Poslovni broj: 2 Povrv – 118/2024

Republika Hrvatska

Općinski sud u

Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

20000 Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji toga suda Kati Ogresta Jović kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Vodovod Dubrovnik d.o.o., OIB: 00862047577, Vladimira Nazora 19, Dubrovnik, kojeg zastupa zz tužitelja NV, te po odvjetniku Lovru Zovko, odvjetniku iz Zagreb, protiv tuženika Dubac d.o.o. OIB 01376541497 Vukovarska 11, Dubrovnik, zastupan po punomoćniku Željka Pokupec odvjetnica iz Zagreba radi naplate, nakon održane i zaključene javne i glavne rasprave dana 31. siječnja 2025, dana 10. travnja 2025. godine.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Luce Bronzan iz Dubrovnika, poslovni broj Ovrv-1374/2019 od dana 29.07.2019. godine u dijelu u kojem je naloženo tuženiku DUBAC d.o.o., Dubrovnik( Grad Dubrovnik), Vukovarska 17, OIB: 01376541497, u roku od 15 dana platiti tužitelju, VODOVOD DUBROVNIK d.o.o., Dubrovnik ( Grad Dubrovnik), Vladimira Nazora 19, OIB: 00862047577:

- iznos od 40.194,09 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.12.2018. godine pa do isplate,

- zakonske zatezne kamate na iznos od 492,93 EUR teče od 01.07.2019. godine do 06.08.2019. godine,

- troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.396,17 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od odnošenja presude pa do isplate,

a zakonske zatezne kamate sve u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak do 29. 12. 23. a od 30. 12. 23. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1 siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1 srpnja te godine. sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe

II U ostalom dijelu platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Luce Bronzan iz Dubrovnika, poslovni broj Ovrv-1374/2019 od dana 29.07.2019. godine u dijelu u kojem je naloženo tuženiku DUBAC d.o.o., Dubrovnik( Grad Dubrovnik), Vukovarska 17, OIB: 01376541497, u roku od 15 dana platiti tužitelju, VODOVOD DUBROVNIK d.o.o., Dubrovnik ( Grad Dubrovnik), Vladimira Nazora 19, OIB: 0086204757 preostali zatraženi trošak ovrhe se ukida te u dijelu glavnice za 492,83 EUR koju je tužitelj i povukao odnosno uredio tužbeni zahtjev skladu s navedenom uplatom.

III . Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 21.073,39 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom u koja teče od dana donošenja presude do isplate sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U ovršnom prijedlogu navodi se da ovršenik tuženik duguje ovrhovoditelju (tužitelju) temeljem izvatka iz poslovnih knjiga iznos naveden u izreci sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Nakon što je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi , protiv rješenja o ovrsi tuženik je pravodobno podnio prigovor i stoga je sud, na temelju odredbi čl. 282. st. 3. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, dalje: OZ) i čl. 287. st. 1. OZ-a u vezi s čl. 57. i 58. OZ-a, rješenjem godine stavio izvan snage rješenje o ovrsi, nakon čije je pravomoćnosti zakazano ročište po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga u skladu s odredom čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, dalje: ZPP).

3. Tuženik u prigovoru na rješenje o ovrsi navodi da rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Luce Bronzan iz Dubrovnika poslovni broj Ovrv. 1374/2019 od 29. srpnja 2019. godine određena je ovrha općenito imovini ovršenika, te je naloženo ovršeniku da po pravomoćnosti tog rješenja uplati iznos od 306.556,36 kuna, kao i troškove tog postupka u svoti od 10.556,95 kuna, te predvidive troškove u svoti od 3.515,00 kuna, sve uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate. Ovršenik pravodobno izjavljuje prigovor pobijajući navedeno rješenje o ovrsi u cijelosti i predlaže da sud pobijano rješenje o ovrsi stavi izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukine provedene radnje i postupak nastavi kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Podneskom od 20. studenog 2018. godine ovršenik je prigovorio na iznos računa br.2-1033185-11810012 za 10/2018 od 31. listopada 2018. godine od 302.842, 37 kuna iz razloga jer glavno brojilo mjesecima nije očitavano, očitano je dana 28. lipnja 2017. godine, a nakon toga tek 18. listopada 2018. godine, dakle nakon više od godine dana, a razlika između početnog i završnog stanja glavnog brojila od 18432 m3 bila je prevelika. Naknadno utvrdili da je razlog bio puknuće cijevi, za koji nisu mogli znati jer u navedenom periodu potrošnja nije bila velika, pa iznosi računa nisu bili neuobičajeni, a mjesečne račune nisu primali po stvarnoj potrošnji. Da je ovrhovoditelj Vodovod Dubrovnik d.o.o. uredno očitavao brojila i ispostavljao račune na temelju stvarne potrošnje vode ovršenik bi ranije reagirao i ne bi došlo do odlijeva toliko velike količine vode i ispostavljenih računa za vodu koju ovršenik nije potrošio. Ovršenik je zbog svih navedenih razloga zatražio da ovrhovoditelj stornira račun br.2-1033185-1180012 za 10. 2018. godine, te da se utvrdi prosječna potrošnja vode za navedeni objekt, koju bi po izdavanju računa na temelju stvarno potrošenih količina vode bio uredno podmirio. Nakon otklanjanja puknuća cijevi potrošnja vode je bila neznatna, što je ovrhovoditelj mogao utvrditi uvidom u evidencije potrošnje ovršenika.

Sukladno članku 35. st.2 Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga Vodovod Dubrovnik d.o.o. obračunsko razdoblje za sve kategorije potrošača je u pravilu jednom mjesečno, a u iznimnim slučajevima nemogućnosti očitanja isporučitelj usluge može ispostaviti obračun potrošnje na osnovi prosjeka potrošnje prethodna tri mjeseca. Iako ovrhovoditelj tek u podnesku od 01. ožujka 2019. godine neistinito tvrdi da ovršenik nije učinio dostupnim njegovim djelatnicima vodomjer na potrošnom mjestu 38351 u razdoblju lipanj 2017 - listopad 2018. godine, vodomjer je čitavo vrijeme bio dostupan, jednako kao i danas. Da je ovrhovoditelj postupao skladno odredbama Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga Vodovod Dubrovnik d.o.o. ovršenik bi na vrijeme uvidio da je potrošnja više od stvarne, pa bi pravodobno i reagirao. Iako su nebrojeno puta usmeno kontaktirali nadležne i tražili sastanak radi rješavanja prijepora na sve molbe ovrhovoditelj se oglušio. Ovršenik je dana 06. kolovoza 2019. godine uplatio iznos od 3.713,99 kuna koja se odnosi na račun 01 2- 1033185-11905013 za 5/2019. godine. Ovršenik nema nikakvih drugih dugovanja prema ovrhovoditelju, a svota iznosa spornog računa br. 2-1033185-11810012 za 10/2018 od 20. studenog 2018. godine treba se utvrditi temeljem stvarne potrošnje vode na ovršenikovom mjernom mjestu.

4. U svom podnesku tužitelj od 9. prosinca 2022. godine prvenstveno ističe kako je tuženik nakon izdavanja Rješenja o ovrsi izvršio uplatu dijela utuženog iznosa, točnije glavnicu u iznosu od 3.713,99 kuna dospjelo dana 30. lipnja 2019. godine, a da tuženik isto nije po dospijeću podmirio, tuženik je došao u zakašnjenje prema tužitelju te je dužan tužitelju osim podmirene glavnice i zakonske zatezne kamate na glavnicu, u skladu s čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje u tekstu: ZOO). Kako je glavnicu podmirio dana 06. kolovoza 2019. godine, tuženik tužitelju duguje zakonske ¸zatezne kamate na glavnicu u iznosu od 3.713,99 kuna tekuće od 01. srpnja 2019. godine do 06. kolovoza 2019. godine. Slijedom navedenog, tužitelj povlači dio tužbenog zahtjeva za naknadom glavnice po računu broj 01 2-1033185-11905013 dospjelom 30. lipnja 2019. godine u iznosu od 3.173,99 kuna, te ustraje na zahtjevu za naknadu pripadajućih zakonskih zateznih kamata tekućih na iznos od 3.713,99 kuna od 01. srpnja 2019. godine do isplate, odnosno do dana 06. kolovoza 2019. godine, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO kao i na zahtjev za naknadu pripadajućih troškova ovršnog postupka.

Tuženik u prigovoru prvenstveno navodi kako je podneskom broj 17 od dana 20. studenog 2018. godine prigovorio iznosu utuženog računa broj 2-1033185-11810012 za 10/2018, od 302.842,37 kuna iz razloga što glavno brojilo mjesecima nije očitavano, očitano je dana 28. lipnja 2017. godine, a nakon toga tek 18. listopada 2018. godine, dakle nakon više od godine dana. Dalje tuženik ističe da je razlika između početnog i završnog stanja glavnog brojila od 18432 m3 prevelika te kako je naknadno utvrdio da je razlog iste bio puknuće cijevi, za koji tuženik nije mogao znati jer u navedenom periodu potrošnja nije bila velika, pa mu iznosi računa nisu bili neuobičajeni, a mjesečne račune nije primao po stvarnoj potrošnji.

Tuženik u nastavku prigovora ističe da tužitelj nije uredno očitavao brojila i ispostavljao račune na temelju stvarne potrošnje, jer da jest da bi tuženik ranije reagirao i ne bi došlo do odlijeva toliko velike količine vode i ispostavljanja računa za vodu koju tuženik nije potrošio. Pri tome se tuženik poziva na čl. 35. st. 2. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga Vodovod Dubrovnik d.o.o. prema kojem je obračunsko razdoblje za sve kategorije potrošača u pravilu jednom mjesečno, a u iznimnim slučajevima nemogućnosti očitanja isporučitelj usluge može ispostaviti obračun potrošnje na osnovi prosjeka potrošnje prethodna tri mjeseca. Iz ispostavljenog računa broj 2-1033185-11810012 od dana 31. listopada 2018. godine vidljivo je da je isti obračunat i izdat za potrošnju ukupno 18432m3 vode i to u razdoblju od očitanja brojila da 28. lipnja 2017. godine do očitanja brojila dana 18. listopada 2018. godine. U spornom periodu na odnos tužitelja kao isporučitelja vodnih usluga i tuženika kao korisnika istih primjenjivao se Zakon o vodama ( NN 153/2009, 63/2011, 130/2011, 56/2013, 14/2014, 46/2018, dalje u tekstu: ZV). Člankom 205. st. 2. propisano je da je cijena vodnih usluga prihod isporučitelja vodne usluge, a da je obveznik plaćanja vlasnik ili drugi zakoniti posjednik nekretnine u kojoj se usluga koristi (korisnik). Sukladno čl. 206. ZV cijene vodnih usluga odlukom određuje isporučitelj vodne usluge, uz suglasnost jedinice lokalne samouprave. Tuženik ne spori da je korisnik vodnih usluga, slijedom čega je sukladno ZV-u dužan tužitelju plaćati cijenu vodnih usluga. Općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga tužitelja od 07. lipnja 2011. godine uređeni su međusobni odnosi isporučitelja vodnih usluga i korisnika vodnih usluga, odnosno uvjeti obračuna i plaćanja vodnih usluga. Sukladno čl. 33. st. 1. Općih uvjeta, količina pružene usluge opskrbe vodom i odvodnje otpadnih voda utvrđuje se vodomjerom, a izražava se u jediničnom iznosu m3. Sustav i veličinu vodomjera određuje isporučitelj usluge na osnovi hidrauličnog proračuna i on jedini ima pravi dužnost dobave, ugradnje i izmjene, popravka i održavanja glavnog vodomjera. Vodomjere očitavaju radnici isporučitelja usluge prema rasporedu koji određuje isporučitelj usluge.

Prema čl. 35. st. 1. Općih uvjeta isporučena usluga se obračunava po osnovi utvrđene razlike između očitanog stanja na vodomjeru i stanja prethodnog očitanja, a prema st.2. istog članka obračunsko razdoblje za sve kategorije potrošača na vodouslužnom području je, u pravilu, jednomjesečno, a u iznimnim slučajevima nemogućnosti očitanja isporučitelj usluge može ispostaviti obračun potrošnje na osnovi prosjeka potrošnje prethodna tri mjeseca. Prema st. 3. čl. 35. Općih uvjeta, obračun potrošnje na osnovi prosjeka potrošnje iznimno je dopušten u određeni slučajevima, a jedan od kojih je ako je vodomjer nedostupan za očitanje. Tužitelju u periodu od 28. lipnja 2017. godine do 18. listopada 2018. godine, nije bilo omogućen pristup vodomjeru radi očitanja, a koju činjenicu može potvrditi radnik tužitelja AV. Vodomjer je zadnji put očitan 28. lipnja 2017. godine, a čitač vodomjera je u knjigu potrošnje za tuženika kao korisnika upisao "rastavljena spojka do sata". U rujnu 2017. godine tužitelj je uputio radni nalog svojim radnicima da provjere što je s priključkom, a sve kako je po navodima čitača vodomjera isti rastavljen. Po izvršenoj provjeri radnici tužitelja upisali su napomenu da na instalacijama za čije je održavanje nadležan tužitelj nema vidljivih promjena. Dakle, tužitelju od 28. lipnja 201. godine do 18. listopada 2018. godine suprotno čl. 33. Općih uvjeta prema kojem je korisnik usluge dužan vodomjerno okno i vodomjer učiniti dostupnim radnicima isporučitelja, nije bilo omogućeno očitanje vodomjera i to od strane tuženika. Dodatno se ističe da tužitelj nije dužan dokazivati nemogućnost očitanja vodomjera, imajući u vidu da je predmet spora isplata cijene vodnih usluga koje je tužitelj uredno isporučio, a tuženik nije platio, a što tuženik niti ne spori.

Takav stav zauzeo je i Županijski sud u Dubrovniku u presudi poslovni broj Gž.736/2015 od dana 27. siječnja 2016. godine:

"Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa od 3.530,74 kune jer za taj račun tužitelj nije predložio dokaz na okolnost nemogućnosti očitanja brojila u razdoblju prije travnja 2012. godine. Međutim, iz dostavljenog računa je vidljivo da je usluga isporuke vode izvršena u razdoblju od 20. srpnja 2011. godine do 20. travnja 2012. godine, te nije od značaja činjenica što tužitelj nije dostavio dokaz o nemogućnosti očitanja brojila. Stoga je u tom dijelu prihvaćen tužbeni zahtjev i preinačena prvostupanjska presuda."

Prema čl. 35.st.4. Općih uvjeta, u slučaju obračuna na osnovi prosjeka potrošnje kod ispravnog vodomjera, obračun će se uskladiti sa stvarnom potrošnjom prilikom slijedećeg očitanja vodomjera.

Dakle, tužitelj nije ni u čemu postupio protivno niti jednoj od odredaba Općih uvjeta. Neosnovano se tuženik poziva na čl. 35. st. 2. Općih uvjeta kojim je određeno da je obračunsko razdoblje jednomjesečno jer odredba glasi: "obračunsko razdoblje za sve kategorije potrošača na vodouslužnom području je, u pravilu, jednomjesečno" i kao takva ne obvezuje tužitelja da vrši očitanje jednom mjesečno, iako to tužitelj redovito čini, te bi isto učinio i u spornoj situaciji da mu je to bilo omogućeno.

Nadalje, u odnosu na navode tuženika da je razlika početnog stanja i završnog stanja vodomjera od 18432m3 prevelika te da je razlog bio puknuće cijevi, tužitelj se očituje da se radi o razdoblju od ukupno petnaest mjeseci, te se jednostavnom matematičkom radnjom dijeljenja dolazi do podataka da bi prosječna mjesečna potrošnja tuženika u tom petnaesto mjesečnom razdoblju iznosila 1228,8 m3. Ako navedeno usporedimo s uobičajenom mjesečnom potrošnjom tuženika vidljivom iz knjige očitanja i pregleda potrošnje vode od 01. siječnja 2016. godine do 22. studenog 2019. godine, vidljivo je da je ista znala iznositi i po 2000 m3 mjesečno. Stoga tužitelj ističe da osnova tužbenog zahtjeva proizlazi iz članka 205. st. 2. Zakona o vodama (NN 153/2009, 63/2011, 130/2011, 56/2013, 14/2014, 46/2018, dalje u tekstu: ZV), prema kojoj je obveznik plaćanja cijene vodnih usluga vlasnik ili drugi zakoniti posjednik nekretnine u kojoj se usluga koristi (korisnik

Neovisno od prednjeg, čl.31. st.1. Općih uvjeta propisano je da je korisnik usluge dužan održavati u stanju funkcionalne ispravnosti internu vodovodnu instalaciju odvodnje uključivo s vodomjernim oknom odnosno oknom odvodnje( ako je smješten na njegovom privatnom vlasništvu) na način da spriječi mogućnost njezina onečišćenja i oštećenja.

Stoga tužitelj ističe da osnova tužbenog zahtjeva proizlazi iz članka 205. st. 2. Zakona o vodama (NN 153/2009, 63/2011, 130/2011, 56/2013, 14/2014, 46/2018, dalje u tekstu: ZV), prema kojoj je obveznik plaćanja cijene vodnih usluga vlasnik ili drugi zakoniti posjednik nekretnine u kojoj se usluga koristi (korisnik usluga tužitelju.

5. U podnesku tuženika od 11. studenog 2020. godine prije svega ističe kako je po zaprimanju spornog računa, u ostavljenom roku od 15 dana podnio prigovor protiv istog računa, osporavajući ga u cijelosti, pri tome navodeći kako je potrošnja vode izražena u m3 na spornom računu daleko previsoka, sve budući se na tom mjestu voda koristi od VI/2017., isključivo za higijenske potrebe manjeg broja radnika. Također je tuženik istaknuo i prigovor na nesavjestan rad tužitelja, odnosno na propuste učinjene od strane tužitelja, a vezano uz njegovu obvezu da svaki mjesec uredno obavlja očitanje brojila, a sve sukladno donesenim aktom o Općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga donesenim od strane Uprave tužitelja od 07. lipnja 2011. godine, a što je tuženika dovelo u zabludu budući da je kroz čitav period, budući da je kroz čitav taj period uredno zaprimao račune te iste i plaćao. Naime, u tom pravcu tuženik posebno ističe kako se brojilo nalazi na javnoj površini, nekoliko desetaka metara od ulaza tužitelja, te stoga ne stoji tvrdnja kako je tužitelju brojilo navodno bilo nedostupno, a koje paušalne navode tužitelj ističe samo u cilju kako bi od sebe otklonio odgovornost zbog neredovitog na očitanja brojila. Naime da je tužitelj redovito obavljao svoju obvezu-očitanja brojila, a što je tužitelj propustio raditi, tuženik ne bi bio doveden u zabludu u pogledu navedene količine potrošnje vode za koju se tereti. Ovo tim više što je tuženik u razdoblju od XII/2016., pa sve do 14. studenog 2018. godine., uredno zaprimao račune tužitelja, koje je i uredno i na vrijeme podmirivao, i to u mjesečnim iznosima od 67,28 kuna, a koji iznos potrošnje odgovarao i količini očekivane potrošnje vode, zbog čega račun za listopad 2018., u iznosu od 302.842,37 kuna ne odgovara niti približno očekivano količini potrošnje vode.

6. U podnesku tužitelja Iz navedenih očitovanja tuženika slijedi kako isti uopće ne osporava da je korisnik vodnih usluga na mjestu potrošnje: 38351, EURO BETON D.O.O. U STEČAJU, DUBACBB, MLINI, budući da je za predmetno mjesto potrošnje kako sam navodi podmirivao račune, a isto proizlazi i iz evidencije tužitelja i konto kartice tužitelja za šifru korisnika: 1033185 pod kojom se vodi tuženik i mjesto potrošnje 38351. Stoga tužitelj ističe da osnova tužbenog zahtjeva proizlazi iz članka 205. st. 2. Zakona o vodama (NN 153/2009, 63/2011, 130/2011, 56/2013, 14/2014, 46/2018, dalje u tekstu: ZV), prema kojoj je obveznik plaćanja cijene vodnih usluga vlasnik ili drugi zakoniti posjednik nekretnine u kojoj se usluga koristi (korisnik). Visina potraživanja tužitelja prema tuženiku utvrđena je zakonitim obračunom cijene vodnih usluga i to sukladno: Cjeniku vodnih usluga na vodouslužnom području VODOVOD DUBROVNIK d.o.o. od 01.07.2016. godine, Odluci o cijeni vodnih usluga VODOVOD DUBROVNIK d.o.o. od 16.06.2016. godine, odredbi čl. 35. st. 1. Općih uvjeta isporuke vodnih usluga tužitelja od 07.06.2011. godine (dalje u tekstu: Opći uvjeti) prema kojoj se isporučena usluga obračunava na osnovi utvrđene razlike između očitanog stanja na vodomjeru i stanja prethodnog očitanja, a što je razvidno iz spornog računa broj: 2-1033185-11810012 za listopad 2018. godine. Zbog navedenog je tužitelj odbio prigovor tuženika na sporni račun od dana 22.11.2018. godine i od dana 03.01.2019. godine, a što je jasno proizlazi iz očitovanja tužitelja od dana 01.03.2019. godine. To iz razloga što je tužitelju bilo onemogućeno mjesečno očitovanje vodomjera u razdoblju od lipnja 2017. do listopada 2018. godine, pa je tužitelj po izvršenom očitanju u listopadu 2018. godine izdao sporni račun temeljem stvarno očitane potrošnje ostvarene u razdoblju od 15 mjeseci (od zadnjeg očitanja u lipnju 2017. do očitanja u listopadu 2018. godine), a tijekom kojeg razdoblja je glavni vodomjer uredno bilježio potrošnju. Na navod tuženika istaknut u podnesku od 12.11.2020. godine da se brojilo nalazi n javnoj površini nekoliko desetaka metara od ulaza tužitelja te stoga ne stoji tvrdnja kako je tužitelju brojilo navodno bilo nedostupno za očitanje, tužitelj se očituje kako nikada nije ni tvrdio da je nemogućnost očitanja brojila bila uzrokovana činjenicom da mu tužitelj ne može fizički pristupiti, već činjenicom da je bila rastavljena spojka do sata, a kako to jasno proizlazi iz knjige očitanja i primjedbe čitača vodomjera, radnika tužitelja AV. Tuženik smatra da je tužitelj propustivši mjesečno očitavati brojilo, tuženika doveo u zabludu u pogledu navodne količine potrošnje vode za koju se tereti, budući da je tuženik u razdoblju od prosinca 2016. do studenog 2018. godine uredno podmirivao zaprimljene račune tužitelja, čiji su iznosi odgovarali količini očekivane potrošnje vode, u prilog čemu dostavlja i preslike računa koje je podmirio. Tužitelj ističe da je upravo iz računa koje dostavlja tuženik (izdanih za razdoblje od prosinca 2016. do rujna 2018. godine) jasno razvidno da su isti izdavani bez očitanja brojila odnosno za potrošnju 0 m3 vode, te da je tuženiku u navedenom razdoblju naplaćivan samo fiksni dio cijene javne vodoopskrbe, u iznosu od 67,28 kn, te da se ne može raditi o „očekivanoj potrošnji vode“ kako to pogrešno navodi tuženik. Upravo stoga što je iz predmetnih računa nesporno razvidno da potrošnja vode nije niti očitana niti naplaćena, tuženik nije mogao biti doveden u zabludu ponašanjem tužitelja .Daljnje tvrdnje tuženika da je zbog preseljenja dijela pogona tuženika na drugu lokaciju i to pogon kamenoloma Dubac u vlasništvu PGM RAGUSA d.d. (sestrinske tvrtke tuženika) zatražio zatvaranje potrošnje vode do lipnja 2017. godine kada je zbog potreba radnika koji se nalaze na radu osigurao spavaonice na lokaciji mjesta potrošnje 38351, a koje se tamo nalaze i danas te da se pranje miksera vrši na preseljenoj lokaciji u kamenolomu Dubac, prema stavu tužitelja nisu relevantne za predmet ovog postupka. To stoga što se utuženo potraživanje niti ne odnosi na potrošnju nastalu od prosinca 2016. do lipnja 2017. godine, već na razdoblje nakon lipnja 2017. godine. Osim toga, tvrdnja tuženika da se na lokaciji mjernog mjesta 38351 od lipnja 2017. godine nalazi smještaj (spavaonice) za radnike tuženika samo govori u prilog tome da tuženik nije mogao ne primijetiti da je na računima tužitelja izdanim od lipnja 2017. do rujna 2018. godine obračunat samo fiksni dio cijene javne vodoopskrbe, a ne i sama potrošnja vode. To stoga što je tuženiku bilo poznato da je na predmetnu lokaciju smjestio svoje radnike i stoga što mu je bila poznata činjenica da radnici zasigurno koriste vodu u svojim smještajnim prostorima. U ovoj pravnoj stvari nije sporno niti da je tužitelj pružatelj javne usluge, niti da je tuženik korisnik te iste usluge, niti da je nastala potrošnja, već tuženik svoje prigovore temelji na stajalištu da je nastala potrošnja odgovornost tužitelja (odnosno da tuženik zbog činjenice što tužitelj nije mjesečno očitavao potrošnju nije dužan platiti isporučenu uslugu) , a što jednostavno nije točno.

Naposljetku, sam tuženik priznaje da je „dogovoreno da će tuženik o svom trošku sanirati puknuće cijevi“ te dostavlja izjavu g. OV, vl. obrta [obrt] koji je naveo da je ispitivanjem ispravnosti vodovodne mreže utvrdio da je došlo do puknuća vodovodne cijevi na dijelu između vodomjera i stambenog objekta, odnosno na dijelu vodovodnih instalacija za čije je uredno održavanje odgovoran upravo tuženik. Čl. 31. st. 1. Općih uvjeta izrijekom je propisano da je korisnik usluge dužan održavati u stanju funkcionalne ispravnosti internu vodovodnu instalaciju te instalaciju odvodnje uključivo s vodomjernim oknom odnosno oknom odvodnje (ako je smješten na njegovom privatnom vlasništvu) na način da spriječi mogućnost njezina onečišćenja i oštećenja. Iz prethodno navedenog nesporno proizlazi da je na vodomjeru uredno i točno zabilježena potrošnja vode koja je očigledno nastala zbog propusta tuženika da održava u stanju ispravnosti svoje interne vodovodne instalacije (odnosno zbog puknuća cijevi), a za koji propust nikako ne može odgovarati tužitelj.

U pogledu navoda tuženika da se tužitelj obvezao stornirati sporni račun kojim „neosnovano“ tereti tuženika, a što navodno proizlazi iz priložene „e-mail korespondencije tužitelja i tuženika od 10.12.2020. godine“, tužitelj ističe kako se nikada nije obvezao stornirati predmetni račun te kako je „e-mail korespondencija“ na koju se poziva tuženik u biti jedna e-mail poruka koju je zakonski zastupnik tuženika uputio tužitelju, a na koju se tužitelj nije očitovao. Slijedom navedenog, tuženik ničim nije dokazao svoju neosnovanu tvrdnju da je tužitelj obećao stornirati račun, odnosno otpustiti tuženiku dugovanje. Osim toga, činjenica da tuženik nije evidentirao sporni račun u svojim poslovnim knjigama i da nije koristio pravo na odbitak pretporeza na isti, o čemu predlaže pribaviti podatak od nadležne Porezne uprave, nije od utjecaja na postojanje tuženikove obveze prema tužitelju. Tuženik dosadašnjim očitovanjima u tijeku postupka ne osporava da je račun broj: 2-1033185-11810012 za listopad 2018. godine zaprimio, da je tužitelj kao javni isporučitelj vodnih usluga ovlašten isti ispostaviti temeljem izmjerene potrošnje, da je potrošnja u vodomjerom izmjerenoj visini nastala (i to zbog puknuća cijevi na instalacijama tuženika), niti da je tuženik korisnik usluga na mjestu potrošnje 38351.

Tuženikovi navodi da „osporava vjerodostojnost računa na kojemu tužitelj temelji svoje u cijelosti na zakonu neosnovano potraživanje, obzirom da isti nije sačinjen u skladu s pozitivnim pravnim propisima i stvarnim činjeničnim stanjem“ kontradiktorni su ranijem držanju tuženika u poslovnom odnosu stranaka uzevši u obzir da je tuženik kako i sam navodi podmirivao račune tužitelja, a koji su računi sastavljeni u cijelosti u jednakom postupku i na jednak način kao i ovdje sporan račun. Dodatno tužitelj ističe da računi sadržavaju sve što isti moraju sadržavati sukladno pozitivnim propisima i čl. 34. st. 1. Općih uvjeta tužitelja.S obzirom na prednje, tuženikovi se prigovori u pogledu izmjerene visine potrošnje ukazuju neosnovanima, a sve kako je tuženik sam priznao da je navedena potrošnja nastala zbog puknuća cijevi u njegovim internim instalacijama.

7. U podnesku tužitelja od 03. travnja 2023. godine navodi da ovim putem obavještava Naslovni sud da odustaje od dokaznog prijedloga saslušanjem svjedoka AV.

Ujedno tužitelj dostavlja Naslovnom sudu sudsku praksu u prilog svojim ranijim tvrdnjama da činjenica je li mu očitanje vodomjera bilo omogućeno ili nije, nije odlučna za odluku u ovoj pravnoj stvari: „Međutim, iz dostavljenog računa (list spisa 20) vidljivo je da je usluga isporuke vode izvršena u razdoblju od 20. srpnja 2011 godine do 20. travnja 2012. godine te nije od značaja činjenica što tužitelj nije dostavio dokaz o nemogućnosti očitanja brojila. Stoga je u tom dijelu prihvaćen tužbeni zahtjev i preinačena prvostupanjska presuda.“ Županijski sud u Dubrovniku, odluka posl.br. Gž-736/15 od 27.01.2016. godine „Točno je da tužitelj nije mogao očitati brojilo u utuženom razdoblju jer je šaht bio zatrpan pijeskom zbog izvođenja građevinskih radova. Međutim, u tom razdoblju tužitelj tuženiku nije obračunavao potrošnju niti mu je ispostavljao račun za potrošenu vodu, već je obračun potrošnje izvršio nakon prvog mogućeg očitanja vodomjera, u listopadu 2013., a koje očitano stanje je prikazalo stvarnu potrošnju vode na predmetnom vodomjeru do dana očitanja, koju je tužitelj smanjio tuženiku razmjerno tuženikovom korištenju predmetnog poslovnog prostora, odnosno do dana njegovog prestanka korištenja. Stoga je tuženik kao nesporni korisnik predmetnog poslovnog prostora u utuženom razdoblju dužan tužitelju platiti naknadu za isporučenu vodu koja iznosi 26.142,74 kn zajedno sa zateznim kamatama prema odredbi članka 29. stavaka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08).“ Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, odluka posl.br. Pž-2541/2018 od 13.09.2019. godine

8. U podnesku tužitelja od 23. listopada 2024. godine Sukladno raspravnom Rješenju tužitelj ovim podneskom obavještava Naslov kako postizanje mirnog rješenja spora u konkretnom slučaju nije moguće i to iz razloga kako slijedi. Prema odredbama članka 42. stavka 2. Zakona o vodnim uslugama (NN 66/19, dalje u tekstu: ZVU) cijena vodne usluge sastoji se od fiksnog i varijabilnog dijela. Iz računa broj 2-1033185- 11810012 i računa broj 2-1033185-11905013 koje je tužitelj izdao tuženiku, a koji su izdani sukladno Odluci o cijeni vodnih usluga od dana 16.06.2016. godine (dalje u tekstu: Odluka) vidljivo je kako strukturu naknade za vodne usluge čini: Nadalje, odredbom članka 37. stavka 1. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva (NN 153/09, 90/11, 56/13, 154/14, 119/15, 120/16, 127/17, 66/19, 36/24, dalje u tekstu: ZFVG) propisano je kako se prihod od naknade za zaštitu voda koristi za:

- pripremu planova za zaštitu voda i organiziranje njihova provođenja,

- praćenje i utvrđivanje kakvoće voda i poduzimanje mjera za njihovu zaštitu,

- financiranje gradnje građevina javne odvodnje otpadnih voda uključujući i priključke.

Stavkom 2. istog članka propisano je kako se prihod od naknade za zaštitu voda koristi prema načelima solidarnosti i prvenstva u potrebama na državnom području Republike Hrvatske. Također, člankom 28. stavkom 1. ZFVG-u propisano je kako se prihod od naknade za korištenje voda koristi za:

- prikupljanje i vođenje podataka o zalihama voda i njihovu korištenju,

- nadzor nad stanjem zaliha voda i poduzimanje mjera za njihovo racionalno korištenje,

- vodoistražne radove,

- financiranje gradnje građevina javne vodoopskrbe, uključujući i priključke,

- financiranje nabave opreme za pružanje vodnih usluga,

- financiranje rekonstrukcije ili sanacije građevina javne vodoopskrbe u svrhu smanjenja gubitaka vode.

Stavkom 2. istog članka propisano je kako se prihod od naknade za korištenje voda koristi prema načelima solidarnosti i prvenstva u potrebama na državnom području Republike Hrvatske. Dakle, jasno je kako je struktura naknade za vodne usluge složena te kako namjenske naknade, fiksni dio osnovne cijene odvodnje kao i fiksni dio osnovne cijene pročišćavanja čine prihod Hrvatskih voda, a ne prihod ovdje tužitelja. Naime, tužitelj je samo medij putem kojeg se, radi jednostavnosti, u okviru naplate naknade za vodne usluge naplaćuju i zakonom propisane namjenske naknade, dok iste kao konačan prihod ubiru Hrvatske vode i njima dalje raspolažu u zakonom predviđene svrhe. Prihod ovdje tužitelja predstavlja samo dio naknade koji se odnosi na fiksni i varijabilni dio javne vodoopskrbe. Obzirom na navedeno tužitelj bi sklapanjem nagodbe disponirao pravima koja mu ne pripadaju, odnosno koji pripadaju Hrvatskim vodama, a na što u konkretnom slučaju nije ovlašten. Dakle, jasno je kako tužitelj nije ovlašten otpustiti dio predmetnog dugovanja, a sve budući da namjenske naknade nisu njegov prihod.

Nadalje tužitelj ističe kako iz svih izvedenih dokaza u dosadašnjem tijeku postupka jasno proizlazi kako je potraživanje tužitelja u cijelosti osnovano budući da je tuženiku isporučena upravo ona količina vode koja je obračunata u izdanim računima broj 2- 1033185-11810012 i broj 2-1033185-11905013, dok tuženik ničime nije dokazao niti jednu činjenicu na kojoj temelji svoje navode i zahtjeve. Uvažavajući sve prednje navedeno tužitelj ističe kako ne postoji mogućnost mirnog rješenja spora i sklapanja sudske nagodbe iz prednje opisanih razloga te predlaže Naslovu po provedenom postupku usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev, odnosno održati na snazi platni nalog kako je specificirano podneskom tužitelja od 03.12.2019. godine te naložiti tuženiku da naknadi tužitelju prouzročene troškove parničnog postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

9. U dokaznom postupku sud je izveo dokaz pregledom cjelokupnog spisa predmeta sa svim priloženim ispravama saslušao stranke i svjedoke HV, FV, VV, OV, ŠV.

9.. 1 Iz izvoda iz poslovnih knjiga na dan 18. srpnja 2019. razvidan je ukupan dug tuženika 306.556,36 kuna. List spisa 5.

9. 2 .Iz prigovora tuženika na račun 2-1033185-11810012 za listopad 2018. razvidno je da isti navodi da glavno brojilo nije mjesecima očitovano, očitano je 28. lipnja 2017., a nakon toga tek 18. listopada 2018., pa je razlika između početnog i završnog stanja 18432 m3, pa smatraju da je nemoguće da su imali tako veliku potrošnju.

9. 3 .Iz računa priloženih u spis ls 12- 24…74 razvidan je iznos duga za tuženika.

- Račun s dospijećem 31. listopada 2018. sveukupan dug 302.842,37 kuna, dospijeva 30. studenog 2018. - l.s.12 – iznos zatražen po rješenju o ovrsi

- Račun s dospijećem 30.lipnja 2019. - 3.713,99 kuna -l.s. 24

- Račun s dospijećem 30. prosinca 2016. - 32.920,48 kuna -l.s. 71 ( za studeni 2016)

- Račun s dospijećem 30. siječnja 2017. - 67,28 kuna za prosinca 2016. – l.s.72

- Račun s dospijećem 02. ožujka 2017. - 67,28 kuna za siječanj 2017. – l.s.73

- Račun s dospijećem 30.ožujka 2017. - 67,28 kuna za veljaču 2017. – l.s.74

- Račun s dospijećem 30. travnja 2017. - 67,28 kuna za ožujak 2017. – l.s.75

- Račun s dospijećem 30. svibnja 2017. - 67,28 kuna za travanj 2017. – l.s.76

- Račun s dospijećem 30. lipnja 2017. - 67,28 kuna za svibanj 2017. – l.s.77

- Račun s dospijećem 30. srpnja 2017. - 67,28 kuna za lipanj 2017. – l.s.78

- Račun s dospijećem 30. kolovoza 2017. - 67,28 kuna za srpanj 2017. – l.s.79

- Računi s dospijećima za 30. rujna 2017., 30. listopada 2017., 30. studenog 2017., 30. prosinca 2017., 30. siječnja 2018., 02. ožujka 2018., 30. ožujka 2018., 30. travnja 2018., 30. svibnja 2018., 30. lipnja 2018., 30. srpanj 2018., 30.kolovoza 2018., 30. rujna 2018., 30. listopada 2018., u iznosima po 67,28 kuna – l.s.80-93

- Račun s dospijećem 30. prosinca 2018. - 78.093,63 kuna – l.s.95

- Račun s dospijećem 30. siječnja 2019. - 2.038,47 kuna – l.s.96

- Račun s dospijećem 30. ožujka 2016. - 17.939,42 kuna – l.s.101

- Račun s dospijećem 30. travnja 2016. - 25. 167,13 kuna – l.s.102

- Račun s dospijećem 30. svibnja 2016. - 7.130,72 kuna – l.s.103

- Račun s dospijećem 30. lipnja 2016. - 313,68 kuna – l.s.104

- Račun s dospijećem 30. srpnja 2016. - 67,28 kuna – l.s.105

- Račun s dospijećem 29. kolovoza 2016. - 15.097,62 kuna – l.s.106

- Račun s dospijećem 30. rujna 2016. - 5.126,67 kuna – l.s. 107

- Račun s dospijećem 30. listopada 2016. - 2.235,59 kuna – l.s.108

- Račun s dospijećem 30. studenog 2016. - 20.140,59 kuna – l.s.109

- Račun s dospijećem 30. prosinca 2016. - 8.970,50 kuna – l.s.110

- Račun s dospijećem 30. siječnja 2017. - 34.431,73 kuna – l.s.111

- Račun s dospijećem 02. ožujka 2017. - 24.52,91 kuna – l.s.115

- Račun s dospijećem 30. ožujka 2017. - 32.526,24 kuna – l.s. 116

- Račun s dospijećem 30. travnja 2017. - 45.273,28 kuna – l.s.117

- Račun s dospijećem 30. svibnja 2017. - 33.281,87 kuna – l.s.118

- Račun s dospijećem 30. lipnja 2017. - 47.967,25 kuna – l.s.119

- Račun s dospijećem 30. srpnja 2017. - 45.109,02 kuna – l.s.120

- Račun s dospijećem 30. kolovoza 2017. - 38.604,08 kuna- l.s.121

- Račun s dospijećem 30. rujna 2017. - 31.310,67 kuna – l.s.122

- Račun s dospijećem 30. listopada 2017. - 34.366,02 kuna – l.s.123

- Račun s dospijećem 30. studenog 2017. 51.379,66 kuna – l.s.124

- Račun s dospijećem 30. prosinca 2017. - 44.320,54 kuna – l.s.125

- Račun s dospijećem 30. siječnja 2018. - 54.209,35 kuna – l.s.126

- Račun s dospijećem 02. ožujka 2018. - 56.574,78 kuna – l.s.131

- Račun s dospijećem 30.ožujka 2018. - 46.390,29 kuna – l.s.132

- Račun s dospijećem 30. travnja 2018. - 56.640,49 kuna – l.s.133

- Račun s dospijećem 30. svibnja 2018. - 62.159,83 kuna – l.s.134

- Račun s dospijećem 30. lipnja 2018. - 73.001,38 kuna – l.s.135

- Račun s dospijećem 30. srpnja 2018. - 58.053,18 kuna – l.s.136

- Račun s dospijećem 30. kolovoza 2018. - 32.986,19 kuna – l.s.137

- Račun s dospijećem 30. rujna 2018. - 44.024,86 kuna – l.s.138

- Račun s dospijećem 30. listopada 2018. - 54.242,21 kuna – l.s.139

- Račun s dospijećem 30. studenog 2018. - 42.513,61 kuna – l.s.140

- Račun s dospijećem 30. prosinca 2018. - 3.319,75 kuna – l. s. 141

- Račun s dospijećem 30. siječnja 2019. - 67,28 kuna - l. s. 142

9. 4. Iz detalja transakcije razvidna je uplata tuženika dana 6. 8 .2019 i to 3 713,99 kuna

9. 5. Iz kartice saldo konti kartice list spisa 25 , 26 , 27 razvidan je ukupan dug tuženika

9. 6. Iz pregleda potrošnje vode list spisa 33 razvidni su pojedini mjesečni iznosi potrošnje od mjeseca 31. 1 2016 pa sve do 31. 10. 2019.

9. 7. Iz preslika sudske nagodbe razvidno je da su istu sklopili tužitelj i tuženik dana 12 veljače 2018 za dug od 249.156,04 kn list spisa 55, radi postupka koji je bio u tijeku pred Trgovačkim sudom u Dubrovniku. -nagodba sklopljena na obročnu otplatu od 15 2 2018 do 15 11 2018.

9. 8. Svjedok VV iskazuje na saslušanju od 25. veljače 2021. "Bio je tehnički direktor u tužitelja od lipnja 2017. do sredine rujna 2018. godine. Ne zna o kojem se dugu radi, odnosno ne zna da bi se radilo o iznosu od 300.000,00 kuna. Svakodnevno daje informacije u vezi očitavanja sata odnosno pruža i informacije na telefon kada mu bilo tko postavi upit. Ne može reći da ga netko iz tvrtke tuženika nije onda nešto pitao." Na upit zamj. pun. tuženika je li se sjeća da je kontaktirao sa JV iz tvrtke PGM Ragusa, odgovara: "Moguće da ga je nazvao." Na upit je li se sjeća da bi na mjestu tuženika N bilo ikakvo puknuće cijevi, svjedok odgovara: "ako ga i zvao i ako je toga bilo da ga je uputio na daljnju proceduru, u takvim slučajevima se onaj dio računa koji nesporan plati, a sporni dio računa ide u proceduru. Taj sporni dio računa može biti prekomjerna potrošnja, do nje može doći do kvara na instalacijama, ili nekog oštećenja ili krivog očitanja stanja na brojilu, tada stranka ulaže prigovor. U naravi je sve propisano internim aktima, a i samim Zakonom. Razlika je u tome je li do kvara došlo na internim instalacijama korisnika ili na javnim instalacijama. Ako je došlo do kvara na vanjskom – javnom dijelu, tada se to ne evidentira kroz vodomjer. Ako je došlo do kvara na instalacijama korisnika, tada čitač zapiše opasku da se brojač vrti i obavijesti se korisnik. Vodovod po zakonu mora očitavati svaki mjesec. Postoji iznimna situacija kada se po Tehničkim uvjetima može očitati paušalno, ali naglašava to su samo iznimne – privremene situacije, to nije pravilo. Na upit je li postoji situacija kada ne dođe do redovitog očitovanja, a nije neka izvanredna situacija ili nedostupno brojilo, svjedok odgovara obzirom da se radi o ljudskom faktoru, moguće je da se i tako nešto dogodi, a znalo se i događati. Na upit što se dogodi sa spornim dijelom računa u slučaju prekomjerne potrošnje, a opet navodeći da je u konkretnom slučaju došlo do puknuća cijevi, odgovara kao što je već i rekao, postoji procedura, sve sukladno Tehničkim uvjetima, nakon prigovora se postupka po Pravilniku, a moglo je doći i do nesavjesnog postupanja djelatnika koji je očitavao vodu, te svjedok dalje navodi "Da je bio zagovornik politike, a što je smatrao normalnim, ukoliko je greška Vodovoda da se nađe kompromis", čak bi i djelatnika trebalo sankcionirati. U takvim slučajevima se utvrđuju ranije potrošnje, sve se može utvrditi na temelju dokumentacije u samom Vodovodu. U takvim situacijama i korisnik mora imati dokaz da je komunicirao sa Vodovodom, odnosno izjavio prigovor i tome slično. Na upit zamj. pun. tužitelja ukoliko se utvrdi puknuće cijevi između vodomjera stambenog objekta, čija bi to bila odgovornost za trošak vode, svjedok odgovara trošak korisnika. Na upit što znači pojam "rastavljena spojka do sata", odgovara to znači da voda nije mogla teći do sata, dakle u jednoj varijanti voda nije mogla proći kroz sat, a u drugoj varijanti da od sata prema strani korisnika nije bilo sata. Na upit da li je to iznimna situacija kada je riječ o rastavljenoj spojci do sata, odgovara ako je rastavljena situacija na strani Vodovoda, tada se diže cijela instalacija, zablindiralo vodno mjesto tj. priključni vod. Češći su kvarovi na instalacijama korisnika. Na upit da li su točni navodi da je on pregovarao sa predstavnicima tuženika na način kao što je to navedeno u podnesku tuženika od oko umanjenja računa, odgovara: "Ne sigurno na takav način," ali sigurno da je pružio savjet, odnosno dao informaciju, sam konkretno nema ovlasti nekome umanjiti račun. Na upit tko odlučuje o umanjenju računa, odgovara Uprava Vodovoda.

9. 9. Svjedok ŠV u iskazu od 03. ožujka 2023. godine izjavljuje "Da je bio zaposlenik kod tuženika do siječnja 2019. Bio je zaposlen kao strojar a posao mu je bio betonara i izrada blokova. U PGM Ragusa je bio vozač i poslovođa. Vodomjer tuženika je cijelo vrijeme bio dostupan tužitelju samo je trebala dobra volja za podignuti šaht. Vodomjer je bio do vodospreme Barbara, a to je mjesto gdje se skreće za Brgat iza Podstranja. Vodomjer je bio dostupan. Vodomjer je blizu javnog puta kad se ide od Dubca prema Brgatu, i to na udaljenosti od puta nekih 50 m. Vodomjer je dostupan osobnom vozilu. Mora reći da dođe do puknuća cijevi čak i svako godinu dana bi to bivalo i to bi PGM Ragusa sanirala. Kada ga pitate kako to često pucaju, kaže da se radi o gumenim cijevima uz rub puta a kako tuda idu teški kamioni zato se to i dogodi. "Na pitanje punomoćnika tužitelja zašto su se koristili ti prostori gdje je došlo do puknuća cijevi, svjedok odgovara to nitko nije koristio ni zašto samo bi se nekad oprao auto ili kamion.

9. 10. Svjedok FV na ročištu od 01. rujna 2023. godine iskazuje Da još uvijek radi kod tuženika. Zna sve o cijelom slučaju jer je cijelo vrijeme bio u komunikaciji sa Vodovodom. Da su tamo na tom prostoru imali svoju vodu a sat je bio odmah ispod rezervoara od Vodovoda na nekoj udaljenosti od 800m do 1km. Na tom mjestu nisu imali nikakve aktivnosti. Godinu dana su uredno primali račune, čak i godinu i pol, i oni su iznosili do nekih 70,00 kuna mjesečno, da bi jedan put došao račun na 300.000,00 kuna. Odmah je zvao člana uprave gosp. ZV i pitao ga što da radi, rekavši mu za navedeni račun on mu je rekao odmah da napiše prigovor i da će se dogovoriti. Čak se informirao za rengen strojeve koje zna da ima Vodovod međutim rečeno mu je da se to ne radi za privatne firme nego samo za njihove potrebe. Uputio ga na gosp. GV koji živi u [adresa] i gosp. GV je došao sa svojim strojevima i pronašao da pušta voda upravo u dijelu ispod prometnice, negdje na pola puta između sata i priključka. Cijelo vrijeme je postojala nada i mogućnost dogovora, više puta su razgovarali, međutim zašto nije došlo do dogovora ne zna. Oni su mu u razgovoru i rekli da je to njihova greška i da je njihova obveza svaki mjesec očitavati sat. Mora dodati da se upravo u razdoblju iza toga dogodilo da je njima došao račun u iznosu od 75.000,00 kuna te da su oni taj račun platili jer mu je rečeno iz Vodovoda da taj račun plati, a kada se kvar otklonio nastavili su dolaziti računi u uobičajenom normalnom iznosu. Mora reći da je sat očitavan bar svaki treći mjesec da bi oni reagirali te ne bi došlo do ovako velikog iznosa, jer bi uočili da voda ide, a da je nitko ne troši. Isto tako dodaje da se radi o dijelu ceste gdje prolaze veliki kamioni, a to je inače prometnica gdje cijev ide uz sami kraj. Mora reći da su i dalje spremi za dogovor i ponudili su da plate 50%. U pregovore je čak bio uključen i gradonačelnik i predsjednik uprave Vodovoda NV mu je rekao u jednom razgovoru da mu dostavi račun od PV, što je i dostavio, a pregovori su išli u smislu 50% duga. Pregovorima je bio nazočan i njihov djelatnik koji vodi financije Balija."

Na upit odvj. DV svjedok izjavljuje da u tom periodu nisu imali nikakve aktivnosti i to 15 mjeseci, od listopada 2018., pa unazad 15 mjeseci, a što je i sam rekao u Vodovodu da u to vrijeme neće imati aktivnosti. Inače tamo imaju jedan objekt koji nije u funkciji. Na daljnje pitanje dodaje da su iza toga, dakle nakon spornog računa, izgradili smještajne kapacitete za radnike, dakle nakon i spornog razdoblja. Na daljnje pitanje jeli se puknuće na cijevima nalazilo od mjesta od vodomjera do potrošnog mjesta, odgovara to je na otprilike nekih pola puta, odnosno nekih 400-450 metara.

9. 11. Svjedok OV na ročištu od 06. listopada 2023 izjavljuj Da ima svoj obrt [obrt] koji se bavi utvrđivanjem kvarova. Jedini je na području županije po njegovom saznanju. To je bilo davno. Zna zašto je ovdje jer je to vidio iz sudskog poziva. Sjeća se da ga je netko zvao iz Dupca ne zna točno tko i on je sam pošao na lice mjesta, radi se o dugoj dionici sve od vodospreme sve do kuća gdje je tuženikov pogon, on je sa svojim uređajima upravo utvrdio gdje je došlo do puknuća cijevi. Kada ga pitate točno gdje je to navodi da s radi o dijelu uz cestu na nepristupačnom terenu gdje ne može uopće proći nikakvi kamioni. Utvrdio je da je pukla cijev u zemlji i kvar se sanirao. Ne može se sjetiti koje je bilo razdoblje u godini kada je to utvrdio. Dakle on inače ide sa svojim uređajima, između ostalog i geofonom (slušni uređaj) i on može, uz dodatnu pomoć mikrofona, utvrditi gdje šušti u zemlji .Na upit pun. tužitelja može li razjasniti je li to puknuće bilo na trasi uz cestu, ili na nepristupačnom terenu svjedok odgovara da nije bilo uz cestu, dapače to su bile velike hrpe kamenja i on sam je tuda jedva došao.

9. 12. Svjedok HV na ročištu od 06. listopada 2023. godine iskazuje "Da je zaposlen kod tužitelja kao ekonomist od 1. svibnja 2020., na radnom mjestu zamjenik rukovoditelja službe financija i računovodstva. Ne može znati detalje što je dovelo do predmetnog duga jer se vidi kad je zaposlen kod tužitelja, a to je 1. svibanj 2020. A ovdje se radi o računu iz 2018., a zna da se radi o iznosu od oko 300.000,00 kuna. Zna da je tuženik prigovarao na taj račun. Sjeća se da je njega zvao gospodin JV koji mu je rekao da postoji dug tuženika radi čega se došlo na sud, te može li zamoliti svoga direktora, da se proba to riješiti mirnim putem, dakle dogovorom riješiti dug. Sjeća se da je bio kratki sastanak, na kojem je i sam bio nazočan, i cilj tuženika u dogovoru je bio da se jedan dio prizna a jedan potpiše. Tuženik je ustrajao da se radi o puknuću cijevi. Njihov direktor gospodin NV je rekao da se prihvaća svaki model dogovora koji bi bio u skladu sa Općim i tehničkim uvjetima tužitelja. Njihovim stručnim službama je sve dato na razmatranje, kako bi iznijeli svoje mišljenje. Međutim konačni odgovor je bio, da prema tim Općim i tehnički uvjetima, a naročito uzimajući u obzir zadnju godinu potrošnje kod tuženika, koja je bila jača po potrošnji, nema drugačijeg dogovora nego suda. Sjeća se da je prijedlog tuženika bio oko pola pola (jedan od prijedloga). Osobno nema nikakvih saznanja o rastavljenoj spojki do sata

9. 13. ZZ Lukša Matušić na ročištu od 11. siječnja 2024. godine izjavljuje "Da je zz tužitelja od 1.7.2017., Ovaj dug je nastao od strane tuženika Dubac d.o.o. Tuženik je prigovarao na račun, međutim sve je završilo na sudu gdje su se stručne službe očitovale, čak se istaklo da se ima pravo prigovora Povjerenstvu za zaštitu potrošača pa u tom slučaju dolazi predstavnik za zaštitu potrošača. Tuženik je navodio da je bilo priče o puknuću cijevi a o tome postoje i dopisi. On se u ovom slučaju ne sjeća priče o eventualno smetanom pristupu vodomjer, ali pojedinci uvijek imaju mogućnost ukoliko je smetan pristup vodovodu, ili ukoliko je eventualno parkiran kamion na vodomjer, sami očitati vodu i dostaviti u Vodovod Dubrovnik d.o.o. Ne sjeća se priče o eventualnim odvojenim spojkama. Problem kod tuženika su neplaćeni računi. Ovaj vodomjer se nalazi na Dubcu. Tuženim u međuvremenu nije ništa platio po njegovim saznanjima. "Na poseban upit pun. tužitelja čija je odgovornost za puknuće cijevi na privatnim instalacijama odgovara stranke-korisnik. Na poseban upit pun. tuženika koliko je upoznat s konkretnim problem, je li znao za isto, ZZ tužitelja odgovara da je znao, na daljnje pitanje jesu li djelatnici Vodovoda obvezni očitavati brojilo odgovara da jesu jedanput mjesečno, a ukoliko je brojilo nedostupno tada kao što je gore naveo u svojoj izjavi korisnik sam mora dostaviti u Vodovod iznos potrošene vode, i o tome se uredno vodi odnosni bilježi evidencija a na daljnje pitanje je li mu poznato je li se u konkretnom slučaju vodila evidencija odgovara da mu nije poznato. Na daljnje pitanje odgovara da u sličnim slučajevima sa potrošačima bi se primjenjivalo sljedeće-ako u posljednjih 5 godina nije iskorišteno pravo umanjena računa-tada bi se isti umanjio prema prosjeku tih 5 godina kako je navedeno u Općim i tehničkim uvjetima tužitelja. Na daljnje pitanje jesu li postojale iznimke u slučaju nekorištenja objekta odgovara da nisu, gledalo se samo što je sat evidentirao.

9. 14. ZZ Mihael Hezonja na ročištu od 11. siječnja 2024. godine izjavljuje Da je direktor tuženika od 2014. godine. Inače su im dolazili računi za vodu cca 70,00 kuna, da bi iza toga u 2018. godini došao račun od preko 300.000,00 kuna. Da su iznijeli prigovor, kontaktirali su ZV koji je bio tehnički direktor i član uprave, i upravo on im je i rekao da ulože prigovori da će se dogovoriti. Oni su se raspitivali i za tzv. rengen, međutim rečeno im je da je on za potrebe Vodovoda pa su ih uputili na PV koji je došao na lice mjesta i tvrdio da se radi o puknuću cijevi-i oni su to sanirali, ali mora reći da je i tu prošlo nekih 15 dana dok je gospodin GV doveo svoje strojeve i sve ispitao. Misli da je rekao da je cijev pukla na pola puta do vodomjera. Ne može sjetiti koliko djelatnici Vodovoda nisu došli očitati brojilo. Njihov vodomjer je uvijek dostupan. Tada se gore niti je koga bilo niti se što događalo, nije bilo nikakvih specijalnih aktivnosti niti je išta bilo da bi došao toliki račun. Nije mu poznato ništa o eventualnim kvarovima na spojkama." Na poseban upit pun. tuženika zna li od trenutka kada je otkriven kvar, je li se sjeća koliki račun vode je došao za sljedeći mjesec odgovara da se ne sjeća ali sigurno nije "toliko velik". Na poseban upit pun. tužitelja tko je sanirao puknuće cijevi po čijem nalogu odgovara "mi smo ga sanirali". Na daljnje pitanje koliko je vremena prošlo od otkrivanja puknuća cijevi do sanacije odgovara "sigurno mjesec dana".

9. 15. iz dopisa Porezne uprave ls 270 razvidno je da je tuženik za navedeni račun koristio odbitak pretporeza.

10. Sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim , osim naravno u dijelu glavnice koji je tužitelj povukao, te u dijelu troška ovrhe.

11. Čl. 9. Zakona o obveznim (N.N. 35/05) propisano je da sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

12. Čl. 29. istog Zakona propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate.

13. Opći i tehnički uvjeti isporuke vodnih usluga propisuju

Članak 35

1)Isporučena usluga obračunava se na osnovi utvrđene razlike između očitanog stanja na vodomjeru i stanja prethodnog očitanja.

2) Obračunsko razdoblje za sve kategorije potrošača na vodo-uslužnom području i aglomeraciji je , u pravilu, jednomjesečno, a u iznimnim slučajevima nemogućnosti očitanja isporučitelj usluge može ispostaviti obračun potrošnje na osnovi prosjeka potrošnje prethodna tri mjeseca.

3) Obračun potrošnje na osnovi prosjeka potrošnje iznimno je dopušten u slučajevima:

-ako je vodomjer nedostupan za očitanje

-ako očitanje nije moguće zbog vremenskih uvjeta

-ako na vodomjeru nema plombi ili su oštećene

-ako je vodomjer neispravan ( koji ne registrira protok vode, smrznut ili oštećen na drugi način)

4) U slučaju obračuna na osnovi prosjeka potrošnje kod ispravnog vodomjera obračun će se uskladiti sa stvarnom potrošnjom prilikom slijedećeg očitanja vodomjera.

Čl 38 – 3

3) Interni vodomjeri vlasništvo su korisnika usluge i oni su ih dužni redovito održavati i mijenjati u zakonski propisanim rokovima,

14. Prema odredbama članka 42. stavka 2. Zakona o vodnim uslugama (NN 66/19, dalje u tekstu: ZVU) cijena vodne usluge sastoji se od fiksnog i varijabilnog dijela.

15. članka 205. st. 2. Zakona o vodama (NN 153/2009, 63/2011, 130/2011, 56/2013, 14/2014, 46/2018, dalje u tekstu: ZV), propisano je da je obveznik plaćanja cijene vodnih usluga vlasnik ili drugi zakoniti posjednik nekretnine u kojoj se usluga koristi (korisnik

16. Tuženik ne spori da je koristio usluge tužitelja,

17. Za istaći je da je uplata – od 3. 713,99 kn nakon dospijeća računa pa je tužitelj povukao dio tužbenog zahtjeva ali je tražio kamate u skladu s čim je i precizirao tužbeni zahtjev.

18. Tuženik u tijeku postupka plaća dio glavnice, u skladu s čim tužitelj i uređuje tužbeni zahtjev, pa dakle tuženik ne spori postojanje obveznog odnosa s tužiteljem.

19. Glede stanja vodomjera razlike početnog stanja i završnog stanja vodomjera od 18432m3 za koju tuženik navodi da je prevelika, te da je razlog bio puknuće cijevi,, za dodati je da se radi o razdoblju od petnaest mjeseci, te se jednostavnom matematičkom radnjom dijeljenja dolazi do podataka da bi prosječna mjesečna potrošnja tuženika u tom petnaesto mjesečnom razdoblju iznosila 1228,8 m3. Ako navedeno usporedimo s uobičajenom mjesečnom potrošnjom tuženika vidljivom iz knjige očitanja i pregleda potrošnje vode od 01. siječnja 2016. godine do 22. studenog 2019. godine, vidljivo je da je ista znala iznositi i po 2000 m3 mjesečno.

Za dodati je da je i u samoj sudskoj nagodbi koju je tuženik sklopio s tužiteljem iznos preko 200 000 kuna.

Usporedbom i s ostalim računima koji se ne odnose na utuženo razdoblje razvidno je da je potrošnja tužitelja znala biti u iznosu po primjerice studeni 2016 -20.140,59 kn list 109.

20. S obzirom na to da je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza prema zakonskoj presumpciji smatra se da je tražbina tužitelj postoj- tako i sudska praksa VTS ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza smatrat će se da tražbina postoji osim ako tuženik ne dokaže protivno. Ovdje je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza.. Tuženik je mogao dokazivati da je njegova obveza prestala ili nije postojala a to nije učinio.

21. Sud nije provodio očevid na licu mjesta radi utvrđenja stanja šahta te je li isti dostupan , a isti se vidi na fotografijama priloženim u spis ls 67, jer isto je ne bitno za ishod ovog postupka radi svega ranije iznesenog, jer bez obzira na uzrok eventualne povećane potrošnje vode tuženika u periodu 28. lipnja 2017 do 18. listopada 2018.( je li to bio zbog puknuća cijevi ili rastavljene spojke do sata), tužitelj nema obvezu voditi računa o stanju unutarnjih vodovodnih instalacija tuženika. Njegov propust da ustanovi puknuće cijevi na vlastitim instalacijama nije od značaja ni utjecaj na njegovu obvezu plaćanja isporučene vode. Uostalom sam tuženik navodi da je uklonio puknuće cijevi ls 13 Neprijeporno jest da je tuženik prigovara, da je dobio odgovor tužitelja, da se pregovaralo, mada ključni svjedok predložen na tu okolnost VV se ne sjeća detalja pregovora niti prigovora. Ostali svjedoci uglavnom iskazuju o pregovorima, ali nažalost do nagodbe nije došlo.

22. Glede svega navedenog presuđeno je kao u izreci te je tužbeni zahtjev usvojen kao u točki I odnosno održano je na snazi rješenje o ovrsi javnog bilježnika , te je u preostalom dijelu točka II rješenje ukinuto i to preostali zatraženi trošak i dio glavnice koji je plaćen. . Sam tužitelj ne spori da je tuženik podmirio dio glavnice dana 06. kolovoza 2019. godine, te tuženik tužitelju duguje zakonske ¸zatezne kamate na glavnicu u iznosu od 3.713,99 kuna tekuće od 01. srpnja 2019. godine do 06. kolovoza 2019. godine.

23. Odluka o zateznim kamatama temelji se na čl. 29. st. 1. i 2 ZOO-a NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 156/22. koje teku od datuma kao u izreci sukladno računu u spisu o ls 12, dakle datum dospijeća duga tj dan poslije.

24.Tužitelju na ime troška ovršnog postupka pripada trošak u iznosu sastava ovršnog prijedloga i javno bilježničke nagrade uz PDV i to 1. 396,17 EUR koji trošak mu je i priznat, dok je preostali trošak odbijen jer ga tužitelj ne dokazuje a uostalom rješenje o ovrsi nije niti pravomoćno.

25. O troškovima parničnog postupka odlučeno je temeljem čl 154 st 1 ZPP pa su tužitelju priznati troškovi zastupanja po odvjetniku usklađeni s važećom odvjetničkom tarifom i uvećani za 25 posto PDV sve u skladu s vrijednosti predmeta spora i to , zastupanja na ročištima 12 studenog 2020, 18 12 202o, 25 veljače 2021, 27 svibnja 2021 (50 posto) , 13. srpnja 2022, 2. prosinca 2022, 3 ožujka 2023, 1. rujna 2023, 6. listopada 2023, 11. siječnja 2024, 18. srpnja 2024, 17. listopad 2024, 31.. siječanj 2025, svaka radnja po 500 bodova što je 1000 EUR, sastav 4 obrazložena podneska i to 3 prosinca 2019, 27. studenog 2020, 3. travnja 2023, 10. siječnja 2025, svaka radnja po 500 bodova što je 1000 EUR, pristojba na presudu 448,39 EUR što sve skupa iznosi 21.073,39 EUR . Ostali podnesci u popisu troška nisu priznati jer ih se ne smatra neophodnim za postupak.

U Dubrovniku, 10. travnja 2025 .

Sutkinja:

Kate Ogresta Jović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu odnosno od primitka ovjerenog prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.

DN-a:

- tužitelj po punomoćniku

- tuženik po punomoćniku