od 11. svibnja 2006. (list 11 i 12 spisa), Odluku Općinskog vijeća Općine Lovinac o izboru najpovoljnije ponude za prodaju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države na području Općine Lovinac od 6. lipnja 2006. (list 13 spisa), suglasnost Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva od 8. kolovoza 2006. (list 14 i 16 spisa), zapisnik Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva o očevidu održanom 1. kolovoza 2006. (list 15 spisa), Ugovor o prodaji predmetnog poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države od dana 12. listopada 2006. (list 17 i 18 spisa), potvrdu Županijskog državnog odvjetništva u Rijeci broj M-DO 3/07 od 24 siječnja 2007. o usklađenosti prednjeg ugovora s propisima (list 19 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], potvrdu Ministarstva hrvatskih branitelja da tuženik ima status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata (list 40 spisa), Program podizanja trajnih nasada i logističkog centra za preradu i čuvanje voća u Ličko-senjskoj županiji iz 2007. (list 42 - 53 spisa) i pismo podrške župana Ličko-senjske županije za OPG Kreković od 10. studenog 2008. (list 54 spisa).
6. Prijedlog tužitelja radi prekida postupka nije osnovan.
7. Tužba tužitelja nije dopuštena.
8. Odredba članka 187 stavka 1 i 2 propisuje da tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave te da se takva tužba može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe.
9. Uvidom u ugovor o prodaji poljoprivrednog zemljišta od 12. listopada 2016. čije utvrđenje ništetnosti tužitelj zahtijeva u ovom parničnom postupku, utvrđeno je da su ugovorne strane Republika Hrvatska kao prodavatelj i JG (ovdje tuženik) kao kupac, dakle, tužitelj nije ugovorna strana predmetnog ugovora.
10. Odredbom članka 323 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) propisano je između ostalog, da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora.
11. U smislu citirane odredbe ZOO-a to bi značilo da bi prodavatelj bio dužan vratiti ono što je primio na temelju takvog ugovora što bi u ovom slučaju značilo vraćanje kupoprodajne cijene dok bi za kupca to značilo brisanje upisanog prava vlasništva odnosno uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe spornog ugovora.
12. U situaciji kada tuženik više nije upisan kao vlasnik predmetnog poljoprivrednog zemljišta, usvajanjem tužbenog zahtjeva tužitelja svakako ne bi bila moguća uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja i upis prava vlasništva tužitelja na predmetnoj nekretnini pa stoga po ocjeni suda tužitelj nije dokazao postojanje pravnog interesa za podnošenje tužbe radi utvrđenja ništetnosti spornog ugovora o prodaji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države od 12. listopada 2006. godine.
13. Postojanje konkretnog pravnog interesa za podnošenje tužbe predstavlja procesnu pretpostavku za vođenje parničnog postupka, a to znači da je tužitelj u ovoj parnici morao učiniti vjerojatnim da će usvajanje tužbenog zahtjeva za njega predstavljati ostvarenje određene pravne koristi koju bez povoljne sudske odluke ne bi mogao ostvariti, što u konkretnom slučaju na strani tužitelja izostaje.
14. Stoga je tužba tužitelja odbačena kao nedopuštena, a prijedlog tužitelja radi prekida ovog postupka odbijen kao neosnovan, sve sukladno odredbi članka 187 stavka 2 u vezi s odredbom članka 283 ZPP-a.
U Gospiću, 10. travnja 2025.
Sudac:
Mirjana Kosanović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa rješenja. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dna:
1. Dijana Britvić, odvjetnica u [adresa]
2. JG, [adresa]
