Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Kžmp-19/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca za mladež ovog suda Nives Nikolac kao predsjednice vijeća, Branka Ivića i Dijane Jakoliš, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marijane Lokas kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. ml. pun. PŽ, zbog kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. u svezi čl. 52. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbi opt. ml. pun. PŽ, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku posl. br. Kmp-62/2020-13 od 9. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 10. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba opt. ml. pun. PŽ kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Osijeku posl. br. Kmp-62/2020-13 od 9. lipnja 2022., optuženi ml. pun. PŽ proglašen je krivim zbog produljenog kaznenog djela protiv imovine – krađe iz čl. 228. st. 1. u svezi čl. 52. KZ/11, pa je na temelju čl. 228. st. 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

1.1. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17, 126/19., 130/20., 80/22. i 36/24., - dalje u tekstu: ZKP/08) dosuđen je imovinskopravni zahtjev oštećenici CŽ u iznosu od 2.000,00 HRK, oštećeniku PŽK u iznosu od 3.000,00 HRK, oštećeniku HŽ u iznosu od 3.5000,00 HRK, oštećeniku VŽ u iznosu od 1.800,00 HRK i oštećeniku NŽ u iznosu od 3.000,00 HRK.

1.2. Temeljem čl. 148. st. 1. i 6. ZKP/08 opt. ml. pun. PŽ oslobođen je obveze naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08.

2. Protiv te presude žali se opt. ml. pun. PŽ, po branitelju Antoniu Rašiću, odvjetniku u Osijeku, zbog odluke o kazni i imovinskopravnom zahtjevu, s prijedlogom da se na izrečenu kaznu primijeni uvjetna osuda ili institut rada za opće dobro, a oštećenici s imovinskopravnim zahtjevom upute u parnični postupak, podredno pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

5. Žalba opt. ml. pun. PŽ nije osnovana.

6. Prije svega, povodom podnesene žalbe, ovaj drugostupanjski sud je u skladu s obvezom iz čl. 476. st. 1. ZKP/08 ispitao pobijanu presudu i utvrdio je da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti i da na štetu optuženice nije povrijeđen kazneni zakon.

7. Žaleći se zbog odluke o kazni opt. ml. pun. PŽ smatra da je kazna prestroga jer je prvostupanjski sud kao otegotnu okolnost optuženiku cijenio njegovu raniju osuđivanost, iako je kazneno djelo za koje je proglašen krivim u ovom postupku, radnje izvršenja istog, počinio u razdoblju od 23. listopada 2019. do 13. veljače 2020., dakle u razdoblju prije nego što je pravomoćno osuđen za ista kaznena djela. Osim toga, da je optuženik bio u takvim životnim okolnostima i situaciji da nije imao osnovnih potrepština za život te da je predmetno kazneno djelo počinio "u krajnjem očaju i bezizlaznoj situaciji radi egzistencijalnih potreba". Nadalje, prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o kazni da nije mogao u potpunosti ocijeniti niti težinu kaznenog djela za koje je optuženik proglašen krivim jer nije uzeo u obzir da je pribavljena imovinska korist koju je ostvario počinjenjem kaznenog djela "mogla i vrlo vjerojatno i je puno manja od one koja je navedena u optužnici".

8. Međutim, protivno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno i u potpunosti utvrdio sve one okolnosti koje su, u smislu čl. 47. st. 1. KZ/11, od utjecaja da kazna po vrsti ili mjeri bude lakša ili teža za počinitelja. Naime, prilikom odmjeravanja kazne prvostupanjski sud je pravilno optuženiku cijenio olakotnim njegovo priznanje, a kao otegotnu okolnost njegovu raniju osuđivanost zbog istih i istovrsnih kaznenih djela. Prvostupanjski sud je, obzirom na dob počinitelja, da nije navršio 23 godine života, razmotrio i primjenu blažeg zakona, odnosno mogućnost primjene Zakona o sudovima za mladež, te ispravno zaključio da u konkretnom slučaju nema uvjeta za primjenu maloljetničkog prava u odnosu na opt. ml. pun. PŽ, budući je u odnosu na njega već u pet navrata bilo primijenjeno opće pravi i da se radi o osobi koja se nakon punoljetnosti javljala kao počinitelj kaznenih djela u više navrata. Stoga je ocjena i ovog drugostupanjskog suda, imajući u vidu okolnost stupnja krivnje i propisanu kaznu za počinjeno kazneno djelo (kazna zatvora do tri godine, a s obzirom da se radi o produljenom kaznenom djelu može se izreći kazna zatvora za polovicu veću od gornje mjere kazne propisane za utvrđeno kazneno djelo, odnosno u konkretnom slučaju može se izreći kazna zatvora do četiri godine i šest mjeseci), kazna zatvora na koju je osuđen optuženik u trajanju od deset mjeseci, u konkretnoj situaciji primjerena je naprijed navedenim i utvrđenim okolnostima i samoj svrsi kažnjavanja. Tom će se kaznom utjecati na optuženika, ali i na sve ostale, da ne čine kaznena djela, te da shvate da je činjenje kaznenih djela društveno neprihvatljivo, a kažnjavanje počinitelja opravdano i pravedno. Izrečena kazna sadrži dostatnu društvenu osudu za djelo koje je optuženik počinio, a njom će se istovremeno jačati povjerenje građana u pravni poredak koji je utemeljen na vladavini prava.

8.1. Glede tvrdnje žalitelja da je predmetno kazneno djelo počinio prije nego što je pravomoćno osuđen za kaznena djela po ranijim osudama, to nije u cijelosti točno. Naime, opt. ml. pun. PŽ je proglašen krivim zbog počinjenja produljenog kaznenog djela krađe iz čl. 228. st. 1. u svezi čl. 52. KZ/11, koje kazneno djelo je počinjeno s pet radnji izvršenja tog kaznenog djela u razdoblju od 23. listopada 2019. do 1. ožujka 2020. Prve dvije radnje izvršenja odnose se na 23. listopada 2019. (na štetu MŽ) i 29. listopada 2019. (na štetu PŽK), a presuda Općinskog suda u Osijeku zbog kaznenog djela krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11, posl. br. Kmp-64/2018 od 23. rujna 2019., postala je pravomoćna 20. listopada 2019. Dakle, ove dvije radnje su izvršene nakon što je naprijed navedena presuda postala pravomoćna. Nadalje, radnja izvršenja od 28. studenog 2019. (na štetu HŽ) je počinjena nakon pravomoćnosti naprijed spomenute presude posl. br. Kmp- 64/2018, ali i pravomoćne presude Općinskog suda u Osijeku posl. br. Kmp-25/2019, zbog kaznenog djela krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11, koja je postala pravomoćna 20. studenog 2019. Uz to, radnje izvršenja od 14. veljače 2020. (na štetu VŽ) i 1. ožujka 2020. (na štetu IŽ) su počinjene nakon pravomoćnosti dvije naprijed spomenute presude Općinskog suda u Osijeku, ali i nakon što je postala pravomoćna presuda istog suda posl. br. Kmp-76/2018, također zbog produljenog kaznenog djela krađe iz čl. 228. st. 1. u svezi čl. 52. KZ/11, koja presuda je postala pravomoćna 16. siječnja 2020. Dakle, iz naprijed navedenog jasno proizlazi da je optuženik većinu radnji izvršenja kaznenog djela za koje je proglašen krivim u ovom postupku počinio u vrijeme kada je već bio pravomoćno osuđivan zbog istih kaznenih djela. U odnosu na tvrdnju žalitelja da je predmetno kazneno djelo počinio jer je na to bio prisiljen životnom situacijom u kojoj se našao, da bi došao do osnovnih potrepština i hrane za preživljavanje, ista nije prihvatljiva, budući se ne radi o izoliranom slučaju, već o kontinuiranom protupravnom ponašanju optuženika koje je i progrediralo, pa tako samo u predmetnom slučaju u nešto više od četiri mjeseca počinio pet radnji izvršenja kaznenog djela krađe, i prije toga je činio ista kaznena djela kao što je razvidno iz naprijed navedenog, ali i nakon toga, što je također razvidno iz kaznene evidencije za optuženika. Nije prihvatljiva ni tvrdnja žalitelja da bi se moglo raditi, odnosno da se vjerojatno radi o manjoj vrijednosti otuđenih predmeta nego što se navodi u presudi, odnosno da se radi o manjoj pribavljenoj imovinskoj koristi i da bi time i težina kaznenog djela za koje je optuženik proglašen krivim bila manja pa da bi i zbog toga kazna trebala biti blaža. Naime, prvostupanjski sud je na valjan način utvrdio vrijednost otuđenih predmeta – bicikli, a sve da je ta vrijednost i nekoliko stotina eura, odnosno tisuća kuna manja, to ni u kom slučaju nije od takvog značaja da bi utjecalo na vrstu i visinu kazne koju je prvostupanjski sud odredio optuženiku.

8.2. Dakle, kod činjenice da do sada izrečene kazne zatvora optuženiku u vidu uvjetnih osuda i rada za opće dobro, za ista kaznena djela, nisu utjecale na optuženika da prestane s činjenjem kaznenih djela, štoviše njegovi protupravni postupci su i progredirali, što ukazuje na njegovu upornost u činjenju kaznenih djela, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda jedino kazna zatvora može utjecati na optuženika da ubuduće na čini kaznena djela, kao i ostvariti smisao generalne prevencije.

8.3. Iz naprijed navedenih razloga nije mogla biti prihvaćena žalba optuženika zbog odluke o kazni.

9. Nije osnovana žalba optuženika ni zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu, budući je prvostupanjski sud vrijednost otuđenih predmeta utvrdio na temelju izjava njihovih vlasnika, o njihovoj vrijednosti, koje je osnovano cijenio realnim, jer su vrijednost otuđenih bicikla naveli značajno manjom od vrijednosti novih bicikla, pa je tako npr. oštećena VŽ vrijednost svog otuđenog bicikla označila na iznos od 1.800,00 HRK, a taj bicikl kao novi je platila 2.720,00 HRK te je još na isti ugradila dodatne opreme za 854,00 HRK, dakle radilo se o iznosu od 3.574,00 HRK.

10. Iz iznesenih je razloga žalbu optuženika valjalo odbiti kao neosnovanu te temeljem čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.

U Šibeniku 10. travnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Nives Nikolac