Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Garešnici

Vladimira Nazora 22

P-917/2023-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru Stalna služba u Garešnici po sutkinji toga suda Dajani Gabud Jandoš kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice VK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Aniti Marković, odvjetnici iz Bjelovara, protiv tuženika MK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Odvjetničkom društvu Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta d.o.o. iz Garešnice, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 24. veljače 2025. godine u prisutnosti punomoćnika stranaka i tužiteljice, na ročištu za objavu i uručenje presude,10. travnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan koji glasi:

"Nalaže se tuženiku MK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju VK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od =14.068,62 EUR/ 106.000,00 HRK sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, počev od dana donošenja ove odluke odnosno dana 10.04.2025. pa do isplate, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu od 3.750,00 € sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine počev od dana donošenja prvostupanjske presude odnosno dana 10.04.2025. do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U pravnoj stvari pobliže navedenoj u uvodnom dijelu ove odluke dana 09.10.2023. podnesena je tužba.

2. U tužbi se navodi, da je tužiteljica po dogovoru sa tuženikom došla u njegovu kuću u [adresa], dana 03.06.2017. godine kako bi za njega kuhala, čistila, prala i bila domaćica u njegovoj kući, te su dogovorili da će joj on za to priznati njezin rad i platiti joj naknadu kako je uobičajeno za takove poslove, a ukoliko se među njima pojavi bliskiji i osobni odnos da postoji mogućnost zaključenja braka, te bi oni u tom slučaju nadalje živjeli kao muž i žena i više ne bi bili u poslovnom odnosu. Tužiteljica je do dana 13.11.2021. radila za tuženika i tog dana je odselila iz njegove kuće, a on njoj ni do danas nije isplatio dužnu naknadu, time da je na dan 13.11.2021. godine pozvao službenike PP Garešnica da nju izbace iz kuće, te je pri tom naveo da je ona kod njega radila samo nekoliko mjeseci, a ne cijeli period kako je naprijed navedeno. Tužiteljica je prema dogovoru sa tuženikom kod njega stanovala u kući, jer je on tako tražio kako bi mu ona bila na raspolaganju za sve kućanske poslove i poslove u svezi okućnice i njegove osobne potrebe za puna 24 sata dnevno, što je tužiteljica prihvatila i u cijelosti izvršila sve svoje ugovorne obveze. Tužiteljica je sa tuženikom dogovorila naknadu u iznosu kako je uobičajeno za domaćinske poslove kuhanje, pranje veša, čišćenje, održavanje higijene kuće i održavanje okoliša, te pomoć tuženiku u svim poslovima koje on od nje bude zahtijevao, te stog naslova tužiteljica potražuje od tuženika za cijeli period svog rada od 03.06.2017. do 13.11. 2021. ukupan iznos od - 14.068,62 EUR/106.000,00 HRK, a što bi prosječno mjesečno iznosilo 265,45 EUR /2.000,00 HRK, a što je minimalni novčani iznos i manji od onoga koji se plaća za 8 sati rada s obzirom da je tužiteljica bila na raspolaganju 24 sata dnevno, ali je bilo ugovoreno da ima hranu bez naknade i stanuje kod tuženika bez naknade. Tužiteljica je predložila sudu donijeti presudu na način da obveže tuženika na isplatu naknade kako je pobliže označeno u toč. I izreke ove odluke.

3. U odgovoru na tužbu tuženik se protivio osnovi i visini tužbenog zahtjeva. Ističe se da nikada stranke nisu dogovarale bilo kakvu naknadu, koju bi tuženik trebao tužiteljici platiti za pomoć u kući, tako da nikada među strankama nije sklopljen pisani niti usmeni dogovor o tako nečemu. Naime, stranke ovog postupka su si uzajamno pomagale na način da je tužiteljica tuženiku zbog njegove životne dobi čistila i prala, odnosno doista pomagala u kući, a s druge strane je stanovala kod njega bez ikakve naknade, kuhala za tuženika, ali i sebe i svoje članove obitelji, i to bez da je morala trošiti svoj novac za režije ili potrepštine. Dakle gotovo svakodnevno unuk tužiteljice V je dolazio na ručak kod tuženika, obzirom da mu je tužiteljica i inače kuhala, prije nego se je doselila kod tuženika, te je i to bio jedan od ustupaka tužiteljici za ono što je ona pružala tuženiku u isto vrijeme. Osim unuka, tužiteljica je na ručak ponekada znala dovesti i goste i dalju rodbinu koji su joj ponekad kod tuženika dolazili u posjet. Sve to je trajalo do trenutka kada je tuženik saznao da ga tužiteljica potkrada, te o svemu izvijestio policiju, a kada je tužiteljica otišla iz tuženikovog kućanstva. Tužitelj ima švicarsku mirovinu, nemala mjesečna primanja, a tužiteljica je za kupovinu potrepština imala na raspolaganju bankovnu karticu tuženika, te pin, a što je bez znanja i odobrenja tuženika zlorabila, te podizala gotov novac i zadržavala isti za sebe. Koliko je tužba neistinita, razvidno je iz podatka da prema navodima tužbe - tužiteljica od 2017. godine boravi kod tuženika pa sve do 2021. godine, a u cijelom tom periodu tuženik tužiteljici niti lipe (centa) nikada nije platio za poslove koje je obavljala, pa se postavlja logično pitanje, da je istinita tvrdnja tužiteljice o dogovorenoj naknadi, tko bi četiri ili pet godina radio nekakav posao, a da mu se za taj dogovoreni posao ne isplaćuje dogovorena naknada. Predlaže se sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, te da se tužitelju naloži da snosi parnični trošak ovog postupka tuženiku.

4. Tužena je podneskom od 13.12.2023. osporila navode tuženika u odgovoru na tužbu navodeći, da ona nije bila u situaciji da mora kod nekoga raditi radi stana i hrane, budući ima stan u [adresa], mirovinu i ušteđevinu, te dovoljno sredstava za lagodan život. Tuženik joj je obećavao, da će joj nadoknaditi njezin radi ili ju oženiti.

5. U postupku izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u dokumentaciju koju čine: dopis tužiteljice upućen tuženom prije podnošenja tužbe od 17.12.2021., dostavnice, e-mail od 27.01.2022. kojim je odgovoreno na e-mail tužiteljice po punomoćniku tuženog (list 5-8), u preslik dijela spisa K-242/22 Općinskog suda u Bjelovaru (list 31-48, 61-69). Pročitani su iskazi svjedoka: NK, JK, ŠK, RK, UK, ČK (list 50 do 54), AK, OK, te iskazi stranaka (listovi spisa 55 do 60). Izvršen je uvid u nalaz i mišljenje sudskog vještaka Sanje Radoš (list 78 do 84), te u dopunu nalaza i mišljenja vještaka Sanje Radoš (list 97 do 99).

6. Na temelju provedenih dokaza i njima utvrđenog činjeničnog stanja sud je ocijenio zahtjev tužitelja neosnovanim, te ga kao takvog odbio.

7. Među strankama nije bilo sporno, da je tužiteljica doselila tuženiku krajem lipnja 2017. godine, prema iskazu tužiteljice, što tuženik nije iskazom osporio. Stranke su od tada živjele zajedno na istoj adresi (kod tuženika) sve do 13.11.2021., kada je tužiteljica iselila sa adrese tuženika. O tome da su stranke živjele zajedno na istoj adresi (adresi tuženika) potvrdili su svi saslušani svjedoci. Nije sporno, da je tužiteljica kod tuženika obavljala sve kućanske poslove, radila vrt, vodila brigu o kućnim ljubimcima tuženika, što potvrđuju iskazom i saslušani svjedoci. Nije sporno, da tužiteljica nije plaćala tuženiku naknadu za stanovanje na adresi tuženika, niti je sudjelovala u plaćanju troškova režija. Iz iskaza same tužiteljice proizlazi, da su po njenom doseljenju kod tuženika stranke živjele "kao muž i žena". Svjedoci CK je viđala stranke u šetnji, a svjedok FK koji je po zanimanju konobar viđao je stranke da dolaze zajedno hotel u kojem radi u [adresa]. Imajući u vidu navedeno te dovodeći isto u svezu sa duljinom vremena u kojemu je tužiteljica živjela sa tuženikom na njegovoj adresi, a to je duže od 3 godine, sud zaključuje da se u smislu članka 11. st. 1. Obiteljskog zakona radilo o izvanbračnoj zajednici stranaka, a ne poslovnom odnosu odnosno ugovornom odnosu stranaka (Ugovor o djelu iz čl. 590. Zakona o obveznim odnosima). Niti jednome od saslušanih svjedoka nije poznato da bi između stranaka bila ugovorena bilo kakva naknada koju bi tuženik trebao isplaćivati tužiteljici. Štoviše iz iskaza tužiteljice proizlazi, da se nadala zaključenju braka sa tuženikom te ista u podnesku od 13.12.2023. kojim se očitovala na odgovor na tužbu tuženika navodi da je imala dovoljno vlastitih sredstava za lagodan život (mirovinu i ušteđevinu) pa doista nije logično, da bi u takvim okolnostima ista imala potrebu i išla raditi fizički posao za naknadu, već sud zaključuje, da sve to potvrđuje da su stranke zapravo zasnovale izvanbračnu zajednicu. Što se tiče dijela iskaza svjedoka JK u kojemu iskazuje da je "navodno" tuženik trebao plaćati tužiteljicu za domaćicu, no da tužiteljica istoj nikada nije spominjala nikakav novčani iznos, koji bi joj tuženi plaćao ili trebao plaćati, kao i dio iskaza svjedoka AK, da mu je jednom prilikom tužiteljica odgovorila na njegov upit da otkuda ona kod tuženika, da radi za tuženika, sud smatra da isti ne dokazuju, da bi između stranka stranaka postojao ugovorni odnos (Ugovor o djelu), a sve ovo dovodeći u svezu za svime što je prethodno utvrđeno, osobito sa dijelom iskaza tužiteljice, da su ona i tuženik po njenom doseljenju tuženiku živjeli kao muž i žena. Stoga, kako tužiteljica nije dokazala da bi između stranaka postojao ugovorni odnos (Ugovor o djelu), u smislu čl. 590. Zakona o obveznim odnosima temeljem kojega bi tuženik bio u obvezi platiti tužiteljici naknadu za obavljeni radi, a prema odredbama Obiteljskog zakona u slučaju izvanbračne zajednice, koja se izjednačuje sa bračnom ne postoji obveza plaćanja naknade koja se potražuje u ovome predmetu, to nije osnovan zahtjev tužiteljice za isplatu naknade, koju potražuje u ovome predmetu.

10. Tužiteljica nije uspjela u predmetnoj parnici, a tuženik je zatražio naknadu parničnog troška, na koji ima pravo sukladno čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. Zakona o parničnom postupku. Imajući u vidu vrijednost predmeta spora te Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika opravdan parnični trošak tuženika čine nagrade njegovu punomoćniku: za sastav odgovora na tužbu 500,00 €, za zastupanje tuženika na 4 raspravna ročišta iznosi 500,00 € po ročištu, te sastav jednog obrazloženog podneska od 10.09.2024,. 500,00 €. Na priznate nagrade obračunati PDV od 25% iznosi 750,00 €. Obveza plaćanja sudske pristojbe na odgovor na tužbu sukladno čl. 4. st. 1. toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama nastaje tek po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici, pa tuženik neosnovano potražuje njenu naknadu od tužiteljice. Dakle, tužiteljica je dužna tuženiku naknaditi parnični troška u iznosu od 3.750,00 € u roku od 15 dana.

U Garešnici, 10. travnja 2025. godine

S U T K I N J A :

Dajana Gabud Jandoš

P O U K A : Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od uručenja otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno u tri primjerka.

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

1. Odvjetnica Anita Marković, Bjelovar

2. Odvjetnik Tihomir Volić, Garešnica