REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj: Gž R-36/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K A
P R E S U D A I R J E Š E N J E
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Zlatka Pirc, predsjednika vijeća, Dubravke Šimić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, pravnoj stvari tužitelja UC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Marini Lacković, odvjetnici u Daruvaru, protiv tuženice [adresa], za ..., [osobni identifikacijski broj], zastupana po ODO-u, Građansko-upravni odjel, radi isplate, rješavajući žalbu tuženice protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: Pr-289/2018-32, od 25. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 10. travnja 2025.,
p r e s u d i o i r i j e š i o j e
Žalba tuženice [adresa] djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća, te se presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: Pr- 289/2018-32, od 25. studenog 2024.;
- potvrđuje u točki I izreke i u točki II izreke, u dijelu kojim je tuženica dužna isplatiti tužitelju VC iznos od 179,49 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom
- ukida u točki II izreke, u dijelu kojim je tuženica dužna isplatiti tužitelju iznos od 355,28 EUR sa zakonskom zateznom kamatom i u odluci o parničnim troškovima (točka III izreke) i predmet se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja tuženica je dužna isplatiti tužitelju i to: iznos od 1.129,21 EUR sa zakonskom zateznom kamatom pobliže naznačenoj u izreci presude (točka I izreke); iznos od 534,77 EUR sa zakonskom zateznom kamatom pobliže naznačenoj u izreci presude (točka II izreke); te naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.011,17 EUR sa zakonskom zateznom kamatom pobliže naznačenoj u izreci presude (točka III izreke); odbijen je tužbeni zahtjev u iznosu od 574,66 EUR na ime razlike plaće za prekovremeni rad, i u iznosu od 1.569,48 EUR na ime neisplaćene nagrade za uspješno izvršenje Ugovora o vojničkoj službi (točka IV izreke); odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu zatezne kamate za iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće i razlike naknade plaće iz točke I. i II izreke presude (točka V izreke).
2. Protiv presude u točkama I, II i III izreke žalbu je pravovremeno podnijela tuženica zbog razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1-3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se presuda u pobijanom dijelu preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak sastava žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Pobijanom presudom tuženica je obvezna isplatiti tužitelju iznos od 1.129,21 EUR (8.508,08 kn), na ime razlike plaće za prekovremeni rad, te iznos od 534,77 EUR (4.029,47 kn) i to: na ime neisplaćenog terenskog dodatka iznos od 9,72 EUR (75,00 kn), na ime naknade za uspješno izvršenje Ugovora o vojničkoj službi iznos od 169,77 EUR (1.279,15 kn), te na ime naknade za neiskorišteni godišnji odmor iznos od 355,28 EUR (2.675,80 kn).
6. Tuženica žalbom osporava dosuđenu naknadu za godišnji odmor u iznosu od 355,28 EUR, jer je kod obračuna te naknade pogrešno korištena osnovica za izračun godišnjeg odmora od 20 dana, umjesto pravilno od 18 dana, te osnovano iznosi u žalbi da prvostupanjska presuda ne sadrži jasne razloge za takav način obračuna.
7. Iz stanja prvostupanjskog spisa vidljivo je da je tuženica tijekom postupka isticala da osnovica za izračun godišnjeg odmora ne iznosi 20 dana, kako tvrdi tužitelj, već 18 radnih dana, sukladno Pravilniku o uvjetima i načinu korištenja djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" broj: 54/14 dalje – Pravilnik).
7.1. Prvostupanjski sud u pobijanoj presudi ne navodi zbog čega te tvrdnje tuženice ne prihvaća, odnosno temeljem čega utvrđuje da osnovica za izračun godišnjeg odmora iznosi 20 radnih dana, kako tvrdi tužitelj, a ne 18 radnih dana, kako tvrdi tuženica, pa presuda u tom dijelu ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, čime je u prvostupanjskom postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.
8. Tuženica je u spis priložila Odluke o korištenju godišnjeg odmora za tužitelja, od 2011. do 2016. iz kojih je vidljivo je da je tužitelju tim Odlukama utvrđeno pravo na godišnji odmor za 2011. i 2012. u trajanju od 22 dana za svaku, za 2013. u trajanju od 24 dana, za 2014. u trajanju od 25 dana, za 2015. u trajanju od 24 dana, i za 2016. u trajanju od 24 dana.
9. Navedene Odluke tuženice donesene su pozivom na članak 157. stavak 1. i članak 214. stavak 2. Zakona o službi u oružanim snagama RH ("Narodne novine" broj: 73/17 dalje - ZSOS), te članak 9. stavak 1. Pravilnika, i u svim Odlukama osnovica za izračun godišnjeg odmora, za sve navedene godine (od 2011. do 2016.), iznosi 18 radnih dana i uvećavana je obzirom na životnu dob, duljinu radnog staža i složenost i značaj dužnosti, tako da trajanje godišnjeg odmora tužitelja za svaku godinu iznosi preko 20 dana, odnosno 4 tjedna.
10. Prvostupanjski sud u obrazloženju presude, u odnosu na dosuđenu naknadu za neiskorišteni godišnji odmor navodi da prema Zakonu o radu iz 2009., tužitelj ima pravo na plaćeni godišnji odmor u svakoj kalendarskoj godini u trajanju od najmanje 4 tjedna.
11. Tuženica je tijekom postupka isticala da se na djelatne vojne osobe primjenjuje Zakon o službi u oružanim snagama RH, koji ima prednost u primjeni u odnosu na opći propis o radu, kao i da tužitelj Odluke o korištenju godišnjeg odmora nije sporio u upravnom postupku i da iste obvezuju.
12. Prema članku 156. ZSOS, djelatna vojna osoba ima pravo na godišnji odmor za svaku kalendarsku godinu u trajanju od najmanje 4 tjedna, a istovjetno je propisano i člankom 3. stavak 1. Pravilnika, dok je stavkom 2. članka 3. Pravilnika, propisano da osnovica za izračun godišnjeg odmora iznosi 18 radnih dana.
13. Obzirom da prvostupanjski sud nije odgovorio na navode tuženice, koje je isticala tijekom prvostupanjskog postupka, da osnovica za izračun godišnjeg odmora iznosi 18, a ne 20 radnih dana, a koje navode ponavlja i u žalbi, presuda se, u dijelu koji se odnosi na dosuđenu naknadu za neiskorišteni godišnji odmor, ne može ispitati, zbog čega je žalba prihvaćena.
14. Obzirom da se preostali dosuđeni iznos (za razliku plaće za prekovremeni rad, neisplaćeni terenski dodatak i naknadu za uspješno izvršenje Ugovora o vojničkoj službi), žalbom posebno ne osporava, žalba tuženice je djelomično odbijena kao neosnovana, a djelomično prihvaćena, te je prvostupanjska presuda potvrđena u točki I izreke i točki II izreke, za iznos od 179,49 EUR, sukladno članku 368. stavak 1. ZPP-a, a ukinuta u točki II izreke za iznos od 355,28 EUR i odluci o troškovima postupka (točka III izreke), sukladno članku 369. stavak 1. i 380. točka 3. ZPP-a, te je predmet u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
15. U nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka i donijeti novu odluku o tužbenom zahtjevu u kojoj će dati jasne razloge za primjenu osnovice za izračun godišnjeg odmora (18 ili 20 dana).
16. U novoj odluci odlučit će o troškovima postupka.
17. U nepobijanom dijelu (točke IV I V izreke), prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.
18. Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.
Slavonski Brod, 10. travnja 2025.
Predsjednik vijeća
mr. sc. Zlatko Pirc
